

Pronađi podatke po području
Izvođenje dokaza videokonferencijskom vezom dopušteno je u njemačkom parničnom postupku u skladu s člankom 128.a stavkom 2. prvom rečenicom Zakona o parničnom postupku (ZPO - Zivilprozessordnung), uz suglasnost stranaka. Saslušanje se mora istodobno prenositi u video i audio obliku na mjesto na kojem se taj svjedok ili vještak nalaze tijekom saslušanja i u sudnicu. Ako su stranke, pravni zastupnici ili savjetnici ovlašteni biti na drugom mjestu, saslušanje se mora istodobno prenositi i na to mjesto. Na video saslušanja na njemačkim sudovima na temelju zahtjeva u skladu s Uredbom (EZ) br. 1206/2001 („aktivna” sudska pomoć) možda će se morati primjenjivati članak 128.a ZPO-a s nekim iznimkama jer sud koji izvodi dokaze nije sud koji vodi raspravu, za koji je važan izravni dojam. Ako sud koji upućuje zahtjev zatraži neposredno izvođenje dokaza u skladu s člankom 17. Uredbe („pasivna” sudska pomoć), u načelu se moraju odobriti svi zahtjevi za neposredno izvođenje dokaza uporabom komunikacijske tehnologije te je moguće i izvođenje dokaza koje nije obuhvaćeno člankom 128.a ZPO-a. Zahtjevi se mogu odbiti samo iz razloga navedenih u članku 17. stavku 5. Međutim, središnje tijelo može propisati uvjete za neposredno izvođenje dokaza u skladu s njemačkim pravom.
Svjedoke, vještake i stranke može se saslušavati videokonferencijskom vezom (članak 128.a stavak 2. prva rečenica ZPO-a).
U skladu s njemačkim Zakonom o parničnom postupku, dokazi se mogu izvoditi saslušavanjem svjedoka, vještaka i stranaka putem videokonferencije (članak 128.a stavak 2. ZPO-a). Izvođenje ostalih dokaza (dokumenata i vizualnog pregleda) videokonferencijskom vezom nije izričito dopušteno.
Zakonom nije propisano gdje se mora nalaziti osoba koju treba saslušati. Međutim, u skladu s njemačkim Zakonom o parničnom postupku, mjesto s kojeg se obavlja prijenos u sudnicu mora se nalaziti u Njemačkoj.
U članku 128.a stavku 3. prvoj rečenici ZPO-a zabranjeno je snimanje rasprava koje se provode videokonferencijskom vezom. Zabrana se primjenjuje i na izvođenje dokaza u okviru pravne pomoći s neposrednim izvođenjem dokaza u skladu s člankom 17. Uredbe jer je to temeljno pravno načelo njemačkog postupovnog prava.
a) U slučaju zahtjeva u skladu s člancima od 10. do 12. rasprava se mora održavati na njemačkom jeziku. Ako u postupcima sudjeluju osobe koje ne govore njemački jezik, mora se angažirati tumač. Usluge tumača nisu nužne kada osobe koje sudjeluju u postupku govore predmetni jezik.
b) U slučaju pravne pomoći s neposrednim izvođenjem dokaza, jezik saslušanja određuje sud koji upućuje zahtjev. Međutim, središnje tijelo može iskoristiti ovlasti u skladu s člankom 17. stavkom 4. za propisivanje uvjeta za neposredno izvođenje dokaza, na primjer jezik rasprave ili saslušanja.
U slučaju „aktivne” sudske pomoći, njemački sud koji pruža pomoć odgovoran je za provođenje postupka i izvođenje dokaza. Čak i ako samo jedan od sudionika u postupku ne govori njemački jezik, tijekom izvođenja dokaza na njemačkim sudovima mora se angažirati tumač. Sud mora provjeriti znanje njemačkog jezika predmetne osobe neovisno o tome jesu li stranke to zatražile. Tumača može izabrati sud. U slučaju „pasivnog” izvođenja dokaza u skladu s člankom 17. sud koji upućuje zahtjev odlučuje jesu li potrebni tumači i koji će se tumači odabrati. U skladu s člankom 17. stavkom 4. središnje tijelo može dati odobrenje pod određenim uvjetima: može, na primjer, zahtijevati angažiranje tumača. Kao jedan od tih uvjeta središnje tijelo može naložiti i izvođenje dokaza na njemačkom jeziku.
