What is cross-border family mediation?

Cross-border family mediation is a process conducted by one (or several) impartial, qualified third person(s), the mediator. The mediator has no power to decide but helps the parties to regain communication and assists them in resolving their problem themselves.

The agreement reached is a tailor-made solution for their dispute that ensures that their parental decisions take account of the best interests of the child, if a child is concerned.

Family matters include: parental responsibility and access rights, child abduction, child protection measures, maintenance of children or ex-partners and other consequences of divorce or separation.

Partners are encouraged to take responsibility for the decisions concerning their family and to first try to resolve conflicts outside of the judicial system.

Mediation can therefore create a constructive atmosphere for discussions and ensure fair dealings between parents which also takes the best interest of the child into account.

Please consult the following pages to get more details on:

- Principles and stages

- How it works

- Costs

- Legislation

Please select the relevant country's flag to obtain detailed national information.

How does it work?

As a party you can apply for mediation in all the Member States. In some Member States the judge may invite the parties in a dispute to try mediation.

If all parties agree to use mediation, the selected mediator sets up the mediation schedule. The way the mediotor is selected depends on the specific country - you can find this information in the respecitve national pages available on the right hand side of this page.

Legal representatives can play an important role by providing the legal information necessary for the parties to make informed decisions.

Mediated agreements can be rendered enforceable if both parties so request. This can be achieved, for example, by way of approval by a court or certification by a public notary.

Legal representatives can review the mediated agreement to ensure that this agreement has legal effect in all legal systems concerned.

Why should you try it?

• You have the opportunity to control the outcome of your own dispute
• Mediation is a user-friendly environment in which the party is boss.
• Mediation allows you to revise and adjust the scope of the conflict.
• You make the decisions and agreements but you are not required to reach an agreement.
• By trying mediation, you do not give up your right to file or pursue a lawsuit in court.
• A win-win situation for every party taking part in mediation
• The mediator is an impartial and trained helper that can assist you to try to work things out yourselves.
• Compared to a trial mediation is relatively inexpensive.
• Mediation is relatively swift. It can be easily scheduled any time at the mutual convenience of the parties and can take place in a variety of locations.
• Mediation allows for flexible solutions (tailor-made) and helps in maintaining or building constructive future relationships and contacts between the parties.
• Support and advice of a legal representative in mediation is possible.
• Mediation can reduce future litigation.

This link will take you to the Mediators page.

Limits of the mediation

Where there are indications that the case is not suitable for mediation or that one (or both) of the parties are not willing to attempt mediation, the intervention of judicial authorities is necessary. In the screening of the suitability of the case, special attention must be given to the identification of possible risks such as domestic violence and its degree, drug or alcohol abuse, child abuse, etc… The suitability of the case must be decided on an individual basis and the standards applied by the mediator and the mediation organisation.

Related link

Practitioners’ Tool: Cross-Border Recognition and Enforcement of Agreements Reached in the Course of Family Matters Involving Children

Mirenje je uređeno Zakonom od 21. veljače 2005. Obiteljsko mirenje, kao svaki drugi oblik mirenja, može se provesti u okviru sudskog postupka (sudsko mirenje) ili izvansudskog postupka (dobrovoljno mirenje).

Mirenje pokrenuto na temelju zahtjeva jedne od stranaka ili na prijedlog suca proces je koji zahtijeva suglasnost stranaka.

Stranke se dogovaraju o odabiru miritelja (članak 1734., stavak 1. Zakona o sudovima) koji može imati ovlaštenje Savezne komisije za mirenje. Svaka stranka može u svakom trenutku prekinuti mirenje (članak 1729. Zakona o sudovima). Mirenje se može primijeniti na cjelokupni spor ili dio spora (članak 1735. stavak 2. Zakona o sudovima).

U svim primjenjivim slučajevima na obiteljskom sudu od trenutka podnošenja zahtjeva tajnik suda informira stranke o mogućnosti primjene postupka mirenja i daje im sve potrebne informacije o pokretanju postupka (članak 1253. b/1 Zakona o sudovima) U slučaju razvoda zbog nepomirljivih razlika sudac može odrediti odgodu postupka u maksimalnom trajanju od mjesec dana kako bi stranke mogle dobiti više informacija o mirenju (članak 1255. stavak 6. točka 2. Zakona o sudovima). Odjeli za sporazumno rješavanje spora pri obiteljskom sudu (članak 731. Zakona o sudovima) temelje se na konceptu mirenja – suci su zaduženi uputiti stranke na mirenje iako ne donose konačnu odluku u predmetu.. Prema Zakonu o sudovima mirenje ne može provoditi sudac u svojstvu miritelja.

Postupak mirenja u potpunosti je povjerljiv, a miritelji su obvezani profesionalnom tajnom (članak 1728. stavak 1. Zakona o sudovima).

Postupak mirenja sastoji se od triju faza:

– sudac imenuje miritelja;

– sudac odgađa predmet i određuje drugi datum te definira naknadu troškova;

– rezultati mirenja: ako je mirenje dovršeno, stranke u pisanom obliku sastavljaju uvjete dogovora i potpisuju ih stranke (dogovor o mirenju) koje može potvrditi sudac. Ako mirenje nije dovršeno, stranke mogu pokrenuti (ili nastaviti) sudski spor ili suglasno zatražiti imenovanje drugog miritelja.

Iznos honorara, troškove i uvjete plaćanja unaprijed definiraju stranke i miritelj.

Poveznica na nacionalnu internetsku stranicu s popisom miritelja u obiteljskim stvarima: http://www.fbc-cfm.be/fr/trouver-un-mediateur

Poveznica na nacionalne internetske stranice s informacijama o obiteljskom mirenju ili mirenju općenito: http://www.fbc-cfm.be/fr/mediation

Poveznica na nacionalne propise o mirenju u obiteljskim stvarima: http://www.fbc-cfm.be/fr/content/national-0

Mirenje je u Češkoj uređeno Zakonom br. 202/2012 o mirenju (dalje u tekstu „Zakon”) koji je stupio na snagu 1. rujna 2012. i kojim se provodi Direktiva 2008/52/EZ o nekim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim stvarima.

Zakonom su uređeni pravni mehanizmi za mirenje u građanskim stvarima (uključujući i obiteljske stvari). Kako bi mogao biti upisan u registar izmiritelja i ovlašten raditi kao izmiritelj u skladu sa Zakonom, izmiritelj mora položiti stručni ispit.

Ako je to korisno i primjereno, sud može odrediti strankama da se sastanu s registriranim izmiriteljem najdulje tri sata i istodobno obustaviti postupak. Ako se stranka bez opravdanog razloga odbije sastati s izmiriteljem, sud je može iznimno kazniti tako da joj odbije dodijeliti dio troškova ili sve troškove postupka ako dobije spor.

Poveznica na češke internetske stranice s popisom registriranih izmiritelja koji se bave obiteljskim stvarima:

https://mediatori.justice.cz

Poveznica na češke internetske stranice s informacijama o postupku mirenja u obiteljskim stvarima i o mirenju općenito:

Internetske stranice nisu dostupne.

Poveznice na internetske stranice s pristupom češkom zakonodavstvu kojim je uređeno mirenje u obiteljskim stvarima:

https://www.psp.cz/sqw/sbirka.sqw?cz=202&r=2012

http://www.cak.cz/assets/zakon-o-mediaci_aj.pdf (tekst Zakona na engleskom)

Kratak uvod u obiteljsko mirenje u Njemačkoj

Izvadak iz letka o Obiteljskom zakonu (Eherecht) koji je objavilo Savezno ministarstvo pravosuđa i zaštite potrošača (Bundesministerium der Justiz und für Verbraucherschutz), str. 73.:

„6.2.5. Obiteljsko mirenje

Parovi koji su u postupku rastave ili razvoda braka često žele održati prijateljske obiteljske odnose. U takvim je slučajevima mirenje izvrsna alternativa sudskom postupku.

Pravni okvir za mirenje uspostavljen je Zakonom o mirenju (Mediationsgesetz), koji je stupio na snagu 26. srpnja 2012.

Mirenjem se pomaže strankama da pronađu prijateljsko rješenje svojeg spora uz pomoć nepristrane osobe (izmiritelj). Sudionici preuzimaju odgovornost za rješenje, a izmiritelj nema ovlasti za donošenje odluka.

To znači da se, za razliku od sudskog postupka, mogu utvrditi stvarni interesi i potrebe uključenih osoba i upotrijebiti kao osnova za rješenje prilagođeno pojedinom sukobu. U sudskim se odlukama manje uzimaju u obzir interesi uključenih osoba. Uključene osobe stoga spremnije prihvaćaju takva rješenja i ona su dugoročno učinkovitija. U okviru mirenja mogu se sklopiti ugovori, primjerice, o uzdržavanju, imovini, vlasništvu, roditeljskoj odgovornosti i pravima na kontakt.

U okviru brakorazvodne parnice sud može odrediti da bračni drugovi moraju pojedinačno ili zajedno nazočiti besplatnom informativnom predavanju o mirenju ili sudjelovati u nekoj drugoj vrsti izvansudskog rješavanja sporova u pogledu neriješenih povezanih pitanja[1] uz pomoć osobe ili tijela koje je imenovao sud te tražiti da dostave potvrdu o sudjelovanju (članak 135. Zakona o obiteljskim sporovima i o pitanjima izvanparnične nadležnosti – Gesetz über das Verfahren in Familiensachen und in den Angelegenheiten der freiwilligen Gerichtsbarkeit, FamFG). Taj se nalog ne može zakonito izvršiti. Međutim, kad sud odlučuje o raspodjeli troškova, on može uzeti u obzir nepostupanje u skladu s nalogom (članak 150. stavak 4. Zakona o obiteljskim sporovima).”

Isto se primjenjuje na pitanja povezana s djecom u skladu s člankom 156. stavkom 1. rečenicama 3. i 5. i člankom 81. stavkom 2. br. 5 Zakona o obiteljskim sporovima. U takvim slučajevima sud može naložiti roditeljima da nazoče informativnom predavanju o mirenju ili da sudjeluju u nekoj drugoj vrsti izvansudskog rješavanja sporova. Taj se nalog ne može zakonski izvršiti, ali kad odlučuje o raspodjeli troškova, sud može uzeti u obzir nepostupanje u skladu s nalogom.

