Pronađi podatke po području
Naknada od države može se zatražiti za sva kaznena djela s elementima nasilja počinjena s namjerom protiv osobe, a u svakom slučaju za nezakonito posredovanje i iskorištavanje radne snage definirano u članku 603.a Kaznenog zakona, ali isključujući napad (percosse) i tjelesne ozljede (lesioni) iz članaka 581.i 582. Kaznenog zakona, osim u slučaju otegotnih okolnosti predviđenih člankom 583. (tj. ako ta kaznena djela imaju vrlo ozbiljne posljedice koje su posebno navedene u Zakonu).
Naknada se može zatražiti samo za troškove zdravstvene skrbi i pomoći, osim u slučajevima spolnog nasilja ili ubojstva. U tim se slučajevima žrtvama isplaćuje fiksni iznos naknade utvrđen ministarskom odlukom, čak i ako nema troškova zdravstvene skrbi i pomoći koje treba platiti.
Nositelji su prava na naknadu žrtva ili, ako je žrtva preminula, djeca i bračni drug koji nije zakonski rastavljen ili izvanbračni partner, u udjelima koji odgovaraju njihovim nasljednim pravima; ili, u nedostatku tih osoba, srodnici žrtve u uzlaznoj liniji, pod uvjetom da su bili zakonski uzdržavane osobe žrtve u vrijeme počinjenja kaznenog djela.
U određenim je slučajevima pravo na naknadu ograničeno:
Ako je žrtva preživjela, članovi obitelji žrtve imaju pravo podnijeti tužbu izravno protiv počinitelja (članci 2043. i 2059. Građanskog zakonika) za neizravnu (nematerijalnu) štetu koju su pretrpjeli kao posljedicu ozljede nanesene njihovu srodniku. Međutim, u tom slučaju zakonom koji je na snazi ne propisuje se naknada od strane države (Zakon br. 122/2016 kako je izmijenjen Zakonom br. 167/2017). Zakonodavstvom o žrtvama kaznenih djela nasilja naknada je predviđena samo ako su te osobe nadživjeli članovi obitelji primarne žrtve koja je preminula.
Naknada se može dodijeliti podnositeljima zahtjeva s boravištem u državi članici EU-a koja nije Italija te podnositeljima zahtjeva s boravištem u Italiji.
Žrtva može podnijeti zahtjev za naknadu u Italiji talijanskim tijelima koja odlučuju ako je kazneno djelo počinjeno u Italiji.
Ne, ali zahtjev se mora podnijeti u roku od 60 dana od izdavanja naloga kojim se utvrđuje da je kazneno djelo počinila nepoznata osoba ili više njih (decisione che ha definito il giudizio per essere ignoto l'autore del reato), ili od posljednjeg koraka u postupku izvršenja koji je bio neuspješan, ili od datuma pravomoćnosti kaznene presude.
Vidjeti prethodno pitanje.
Zahtjev se mora podnijeti u roku od 60 dana od izdavanja naloga kojim se utvrđuje da je kazneno djelo počinila nepoznata osoba ili više njih, ili od posljednjeg koraka u postupku izvršenja koji je bio neuspješan, ili od datuma pravomoćnosti kaznene presude.
Kako je prethodno opisano, zahtjevu za naknadu mora se priložiti dokumentacija kojom se dokazuje da je postupak naplate odštete od počinitelja bio neuspješan, ili da je posljednji korak u postupku izvršenja bio neuspješan, ili da je kaznena presuda postala pravomoćna.
Zahtjevu za naknadu mora se priložiti preslika osuđujuće presude za jedno od kaznenih djela predviđenih zakonom ili preslika naloga kojim se utvrđuje da je kazneno djelo počinila nepoznata osoba ili više njih.
Kako je prethodno navedeno, zahtjev se mora podnijeti u roku od 60 dana od izdavanja naloga kojim se utvrđuje da je kazneno djelo počinila nepoznata osoba ili više njih, ili od posljednjeg koraka u postupku izvršenja koji je bio neuspješan, ili od datuma pravomoćnosti kaznene presude.
Na primjer, naknadom će biti obuhvaćeno sljedeće:
– materijalna šteta (ne uključuje narušeno mentalno zdravlje):
– narušeno mentalno zdravlje (moralna šteta):
– materijalna šteta (ne uključuje narušeno mentalno zdravlje):
– narušeno mentalno zdravlje:
Naknada se isplaćuje (podložno svim povoljnijim mjerama koje su već utvrđene drugim zakonskim odredbama za određena kaznena djela) za troškove zdravstvene skrbi i pomoći, osim u slučajevima spolnog nasilja ili ubojstva, u kojem se slučaju žrtvama isplaćuje fiksni iznos naknade, čak i ako nema troškova zdravstvene skrbi i pomoći koje treba platiti.
Naknada se u pravilu isplaćuje jednokratno iz Obnovljivog fonda solidarnosti za žrtve kaznenih djela povezanih s mafijom, iznude, lihvarenja i namjernih nasilnih zločina, (Fondo di rotazione per la solidarieta' alle vittime dei reati di tipo mafioso, delle richieste estorsive, dell'usura e dei reati intenzionali violenti), kojim upravlja Ministarstvo unutarnjih poslova, pri čemu isplaćeni iznos mora biti u okviru financijskih sredstava raspoloživih za tekuću godinu.
