Izvorna jezična inačica ove stranice francuski nedavno je izmijenjena. Naši prevoditelji trenutačno pripremaju jezičnu inačicu koju vidite.
Sljedeći jezici već su prevedeni.
Swipe to change

Kako se može izvršiti sudska odluka?

Francuska
Sadržaj omogućio
European Judicial Network
Europska pravosudna mreža (u građanskim i trgovačkim stvarima)

1 Što znači „ovrha” u građanskim i trgovačkim stvarima?

Ovrha (što podrazumijeva prisilnu ovrhu s obzirom na to da dobrovoljna ovrha, kojom dužnik ispunjava svoje obveze, ne podrazumijeva postupak) obuhvaća sve postupke koji omogućuju ispunjavanje „ovršnih” obveza protiv volje dužnika. U francuskom pravu razlikuju se tri kategorije građanskih obveza: plaćanje, činjenje ili nečinjenje te, konačno, davanje ili nadoknada.

Ovršno pravo odnosi se na imovinu dužnika: nije moguće provesti ovrhu nad osobom. Međutim, odbijanje ispunjenja određenih obveza (obveze uzdržavanja) kazneno je djelo zbog kojeg protiv dužnika može biti pokrenut sudski postupak i zbog kojeg dužnik može biti osuđen na kaznu zatvora. Isto vrijedi za prijevaru u svrhu proglašenja stečaja dužnika.

Pravo provedbe ovršnih mjera poznaje tri instituta (plaćanje, činjenje, davanje).

Obveze plaćanja provode se zapljenama. Ako se zapljena odnosi na novčani iznos, zaplijenjeni iznos bit će dodijeljen vjerovniku (primjer: zapljena i uplata na bankovni račun). Ako se zapljena odnosi na imovinu dužnika, dovest će do prisilne prodaje imovine, a prodajna cijena bit će dodijeljena vjerovniku, u iznosu njegove tražbine.

Obveze davanja ili nadoknade, ovisno o imovini. Ako se radi o pokretnini, imovina se oduzima zapljenom i vraća zakonitom vlasniku. Ako se radi o nekretnini, vraćanje ili povrat imovine u posjed vlasnika provodi se protjerivanjem stanara.

Ispunjavanje obveza činjenja ili nečinjenja provodi se izricanjem novčane kazne u iznosu koji dužnik mora platiti uz obvezu koju mora ispuniti. Taj iznos, koji utvrđuje sudac, računa se razmjerno vremenu neispunjenja obveza (za obveze činjenja) ili u skladu s brojem kršenja obveze nečinjenja. Ako se obveze plaćanja, davanja ili nadoknade isto tumače kao obveze činjenja, novčana kazna može biti izrečena čak i ako su pokrenute mjere prisilne ovrhe.

2 Koja su tijela nadležna za ovrhu?

Sudski ovršitelji u načelu imaju monopol nad provedbom prisilne ovrhe. Međutim, za dva je ovršna postupka uvijek potrebno prethodno odobrenje suca:

  • za ovrhu zarade potrebno je odobrenje okružnog suda domicila dužnika ili treće osobe ako se dužnik nalazi u inozemstvu ili nema poznato boravište;
  • za zapljenu nekretnina koja se provodi pred sucem u ovršnom postupku mjesta u kojem se nekretnina nalazi.

3 Kada se može izdati ovršna isprava ili odluka?

3.1 Postupak

Svi europski nalozi za izvršenje mogu biti predmet mjera prisilne ovrhe, odnosno mogu podlijegati prisilnoj ovrsi, kako je definirano u članku L. 111-3 Zakonika o građanskim ovršnim postupcima:

  • odluke pravosudnih ili upravnih sudova ako imaju ovršnu snagu te sporazumi koje su ti sudovi proglasili izvršivima;
  • strani akti i presude te arbitražne odluke koje su proglašene izvršivima donošenjem odluke koje ne podliježu pravnom lijeku koji odgađa njihovo izvršenje;
  • izvadci iz zapisnika o postupku mirenja koje su potpisali sudac i stranke u postupku;
  • javnobilježnički akti koji sadržavaju nalog za izvršenje;
  • nalog koji je izdao sudski ovršitelj u slučaju neplaćanja čeka i
  • nalozi koje su izdale pravne osobe javnog prava koje su kao takve utvrđene zakonom ili odluke kojima je zakonom dodijeljen učinak presude.