Poveznice na njemačke internetske stranice na kojima možete pronaći izmiritelje za obiteljske stvari

– Internationales Mediationszentrum für Familienkonflikte und Kindesentführung (MiKK e. V.), Fasanenstraße 12, 10623 Berlin, Njemačka (međunarodno mirenje u obiteljskim sporovima i u slučajevima otmice djece)

http://www.mikk-ev.de/

– Zentrale Anlaufstelle für grenzüberschreitende Kindschaftskonflikte beim Internationalen Sozialdienst im Deutschen Verein (ZAnK), Michaelkirchstraße 17/18, 10179 Berlin, Njemačka (mirenje u prekograničnim predmetima koji uključuju djecu)

http://www.zank.de/

Poveznice na njemačke internetske stranice na kojima možete pronaći informacije o obiteljskom mirenju ili o mirenju općenito

– Bundesverband Mediation e.V. (BM), Wittestr. (udruženje za mirenje) 30 K, 13509 Berlin

http://www.bmev.de/

– Bundes-Arbeitsgemeinschaft für Familien-Mediation e.V. (BAFM), Spichernstraße 11, 10777 Berlin (privremeno udruženje za obiteljsko mirenje)

http://www.bafm-mediation.de/

Poveznice na njemačko zakonodavstvo o obiteljskom mirenju

– Bundesministerium der Justiz und für Verbraucherschutz, Mohrenstraße 37, 10117 Berlin (Savezno ministarstvo pravosuđa i zaštite potrošača)

http://www.bmjv.de/

– Zakon o promicanju mirenja i ostalih vrsta izvansudskog rješavanja sporova (Gesetz zur Förderung der Mediation und anderer Verfahren der außergerichtlichen Konfliktbeilegung) (BGBl. (Bundesgesetzblatt, Savezni službeni list) 2012. Dio I. br. 35 od 25. srpnja 2012.)

https://www.bmjv.de/SharedDocs/Gesetzgebungsverfahren/Archiv/Gesetz_zur_Foerderung_der_Mediation_und_anderer_Verfahren_der_außergerichtlichen_Konfliktbeilegung.html

[1] Povezana pitanja uključuju sporove povezane s obiteljskom imovinom, prilagodbom mirovinskih prava, plaćanjem uzdržavanja, zajedničkim domom i troškovima u kućanstvu

Obiteljsko mirenje namijenjeno je roditeljima koji su razvedeni ili u postupku razvoda s najmanje jednim zajedničkim maloljetnim djetetom ako se nisu uspjeli dogovoriti o pitanjima koja se odnose na djetetove životne uvjete (primjerice dogovor o kontaktu i uzdržavanju). Obiteljski izmiritelj, kao neutralna stranka, pomaže roditeljima razmijeniti mišljenja i postići dogovor na obostrano zadovoljstvo. Svrha mirenja nije pomirenje, nego postizanje prihvatljivog dogovora.

Obiteljsko mirenje brže je, korisnije i bolje rješenje za očuvanje mentalnog zdravlja obaju roditelja, a obzirnije je i prema djetetovoj dobrobiti. Dogovori roditelja postignuti tom metodom učinkovitiji su od dogovora postignutih sudskim postupkom. Od 1. rujna 2022. usluge obiteljskog mirenja dostupne su i besplatno kao javna usluga. Usluzi se pristupa obraćanjem Zavodu za socijalno osiguranje. I sudac može naložiti da se u sudskom postupku provede postupak obiteljskog mirenja.

Prema Zakonu o uslugama obiteljskog mirenja koje financira država (riikliku perelepitusteenuse seadus) obiteljski je izmiritelj:

osoba koja izravno vodi postupak mirenja u ugovornom odnosu sa Zavodom za socijalno osiguranje i koja pomaže roditeljima (dalje u tekstu „stranke u mirenju”) pronaći rješenje u sporu o životnim uvjetima njihova maloljetnog djeteta dok istodobno vodi računa o djetetovim najboljim interesima.

Izmiritelj u smislu Zakona o mirenju (lepitusseadus) mora biti:

1) fizička osoba koju su stranke ovlastile da bude izmiritelj u sporu između njih (npr. stručnjak u području psihologije ili socijalnih pitanja (među ostalim za zaštitu djece i socijalni rad) ili pravni stručnjak); izmiritelj može djelovati preko pravne osobe s kojom je u radnom ili nekom drugom ugovornom odnosu

2) odvjetnik koji je u tu svrhu dao izjavu odboru Estonske odvjetničke komore

3) javni bilježnik koji je u tu svrhu dao izjavu javnobilježničkoj komori

4) tijelo državne ili lokalne vlasti mjerodavno za mirenje u slučajevima navedenima u tom zakonu.

U Republici Estoniji organizacija usluga obiteljskog mirenja uređena je sljedećim zakonodavstvom:

• Zakon o uslugama obiteljskog mirenja koje financira država
• Zakon o mirenju
• Zakon o socijalnoj skrbi
• Obiteljski zakon i
• Zakonik o građanskom postupku.

U Estoniji obiteljske izmiritelje trenutačno predstavljaju Estonsko udruženje izmiritelja (Eesti Lepitajate Ühing) i Institut za mirenje (Lepituse Instituut). Rad izmiritelja u državnoj službi za obiteljsko mirenje koordinira Zavod za socijalno osiguranje.

Zakonom o mirenju iz 2017. nisu izričito obuhvaćena prekogranična mirenja, a mirenje na temelju Zakona u svim je slučajevima dobrovoljno.  Ako se prekogranično obiteljsko mirenje provodi u Irskoj, primjenjuju se odredbe Zakona.

Zakon o mirenju iz 2017. http://www.irishstatutebook.ie/eli/2017/act/27/enacted/en/html stupio je na snagu 1. siječnja 2018.  Zakon sadržava odredbe o sveobuhvatnom zakonskom okviru kojim se promiče rješavanje sporova mirenjem kao alternativa sudskom postupku. Temeljni je cilj Zakona promicati mirenje kao održivu i učinkovitu alternativu sudskim postupcima, čime se smanjuju pravni troškovi, ubrzava rješavanje sporova te ublažavaju stres i ogorčenost koji su česti u sudskim postupcima.

Zakon:

• sadržava opća načela za postupke mirenja koje provode kvalificirani izmiritelji – članci 6. – 8.;
• predviđa uvođenje kodeksa prakse za postupke mirenja koje provode kvalificirani izmiritelji – članak 9.
• predviđa povjerljivost komunikacije između stranaka tijekom postupka mirenja – članak 10.;
• predviđa mogućnost osnivanja Vijeća za mirenje koje bi nadziralo razvoj prakse u tom području – članak 12.;
• uvodi obvezu za pravne savjetnike i odvjetnike da strankama savjetuju da razmotre mirenje kao sredstvo rješavanja spora – članci 14. i 15.:
• predviđa mogućnost da sud, na vlastitu inicijativu ili inicijativu stranaka, pozove stranke da razmotre mirenje kao sredstvo rješavanja spora – članak 16.;
• predviđa učinak mirenja na rokove zastare i prekluzivne rokove – članak 18.;
• predviđa mogućnost da sud pri određivanju troškova postupka iz članka 16. Zakona, ako to smatra pravičnim, u obzir uzme neopravdano odbijanje ili propuštanje stranke u postupku da razmotri mirenje ili neopravdano odbijanje ili propuštanje stranke da sudjeluje u mirenju na poziv suda u skladu s člankom 16. – članci 20. i 21.;

Područjem primjene Zakona obuhvaćeni su svi građanski postupci koji se mogu pokrenuti pred sudom osim određenih iznimaka iz članka 3.

Obiteljsko mirenje

Izraz „obiteljsko mirenje” odnosi se na vrstu izvansudskog rješavanja obiteljskih sporova (tj. financijskih sporova i sporova povezanih s imovinskim pravima između bračnih drugova, sličnih sporova koji proizlaze iz suživota ili odnosa između roditelja i djece te drugih obiteljskih sporova) kojom se strankama pomaže da zajednički postignu uzajamno prihvatljivo rješenje.

Ι. Institucija mirenja (διαμεσολάβηση) uvedena je u grčki pravosudni sustav Zakonom br. 3898/2010 o mirenju u građanskim i trgovačkim stvarima (Službeni list, serija I., br. 211/16-10-2010) kojim je provedena Direktiva 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008.

U skladu s člankom 2. Zakona 3898/2010 „sporovi u području privatnog prava mogu se uputiti na mirenje na temelju sporazuma između stranaka pod uvjetom da je predmet spora na raspolaganju stranaka”, dok je u članku 8. istog Zakona predviđeno sljedeće: „1. Stranke ili njihovi pravni zastupnici, ili u slučaju pravnih osoba ovlaštene osobe, sudjeluju u mirenju u pratnji odvjetnika. 2. Izmiritelja određuju stranke ili treća osoba prema njihovu izboru. 3. Postupak mirenja određuje izmiritelj u dogovoru sa strankama, koje ga mogu obustaviti kad god to žele. Postupak mirenja povjerljiv je i tijekom postupka ne vodi se službeni zapisnik. Tijekom mirenja izmiritelj može komunicirati i sastajati se sa svakom strankom.” Nakon okončanja postupka izmiritelj mora sastaviti zapisnik (članak 9. Zakona 3898/2010) u kojem je naveden postignuti sporazum, koji su potpisali izmiritelj, stranke i odvjetnici stranaka. Ako je tako zatražila barem jedna stranka, izmiritelj mora položiti zapisnik i u tajništvo mjesno nadležnog prvostupanjskog suda te on tada postaje izvršiv.

Izmiritelj prima naknadu po satu, za najviše 24 sata, što uključuje vrijeme provedeno pripremajući se za mirenje. Stranke i izmiritelj mogu dogovoriti drukčiji način mirenja. Naknada izmiritelja dijeli se među strankama na jednake dijelove, osim ako su se dogovorile drukčije. Svaka stranka snosi troškove svojeg odvjetnika. Utvrđuje se naknada po satu koja se preispituje odlukom ministra pravosuđa, transparentnosti i ljudskih prava.

