Nesolventnost/stečaj

1 Protiv koga se može pokrenuti postupak u slučaju nesolventnosti?

Postupak u slučaju nesolventnosti može se pokrenuti protiv trgovaca i udruženja osoba s pravnom osobnošću koji nastoje ostvariti gospodarski cilj.

2 Koji su uvjeti za pokretanje postupka u slučaju nesolventnosti?

Ako postoje razlozi od javnog interesa, zahtjev za pokretanje postupka podnose sam dužnik, vjerovnik s pravnim interesom ili javni tužitelj pri prvostupanjskom sudu (eisangeléas protodikón). Uvjeti za pokretanje postupka: (a) ako vjerovnik podnese zahtjev, dužnik mora biti u stanju obustave plaćanja; (b) ako dužnik podnese zahtjev, dovoljna je i sama pretpostavka da ne može platiti dugove. Sud će odrediti rok obustave plaćanja koji ne smije biti dulji od dvije godine od datuma objave presude. Predsjedavajući sudac na zahtjev bilo koje osobe koja ima pravni interes može odrediti bilo koju mjeru koja se smatra potrebnom za sprečavanje svake promjene na imovini dužnika koja bi se mogla štetno odraziti na vjerovnike. Te će se mjere prestati primjenjivati automatski nakon donošenja presude o proglašenju nesolventnosti.

3 Koja imovina čini dio nesolvencijske mase? Kako se tretira imovina koju dužnik pribavi ili koja na njega bude prenesena nakon pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti?

Nesolvencijska masa (ptocheutikí periousía) obuhvaća svu imovinu u vlasništvu dužnika, neovisno o tome gdje se nalazi, na datum proglašenja nesolventnosti. Ne obuhvaća: (a) imovinu nad kojom se ne može provesti ovrha, tj. stvari koje su prijeko potrebne za osnovne životne potrebe dužnika i njegove obitelji te stvari koje su dužniku potrebne kako bi mogao zarađivati za život ili (b) imovinu koja je izuzeta posebnim zakonskim odredbama. Ne obuhvaća ni imovinu koju je dužnik stekao nakon proglašenja nesolventnosti.

4 Koje ovlasti imaju dužnik i upravitelj u slučaju nesolventnosti?

Nakon proglašenja nesolventnosti, dužnik automatski gubi pravo upravljanja, tj. upravljanja i raspolaganja svojom imovinom. Dužnik ni na koji način ne smije upravljati imovinom bez prethodne suglasnosti upravitelja (sýndikos). Imovinom će upravljati upravitelj. Samo u iznimnim slučajevima koji su utvrđeni zakonom, dužnik može preuzeti upravljanje svojom imovinom. Imenovani upravitelj mora biti odvjetnik s najmanje pet godina iskustva. Rad upravitelja nadzire sudac izvjestitelj (eisigitís dikastís). Za neke postupke upravitelj mora zatražiti dopuštenje suda nadležnog za nesolventnost („stečajni sud“, ptocheutikó dikastírio). Stečajni sud krajnje je nadzorno tijelo koje je odgovorno za upravljanje postupcima u slučaju nesolventnosti.

5 Pod kojim se uvjetima može upotrijebiti kompenzacija?

Izjava o nesolventnosti ne utječe na pravo vjerovnika da primijeni prijeboj na protuzahtjev dužnika ako su uvjeti za prijeboj bili ispunjeni prije izjave o nesolventnosti. Svaka zabrana prijeboja primijenit će se i na nesolventnost.

6 Kakav učinak postupak u slučaju nesolventnosti ima na važeće ugovore čiji je dužnik stranka?

Svi bilateralni ugovori koji su neispunjeni na datum izjave o nesolventnosti i kojih je dužnik stranka, ostat će na snazi osim ako u Zakoniku o nesolventnosti nije drukčije određeno. Na temelju prethodnog dopuštenja suca izvjestitelja, upravitelj ima pravo izvršiti sve neizvršene ugovore i zatražiti od stranaka da ih izvrše. Svi dugoročni ugovori ostat će na snazi osim ako zakonom nije drukčije određeno. Isključeni su svi financijski ugovori. Odredbe stečajnog prava nemaju utjecaja na pravo raskida u skladu sa zakonom ili ugovorom. Izjava o nesolventnosti osnova je za raskid privatnih ugovora kojih je dužnik stranka. Upravitelj može prenijeti ugovorni odnos u kojemu je dužnik druga stranka na treću osobu. Radni se odnos raskida nakon donošenja izjave o nesolventnosti.

7 Koji učinak ima postupak u slučaju nesolventnosti na postupke koje su pokrenuli pojedinačni vjerovnici (izuzev parnica koje su u tijeku)?