Sudske odluke koje ne podliježu pravnom lijeku koji odgađa njihovo izvršenje izvršive su bez potrebe za donošenjem druge odluke. Te odluke, kao što su javnobilježnički akti, sadržavaju nalog za izvršenje kojim se potvrđuje njihova izvršivost (a koji unosi tajnik suda ili javni bilježnik). Ne postoje drugi međupostupci koji omogućuju izvršenje.

Ako ne postoji sudska odluka, vjerovnici mogu dobiti dopuštenje za provedbu postupaka blokade ili sudskog osiguranja. Tako donesene mjere brzo postaju ništavne ako o njima nije obaviještena druga strana (u roku od osam dana) te ako vjerovnik nije pokrenuo glavni postupak radi ishođenja sudske odluke kojom je potvrđen njegov dug.

Mjere prisilne ovrhe nad pokretninama i novčanim iznosima te mjere protjerivanja mora provoditi sudski ovršitelj, koji je javni službenik i službenik ministarstva, odnosno službenik za izvršenje kojeg je imenovao ministar pravosuđa. Sudski izvršitelj izvršava svoje ovlasti u skladu s uvjetima privatnog prava, ali u svrhu provedbe ovrhe ima ovlasti tijela javne vlasti u okviru preciznih propisa i strogo kontroliranog etičkog kodeksa.

Ovrha nad nekretninom provodi se u skladu s posebnim postupkom koji se vodi pred sucem u ovršnom postupku regionalnog suda te u sklopu kojeg vjerovnika mora zastupati odvjetnik.

Troškove ovršnih mjera u načelu snosi dužnik, koji mora platiti te troškove i svoj dug.

Ti troškovi ovrhe predmet su cjenika kojim je utvrđena naknada za sudske ovršitelje za svaki čin ovrhe. Dekretom br. 96-1080 od 12. prosinca 1996. propisan je cjenik naknada za sudske ovršitelje; taj cjenik sadržava paušalni iznos koji je, zajednički ili za svaki pojedini slučaj, izražen u fiksnim ili proporcionalnim troškovima, kojima mogu biti pridani troškovi pokretanja postupka.

Utvrđene troškove snosi dužnik. Proporcionalne troškove, koji se računaju u skladu s ljestvicom koja se primjenjuje na naplaćene iznose, djelomično snosi vjerovnik, a djelomično dužnik.

Na primjer, za naplaćeni dug u iznosu od 10 000 EUR cjenik ovršnih mjera izgledao bi kako slijedi:

  • zapljena i uplata na bankovni račun: fiksni troškovi, uključujući sve poreze: 187,53 EUR
  • zapljena namještaja: fiksni troškovi, uključujući sve poreze: 66,98 EUR
  • zapljena vozila uz prijavu policiji: fiksni troškovi, uključujući sve poreze: 133,95 EUR
  • nalog u svrhu zapljene nekretnine: fiksni troškovi, uključujući sve poreze: 80,37 EUR

Tim se fiksnim troškovima dodaju proporcionalni troškovi koji za ukupni dug iznose 723,44 EUR uključujući sve poreze, od čega 121,35 EUR snosi dužnik, a 602,09 EUR snosi vjerovnik.

3.2 Glavni uvjeti

Za provedbu ovršnih mjera na temelju naloga za izvršenje nije potrebno sudsko odobrenje.

Sljedeći se uvjeti primjenjuju na odobrenje zaštitnih mjera u korist vjerovnika koji još nije dobio nalog za izvršenje: dug je načelno utemeljen, a njegova se naplata čini ugroženom. Sudac nadležan za odobrenje zapljene jest sudac u ovršnom postupku (sudac regionalnog suda) ili predsjednik trgovačkog suda u skladu s granicama nadležnosti te jurisdikcije.

4 Predmet i priroda mjera ovrhe

4.1 Koje vrste imovine mogu biti predmet ovrhe?

Sva dužnikova imovina predstavlja zalog vjerovnika, zbog čega je načelno moguća zapljena sve njegove imovine. Postoje posebna pravila ovisno o vrsti te imovine: dugovi (zakupnine, plaće, novčani iznosi na bankovnim računima), sve vrste pokretnina, nekretnine i stvarna prava, vrijednosni papiri i s njima povezana prava, vozila (cestovna vozila, plovila, brodovi ili letjelice), autorska prava i novčani iznosi koji se nalaze u sefovima.

Međutim, zakonom može bit predviđeno da je određena imovina neovršiva. To osobito vrijedi za sljedeće:

  • novčani iznosi namijenjeni za ispunjenje obveza održavanja (osobito dio plaća utvrđen u skladu s ljestvicom s obzirom na iznos prihoda i obiteljske troškove koja se revidira na godišnjoj osnovi);
  • pokretnine potrebne za život i rad dužnika koje se ne mogu ovršiti osim za isplatu njihove cijene ili ako imaju veliku vrijednost i
  • imovina potrebna bolesnim osobama ili osobama s invaliditetom.