(Vidi http://www.diamesolavisi.gov.gr/)

II. Nadalje, člankom 214.Β stavkom 1. Zakona o parničnom postupku, koji je umetnut člankom 7. Zakona br. 4055/2012, uvedena je institucija sudskog mirenja (δικαστική μεσολάβηση). U skladu s tim člankom „sporovi u okviru privatnog prava mogu se rješavati i uporabom sudskog mirenja. Uporaba sudskog mirenja izborna je i može se održati prije podnošenja tužbe ili za vrijeme trajanja postupka.” U stavku 3. posljednjem podstavku istog članka navedeno je da „zainteresirana strana može, posredstvom odvjetnika koji djeluje u njezino ime, podnijeti pisani zahtjev u kojem traži upućivanje predmeta sucu izmiritelju”. Nastavak članka glasi „4. Sud na kojem se vodi postupak može, u bilo kojem trenutku, ovisno o predmetu i uzimajući u obzir sve okolnosti, pozvati stranke da upotrijebe sudsko mirenje u cilju rješavanja spora i, istodobno, na temelju suglasnosti stranka, može odgoditi raspravu na kratko vrijeme, ali ne dulje od šest mjeseci. 5. Ako stranke postignu sporazum, sastavlja se zapisnik. Zapisnik potpisuju izmiritelj, stranke i odvjetnici stranaka, a izvornik se pohranjuje u tajništvu prvostupanjskog suda na kojem se održavalo mirenje. Nakon polaganja zapisnika o mirenju u tajništvu prvostupanjskog suda, ako je iz njega razvidno da su se stranke složile da postoji potraživanje, on čini izvršivi akt u skladu s člankom 904. stavkom 2. točkom (c) Zakona o parničnom postupku.”

Na troškove sudskog mirenja primjenjuje se Zakon o pružanju pravne pomoći građanima s niskim prihodima (Zakon 3226/2004).

Dvije su važne odredbe novi članak 116.A Zakona o parničnom postupku, (ubačen člankom 1. stavkom 2. Zakona br. 4335/2015), u kojem je navedeno da „u bilo kojem trenutku tijekom postupka i u svim postupcima sud potiče na… izbor mirenja kao izvansudskog načina rješavanja sporova i članak 214.C Zakona o parničnom postupku u kojem je navedeno da „sud predlaže da stranke pribjegnu mirenju ako je to primjereno s obzirom na okolnosti predmeta. Ako je prijedlog suda prihvaćen, rasprava o predmetu odgađa se za tri mjeseca. Isto se primjenjuje ako stranke same odluče pribjeći mirenju dok je postupak u tijeku.”

U Grčkoj ne postoji zakon kojim se posebno uređuje obiteljsko mirenje pa se stoga primjenjuju prethodno navedena opća pravila o mirenju i sudskom mirenju.

Parovi različitog državljanstva — koji su vjenčani ili žive zajedno u izvanbračnoj zajednici – stvaraju dvokulturalne obitelji i, u slučaju razvoda ili rastave, osim običnih pitanja povezanih s obiteljskim sporovima (npr. roditeljska odgovornost, skrbništvo, kontakt s djetetom, uzdržavanje djeteta, imovinska pitanja među bračnim drugovima) u prekograničnim predmetima mogu nastati još veće poteškoće, na primjer otmica djeteta. U takvim predmetima mogu se izravno primijeniti prethodno opisana pravila o mirenju i sudskom mirenju. Ona su u skladu s već primjenjivim pravilima iz članka 7. stavka 2. točke (c) Haške konvencije iz 1980. i članka 55. stavka 2. točke (e) Uredbe (EZ) br. 2201/2003 (Uredba Bruxelles II.a).

1. Uređenje mirenja

U Španjolskoj ne postoji posebno zakonodavstvo o obiteljskom mirenju. Međutim, ono je kao građanska stvar uključeno u Zakon 5/12 od 6. srpnja 2012. o mirenju u građanskim i trgovačkim stvarima, kojim se općenito uređuje mirenje u tim područjima.

Članci 3. i 27. Zakona 5/12 sadržavaju posebna pravila o mirenju u prekograničnim stvarima.

Neke autonomne zajednice koje imaju nadležnost u tom području uredile su mirenje na način koji je poprilično sličan nacionalnom zakonodavstvu. Cjelokupno zakonodavstvo o mirenju na razini autonomnih zajednica dostupno je na:

http://www.poderjudicial.es/cgpj/es/Temas/Mediacion/Normativa-y-jurisprudencia/Leyes-Autonomicas/

2. Postupak obiteljskog mirenja

Obiteljsko mirenje u Španjolskoj u potpunosti je dobrovoljno i uređeno je, među ostalim, načelima povjerljivosti, jednakosti stranaka i nepristranosti izmiritelja.

Kako bi se olakšalo mirenje među ostalim u predmetima koji uključuju prekogranično obiteljsko mirenje, u općem zakonodavstvu o mirenju izričito se dopušta njegovo provođenje videokonferencijskim sustavima ili drugim elektroničkim sredstvima koja omogućuju prijenos zvuka ili slike. Stranke mogu pristupiti mirenju prije početka sudskog postupka, tijekom postupka, a čak i nakon njegova završetka kako bi se promijenio ishod ili olakšala provedba sudske odluke.

Postupak mirenja relativno je jednostavan, bez obzira na to kada se provodi. Stranke se obraćaju izmiritelju po vlastitom izboru ili, ako sudjeluju u obiteljskom postupku koji je u tijeku, izmiritelju kojeg je imenovao sudac. Prvo, održava se informativni sastanak kako bi stranke mogle saznati o postupku mirenja, a ako se obje slože s postupkom, on može započeti. Izmiritelj vodi rasprave u postupku mirenja kako bi se svakoj stranci omogućilo da iznese svoja stajališta i pokuša postići dogovor. Postupak završava s dogovorom ili bez dogovora o svim ili nekim pitanjima. Ishod se bilježi u izvješću, a ako je postignut dogovor, izvješće se mora dostaviti pravosudnom tijelu na odobrenje ili se, ako nema maloljetne djece ili djece s invaliditetom, može podnijeti javnom bilježniku koji bilježi dogovor u javnoj ispravi. Zatim slijedi izvršenje.

Ako stranke sudjeluju u mirenju prije početka postupka i postignu dogovor, sudski se postupak skraćuje jer se tada pokreće pojednostavnjeni postupak u kojem obje stranke podnose dogovor obiteljskom sudu (Juzgado de Familia), koji ga odobrava ako nije u suprotnosti sa zakonom ili s interesima maloljetne djece ili djece s invaliditetom koju par ima (vidjeti članak 777. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranke ne pristupe mirenju prije početka sudskog postupka, sudac može, uzimajući u obzir okolnosti predmeta, odlučiti da bi stranke trebale pristupiti mirenju; obiteljski će ih sud tada uputiti na besplatan informativni sastanak. Ako odluče pristupiti mirenju, sudski se postupak ne obustavlja, osim ako stranke zatraže prekid postupka. Ako se naposljetku postigne dogovor, sud ga odobrava. Međutim, ako stranke ne postignu odgovor ili odbiju pristupiti mirenju, sudac donosi odluke o svim pitanjima o kojima se stranke ne slažu.

Obiteljsko se mirenje ne primjenjuje ako je u tijeku sudski postupak zbog rodno uvjetovanog nasilja između stranaka.

Informativni je sastanak besplatan, no troškove mirenja snose stranke, osim ako ostvaruju pravo na besplatnu pravnu pomoć. Sve informacije o tome što pravna pomoć podrazumijeva i koje zahtjeve osobe moraju ispunjavati kako bi imale pravo na nju možete pronaći na:

https://www.mjusticia.gob.es/cs/Satellite/Portal/es/servicios-ciudadano/tramites-gestiones-personales/asistencia-juridica-gratuita

3. Zanimanje obiteljskog izmiritelja i pristup izmiriteljima

Izmiritelji moraju imati sveučilišnu diplomu ili završeno više strukovno obrazovanje, a moraju proći i posebno osposobljavanje kako bi mogli provoditi postupak mirenja u za to ovlaštenim ustanovama.

Za provođenje postupka obiteljskog mirenja nije nužno biti upisan u registre, no postoje registri u koje se izmiritelji mogu upisati na nacionalnoj razini (Registro de Mediadores e Instituciones de Mediación – Registar izmiritelja i ustanova za mirenje, čije su internetske stranice navedene u nastavku) i na razini autonomnih zajednica.

Kad je riječ o potonjoj razini, gotovo su sve autonomne zajednice uspostavile javnu službu za mirenje. Informacije o tome možete pronaći u odjeljku posvećenom mirenju na njihovim institucijskim internetskim stranicama, gdje se uz manje ili više pojedinosti objašnjava kako sustav mirenja funkcionira te se pružaju informacije o registru izmiritelja i poveznica na njega, ako takav registar postoji. Na internetskim se stranicama obično nalaze i obrasci za podnošenje zahtjeva za mirenje, u kojima se upućuje na specijalizirane agencije osnovane radi provođenja postupka mirenja.

Pri pronalasku obiteljskog izmiritelja razlikuju se dvije situacije: održava li se mirenje nakon početka sudskog postupka ili neovisno o njemu. Ako se mirenje traži nakon što je sudski postupak već započeo, nadležni obiteljski sud uputit će stranke tijelima zaduženima za mirenje koja su mu pridružena. S druge strane, ako se mirenje primjenjuje prije sudskog postupka ili izvan njega, stranke će same morati pronaći obiteljskog izmiritelja. Za to bi mogli biti korisni sljedeći izvori informacija:

–          prethodno spomenuti Registar izmiritelja i ustanova za mirenje na nacionalnoj razini:

https://www.mjusticia.gob.es/es/ciudadania/registros/mediadores-instituciones

–          sljedeće ustanove koje predlaže Ministarstvo pravosuđa:

https://remediabuscador.mjusticia.gob.es/remediabuscador/RegistroInstitucion

–          službe za mirenje u pojedinačnim provincijama koje predlaže Državno sudbeno vijeće (Consejo General del Poder Judicial):

http://www.poderjudicial.es/cgpj/es/Temas/Mediacion/Servicios-de-Mediacion-Intrajudicial/Mediacion-Familiar/

–          službe za mirenje koje su osnovale autonomne zajednice; informacije o njima obično se mogu pronaći na institucijskim internetskim stranicama autonomnih zajednica.

Osim toga, više informacija o postupku obiteljskog mirenja, primjenjivom zakonodavstvu, službama za mirenje u raznim autonomnim zajednicama i o povezanim formalnostima može se pronaći na internetskim stranicama Državnog sudbenog vijeća:

http://www.poderjudicial.es/cgpj/es/Temas/Mediacion

Izvorna jezična inačica ove stranice nedavno je izmijenjena. Naši prevoditelji trenutačno pripremaju jezičnu inačicu koju vidite.
Sljedeći jezici: već su prevedeni.

Obiteljsko mirenje - Francuska

Međunarodni i europski instrumenti za suradnju potiču primjenu postupaka prekograničnog obiteljskog mirenja kako bi se postiglo mirno i brzo rješavanje sporova. Francuska je u okviru svojeg središnjeg tijela uspostavila jedinicu za poticanje primjene postupka mirenja u prekograničnim sporovima. Važno je navesti i nacionalne propise koji se odnose na postupke mirenja, a mogu se primjenjivati u prekograničnim slučajevima.