U slučaju aktivne sudske pomoći tajništvo zamoljenog suda neformalno poziva svjedoke i vještake, osim ako je zamoljeni sud odlučio da treba izvršiti formalnu dostavu. Ako sud naloži obavljanje saslušanja videokonferencijskom vezom, osobe čije se svjedočenje prenosi moraju se pozvati da dođu u prostorije iz kojih će se ono prenositi. U pozivu moraju biti navedene stranke, predmet saslušanja, datum saslušanja i posljedice u slučaju nedolaska. Sudski poziv mora sadržavati točne pojedinosti o mjestu i vremenu saslušanja. Nije propisano koliko je unaprijed potrebno dostaviti poziv.
Ako sud koji upućuje zahtjev neposredno izvodi dokaze u skladu s člankom 17. Uredbe, on je dužan osobu koju treba saslušati obavijestiti o vremenu i mjestu saslušanja. Mjesto i vrijeme u načelu ovise o stanju na njemačkim sudovima (gdje se nalazi sustav i kada se može upotrebljavati). Vrijeme i mjesto saslušanja stoga ovise o odobrenju središnjeg tijela. U načelu ne postoji unaprijed određeni rok. Međutim, treba uzeti u obzir činjenicu da međunarodna poštanska dostava traje dulje.
Ne postoji odredba o posebnom postupku koji se odnosi na planiranje videokonferencije. U praksi središnje tijelo određuje osobu za kontakt na sudu na kojem će se obavljati videokonferencija. Ta osoba potom odgovara na sva pitanja o praktičnoj provedbi.
Uporaba videokonferencijske tehnologije podrazumijeva trošak kupnje i održavanja opreme te upravljanja opremom. Te troškove ne snose sudionici u parničnom postupku. Nastaju i telekomunikacijski troškovi. Zamoljeni sud može zatražiti povrat telekomunikacijskih troškova u skladu s člankom 10. stavkom 4. u vezi s člankom 18. stavkom 2. Uredbe.
U skladu s člankom 63. stavkom 2. Uredbe o pravnoj pomoći u građanskim stvarima (ZRHO - Rechtshilfeordnung für Zivilsachen) sud koji upućuje zahtjev mora obavijestiti osobu koju treba saslušati da je saslušanje dobrovoljno.
Ako postoji sumnja u identitet osobe koju treba saslušati, sud to mora provjeriti u bilo kojoj fazi postupka.
Ako se od njemačkog suda traži da videokonferencijskom vezom izvodi dokaze za sud koji upućuje zahtjev, izvođenje dokaza, te stoga i davanje prisega, obavljaju se u skladu s postupovnim pravilima suda koji upućuje zahtjev. Budući da su suradnja osobe koja daje informacije u postupku neposrednog izvođenja dokaza te stoga i njezina suradnja u davanju prisege dobrovoljni (i osobu se mora o tome formalno obavijestiti), zamoljena država ne može propisati dodatne zahtjeve u pogledu davanja prisege. Međutim, središnje tijelo mora u svakom slučaju osigurati poštovanje svake zabrane svjedočenja ili saslušanja kojih se osoba koja daje informacije nema pravo odreći (u skladu s njemačkim zakonom). Primjeri su toga zabrane saslušavanja njemačkih državnih službenika bez prethodnog odobrenja tijela za koje rade ili saslušanje liječnika ako nisu oslobođeni obveze čuvanja tajne.
Nadležno središnje tijelo određuje je li moguće dati prisegu i koje su informacije potrebne od suda koji upućuje zahtjev. Kada odlučuje o odobrenju, središnje tijelo mora osigurati da se ne zaobilazi zabrana svjedočenja određena osobi koja daje informacije. Iz tog razloga središnje tijelo može primjerice utvrditi okolnosti u kojima ih je osoba koja daje informacije navodno stekla. Na primjer, u skladu s njemačkim zakonodavstvom, svjedočenje njemačkih državnih službenika podliježe prethodnom odobrenju njihova poslodavca.
Pravosudni sustav ustrojen je na saveznoj razini i u nadležnosti je sudske uprave nadležne savezne zemlje. To znači da na državnoj razini nema standardiziranih pravila o tom pitanju te da postupak izvođenja dokaza provode sudske uprave relevantnih saveznih zemalja. Stoga se postupci mogu znatno razlikovati među saveznim zemljama. U praksi postupovna pravila propisuje Viši regionalni sud u čijoj je nadležnosti zamoljeni sud.
Zahtjevi za izvođenje dokaza zaprimljeni iz inozemstva i obavijesti u skladu s Uredbom (EZ) br. 1206/2001 moraju biti sastavljeni na njemačkom jeziku ili popraćeni prijevodom na njemački jezik (članak 1075. ZPO-a).
Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.