

Pronađi podatke po području
Uz europski postupak za sporove male vrijednosti utvrđen Uredbom (EZ) br. 861/2007 od 11. srpnja 2007, luksemburškim pravom omogućava se pojednostavnjen postupak naplate potraživanja do 10 000 EUR glavnice (bez kamata i troškova), tzv. platni nalog (ordonnance de paiement).
Potraživanja prema postupku platnog naloga mogu biti naplaćena u slučaju novčanih potraživanja do iznosa od 10 000 EUR i pod uvjetom da dužnik ima prebivalište u Velikom Vojvodstvu Luksemburgu.
Vjerovnik ne mora koristiti postupak platnog naloga, nego može uputiti predmet sucu nižeg suda.
Jedna od razlika između postupka platnog naloga pred sucem nižeg suda i postupka platnog naloga na zahtjev jest da postupak pred sucem nižeg suda može imati za posljedicu izricanje presude (jugement) dok okružni sud može samo izdati nalog (ordonnance).
Zahtjev za izdavanje platnog naloga može se podnijeti u pisarnici nižeg suda jednostavnom usmenom ili pisanom izjavom.
Da bi bio valjan, zahtjev mora sadržavati ime, prezime, zanimanje i prebivalište ili boravište tužitelja i tuženika te razloge i iznos potraživanja, te se njime treba tražiti izdavanje uvjetnog platnog naloga.
Vjerovnik mora priložiti ili podnijeti sve dokumente koji potkrepljuju postojanje i iznos potraživanja te njihovu utemeljenost.
Usporedba zakona pokazuje da se kod zahtjeva pred sucem nižeg suda traži manje u pogledu potkrijepljenosti zahtjeva jer je dovoljno navesti visinu iznosa i razlog potraživanja.
Sudski izvršitelji i sudovi nemaju nikakvu zakonsku obvezu pružanja pravne pomoći strankama.
Primjenjuju se opća pravila o pribavljanju dokaza.
Ako dužnik uloži prigovor i vjerovnik želi nastaviti postupak, obvezna je rasprava otvorena za javnost.
Presude donesene u vezi s platnim nalogom podliježu istim pravilima i načelima kao i presude donesene prema redovnom postupku.
Prema luksemburškom pravu, obično se stranci koja izgubi parnicu dosuđuje plaćanje troškova, osim ako sud posebnom i obrazloženom odlukom dosudi da druga stranka plati sve ili dio troškova. Ako je stranka koja je dobila spor pretrpjela troškove povezane s postupkom, ona može obvezati drugu stranku da joj ih nadoknadi.
Suprotno pravilima u drugim državama, nije sustavna odluka o nadoknadi troškova odvjetnika. Prema luksemburškom pravu, troškovi navedeni u članku 238. novog Zakona o parničnom postupku obuhvaćaju troškove sudskog izvršitelja, troškove vještaka, eventualne naknade isplaćene svjedocima, troškove prijevoda itd., ali ne i troškove odvjetnika.
Sudac može stranci koja dobije spor dodijeliti naknadu za troškove koje je pretrpjela u postupku, uključujući i troškove odvjetnika. Takav je slučaj posebice kad se čini nepravednim da se samo jednoj stranci u sporu dosude troškovi koje je pretrpjela, a koji nisu obuhvaćeni sudskim troškovima, pa sudac može drugoj stranci dosuditi da joj plati iznos koji on odredi.
Dakle, sucu je prepuštena odluka o dodjeljivanju sudskih troškova, kao i iznos dodjele.
U postupku platnog naloga primjenjuju se opća pravila. Na presude suca nižeg suda može se podnijeti žalba ako vrijednost spora iznosi više od 2000 EUR.
Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.