Nacionalni pravni okvir:

Zakon br. 95-125 od 8. veljače 1995., dopunjen Odlukom br. 2012-66 od 22. srpnja 1996. o sudskom mirenju u Francuskoj. Svaki sudac imenovan za vođenje postupka može uz pristanak stranaka odrediti miritelja – kvalificiranu, nepristranu i neovisnu treću osobu.

Pravilnik br. 2011-1540 od 16. studenoga 2011., kojim se prenosi Direktiva br. 2008/52/EZ od 21. svibnja 2008., izmijenio je Zakon od 8. veljače 1995. Taj zakon definira mirenje kao svaki strukturirani proces kojim dvije ili više stranaka pokušavaju postići dogovor, s ciljem sporazumnog rješavanja spora uz pomoć treće osobe. Njime se uspostavlja sustav koji je zajednički svim postupcima mirenjima.

Odlukom od 2. prosinca 2003. (članci R.451-66 i dalje Zakona o socijalnom radu i obitelji) i odlukama od 12. veljače 2004. i 19. ožujka 2012. uvedena je državna diploma iz područja obiteljskog mirenja. Međutim, trenutačno nije obvezno posjedovanje takve diplome za rad u svojstvu obiteljskog miritelja, s obzirom na to da obiteljsko mirenje nije uređena profesija.

Obiteljsko mirenje može se primijeniti:

1. u okviru izvansudskog postupka: riječ je o standardnom obiteljskom mirenju; u tom slučaju miritelja imenuju izravno stranke;

2. u okviru sudskog postupka: Članak 1071. Zakona o parničnom postupku, članci 255. i 373-2-10 Građanskog zakonika;

• sudac obiteljskog suda strankama može predložiti primjenu mjere mirenja te nakon njihova pristanka odrediti obiteljskog miritelja koji će započeti postupak.
• sudac obiteljskog suda može naložiti strankama da se susretnu s obiteljskim miriteljem, koji će ih obavijestiti o predmetu i odvijanju obiteljskog mirenja.

Sudac obiteljskog suda može potvrditi dogovor postignut pri obiteljskom mirenju (članci 1534., 1565. i dalje Zakona o parničnom postupku). Sudac potvrđuje dogovor osim ako utvrdi da takav dogovor ne štiti dovoljno interes djeteta, da nije riječ o dobrovoljnom pristanku roditelja (članak 373-2-7 stavak 2. Građanskog zakonika) ili da općenito može narušiti javni poredak.

• Obiteljsko mirenje je besplatno ako postupak vodi jedinica za međunarodno obiteljsko mirenje (CMFI), a plaćanje naknade propisano je kada postupak vodi privatni miritelj. Financijsko sudjelovanje stranaka u skladu je sa službenim pravilnikom o naknadama za usluge mirenja, koje se plaćaju po sastanku i po osobi, a definirane su ovisno o prihodima stranaka (mogućnost dobivanja besplatne pravne pomoći ili pomoći iz Fonda za obiteljske naknade). Poveznica na primjenjive odredbe Zakona o parničnom postupku: ovdje (56 Kb)
• Poveznica na informativnu stranicu Ministarstva pravosuđa o obiteljskom mirenju
• Poveznica na popis miritelja: kako biste pronašli najbližu službu obiteljskog mirenja, unesite pojam za pretraživanje: „médiation familiale” (obiteljsko mirenje) u okviru „catégories” (kategorije) na stranici Justice en région (regionalno pravosuđe).

Međunarodno obiteljsko mirenje:

Međunarodno obiteljsko mirenje predviđeno je instrumentima međunarodne suradnje u obiteljskim stvarima (Haška konvencija od 25. listopada 1980. i Uredba Bruxelles II.a) s ciljem omogućivanja sporazumnog rješenja povratka djeteta u slučaju međunarodne otmice ili dogovora o korištenju prava na kontakt s djetetom.

Zainteresirane osobe mogu učiniti sljedeće:

1. obratiti se miriteljima koji rade samostalno ili u okviru udruge: popis miritelja ovlaštenih za rad na međunarodnim obiteljskim predmetima naveden je na sljedećoj adresi: http://www.justice.gouv.fr/justice-civile-11861/enlevement-parental-12063/sources-listes-des-mediateurs-familiaux-internationaux-26139.html (ili kliknuti ovdje).

2. zatražiti mirenje putem za to predviđene jedinice za međunarodno obiteljsko mirenje Ministarstva pravosuđa koja je središnje francusko tijelo za haške konvencije od 25. listopada 1980. i 19. listopada 1996. te za Uredbu Bruxelles II.a. Središnje tijelo predlaže upotrebu mirenja u predmetima suradnje za koje je zaduženo, ali prema potrebi može intervenirati i u drugim predmetima koji se odnose na nezakonito odvođenje djeteta, pravo na prekogranični kontakt s djetetom i prekograničnu zaštitu maloljetnika.

Kako bi se pokrenuo postupak mirenja, potrebno je da barem jedan roditelja ima boravište u Francuskoj, a drugi u inozemstvu, neovisno o njihovu državljanstvu. Nakon što jedan od roditelja zatraži međunarodno obiteljsko mirenje, jedinica za mirenje taj postupak predlaže drugom roditelju. Postupak mora biti na dobrovoljnoj osnovi: proces međunarodnog obiteljskom mirenja ne smije se prisilno pokrenuti. Miritelji iz jedinice za mirenje obavljaju svoje dužnosti nepristrano i s pažnjom, a postupak podliježe načelu povjerljivosti.

Mirenje provedeno u okviru jedinice za međunarodno obiteljsko mirenje Ministarstva pravosuđa je besplatno. Zahtjev se zajedno s dokumentima o postupku koji je u tijeku ili je već proveden u Francuskoj ili u inozemstvu šalje na sljedeću adresu:

Ministère de la Justice

Direction des affaires civiles et du Sceau – BDIP

Cellule de médiation familiale internationale

13 place Vendôme

75 042 Paris Cedex 01

Zahtjev se može poslati i elektroničkom poštom: entraide-civile-internationale@justice.gouv.fr

Poveznica na stranicu francuskog Ministarstva pravosuđa (jedinica za međunarodno obiteljsko mirenje): http://www.justice.gouv.fr/justice-civile-11861/enlevement-parental-12063/la-mediation-21106.html

MIRENJE

U Republici Hrvatskoj područje obveznog savjetovanja i obiteljske medijacije uređeno je Obiteljskim zakonom („Narodne novine“, br.: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/23, u daljnjem tekstu: Obiteljski zakon).

Obvezno savjetovanje je oblik pomoći članovima obitelji da donesu sporazumne odluke o obiteljskim odnosima vodeći posebnu brigu o zaštiti obiteljskih odnosa u kojima sudjeluje dijete te o pravnim posljedicama nepostizanja sporazuma i pokretanju sudskih postupaka u kojima se odlučuje o osobnim pravima djeteta. Obvezno savjetovanje provodi stručni tim područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad, nadležnog prema mjestu djetetova prebivališta, odnosno boravišta, ili prema mjestu zadnjeg zajedničkog prebivališta, odnosno boravišta bračnih ili izvanbračnih drugova. Obvezno savjetovanje ne provodi se prije pokretanja postupka ovrhe i osiguranja sukladno Obiteljskom zakonu. U obveznom savjetovanju sudjeluju članovi obitelji osobno i bez punomoćnika.

Obvezno savjetovanje provodi se: 1. prije pokretanja postupka radi razvoda braka u kojem postoji zajedničko maloljetno dijete i 2. prije pokretanja ostalih sudskih postupaka o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa s djetetom. Obvezno savjetovanje prije pokretanja postupka radi razvoda braka ne provodi se u odnosu na bračnog druga ili oba bračna druga: 1. lišena poslovne sposobnosti, ako nisu u stanju shvatiti značenje i posljedice postupka ni uz stručnu pomoć, 2. nesposobna za rasuđivanje ili 3. koji su nepoznatog prebivališta i boravišta.

Obvezno savjetovanje pokreće se na zahtjev stranke koji se podnosi Hrvatskom zavodu za socijalni rad u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik. Hrvatski zavod za socijalni rad dužan je nakon primitka zahtjeva za provođenje obveznog savjetovanja zakazati sastanak i pozvati stranke. Iznimno, Hrvatski zavod za socijalni rad ima saznanja o postojanju obiteljskog nasilja ili ako procijeni da u okolnostima konkretnoga slučaja zajednički sastanak ne bi bio svrhovit ili ako to jedna ili obje stranke iz opravdanih razloga zahtijevaju, zakazat će se i provesti odvojeni razgovori sa strankama.

Po okončanju obveznog savjetovanja Hrvatski zavod za socijalni rad dužan je sastaviti izvješće u kojem se navodi: 1. tko je sudjelovao u postupku, 2. spremnost svake stranke na sporazumno rješavanje spora, 3. tko namjerava pokrenuti sudski postupak, 4. ako se provodi obvezno savjetovanje prije pokretanja postupka radi razvoda braka, jesu li bračni drugovi upoznati s pravnim posljedicama nepostizanja sporazuma, odnosno plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, 5. tvrdnje o obiteljskom nasilju, ako se navode.

Izvješće o obveznom savjetovanju vrijedi šest mjeseci od dana kad je okončano obvezno savjetovanje.

Obiteljska medijacija je postupak u kojem članovi obitelji sudjeluju dobrovoljno.

Obiteljska medijacija je postupak u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor iz obiteljskih odnosa uz pomoć jednog ili više obiteljskih medijatora.

Obiteljski medijator je nepristrana i posebno educirana osoba koja je upisana u registar obiteljskih medijatora. Glavna svrha postupka obiteljske medijacije je postizanje plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i drugih sporazuma u vezi s djetetom. Uz ostvarenje te svrhe, u postupku obiteljske medijacije stranke se mogu sporazumjeti i o svim drugim spornim pitanjima imovinske i neimovinske naravi.

Obiteljska medijacija se ne provodi: 1. u slučajevima postojanja tvrdnji o obiteljskom nasilju, 2. ako su jedan ili oba bračna druga lišeni poslovne sposobnosti, a nisu u stanju shvatiti značenje i pravne posljedice postupka ni uz stručnu pomoć, 3. ako su jedan ili oba bračna druga nesposobni za rasuđivanje i 4. ako bračni drug ima nepoznato prebivalište i boravište.