4.2 Koje su posljedice mjera ovrhe?

Mjere ovrhe nad imovinom i dugovima provode se u dvije faze. Prvo, službenik za izvršenje provodi zapljenu imovine ili novčanih iznosa. Tom zapljenom imovina postaje nedostupna, ali dužnik, koji je njezin ostavoprimac, zadržava posjed nad njom. U slučaju raspolaganja tom imovinom čini kazneno djelo. U pogledu novčanih iznosa, oni su blokirani na računu, ali se trenutačno, iako virtualno, dodjeljuju u korist predmetnog vjerovnika.

Dužnik je obaviješten o zapljeni. Ako dužnik ne ospori zapljenu pred sucem u ovršnom postupku, službenik za izvršenje može prijeći na drugu fazu zapljene, koja obuhvaća preuzimanje imovine radi njezine prodaje na dražbi ili kako bi od treće osobe (najčešće banke) zatražio povrat ovršenih iznosa.

U pogledu banke, koja se naziva „trećom osobom”, ona u trenutku zapljene ima dužnost obavijestiti sudskog izvršitelja o svim iznosima koje drži u ime dužnika. Ako ne ispuni tu obvezu ili ako dužniku isplati zaplijenjene iznose, na zahtjev vjerovnika izriče joj se sudska kazna i plaća dug umjesto dužnika.

4.3 Koliko dugo vrijede takve mjere?

Valjanost naloga za izvršenje iznosi deset godina. U tom roku potrebno je poduzeti ovršne mjere (L. 111-4 Zakonika o građanskim ovršnim postupcima).

Odobrenja suca u ovršnom postupku za provedbu postupaka blokade postaju ništavna ako zaštitna mjera nije poduzeta u roku od tri mjeseca od donošenja rješenja.

5 Postoji li mogućnost žalbe protiv odluke o odobrenju takve mjere?

Pitanje ima smisla samo za odobrenja blokade. U slučaju naloga za izvršenje upotreba pravnih lijekova povezana je sa sudskim osporavanjem samog duga.

Nakon donošenja zaštitne mjere, o čemu je obaviješten dužnik, on može pred sucem u ovršnom postupku koji je odobrio mjeru osporiti uvjete koji su doveli do izdavanja odobrenja. Taj se postupak može pokrenuti pred sucem ako zaštitna mjera nije preinačena u ovršni postupak nakon sudske potvrde dugovanja.

6 Postoje li ograničenja ovrhe, posebno povezana sa zaštitom ovršenika ili rokovima?

U pogledu rokova, za provedbu naloga za izvršenje načelno je utvrđen rok od deset godina.

Nadalje, ovršni postupci moraju biti ograničeni na ono što je nužno za naplatu duga te ne smije doći do zloupotrebe u odabiru tih mjera.

Iako vjerovnik načelno može oduzeti svu imovinu u vlasništvu svojeg dužnika, postoje ograničenja u obliku imovine za koju je zakonom propisano da je neovršiva. To je načelno slučaj kod alimentacija, pokretnina potrebnih za svakodnevni život i rad dužnika, predmeta neophodnih za osobu s invaliditetom, određenih minimalnih socijalnih i obiteljskih naknada, koje se ne mogu ovršiti. Osim toga, ne mogu se ovršiti iznosi dostupni na bankovnim računima koji prelaze minimalni dohodak (doplatak za slabije plaćene osobe) za samca. Konačno, naknada je u načelu ovršiva samo unutar ograničenja utvrđenih dekretom o ovršivom iznosu s obzirom na iznos naknade i broj uzdržavanih osoba dužnika.

Osim toga, u određenim slučajevima samostalni poduzetnici uživaju posebnu zaštitu nad dijelom svoje imovine ili nad čitavom imovinom.

Konačno, ovršne mjere mogu se provoditi samo od 6 sati do 21 sat te se ne smiju provoditi nedjeljom i neradnim danima, osim ako je sudac u ovršnom postupku izdao prethodno odobrenje. Prethodno odobrenje suca u ovršnom postupku potrebno je i za sve ovrhe iznosa manjih od 535 EUR u stambenim prostorima.

Druge poveznice

Legifrance

Stranica Nacionalne komore sudskih ovršitelja

Posljednji put ažurirano: 14/08/2017

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Povratne informacije

Koristite se obrascem u nastavku kako biste podijelili svoje komentare i povratne informacije o našoj novoj internetskoj stranici