Nakon donošenja izjave o nesolventnosti svi postupci koje su pokrenuli pojedinačni vjerovnici protiv dužnika kako bi namirili potraživanja u okviru nesolventnosti automatski se prekidaju, ne dovodeći u pitanje odredbe o osiguranim vjerovnicima na koje se obustava ne odnosi u pogledu kolaterala nesolvencijske mase. Međutim, obustava od nekoliko mjeseci može se primijeniti na vjerovnike ako su ispunjeni određeni uvjeti. Konkretno, nakon donošenja izjave o nesolventnosti zabranjene su sljedeće radnje: nastavak izvršenja, podnošenje tužbe radi izvršenja ili tužbe radi proglašenja, nastavak takvih sporova, podnošenje i razmatranje žalbi te izdavanje administrativnih ili poreznih akata ili njihova primjena na imovinu nesolvencijske mase.

8 Koji učinak ima postupak u slučaju nesolventnosti na nastavak parnica koje su bile u tijeku u trenutku pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti?

Sve sudske sporove koji su u postupku na datum donošenja izjave o nesolventnosti nastavit će upravitelj ako je u tim sudskim sporovima dužnik vjerovnik. Ako je on dužnik, sudski sporovi se prekidaju te slijedi postupak prijave potraživanja i provjere.

9 Koje su glavne značajke sudjelovanja vjerovnika u postupku u slučaju nesolventnosti?

Vjerovnici moraju prijaviti potraživanja od dužnika kod voditelja registra nesolventnosti (grammatéas ton ptocheúseon). Svi vjerovnici, neovisno o povlasticama ili osiguranju, uključujući one čija su potraživanja uvjetovana, čine skupštinu vjerovnika (synéleusi ton pistotón). Prva se skupština saziva presudom kojom se proglašava nesolventnost. Skupština može izabrati tročlani odbor vjerovnika (epitropí pistotón) koji pak može imenovati zajedničkog predstavnika za sve članove. Tročlani odbor vjerovnika pratit će tijek postupka u slučaju nesolventnosti.

10 Na koji način upravitelj u slučaju nesolventnosti može upotrebljavati imovinu koja čini dio nesolvencijske mase ili raspolagati njome?

Nakon dovršenja popisa dužnikove pokretne i nepokretne imovine, upravitelj se može savjetovati sa sucem izvjestiteljem i zatražiti dopuštenje za prodaju robe ili pokretnih stvari koje su dio nesolvencijske mase, ali samo kako bi se ispunile trenutačne potrebe. Tek nakon cjelovite provjere vjerovnika i uz uvjet da nije prihvaćen ili ratificiran nikakav plan reorganizacije poduzeća ili, ako su takvo prihvaćanje ili ratifikacija prekinuti, upravitelj može likvidirati dužnikovu imovinu i raspodijeliti prihode vjerovnicima tako što će raspolagati cijelim poduzećem ili njegovom zasebnom imovinom. Dužnikovom nepokretnom imovinom može se raspolagati samo uz odobrenje suda nadležnog za nesolventnost koje se dobiva kao odgovor na zahtjev upravitelja i na temelju izvješća suca izvjestitelja.

11 Koje tražbine treba prijaviti u odnosu na dužnikovu nesolvencijsku masu i kako se postupa s tražbinama koje su nastale nakon pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti?

Svi dužnikovi vjerovnici mogu prijaviti svoja potraživanja i predati dokumente voditelju registra nesolventnosti, neovisno o tome jesu li njihovi zahtjevi povlašteni i neovisno o tome jesu li osigurani kolateralom. Vjerovnici u postupku u slučaju nesolventnosti oni su koji na datum izjave o nesolventnosti imaju ugovorna novčana potraživanja prema dužniku koja su već nastala i mogu se potraživati u sudskom postupku. Potraživanja koja su nastala nakon pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti ne mogu se prijaviti. Sudski troškovi upravitelja, troškovi upravljanja nesolvencijskom masom, naknada upravitelja i sva potraživanja na samoj nesolvencijskoj masi (omadiká pistómata) unaprijed se oduzimaju nakon odluke o likvidaciji nesolvencijske mase te se ispunjavaju prije rangiranja dužnikovih vjerovnika.

12 Kojim su pravilima uređeni prijavljivanje, provjera i priznavanje tražbina?

Potraživanja se moraju prijaviti u pisanom obliku voditelju registra nesolventnosti uz navođenje vrste, uzroka, datuma nastanka itd. u roku od mjesec dana od datuma objave presude kojom se proglašava nesolventnost u Biltenu o pravnim obavijestima odvjetničkog fonda (Deltío Dikastikón Dimosieúseon tou Tameíou Nomikón). Ako navedeni rok za prijavu istekne, vjerovnik još uvijek može podnijeti prigovor (anakopí) i zatražiti da njegova potraživanja potvrdi sud nadležan za nesolventnost. Za provjeru važi sljedeće: (a) provodi je upravitelj u prisutnosti suca izvjestitelja tri dana nakon isteka roka za prijavu potraživanja, (b) vjerovnik čija se potraživanja provjeravaju može prisustvovati provjeri osobno ili ga može zastupati ovlaštena treća osoba, (c) provjera se provodi usporedbom dokumenata vjerovnika s dužnikovim knjigama i dokumentima, (d) sudac izvjestitelj sastavlja izvješće o provjeri vjerovnika, (e) ako postoji sumnja, sudac izvjestitelj odlučit će hoće li prihvatiti prijavu te je može prihvatiti privremeno, (f) prigovore tijekom provjere mogu podnijeti dužnik, upravitelj i vjerovnici čije su prijave već prihvaćene. Ne postoji web-mjesto koje sadržava posebne obrasce za navedeni postupak. Međutim, postoje posebni obrasci koji su dostupni kod voditelja registra nesolventnosti na prvostupanjskom sudu (protodikeío).