Obiteljska medijacija se može provoditi neovisno o sudskom postupku prije pokretanja sudskog postupka, za vrijeme njegova trajanja ili nakon dovršetka sudskog postupka. Obiteljska medijacija ne provodi se prije pokretanja postupka ovrhe i osiguranja sukladno Obiteljskom zakonu. Iznimno, sud može tijekom postupka ovrhe radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom predložiti strankama da pristupe obiteljskoj medijaciji. Naime, sud može nakon što sasluša stranke i s obzirom na okolnosti slučaja odgoditi ovrhu za trideset dana te naložiti stručni razgovor s djetetom ili predložiti strankama da pristupe obiteljskoj medijaciji radi sporazumnog rješavanja spora, ako je to potrebno, sud može posebnom odlukom detaljnije precizirati ostvarivanje osobnih odnosa za vrijeme trajanja stručnog razgovora ili obiteljske medijacije, s tim da sud neće postupiti na ovaj način ako je obiteljska medijacija bila bezuspješno pokušana ili ako je nužno žurno postupanje.

Obiteljski medijator i druge osobe uključene u postupak obiteljske medijacije dužne su čuvati povjerljive informacije i podatke za koje su saznale tijekom postupka obiteljske medijacije u odnosu na treće osobe, osim: 1. ako je priopćenje informacija nužno za provedbu ili ovrhu sporazuma ili 2. ako je priopćenje informacija nužno radi zaštite djeteta čija je dobrobit ugrožena ili radi uklanjanja opasnosti od teške psihičke ili fizičke povrede integriteta osobe. Obiteljski medijator je dužan uputiti stranke u opseg načela povjerljivosti.

U pogledu sporazuma postignutog u obiteljskoj medijaciji, Obiteljskim zakonom propisano je da plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili drugi sporazumi postignuti u postupku obiteljske medijacije moraju biti u pisanom obliku i potpisani od svih stranaka te da stječu svojstvo ovršne isprave ako ih sud na prijedlog stranaka u izvanparničnom postupku odobri.

Ako se stranke ne sporazume o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, odnosno o drugom spornom obiteljskom odnosu, obiteljski medijator će u izvješću o obustavi postupka obiteljske medijacije navesti jesu li obje stranke aktivno sudjelovale. Izvješće o obustavi obiteljske medijacije uručuje se sudionicima. Obiteljski medijator će sudu koji je zastao s postupkom radi provođenja obiteljske medijacije dostaviti izvješće o obustavi obiteljske medijacije.

U slučaju da stranke tijekom sudskog postupka sporazumno predlože rješavanje spora u postupku obiteljske medijacije, sud može zastati s postupkom, u kojem slučaju će odrediti rok od tri mjeseca u kojem stranke mogu pokušati riješiti spor u postupku obiteljske medijacije. U slučaju da tijekom sudskog postupka sud procijeni da ima izgleda za sporazumno rješavanje spornih obiteljskih odnosa, on također može predložiti strankama postupak obiteljske medijacije. Ako stranke pristanu na postupak obiteljske medijacije, sud će zastati s postupkom te odrediti rok od tri mjeseca u kojem stranke mogu pokušati spor riješiti u postupku obiteljske medijacije. Ako stranke u roku od tri mjeseca, koji je sud odredio za provođenje obiteljske medijacije, nisu uspjele spor riješiti u postupku obiteljske medijacije ili ako stranke predlože nastavak sudskog postupka prije isteka toga roka, sud će nastaviti s postupkom. Prije odlučivanja o zastoju postupka sud je dužan procijeniti je li zastoj prikladan s obzirom na potrebu žurnog postupanja u predmetima u kojima se odlučuje o pravima i interesima djeteta.

Obiteljski medijator u postupku obiteljske medijacije dužan je informirati sudionike da vode računa o dobrobiti djeteta, a u postupku obiteljske medijacije može omogućiti djetetu izražavanje mišljenja uz pristanak njegovih roditelja.

Obiteljski medijator koji je provodio postupak obiteljske medijacije ne smije sudjelovati u pisanju stručnog mišljenja, obiteljske procjene niti smije na drugi način sudjelovati u sudskom postupku u kojem se odlučuje o sporu među strankama koje su sudjelovale u obiteljskoj medijaciji, osim u slučajevima propisanim Obiteljskim zakonom.

Ako obiteljsku medijaciju provode obiteljski medijatori zaposleni u sustavu socijalne skrbi, stranke ne plaćaju naknade za rad obiteljskih medijatora. Ako obiteljsku medijaciju provode obiteljski medijatori izvan sustava socijalne skrbi, troškove njihova sudjelovanja snose stranke.

Obiteljska medijacija je dodatno, kao usluga, uređena i Zakonom o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 8/22, 46/22, 119/22, 71/23 i 156/23), te se kao usluga odobrava članovima obitelji u svrhu postizanja zajedničkog sporazuma, pregovaranjem o spornim pitanjima.

U postupcima obiteljske medijacije na odgovarajući se način primjenjuju odredbe kojima se uređuje mirenje, osim ako je Obiteljskim zakonom drukčije određeno.

Za daljnje informacije vidjeti:

Obiteljski zakon („Narodne novine“, br.: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/23)

Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 8/22, 46/22, 119/22, 71/23 i 156/23)

Pravilnik o obveznom savjetovanju („Narodne novine“ br. 123/15)

Pravilnik o obveznom sadržaju obrasca plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi („Narodne novine“, br. 123/15)

Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja Registra obiteljskih medijatora, uvjetima stručne osposobljenosti obiteljskih medijatora, prostornim uvjetima i načinu provođenja obiteljske medijacije („Narodne novine“, broj 29/21)

Zakon o mirenju („Narodne novine“, br. 18/11).

Izvorna jezična inačica ove stranice nedavno je izmijenjena. Naši prevoditelji trenutačno pripremaju jezičnu inačicu koju vidite.

Obiteljsko mirenje - Italija

Obiteljsko mirenje postupak je koji bračni drugovi ili partneri koji se suočavaju s poteškoćama mogu dobrovoljno odlučiti primijeniti kako bi riješili svoje sporove uz pomoć jednog ili više izmiritelja. Zadaća je izmiritelja olakšati komunikaciju i pružiti pomoć parovima u rješavanju emocionalnih i materijalnih aspekata rastave (podjele imovine, plaćanja naknade za uzdržavanje, dodjele bračnog stana itd.). Njihova zadaća uključuje i poticanje para da postignu sporazum koji najbolje odgovara potrebama svih članova obitelji.

Postupak mirenja općenito je uređen Zakonodavnim dekretom br. 28 od 4. ožujka 2010., kako je izmijenjen, o „provedbi članka 60. Zakona br. 69 od 18. lipnja 2009. o mirenju u svrhu rješavanja građanskih i trgovačkih sporova”.

Tim se zakonom utvrđuje postupak za izvansudsko rješavanje sporova u pogledu prenosivih prava. Za određena pitanja koja su izričito navedena, postupak mirenja preduvjet je kako bi se dokument kojim se pokreće postupak smatrao dopuštenim.

U pitanjima obiteljskog prava postupak mirenja potrebno je prethodno primijeniti isključivo u slučaju sporova koji se odnose na sporazume povezane s obiteljskim poduzećem (npr. ugovore kojima vlasnik poduzeća potpuno ili djelomično prenosi svoje poduzeće na jednog ili više potomaka).

U slučaju svih ostalih obiteljskih sporova postupak je mirenja dobrovoljan.

Međutim, u postupcima skrbništva nad djetetom sud može odgoditi donošenje presude kako bi bračni drugovi uz pomoć stručnjaka pokušali primijeniti postupak mirenja radi postizanja sporazuma, posebno u pogledu zaštite moralnih i materijalnih interesa djeteta ili djece.

Postupak mirenja može se voditi uz pomoć javnih ili privatnih tijela propisno upisanih u registar tijela za mirenje koji vodi Ministarstvo pravosuđa.

Popis tijela za mirenje može se pronaći na sljedećem web-mjestu:

https://mediazione.giustizia.it/ROM/ALBOORGANISMIMEDIAZIONE.ASPX

Odvjetnici upisani u talijansku odvjetničku komoru izmiritelji su prema pravu.

U mnogim općinama uslugama obiteljskog mirenja moguće je pristupiti putem centara za obiteljsko savjetovanje, socijalnih službi ili lokalnih subjekata u zdravstvenom sektoru.

Drugi postupak, koji se razlikuje od postupka mirenja, a isto je tako namijenjen izvansudskom rješavanju sporova jest potpomognuto pregovaranje. Taj je postupak uređen Zakonodavnim dekretom br. 132 od 12. rujna 2014. kako je izmijenjen Zakonom br. 162 od 10. studenoga 2014.

Potpomognuto pregovaranje odnosi se na sporazum (poznat pod nazivom „sporazum postignut pregovaranjem”) kojim stranke postižu dogovor o „suradnji u dobroj vjeri radi sporazumnog rješavanja spora”. Kako bi sporazum bio valjan, mora biti sastavljen u pisanom obliku uz pomoć jednog ili više odvjetnika, i mora se odnositi na prenosiva prava.

Za razliku od sporazuma postignutih u okviru postupka mirenja, sporazumi postignuti pregovaranjem izvršivi su i podrazumijevaju registriranje sudske hipoteke.

Kao i postupak mirenja, postupak pregovaranja može biti obvezan ili dobrovoljan.

U pitanjima obiteljskog prava postupak potpomognutog pregovaranja uvijek je dobrovoljan.

Tim se zakonom uređuje postupak potpomognutog pregovaranja u pitanjima koja se odnose na rastavu i razvod radi postizanja nagodbe davanjem suglasnosti ili izmjenom prethodno utvrđenih uvjeta.

Kad je riječ o parovima bez maloljetne djece (ili odrasle djece bez poslovne sposobnosti), sporazum se dostavlja državnom odvjetniku na nadležnom sudu koji, pod uvjetom da ne pronađe nikakve nepravilnosti, obavješćuje odvjetnike o tome da ne postoje prepreke postizanju nagodbe.

U slučaju parova s maloljetnom djecom (ili odraslom djecom bez poslovne sposobnosti), sporazum se u roku od 10 dana mora poslati uredu državnog odvjetnika na nadležnom sudu radi provjere jesu li njime zajamčeni interesi djece. Ako je ishod pozitivan, državni odvjetnik izdaje odobrenje. U protivnom, državni odvjetnik šalje ocjenu predsjedniku suda koji u sljedećih 30 dana saziva stranke.

Sporazum postignut i odobren na taj način ima učinke i primjenjuje se umjesto odredaba o sudskoj rastavi ili razvodu te se njime izmjenjuju uvjeti navedeni u tim odredbama.