U slučaju da su financijska sredstva raspoloživa u relevantnoj godini nedostatna, nositeljima prava na naknadu iz Fonda isplaćuje se dio naknade u toj godini, dok se ostatak isplaćuje u narednim godinama bez dodatnih troškova, kamata ili ponovnih procjena.
Naknada se isplaćuje pod uvjetom da žrtva nije sudjelovala, namjerno ili grubom nepažnjom, u počinjenju kaznenog djela ili drugih povezanih kaznenih djela; da žrtva nije pravomoćno osuđena za bilo koje kazneno djelo iz članka 407. stavka 2. točke (a) Zakona o kaznenom postupku (namjerno uništavanje, pljačka i masovno ubojstvo, sudjelovanje u građanskom ratu, urota u stilu mafije, ugrožavanje javne sigurnosti, ubojstvo, razbojstvo, iznuda, otmica, terorizam, subverzivna urota, oružana urota, posjedovanje eksploziva, reketarenje, droge, uspostava ropstva, dječja prostitucija i pornografija, trgovina ljudima, ropstvo, spolno nasilje, seksualne radnje s maloljetnicima, spolno nasilje u skupini) ili za kaznena djela koja se odnose na kršenje zakonodavstva o sprječavanju utaje poreza na dohodak i PDV-a; i da se protiv žrtve u trenutku podnošenja zahtjeva ne vodi kazneni postupak za bilo koje od tih kaznenih djela.
Dohodak žrtve ne utječe na njezino pravo na naknadu.
Naknada se isplaćuje pod uvjetom da žrtva nije za isto kazneno djelo primila isplate po bilo kojoj osnovi u ukupnom iznosu većem od 5000,00 EUR iz bilo kojeg javnog ili privatnog izvora.
Naknada će odgovarati nastalim troškovima u skladu s ograničenjima utvrđenima u relevantnom zakonu i iznosima utvrđenima ministarskom odlukom kojom se taj zakon provodi.
Odlukom od 31. kolovoza 2017. koju je izdalo Ministarstvo unutarnjih poslova (kako je predviđeno u članku 11. stavku 3. Zakona br. 122 od 7. srpnja 2016.) propisuje se sljedeće:
Mora se navesti i dokumentirati ukupni iznos troškova zdravstvene skrbi i pomoći.
Naknada se isplaćuje pod uvjetom da žrtva nije za isto kazneno djelo primila isplate po bilo kojoj osnovi u ukupnom iznosu većem od 5000,00 EUR iz bilo kojeg javnog ili privatnog izvora.
Ne.
Ne, iako može biti moguće podnijeti naknadne zahtjeve u slučaju dodatnih troškova zdravstvene skrbi; to će procijeniti tijelo koje odlučuje.
Zahtjev za naknadu mora podnijeti zainteresirana strana ili drugi nositelji prava u slučaju da je žrtva kaznenog djela preminula, a moraju ga podnijeti osobno ili preko posebnog opunomoćenika (a mezzo di procuratore speciale). Da bi zahtjev bio prihvaćen, potrebno je priložiti sljedeće dokumente:
(a) presliku osuđujuće presude za jedno od kaznenih djela iz članka 11. ili presliku naloga kojim se utvrđuje da je kazneno djelo počinila nepoznata osoba ili više njih;
(b) dokumentaciju kojom se dokazuje da je protiv počinitelja pokrenut postupak izvršenja za odštetu koji je bio neuspješan; to nije nužno ako počinitelj nije identificiran, ili ako je počinitelj podnio zahtjev za pravnu pomoć koju plaća država, te mu je isti odobren, u kaznenom ili građanskom postupku u kojem je utvrđena njegova odgovornost;
(c) izjavu umjesto izjave pod prisegom (dichiarazione sostitutiva dell'atto di notorietà) o nepostojanju bilo kakvih zapreka;
(d) liječničku potvrdu u kojoj se navode troškovi zdravstvenih usluga, ili smrtni list žrtve kaznenog djela.
Ne.
Ministarstvo unutarnjih poslova.
Ministero dell’Interno
Ufficio del Commissario di solidarietà per le vittime dei reati di tipo mafioso
Via Cavour, 6
Roma
Ne.
Nakon što zaprimi zahtjev, tijelo koje odlučuje mora donijeti odluku „odmah”.
Ne postoji posebni mehanizam. Budući da je riječ o upravnoj odluci, može se osporavati u skladu sa standardnim pravilima koja se primjenjuju na nacionalne upravne mjere koje poduzima isto tijelo.
Pomoćno tijelo pruža sve potrebne informacije. U Italiji je pomoćno tijelo ured javnog tužitelja (procura generale) pri prizivnom sudu (corte d’appello) nadležan za mjesto boravišta podnositelja zahtjeva. Obrasci su priloženi Ministarskoj odluci br. 222 od 23. prosinca 2008. o utvrđivanju pravila u skladu s člankom 7. Zakonodavnog dekreta br. 204 od 9. studenoga 2007. o provedbi Direktive 2004/80/EZ o naknadi žrtvama kaznenih djela (Decreto 23 dicembre 2008, n. 222 “Regolamento ai sensi dell'articolo 7 del decreto legislativo 9 novembre 2007, n. 204, recante attuazione della direttiva 2004/80/CE relativa all'indennizzo delle vittime di reato”).
Ne.
Ne, tu ulogu obavlja pomoćno tijelo.
Prema saznanju ureda koji dostavlja ove informacije, ne.
Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća država članica. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska komisija ne preuzima nikakvu odgovornost za informacije ili podatke sadržane ili navedene u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.