Kamatne stope

1 Predviđa li se „zakonska kamata” u državi članici? Ako se predviđa, kako je „zakonska kamata” definirana u toj državi članici?

U Italiji se zakonska kamata dodaje financijskoj obvezi.

Pravni je izvor članak 1282. talijanskog Građanskog zakonika (Codice Civile) kojim se utvrđuje da se kamata na likvidirane i plative tražbine obračunava automatski, osim ako je drukčije utvrđeno u skladu sa zakonom ili pravom.

2 Ako se predviđa, koliko iznosi kamata/stopa i koja je njezina pravna osnova? Ako se predviđaju različite stope zakonske kamate, koje se okolnosti i uvjeti primjenjuju?

O iznosu zakonske kamate godišnje odlučuje talijansko Ministarstvo financija izdavanjem dekreta do 15. prosinca svake godine.

Ako su stranke ugovorile kamatnu stopu, primjenjuje se stopa koju su one dogovorile. Međutim, odluka o stopi mora se donijeti u pisanom obliku, a stopa ne smije biti viša od najviše stope dopuštene u skladu sa zakonom protiv lihvarenja (Zakon br. 108 od 7. ožujka 1996.); u protivnom, kamata će se smatrati lihvarskom i stoga ništavnom. U takvim slučajevima, ne duguje se iznos kamate (članak 1815. Građanskog zakonika).

Ako su se stranke sporazumjele o primjeni ugovorene kamatne stope, no nisu utvrdile iznos, primjenjuje se zakonska kamatna stopa.

U talijanskom pravnom sustavu okolnosti u pogledu kamate za kašnjenje u plaćanju djelomično se razlikuju od okolnosti u pogledu zakonske kamate. Kamata za kašnjenje u plaćanju namijenjena je kao kazna (za dužnika) i naknada (za vjerovnika). Povezana je s neispunjenjem financijske obveze koja nastaje zbog kašnjenja u plaćanju ili neplaćanja za predmetnu uslugu u razdoblju predviđenom zakonom ili na temelju sporazuma koje su stranke sklopile. Kako bi vjerovnik mogao potraživati kamatu za kašnjenje u plaćanju, dužnik mora imati nepodmirene obveze. „Nepodmirene obveze” odnose se na odgodu dužnika u pogledu ispunjenja svojih obveza. Kako bi se primjenjivale nepodmirene obveze, datum dospijeća mora isteći, a dužniku se mora dostaviti obavijest o plaćanju, službeni dokument u kojem vjerovnik traži od dužnika da izvrši dospjelo plaćanje.

U skladu s Građanskim zakonikom, kamata za kašnjenje u plaćanju dospijeva po zakonskoj kamatnoj stopi ili po stopi određenoj zakonom. Međutim, ako je prije dostavljanja obavijesti o plaćanju dužniku dospjela kamatna stopa viša od zakonske kamatne stope, iznos kamate na nepodmirene obveze bit će isti (članak 1224. Građanskog zakonika).

U skladu s člankom 1284. Građanskog zakonika zakonsku kamatnu stopu godišnje određuje ministar gospodarstva i financija. Dekretom objavljenim u Službenom listu Talijanske Republike ministar mijenja stopu na temelju prosječnog prihoda od državnih obveznica u najduljem razdoblju od 12 mjeseci, uzimajući u obzir stopu inflacije zabilježenu tijekom godine. Iznos se utvrđuje najkasnije 15. prosinca godine koja prethodi godini u kojoj se stopa primjenjuje. Ako se nova stopa ne utvrdi do 15. prosinca, postojeća stopa ostat će nepromijenjena za sljedeću godinu.

Od 1. siječnja 2017. zakonska kamatna stopa iznosi 0,1 %.

U tablici su prikazane promjene kamatne stope od 2010.:

Kamatna stopa viša od zakonske kamatne stope mora se utvrditi u pisanom obliku, u protivnom dospijeva zakonska kamatna stopa.

Ako stranke nisu ugovorile stopu, od trenutka dostave dokumenta kojim se pokreće postupak zakonska kamatna stopa bit će jednaka stopi predviđenoj posebnim zakonom o kašnjenju u plaćanju u poslovnim transakcijama (vidjeli u nastavku). To se pravilo primjenjuje na pravni akt kojim se pokreće postupak arbitraže.

Posebno zakonodavstvo u pogledu kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama

Za provedbu Direktive 2000/35/EZ o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama, talijanski zakonodavac izdao je Zakonodavni dekret br. 231/2002 kako je izmijenjen. Njime se kao kamata za kašnjenje u plaćanju u poslovnim transakcijama izričito predviđa kamatna stopa viša od zakonske kamatne stope. U skladu sa Zakonodavnim dekretom br. 231/2002, poslovne transakcije znači „ugovori bilo koje vrste između poduzeća ili između poduzeća i javnih tijela koji uključuju, isključivo ili pretežito, isporuku robe ili obavljanje usluga uz plaćanje naknade”. Dekretom se propisuje da, u kontekstu poslovne transakcije, „svaka osoba koja je neopravdano izložena odgodi plaćanja naknade ima pravo na automatsku isplatu kamate za kašnjenje u plaćanju koja stupa na snagu, bez potrebe za slanjem službene obavijesti o plaćanju, od dana nakon isteka roka za plaćanje”, osim ako dužnik može dokazati da je neplaćanje nastupilo zbog uzroka koji mu se ne mogu pripisati.

U skladu s tim zakonom, kamata za kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama temelji se na stopama koje svake godine utvrđuje Ministarstvo gospodarstva i financija prikazanima u tablici u nastavku u kojoj se navodi sljedeće: a) u prvoj polovini godine na koju se odgoda odnosi primjenjuje se stopa koja je na snazi od 1. siječnja te godine; b) u drugoj polovini godine na koju se odgoda odnosi primjenjuje se stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine.

U tablici su prikazane promjene kamatne stope za kašnjenja u plaćanju od 2010.:

3 Jesu li dostupne dodatne informacije o izračunu zakonske kamate ako je to potrebno?

4 Je li prethodno navedena pravna osnova besplatno dostupna na internetu?

Postoje brojna web-mjesta gdje se može besplatno preuzeti softver za izračunavanje zakonske kamate i kamate za kašnjenja u plaćanju.