Nakon stupanja na snagu Zakona br. 76 od 20. svibnja 2016. postupak potpomognutog pregovaranja može se primjenjivati i u slučaju raskida registriranog partnerstva između osoba istoga spola.

U Cipru postoji zakonski postupak mirenja u obiteljskim pitanjima predviđen Zakonom o mirenju u obiteljskim sporovima iz 2019. (Zakon 62(Ι)/2019), koji je stupio na snagu 25. travnja 2019. Kako bi se olakšala provedba Zakona, 30. prosinca 2022. objavljeni su Posebni propisi (RAA 507/2022).

Kako bi olakšala primjenu alternativnih načina rješavanja sporova, Republika Latvija donijela je Zakon o mirenju (Mediācijas likums, na snazi od 18. lipnja 2014.).

Model mirenja koji sud preporučuje u građanskim postupcima stupio je na snagu 1. siječnja 2015. Suci su obvezni strankama ponuditi mogućnost mirenja radi rješavanja spora u različitim fazama postupka (nakon pokretanja postupka, za vrijeme pripreme predmeta za suđenje i na pripremnom ročištu, kao i tijekom sudskog postupka do okončanja razmatranja merituma predmeta).

Radi promicanja mirenja kao načina rješavanja sporova provedeno je nekoliko projekata:

1. Projekt – Besplatno mirenje u obiteljskim sporovima

Vijeće ovlaštenih izmiritelja (Sertificētu mediatoru padome) 2023. nastavlja s provedbom programa „Mirenje u obiteljskim sporovima”, koji je započeo 1. siječnja 2017. U okviru programa koji se financira iz državnog proračuna osobe mogu dobiti državnu potporu koja im omogućuje da pohađaju pet besplatnih sastanaka s ovlaštenim izmiriteljem radi rješavanja nesuglasica između roditelja koje utječu i na interese djeteta te pronalaženja načina za poboljšanje odnosa među članovima obitelji. Državna potpora u okviru projekta obuhvaća prvih pet sastanaka radi mirenja (svaki traje 60 minuta), koje vodi ovlašteni izmiritelj i koji su besplatni za stranke. Ako se spor ne riješi u pet sastanaka, troškove dodatnih usluga trebale bi snositi stranke. Ovlašteni izmiritelj ili Vijeće ovlaštenih izmiritelja (Sertificētu mediatoru padome) procjenjuju ispunjava li osoba uvjete za mirenje. Informacije o projektu dostupne su zainteresiranim osobama na sudovima i prosljeđuju se lokalnim tijelima vlasti, socijalnim službama, obiteljskim sudovima itd.

Da biste se prijavili za obiteljsko mirenje, trebate se obratiti ovlaštenom izmiritelju po vlastitom izboru koji sudjeluje u programu ili, ako se ne možete dogovoriti o izboru izmiritelja, Vijeću ovlaštenih izmiritelja slanjem e-poruke na adresu smp@smp.lv ili pozivom na broj 28050777.

Više pojedinosti o programu dostupno je ovdje.

2. Smjernice

Svi zainteresirani mogu zatražiti smjernice o mirenju i njegovim primjenama od Vijeća ovlaštenih izmiritelja slanjem e-poruke na adresu smp@smp.lv ili pozivom na broj +371 28050777.

U Litvi je mirenje u građanskim sporovima (uključujući obiteljske sporove) uređeno Zakonom o mirenju Republike Litve (nova verzija tog zakona stupila je na snagu 1. siječnja 2019.). Zakon o mirenju odnosi se na rješavanje nacionalnih i međunarodnih građanskih sporova i njime se provodi Direktiva 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o nekim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim stvarima.

Mirenje je postupak rješavanja građanskih sporova tijekom kojeg jedan izmiritelj ili više njih (nepristrane treće osobe) strankama pomažu u mirnom rješavanju spora. Stranke se tom metodom mogu služiti u sporovima koji još nisu pokrenuti pred sudom (izvansudsko mirenje) i predmetima o kojima sud već odlučuje (sudsko mirenje).

Mirenje podliježe pisanom sporazumu stranaka u sporu. Stranke se mogu odlučiti za mirenje samo kad je riječ o sporovima u pogledu kojih stranke mogu, u skladu sa zakonom, sklopiti sporazum o nagodbi. Izmiritelja zajednički imenuju stranke ili ga na zahtjev stranaka može imenovati i Služba za pravnu pomoć koju jamči država.

Od 1. siječnja 2019. usluge mirenja mogu pružati samo osobe koje su položile poseban ispit (uz nekoliko iznimki), koje ispunjavaju druge uvjete utvrđene u Zakonu o mirenju (dobar ugled, završen sveučilišni studij, završen program osposobljavanja u području mirenja) i koje su uvrštene na popis izmiritelja Republike Litve. Popis izmiritelja objavljen je na internetskim stranicama Službe za pravnu pomoć koju jamči država (http://vgtpt.lrv.lt/). Od izmiritelja se zahtijeva i da ispunjavaju standarde nepristranosti i stručnosti. Ovisno o dogovoru, izmiritelji mogu pružati svoje usluge uz naplatu ili besplatno. Stranke i izmiritelji mogu odlučiti o metodi i postupku rješavanja spora. Svaka od stranaka može se povući iz postupka mirenja bez navođenja razloga za to.

Važno je naglasiti da se pokretanjem postupka mirenja obustavljaju rokovi zastare. Slijedom toga, čak i ako se spor ne može riješiti mirnim putem, stranke zadržavaju svoje pravo da zatraže pravnu zaštitu. Ako stranke uz pomoć izmiritelja uspiju riješiti spor mirnim putem, sklapa se sporazum o nagodbi. Taj je sporazum izvršiv nakon što ga sud odobri u pojednostavnjenom postupku.

Zakon o mirenju sadržava i načelo povjerljivosti kao jedno od ključnih načela mirenja. To znači da, osim ako se dogovore drukčije, stranke, izmiritelji i upravitelji uslugama mirenja moraju čuvati tajnost svih informacija o mirenju, osim kad je riječ o informacijama potrebnima kako bi se odobrio ili proveo sporazum o nagodbi sklopljen tijekom postupka mirenja i informacijama čije bi neotkrivanje bilo u suprotnosti s javnim interesom. Tom se odredbom osigurava da se, osim u prethodno navedenim iznimnim slučajevima, bilo kakve informacije koje stranka pruži tijekom postupka mirenja neće moći upotrebljavati protiv te stranke.

Zakonom o mirenju uređuju se posebnosti obveznog i sudskog mirenja te disciplinska odgovornost izmiritelja.

Upotreba mirenja u obiteljskim sporovima bit će obvezna od 1. siječnja 2020. Usluge obveznog i sudskog mirenja financiraju se iz državnog proračuna (u trajanju od najviše šest sati) u slučajevima kada odabirom izmiritelja upravlja Služba za pravnu pomoć koju jamči država. Stranke zadržavaju pravo da s popisa izmiritelja same odaberu izmiritelja koji će im pružati usluge obveznog mirenja, no u tom će slučaju same morati snositi troškove mirenja.

U skladu sa Zakonom o parničnom postupku osobe koje su provele postupak mirenja plaćaju manje sudske pristojbe.

Informacije o mirenju i povezanom zakonodavstvu dostupne su na internetskim stranicama Ministarstva pravosuđa (na litavskom jeziku).

http://tm.lrv.lt/lt/veiklos-sritys-1/civiliniu-gincu-taikinamasis-tarpininkavimas-mediacija

Informacije o mirenju dostupne su na internetskim stranicama Ministarstva pravosuđa (na engleskom jeziku):

http://tm.lrv.lt/en/fields-of-activity/mediation

Izvorna jezična inačica ove stranice nedavno je izmijenjena. Naši prevoditelji trenutačno pripremaju jezičnu inačicu koju vidite.

Obiteljsko mirenje - Luksemburg

Propisi

Obiteljsko mirenje uređeno je Zakonom od 24. veljače 2012. o mirenju u građanskim i trgovačkim stvarima i Uredbom Velikog Vojvodstva od 25. lipnja 2012. kojima se uređuje postupak ovlaštenja sudskog i obiteljskog miritelja, program i potrebno obrazovanje iz područja mirenja te održavanje besplatnih informativnih sastanaka.

U članku 1251-1 stavku 2. Novog zakona o parničnom postupku navode se predmeti u kojima sudac strankama može predložiti „obiteljsko mirenje”. Riječ je o predmetima:

• razvoda, zakonske rastave, rastave kada je riječ o parovima koji su sklopili registrirano partnerstvo, uključujući likvidaciju, podjelu zajedničke imovine i nedjeljivog vlasništva;
• obveze uzdržavanja, sudjelovanja u troškovima kućanstva, obveze uzdržavanja djece i uživanja roditeljskih prava.

Postupak

Može se primijeniti postupak standardnog mirenja ili sudskog obiteljskog mirenja. Postupak standardnog mirenja može pokrenuti svaka stranka neovisno o predmetu, podložno primjeni članka 1251-22 stavka 2. Novog zakona o parničnom postupku te bez sudskog postupka ili arbitraže. Načini organizacije postupka mirenja pismeno se određuju sporazumom koji potpisuju stranke i miritelj. Prema pravilima za standardno mirenje stranke se mogu koristiti uslugama miritelja kojeg je ovlastilo Ministarstvo pravosuđa ili uslugama neovlaštenog miritelja.

Ako se pred sudom pokrene postupak za rješavanje spora koji je obuhvaćen kategorijama u članku 1251-2 Novog zakona o parničnom postupku, sud strankama može predložiti obiteljsko mirenje. On organizira besplatni informativni sastanak koji vode ovlašteni miritelj ili miritelj koji nije ovlašten za rad u državi Luksemburg pod uvjetom da ispunjava zahtjeve identične ili relevantno usporedive s onima u drugoj državi članici Europske unije u skladu s člankom 1251-3 stavkom 1. trećim podstavkom Novog zakona o parničnom postupku. Svaki sljedeći sastanak naplaćuje se 57 € (iznos određen Uredbom Velikog Vojvodstva). Sudac određuje trajanje postupka mirenja, koje ne može premašiti tri mjeseca. Međutim, trajanje mirenja može se produžiti prema dogovoru sa strankama. Fizičke osobe koje nemaju dovoljna financijska sredstva mogu zatražiti financijsku pomoć za cjelokupni postupak obiteljskog mirenja.