13 Kojim je pravilima uređena raspodjela sredstava? Kako se razvrstavaju tražbine i prava vjerovnika?

Kad se donese odluka o likvidaciji nesolvencijske mase, upravitelj bez nepotrebne odgode sastavlja popis raspodjele i dostavlja ga sucu izvjestitelju. Potonji će popis proglasiti izvršivim i objavit će ga u svojem uredu. Tijekom raspodjele uzet će se u obzir sljedeće opće povlastice: i. potraživanja proizašla iz svih vrsta financiranja koja su nastala radi održavanja dužnikova poslovanja, ii. potraživanja za dužnikovo liječenje i troškove sprovoda, iii. potraživanja za osiguravanje potrebne prehrane, iv. potraživanja zaposlenika u pogledu njihova zaposlenja, odvjetničkih naknada, v. potraživanja poljoprivrednika, vi. potraživanja Helenske Republike i lokalnih tijela, vii. potraživanja jamstvenog fonda (synengyitikó) i posebne povlastice vjerovnika, tj. povlaštena potraživanja konkretne pokretne i nepokretne imovine dužnika ili novčanog iznosa. Ako postoje preklapanja povlastica u pogledu primitaka od raspolaganja imovinom ili novčanim iznosom, odgovarajuće odredbe Zakonika o parničnom postupku primjenjuju se mutatis mutandis.

14 Koji su uvjeti i učinci okončanja postupka u slučaju nesolventnosti (posebno u slučaju stečajne nagodbe)?

Dužnik i upravitelj mogu sudu nadležnom za nesolventnost dostaviti plan reorganizacije. Plan mora sadržavati podatke o dužnikovu financijskom stanju i predloženu namiru vjerovnika, opis potrebnih mjera, kao što su organizacijske promjene i poslovni planovi, uspostava prava i ukupni poredak svakog vjerovnika itd. Sud nadležan za nesolventnost automatski će provesti prethodno ispitivanje plana u roku od 20 dana od dostave te ga može odbiti na temelju posebne osnove utvrđene zakonom. Ako sud ne odbije plan, vjerovnicima određuje rok od najmanje tri mjeseca za njegovo prihvaćanje te datum njihova sastanka. Rasprava i glasovanje u pogledu plana održavaju se u prisutnosti suca izvjestitelja. Za prihvaćanje plana potrebna je posebna većina. Nakon što vjerovnici prihvate plan reorganizacije, on se dostavlja sudu na ratifikaciju. Nakon donošenja pravomoćne presude o odobrenju plana, on postaje obvezujuć za sve vjerovnike, neovisno o njihovu mjestu u poretku ili o tome jesu li prijavili svoja potraživanja. Postupak u slučaju nesolventnosti je završen. Vjerovnici mogu odlučiti zasebno podnijeti tužbu.

15 Koja su prava vjerovnika nakon okončanja postupka u slučaju nesolventnosti?

Nakon izjave o završetku postupka u slučaju nesolventnosti, prekida se prodaja dužnikove imovine, dužnik preuzima upravljanje svojom imovinom, a vjerovnici mogu pojedinačno podnijeti tužbu. Konkretno, postupak u slučaju nesolventnosti zatvara se nakon likvidacije imovine, a upravitelj će dostaviti izvješće u roku od mjesec dana.

16 Tko treba snositi troškove nastale tijekom postupka u slučaju nesolventnosti?

Troškovi postupka u slučaju nesolventnosti naplaćuju se iz nesolvencijske mase.

17 Koja su pravila koja se odnose na ništavost, pobojnost i nemogućnost izvršenja pravnih radnji štetnih za vjerovnike?

Sve dužnikove radnje u razdoblju od obustave plaćanja do proglašenja nesolventnosti („razdoblje sumnje u postojanje nesolventnosti“, ýpopti períodos) koje su štetne za opće tijelo vjerovnika mogu se opozvati (radnje podložne mogućem opozivu, práxeis dynitikís anáklisis) ili se moraju opozvati (radnje podložne obveznom opozivu, práxeis ypochreotikís anáklisis) u skladu s uvjetima utvrđenima u pravu u području nesolventnosti. Tužbu kojom se zahtijeva opoziv pred sudom može podnijeti upravitelj ili, pod određenim uvjetima, vjerovnik. Svatko tko je stekao bilo kakvu dužnikovu imovinu na temelju opozvane radnje mora je vratiti u nesolvencijsku masu.