Ova stranica sadržava informacije o španjolskom pravnom sustavu i općeniti pregled pravnog poretka zemlje.
Izvori španjolskog prava definirani su u članku 1. Građanskog zakonika (Código Civil):
Ustav: vrhovni pravni poredak španjolske države kojem podliježu sva javna tijela i građani. Odredbe ili zakoni koji su u suprotnosti s Ustavom nemaju pravnu valjanost. Sadržaj Ustava dijeli se na dva jasno odvojena dijela: (a) pravnu doktrinu i (b) organske zakone.
Međunarodni ugovori: pisani sporazumi sklopljeni između određenih subjekata međunarodnog prava koji su uređeni tim pravom. Mogu se sastojati od jednog pravnog instrumenta ili više povezanih pravnih instrumenata, neovisno o njihovu nazivu. Nakon potpisivanja i službene objave u Španjolskoj međunarodni ugovori postaju dio unutarnjeg pravnog poretka.
Statuti o autonomiji: osnovna španjolska institucionalna pravila koja se primjenjuju na pojedine autonomne zajednice i priznata su španjolskim Ustavom iz 1978. Donose se na temelju organskih zakona. Sadržavaju barem naziv autonomne zajednice, njezine teritorijalne granice, nazive, organizacijske strukture i sjedišta autonomnih institucija te ovlasti koje su im dodijeljene. Statuti o autonomiji nisu izraz suvereniteta niti su ustav jer ne proizlaze iz izravne ustavne ovlasti (koja nije dodijeljena područjima koja su postala autonomne zajednice). Umjesto toga, svoje postojanje duguju tomu što ih je država priznala, a da pritom, ni u kakvim okolnostima, načelo autonomije ne može osporiti načelo jedinstva.
Člankom 1. stavkom 2. španjolskog Građanskog zakonika utvrđuje se da „odredbe koje su u suprotnosti s nadređenim odredbama nemaju pravnu valjanost”. To znači da je uspostava hijerarhije normi nužna. U tu svrhu španjolskim Ustavom uređena je međusobna povezanost različitih normi te njihovih odnosa u pogledu hijerarhije i nadležnosti.
Na temelju Ustava nadređenost normi u španjolskom je pravu sljedeća:
Osim toga, načelo nadležnosti utvrđuje se u skladu s pravilima koja donose parlamenti raznih autonomnih zajednica (uredbe regionalne vlade, odluke regionalne vlade itd.).
Suci i sudovi ne smiju primjenjivati propise ili druge odredbe koje su u suprotnosti s Ustavom, zakonodavstvom ili načelom hijerarhije normi.
Institucionalni okvir u Španjolskoj temelji se na načelu diobe vlasti, pri čemu zakonodavnu vlast imaju španjolski parlament i zakonodavne skupštine autonomnih zajednica te zemlje.
Vlada na državnoj razini i u svakoj autonomnoj zajednici ima izvršnu vlast, uključujući i regulativnu vlast, a ponekad izvršava i zakonodavnu vlast koju joj je delegirao parlament.
Lokalna tijela vlasti nemaju zakonodavnu vlast, ali imaju regulatornu vlast koja se uglavnom izvršava u obliku općinskih podzakonskih akata.
Zakonodavnu inicijativu imaju Vlada, Kongres i Senat, skupštine autonomnih zajednica i, u nekim slučajevima, građani putem građanskih inicijativa.
Međunarodni ugovori: postoje tri mehanizma za donošenje ugovora ovisno o pitanjima koja se njime uređuju.
Nakon potpisivanja i službene objave u Španjolskoj međunarodni ugovori postaju dio unutarnjeg pravnog poretka. Odredbe ugovora mogu se ukinuti, izmijeniti ili suspendirati samo na način koji je predviđen u samim ugovorima ili u skladu s općim pravilima međunarodnog prava. Međunarodni ugovori i sporazumi raskidaju se istim postupkom koji se upotrebljava za njihovo donošenje.
Zakonodavstvo:
Prijedloge zakona odobrava Vijeće ministara (Consejo de Ministros) koje ih dostavlja Kongresu uz navođenje razloga za njihovo uvođenje i pravnog konteksta koji je Kongresu potreban da donese odluku o njima.
U slučaju autonomnih zajednica prijedloge zakona odobravaju odgovarajuća vijeća ministara i pod jednakim se uvjetima podnose zakonodavnoj skupštini predmetne autonomne zajednice.
Nakon što Kongres odobri prijedlog općeg ili organskog zakona, predsjednik Kongresa odmah ga upućuje predsjedniku Senata, koji ga zatim podnosi Senatu na razmatranje. Senat može u roku od dva mjeseca od dana primitka prijedloga zakona uložiti veto ili unijeti izmjene. Veto se može odobriti samo apsolutnom većinom.
Prijedlog zakona ne može se podnijeti monarhu na pristanak dok Kongres ne ratificira izvorni nacrt (u slučaju veta to mora biti apsolutnom većinom, obična je većina dovoljna nakon isteka razdoblja od dva mjeseca od podnošenja prijedloga zakona) ili ne provede glasanje o izmjenama, pri čemu se one prihvaćaju ili odbijaju običnom većinom. Rok od dva mjeseca u kojem Senat može uložiti veto ili izmijeniti prijedlog zakona smanjuje se na dvadeset kalendarskih dana u slučaju prijedloga zakona koje Vlada ili Kongres proglase hitnima.
Zakoni koje je donio Parlament podnose se monarhu, koji ih u roku od petnaest dana od donošenja potvrđuje, proglašava i nalaže njihovo objavljivanje.
Uredbe se izrađuju u skladu sa sljedećim postupkom:
Službeni list Španjolske povezan je s bazom podataka koja sadržava sve zakone objavljene od 1960.: Iberlex.
Pristup toj bazi podataka besplatan je.
Svi službeni listovi objavljeni od 1960. mogu se pronaći na internetskim stranicama Službenog lista Španjolske.
Na internetskim stranicama nalazi se pretraživač za zakonodavstvo i objave, zajedno s bazama podataka o ustavnoj sudskoj praksi (od 1980. nadalje), izvješćima i mišljenjima Državne pravne službe (Abogacía del Estado) (od 1997. nadalje) i mišljenjima Državnog vijeća. Na njima se nalaze i preinačene verzije s glavnim izmjenama zakonodavstva. Nude i uslugu obavješćivanja koja obuhvaća obavijesti o zakonodavstvu, javne objave te uvid u informacije i dokumentaciju.
Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća država članica. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska komisija ne preuzima nikakvu odgovornost za informacije ili podatke sadržane ili navedene u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.