Važno je navesti da svi dogovori postignuti tijekom postupka mirenja imaju jednaku dokaznu snagu kao i sudske odluke. Dogovori postignuti tijekom mirenja, neovisno o tome jesu li sklopljeni u stranoj državi ili na nacionalnoj razini, izvršni su na području Europske unije prema prethodno navedenoj Direktivi 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o nekim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim stvarima. Kada predsjednik okružnog suda potvrdi potpuni ili djelomični dogovor, taj dogovor postaje izvršan. U slučaju obiteljskog mirenja, sudac provjerava je li dogovor u skladu s javnim poretkom te s interesima djece, može li se spor riješiti mirenjem i ima li miritelj u navedenom sporu ovlaštenje Ministarstva pravosuđa.

Relevantne poveznice:

Popis ovlaštenih miritelja

Ministarstvo pravosuđa (opće informacije o mirenju u obiteljskim i trgovačkim stvarima)

Posjetite stranicu Mirenje u državama članicama na kojoj se nalaze informacije o postupcima mirenja dostupnima u obiteljskim stvarima.

Zakoni kojima je uređeno mirenje

Primjenjivi zakon na Malti jest poglavlje 474., odnosno Zakon o mirenju.

Što je mirenje?

Kada par vodi spor oko obiteljskih pitanja, partneri mogu zatražiti pomoć miritelja koji će im pomoći da dođu do sporazumnog rješenja bez pokretanja službenog postupka na sudu. U skladu s malteškim pravom, mirenje je obvezan korak koji par mora proći prije pokretanja postupka za rastavu pred građanskim sudom (obiteljski odjel).

Tko je miritelj i koja je njegova uloga?

Miritelj je osoba koja pomaže strankama da dođu do sporazumnog rješenja. On je nepristrana i nezavisna osoba koju imenuje sud. U nekim slučajevima stranke same biraju miritelja uz naknadu. Svi su miritelji stručno kvalificirani za tu ulogu. Većinom su to obiteljski terapeuti, socijalni radnici ili odvjetnici.

Miritelj nikada ne može svjedočiti na sudu o onome što je rečeno u postupku mirenja ako stranke nastave sa sudskim slučajem.

Tko se može prijaviti za mirenje?

Mirenje se može upotrebljavati u sljedećim slučajevima:

• za rastavu ili razvod (pod uvjetom da u slučaju razvoda supružnici žive odvojeno četiri godine ili dulje);
• za uzdržavanje supružnika;
• za uređivanje pitanja u vezi s djetetom rođenim izvan braka, na primjer skrbi i skrbništva, prava na posjećivanje i uzdržavanje;
• za izmjenu ugovora o rastavi ili razvodu;
• za izmjenu ugovora kojim su uređeni skrb i skrbništvo te stranke nad djetetom, prava na posjećivanje ili uzdržavanje.

Osoba ne mora biti u braku da bi se prijavila za mirenje.

Kako započinje postupak mirenja i od čega se sastoji?

Da bi pristupila mirenju, zainteresirana stranka mora podnijeti dopis upućen tajniku suda kojim se traži dopuštenje za pokretanje postupka mirenja. U dopisu se moraju navesti ime i adresa obje stranke te broj osobne iskaznice osobe koja podnosi takav dopis. Dopis ne mora potpisati odvjetnik da bi bio valjan. Dopis se podnosi tajništvu obiteljskog suda i postupak je potpuno besplatan.

Mirenje se može pokrenuti i obavješću, no taj se postupak upotrebljava kada se obje stranke slažu oko većine pravnih pitanja. U obavijesti su navedene iste pojedinosti kao i u dopisu, uz razliku da stranke također predstavljaju ugovor koji su izradili njihovi odvjetnici ili zajednički javni bilježnik. Obavijesti moraju potpisati obje stranke i njihov javni bilježnik ili oba njihova odvjetnika i njihov javni bilježnik.

Nakon što se podnese dopis ili obavijesti, imenuje se miritelj s popisa koji utvrđuje sud. Stranke mogu i same privatno odabrati miritelja ako se slažu. Miritelj će strankama poštom poziv s datumom na koji trebaju doći na sud. Sastanci se održavaju u privatnoj prostoriji u kojoj su prisutni samo miritelj i odvjetnici stranaka ako stranke to žele. Za mirenje nije potrebna prisutnost odvjetnika.

Miritelj će sa strankama ispitati mogućnost pomirenja. Ako miritelj smatra da postoji mogućnost da brak ili veza uspije, može poslati par na savjetovanje i obustaviti mirenje. Ako stranke smatraju da njihov brak ili veza više ne funkcionira, miritelj će pokušati pomoći strankama da postignu dogovor o svojoj djeci i imovini.

Ako stranke uspiju postići dogovor, miritelj sastavlja i čita ugovor i ako su stranke zadovoljne sadržajem ugovora, miritelj će službeno predati ugovor u tajništvo da bi ga mogao vidjeti sudac. Ako sudac odobri sadržaj, stranke mogu otići javnom bilježniku koji će objaviti ugovor i učiniti ga službenim.

Ako se stranke ne mogu dogovoriti, mirenje se zaključuje i stranke su ovlaštene pokrenuti sudski slučaj. Stranke moraju pokrenuti postupak pred građanskim sudom (obiteljski odjel) u roku od dva mjeseca od zaključenja mirenja. U slučaju da stranke propuste pokrenuti postupak u zadanom roku, par će ponovno morati započeti postupak putem mirenja.

Što ako jedna od stranaka živi u inozemstvu?

Prekogranični spor jest spor u kojem barem jedna stranka ima domicil ili uobičajeno boravište na Malti, a druga stranka ima domicil ili uobičajeno boravište u drugoj državi članici na datum:

• kada se stranke slože koristiti se mirenjem nakon nastanka spora;
• kada sud odredi mirenje;
• kada nastane obveza mirenja u skladu s nacionalnim pravom ili
• u predmetima u kojima sud donese rješenje ili nalog, od datuma takvog rješenja ili naloga.

U takvom slučaju osoba koja boravi ili ima domicil u inozemstvu putuje na Maltu ili daje punomoć za zastupanje svojem odvjetniku na Malti i zatim putuje na Maltu samo da bi potpisala ugovor o rastavi. S druge strane, ako osoba koja ima domicil ili uobičajeno boravište na Malti ne zna gdje boravi njezin partner (npr. ako je otišao s Malte ili napustio partnera), treba podnijeti dopis za mirenje u kojem navodi tu činjenicu pod prisegom te se dopis odmah zaključuje i navedena osoba pokreće sudski slučaj protiv kuratora odsutne stranke kojeg imenuje sud.

U postupku mirenja stranke zajedno rješavaju spor pod vodstvom nezavisnog izmiritelja. Mirenje se najviše upotrebljava u građanskom pravu i javnom pravu. Ta vrsta izvansudskog rješavanja sporova ima brojne prednosti: spor se često rješava brže nego na sudu, mirenje je i financijski povoljnije te pomaže u održavanju dobrih odnosa između stranaka koje dobrovoljno pokušavaju pronaći rješenje.

Nizozemski savez izmiritelja (Mediatorsfederatie Nederland)

U Nizozemskoj postoje različiti registri izmiritelja. Nizozemski savez izmiritelja (MfN) upravlja registrom izmiritelja (prethodno poznat kao registar NMI). MfN je savez najvećih udruženja izmiritelja u Nizozemskoj. U registru MfN-a upisani su samo izmiritelji koji ispunjavaju pažljivo razmotrene kriterije kvalitete. Nizozemska vlada primjenjuje standarde MfN-a kao temelj za registar izmiritelja koji djeluju u okviru sustava pravne pomoći (registar Odbora za pravnu pomoć). Internetske stranice MfN-a sadržavaju i neovisne informacije o mirenju i izmiriteljima u Nizozemskoj.

Međunarodni registar ADR

Postoji i međunarodni registar ADR u kojem možete pronaći izmiritelje i informacije o pitanjima povezanima s mirenjem.

Informacije o mirenju

Nizozemska je uvela i inicijativu pod nazivom mirenje uz sudski postupak (Mediation naast rechtspraak). To znači da će okružni sud ili žalbeni sud koji odlučuje o predmetu upozoriti stranke o mogućnosti odabira mirenja. Sudovi mogu također uputiti stranke u obiteljskopravnim predmetima na roditeljsko savjetovanje (ouderschapsonderzoek) u okviru kojeg se mirenjem može pronaći moguće rješenje problema.

Među ostalim tijelima koja mogu pružiti informacije o mirenju su Ured za pravna pitanja (Het Juridisch Loket) i Odbor za pravnu pomoć (Raad voor Rechtsbijstand).

U određenim se okolnostima troškovi mirenja mogu nadoknaditi u cijelosti ili djelomično. Dodatne informacije o povratu troškova mirenja možete pronaći ovdje.

Druge poveznice

Nizozemski savez izmiritelja

Međunarodni registar ADR

De Rechtspraak over mediation naast rechtspraak

Ured za pravne savjete

Pravna pomoć

Odbor za pravnu pomoć

U austrijskim predmetima u području obiteljskog prava sud nastoji pronaći mirno rješenje. U tu svrhu može naložiti i uvodno predavanje o mirenju ili preporučiti mirenje (članak 107. stavak 3. br. 2. Zakona o izvanparničnim postupcima, Außerstreitgesetz). Iako binacionalni timovi miritelja ispunjavaju zahtjeve obiteljskog mirenja u Austriji, moraju ih na ad hoc osnovi sastaviti Savezno ministarstvo pravosuđa (Bundesministerium für Justiz) kao središnje tijelo i privatne udruge za mirenje.

Izvorna jezična inačica ove stranice nedavno je izmijenjena. Naši prevoditelji trenutačno pripremaju jezičnu inačicu koju vidite.

Obiteljsko mirenje - Poljska

Postupci mirenja u obiteljskim sporovima i sporovima za razvod i rastavu braka

Mirenje je dobrovoljan, povjerljiv način rješavanja sporova u kojem strane sukoba ili spora pokušavaju same postići dogovor uz pomoć neutralnog i nepristranog izmiritelja. O pitanjima o kojima će se razgovarati tijekom mirenja odlučuju sudionici. Pitanja o kojima se nastoji postići dogovor mogu se odnositi na sljedeće: mirenje bračnih drugova, utvrđivanje uvjeta za rastavu, oblike roditeljske odgovornosti, kontakte s djecom, zadovoljavanje obiteljskih potreba, uzdržavanje i dječji doplatak te imovinska i stambena pitanja. Mirenjem mogu biti obuhvaćena i pitanja u pogledu putovnice, odluke o obrazovanju djeteta, kontakti sa širim članovima obitelji i/ili upravljanje djetetovom imovinom.

