Mirenje u zemljama EU-a

Francuska

Sadržaj omogućio
Francuska

Kome se obratiti?

U Francuskoj ne postoji središnje ili državno tijelo odgovorno za reguliranje profesije miritelja. Trenutno se i ne predviđa njegovo osnivanje.

Postoje nevladine udruge u području obitelji.

  • Udruga za obiteljsko mirenje (APMF – Association Pour Médiation Familiale) u 2012. imala je 700 članova, većinom obiteljskih miritelja. Udruga pruža lako dostupan popis miritelja po regijama.
  • Nacionalni savez udruženja za obiteljsko mirenje (FENAMEF – Fédération Nationale des Associations de Médiation Familiales) u 2012. proveo je više od 480 postupaka obiteljskog mirenja i objavljuje popis usluga mirenja.

Upućujemo i na:

  • Centar za mirenje i arbitražu u Parizu (CMAP – Centre de Médiation et d’Arbitrage de Paris), koji se bavi sporovima između (velikih) poduzeća.
  • Institut za stručno savjetovanje, arbitražu i mirenje (IEAM – l’Institut d’Expertise, d’Arbitrage et de Médiation), koji je u 2012. brojao više od 100 stručnjaka za mirno ili sudsko rješavanje sporova u području ekonomije i financija, prava i poreza, medicine, graditeljstva i javnih radova, industrije, sirovina i prijevoza.
  • Savez samostalnih miritelja i zastupnika (FMCML – Fédération des Médiateurs et Chargés de Mission libéraux) okuplja stotinjak stručnjaka čija djelatnost mirenja dopunjuje stručne poslove koje obavljaju u nekoliko područja (graditeljstvo, nekretnine, industrija, usluge, trgovina, socijalna i porezna pitanja, informatika, okoliš, medicina i zdravstvo).
  • Nacionalni savez centara za mirenje (FNCM (Fédération Nationale des Centres de Médiation) koji je u 2012. obuhvaćao 79 centara za mirenje pri odvjetničkim komorama, ustrojenih po pokrajinama. Okuplja uglavnom odvjetnike i uživa potporu Nacionalnog vijeća odvjetničkih komora te ima brojne veze s pravosuđem. Popis članova dostupan je na mrežnoj stranici Centra.
  • Nacionalno udruženje miritelja (ANM - Association Nationale des Médiateurs) osnovano je 1993., a u 2012. brojalo je dvadesetak udruga i tristotinjak članova razvrstanih u jedanaest regionalnih odbora. To je udruženje izradilo nacionalni etički kodeks miritelja. Stranica Udruženja sadrži popis članova.

U kojim je područjima mirenje dopušteno ili se najčešće primjenjuje?

U francuskom pravu stranke često koriste mirenje u svim područjima prava, jer mirenje ne zadire u ono što se naziva „javni poredak”. Na primjer, mirenje se ne može koristiti radi zaobilaženja obvezujućih pravila o sklapanju ili razvodu braka.

Mirenje se naročito provodi u obiteljskim stvarima (sudac u obiteljskim stvarima, uz posredovanje obiteljskog miritelja) i u slučaju sporova manje vrijednosti (postupak pred sucem lokalnog suda ili sucem u prvostupanjskom postupku, uz posredovanje miritelja).

Koja pravila treba poštovati?

Korištenje mirenja

Za korištenje mirenja potrebna je prethodna suglasnost stranaka.

Međutim, ako je pokrenut postupak pred sudom, „sudac kojemu je povjereno rješavanje spora može, uz suglasnost stranaka, imenovati treću osobu kako bi saslušala stranke i usporedila njihova stajališta i omogućila im da iznađu rješenje u svojem međusobnom sporu” (članak 131-1 Zakona o parničnom postupku).

Sudac također može uputiti stranke, u području ograničenom na utvrđivanje prava na roditeljsku skrb ili privremenih mjera u pitanjima razvoda braka, da prisustvuju informativnom sastanku o mirenju, što je za stranke besplatno i ne podliježe nikakvoj kaznenoj mjeri (članak 255. i članak 373-2-10 Građanskog zakonika).

Odlukom br. 2011-1540 od 16. studenoga 2011. pristupilo se prenošenju Direktive 2008/52/EZ kojom se utvrđuje okvir kojim se stranke potiču na mirno rješavanje sporova, uz pomoć treće osobe, miritelja, proširujući njezinu primjenu ne samo na mirenje u prekograničnim sporovima, nego i na unutarnje postupke mirenja, osim u slučaju sporova povezanih s ugovorom o radu, kao i u pravnim pitanjima državnog suvereniteta.

Odlukom od 16. studenoga 2011. izmijenjen je gore navedeni zakon od 8. veljače 1995., radi utvrđivanje općeg okvira za mirenje. U Odluci je sadržana definicija pojma mirenja, jasno se utvrđuju kvalitete koje miritelj mora imati i podsjeća na načelo tajnosti mirenja, što je bitno za uspjeh postupka.

U Odluci se podsjeća na načelo prema kojem sudac kojemu je povjereno rješavanje spora može u svakom trenutku imenovati miritelja koji, u praksi, može biti i sudski miritelj. Međutim, sucu je zabranjeno ovlastiti miritelja za prethodne pokušaje mirenja u pitanjima razvoda i rastave. U Odluci se navodi da sudac i bez suglasnosti stranaka može stranke uputiti na miritelja kako bi se obavijestile o cilju i načinu provedbe mjere mirenja. Po zakonu, samo sudski miritelji i miritelji u obiteljskim stvarima mogu davati takve obavijesti.

Uredba br. 2012-66 od 20. siječnja 2012., donesena na temelju Odluke od 16. studenoga 2011., u Zakonu o parničnom postupku dodaje Petu knjigu posvećenu mirnom rješavanju sporova, kako bi se jasno utvrdila pravila uobičajenog mirenja i posredovanja te provedbenog postupka. Navedena Knjiga V. odražava glavu VI. i VI.a Zakona o parničnom postupku, koje se odnose na sudsko posredovanje, odnosno mirenje. Osim toga, Uredba br. 78-381 od 20. ožujka 1978. izmijenjena je i odnosi se samo na odredbe u vezi sa statusom sudskih miritelja.

Reguliranje mirenja

Na nacionalnoj razini ne postoji „kodeks ponašanja” miritelja.

Gospodarska i industrijska komora Pariza donijela je kodeks dobrog ponašanja i osigurava svoju vlastitu regulaciju.

U području obitelji, obiteljski miritelji pozivaju se, putem izravnog članstva ili organizacije koja ih angažira, na etičke kodekse ili povelje dvaju krovnih udruženja organizacija za obiteljsko mirenje, Udruge za obiteljsko mirenje (APMF) i Nacionalnog saveza udruženja za obiteljsko mirenje (FENAMEF). Ovim su kodeksima ili poveljama preuzeta „etička pravila obiteljskog mirenja” koja je 22. travnja 2003. donijelo Nacionalno savjetodavno vijeće za obiteljsko mirenje. Tako, na stranici stoji da „APMF donosi etički kodeks profesije koji sadrži etička pravila profesionalnog postupanja i uvjete provođenja obiteljskog mirenja u Francuskoj. Kodeks se primjenjuje na sve miritelje”.

FNCM (Nacionalni savez centara za mirenje) donio je u ožujku 2008. „etički kodeks” na temelju „Europskog kodeksa ponašanja miritelja”.

Obavješćivanje i osposobljavanje

Ne postoji službena ni nacionalna web-stranica koja se odnosi na mirenje.

Za sada, važećim francuskim pravnim propisima ne predviđa se nikakvo posebno osposobljavanje za provođenje mirenja, osim u obiteljskim stvarima. Naime, u tom je području uredbom od 2. prosinca 2003. i rješenjem od 12. veljače 2004. uvedena diploma obiteljskog miritelja.

U području obiteljskog mirenja pravilima se utvrđuju osposobljavanje koje osiguravaju akreditirane institucije i diploma koju dodjeljuje prefekt pokrajine nakon osposobljavanja ili certificiranja putem provjere stečenih znanja. Osposobljavanje je osigurano u centrima koje akreditira Pokrajinska uprava za sanitarne i socijalne poslove (DRASS). U tim centrima polaznici prate program osposobljavanja od 560 sati, tijekom tri godine, uz najmanje 70 sati praktične obuke. Osposobljavanje završava provjerom stečenog znanja.

Koliko košta mirenje?

Osobe koje koriste ovaj alternativni način rješavanja sporova plaćaju postupak izvansudskog ili sudskog mirenja. U sudskom mirenju, naknada miritelja može biti obuhvaćena u okviru pravne pomoći. U svakom slučaju, naknadu utvrđuje nadležni sudac po okončanju postupka i uz predočenje zapisnika ili troškovnika (članak 119. Uredbe br. 91-1266 od 19. prosinca 1991.).

Sudac utvrđuje visinu pologa i naknade (članak 131- 6 i članak 131- 3 Zakona o parničnom postupku). U nedostatku pravilima jasno definirane tarife, pojedinačni troškovi pružanja usluge obiteljskog mirenja se razlikuju. Službe koje pružaju usluge „obiteljskog mirenja” obvezale su se, u okviru protokola koji su potpisali Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo rada, socijalnih odnosa, obitelji i solidarnosti, Državni fond za dječji doplatak i Državni fond za potpore poljoprivrednicima, poštovati kliznu tarifu na državnoj razini, u skladu s prihodima stranaka. Podložno procjeni suca, financijski doprinos stranaka u troškovima, po sastanku i po osobi, kreće se od 5 eura do 131,21 eura.

U obiteljskim stvarima, CNAF (Državni fond za dječji doplatak) je uveo postupak dogovaranja na temelju kojega ustanove mogu pružati usluge obiteljskog mirenja pod uvjetom da se poštuju određena pravila.

Može li sporazum postignut mirenjem biti izvršan?

Ako se ne vodi sudski postupak, člankom 1565. Zakona o parničnom postupku predviđeno je da sporazum koji stranke postignu može biti podnesen, radi davanja svojstva izvršnosti, na odobrenje nadležnom sucu radi uvida u spor u predmetnoj stvari.

Ako se mirenjem intervenira u pravosudnom okviru, člankom 131- 12 Zakona o parničnom postupku predviđeno je da sudac kojemu je spor dodijeljen odobrava, na zahtjev stranaka, sporazum koji su mu predočile.

Člankom L111 -3 stavkom 1. Zakona o ovršnim postupcima predviđa se izvršnost sporazuma koji proizlaze iz postupka sudskog ili izvansudskog mirenja, a kojima su nadležna sudska ili upravna tijela dala svojstvo izvršnosti.

Posljednji put ažurirano: 13/02/2017

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća država članica. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska komisija ne preuzima nikakvu odgovornost za informacije ili podatke sadržane ili navedene u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Povratne informacije

Koristite se obrascem u nastavku kako biste podijelili svoje komentare i povratne informacije o našoj novoj internetskoj stranici