Koristi mirenja

• Mirenjem se pridonosi smanjenju razine negativnih osjećaja i razumijevanju vlastitih potreba i potreba drugih čime se smanjuje psihološko opterećenje povezano sa sukobom.

Kako se pitanje upućuje na mirenje?

• Mirenje se može provoditi prije pokretanja sudskog postupka ili nakon njegova pokretanja, na temelju sudske odluke.

• U svakom slučaju za mirenje je potrebna suglasnost stranaka.

• Stranke mogu podnijeti zahtjev za mirenje u bilo kojoj fazi postupka.

Tko odlučuje o izboru izmiritelja?

• Izmiritelja zajednički biraju stranke ili ga imenuje sud uzimajući u obzir prvenstveno osobe s popisa trajnih izmiritelja.

Koliko mirenje može trajati?

• Postupci mirenja koji su pokrenuti na temelju sudske odluke ne bi trebali trajati dulje od 3 mjeseca, ali se mogu produljiti na temelju zajedničkog zahtjeva ili iz nekog drugog valjanog razloga ako se time olakšava postizanje dogovora.

Postupak mirenja

• Po primitku sudske odluke, izmiritelj se obraća strankama kako bi odredio datum i mjesto sastanka.

• Izmiritelj objašnjava pravila i tijek postupka mirenja i pita stranke pristaju li na mirenje.

• Mirenje je razgovor između stranaka u nazočnosti izmiritelja. Mogući su i sastanci u četiri oka između izmiritelja i jedne od stranaka.

• Stranke mogu odlučiti da neće sudjelovati u postupku mirenja.

• Mirenje je povjerljivo. Izmiritelj ne smije otkriti pojedinosti mirenja trećim osobama. Zapisnik ne sadržava presude ili stajališta stranaka.

• Izmiritelj ne smije svjedočiti o činjenicama kojih je postao svjestan tijekom provođenja mirenja, osim ako ga stranke oslobode obveze čuvanja tajnosti.

Koji su mogući ishodi mirenja?

• Mirenje može završiti uzajamno prihvatljivom nagodbom koju su potpisale stranke.

• U postupcima za razvod ili rastavu braka mirenje može završiti pomirenjem i/ili dogovorom između bračnih drugova ili oblikovanjem zajedničkih pravnih stajališta. Ta su stajališta osnova za rješenje spora na sudu.

• Izmiritelj strankama uručuje primjerak zapisnika.

• Izmiritelj podnosi sudu zapisnik i postignutu nagodbu.

• Nagodba sklopljena u postupku mirenja i koju je odobrio sud ima pravnu valjanost sudske nagodbe i njome se zaključuje postupak.

• Sud odbija odobriti nagodbu ako je protivna zakonu ili načelima života u zajednici, ako joj je svrha zaobići zakon, ako je zbunjujuća ili sadržava proturječnosti.

• Ako nagodba koja je bila proglašena izvršivom nije stvarno izvršena, može se uputiti sudskom izvršitelju.

• Ako nagodba nije postignuta, stranke mogu nastojati ostvariti svoja prava u sudskim postupcima.

Koliki je trošak mirenja?

• Troškove mirenja snose stranke. Svaka stranka obično plaća pola troškova, osim ako su se stranke dogovorile drukčije.

• Stranka može zatražiti izuzeće od troškova mirenja.

• Neovisno o ishodu postupka, sud može stranci naložiti vraćanje troškova zbog očito nerazumnog odbijanja sudjelovanja u mirenju.

• Ako se nagodba postigne prije početka sudske rasprave, stranci se vraća 100 % iznosa sudskih pristojbi.

• Ako se nagodba postigne pred izmiriteljem u kasnijoj fazi postupka (nakon početka sudske rasprave), vraća se 75 % iznosa sudskih pristojbi.

• U postupcima za razvod braka ili rastavu, ako su se stranke pomirile pred prvostupanjskim sudom i povukle tužbu, vraća se 100 % iznosa sudske pristojbe plaćene u trenutku pokretanja postupka. Ako su se stranke pomirile prije zaključenja postupka pred drugostupanjskim sudom, vraća se 50 % pristojbe plaćene za podnošenje žalbe.

• U slučaju izvansudskog mirenja, naknadu koja se plaća izmiritelju određuje centar za mirenje ili se stranke dogovaraju o naknadi s izmiriteljem prije početka mirenja.

OBITELJSKO MIRENJE U PORTUGALU

Dobrovoljno sudjelovanje i potreba za odobrenjem sporazuma od strane suda ili matičnog ureda

Mirenje je u Portugalu dobrovoljno. Stranke u obiteljskom sporu koji se odnosi na djecu ili bračne drugove mogu se dogovoriti da će primijeniti javno ili privatno obiteljsko mirenje. Stranke na mirenje može uputiti i sud, ali im ne može mirenje nametnuti bez njihove suglasnosti.

Pristup obiteljskom mirenju moguć je prije pokretanja sudskog postupka ili postupka u matičnom uredu (Conservatória do Registo Civil) ili nakon pokretanja postupka. U svakom slučaju, sporazum o obiteljskim stvarima mora odobriti sud ili matični ured da bi bio izvršiv. Zastupnici stranaka (ako ih ima) također mogu sudjelovati u mirenju i u praksi nekad i sudjeluju. U Zakonu br. 29/2013 od 19. travnja 2013. detaljno su opisana opća načela koja se primjenjuju na mirenje.

Mirenje u okviru sudskog postupka

Ako stranke pristupe obiteljskom mirenju prije podnošenja tužbe i ako je postignut sporazum, one bi od matičnog ureda prema vlastitom izboru trebale zatražiti da odobri sporazum. Takvim sporazumima mogu biti obuhvaćena pitanja koja se odnose na bračne partnere (npr. razvod, plaćanje uzdržavanja bračnim partnerima, obiteljski dom, zadržavanje prezimena bivšeg bračnog partnera) ili pitanja koja se odnose na djecu (npr. sporazum o roditeljskoj odgovornosti priložen sporazumu o razvodu ili sporazumu o plaćanju uzdržavanja punoljetnim potomcima). Ako se sporazum odnosi na roditeljsku odgovornost za maloljetnike, prije nego što ga matični ured može odobriti, Ured javnog tužitelja (Ministério Público) izdat će o njemu mišljenje.

Ako se obiteljsko mirenje održava prije pokretanja sudskog postupka i ako mu je isključiva svrha dogovoriti se o roditeljskoj odgovornosti za maloljetnike (bez priloženog sporazuma o razvodu ili zakonskoj rastavi), stranke će morati zatražiti od nadležnog suda da odobri sporazum.

Ako se obiteljsko mirenje provodi dok je u tijeku sudski postupak, postupak je sljedeći:

• U sudskim postupcima o roditeljskoj odgovornosti (npr. skrbništvo, posjećivanje, uzdržavanje maloljetnika) održava se posebna tehnička faza rasprave i mirenja. Ako stranke ne postignu dogovor nakon što ih je sudac pozvao na sastanak, sudac odgađa razgovore za dva do tri mjeseca i stranke upućuje na jedan od sljedećih alternativnih mehanizama: mirenje, ako su stranke suglasne ili zatraže upućivanje, ili posebnu tehničku raspravu koju provode službe suda za tehničku potporu. Po isteku razdoblja odgode razgovori ponovno počinju i, ako je s pomoću jedne od prethodno navedenih metoda postignut sporazum, sud ga razmatra i odobrava. Ako sporazum nije postignut, počinje suđenje.
• U načelu je u parničnim postupcima, uključujući među bračnim partnerima (npr. razvod i zakonska rastava, plaćanje uzdržavanja bračnim partnerima i bivšim bračnim partnerima, dodjela obiteljskog doma, ako nema početnog sporazuma) člankom 273. Zakona o parničnom postupku (Código de Processo Civil) dopušteno sudu da odgodi postupak i uputi predmet na mirenje, osim ako se jedna od stranaka protivi upućivanju.
• U skladu s člankom 272. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku, stranke mogu zatražiti odgodu postupka i na temelju uzajamnog sporazuma na razdoblje od tri mjeseca te u tom razdoblju pokrenuti mirenje na vlastitu inicijativu.

Ako je mirenjem postignut sporazum dok su u prethodno opisanim slučajevima postupci u tijeku, stranke moraju zatražiti da ga sud odobri.

Postupci povezani s obiteljskim stvarima koji su u nadležnosti matičnog ureda moraju se pokrenuti na temelju prethodne suglasnosti obiju stranaka, a u protivnom su u nadležnosti suda. Iz tog razloga prije pokretanja postupka može biti koristan pristup mirenju na inicijativu stranaka. U članku 14. stavku 3. Zakona br. 272/2001 od 13. listopada 2001. navedeno je da bi matičar, nakon pokretanja postupka u matičnom uredu, trebao obavijestiti bračne drugove koji traže razvod braka o postojanju usluga mirenja. Tom odredbom dopušteno je strankama da pristupe mirenju radi pomirenja bračnih drugova ili preispitivanja sporazuma o roditeljskoj odgovornosti, koji je priložen sporazumu o razvodu braka, dok je u tijeku postupak za sporazumni razvod braka, ako je Ured javnog tužitelja podnio takav zahtjev.

Izbor javnog ili privatnog izmiritelja, trajanje i trošak mirenja

Općenito je pravilo da obiteljsko mirenje može trajati najdulje tri mjeseca, u skladu s člankom 272. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku. Mirenje može trajati dulje samo u iznimnim i opravdanim slučajevima.

Ako stranke pristupe privatnom mirenju, morat će platiti naknadu izmiritelju. Taj iznos, pravila i raspored mirenja utvrđeni su u protokolu za mirenje koji su potpisale stranke i izmiritelj na početku mirenja. Ministarstvo pravosuđa vodi popis javnih i privatnih izmiritelja s kojeg stranke mogu odabrati privatnog izmiritelja.

Ako žele javno mirenje, stranke se trebaju obratiti Uredu za alternativno rješavanje sporova (Gabinete de Resolução Alternativa de Conflitos) Glavne uprave za pravosudnu politiku (Direcção Geral da Política de Justiça) i zatražiti sastanak prije mirenja. Sastanak se može zakazati telefonom (+351 808 26 2000) ili s pomoću internetskog obrasca. Tijekom sastanka prije mirenja potpisuje se protokol o mirenju između stranaka i izmiritelja. Utvrđuje se vremensko razdoblje, raspored sastanaka i objašnjavaju postupovna pravila.

Trošak javnog obiteljskog mirenja iznosi 50 EUR za svaku stranku, neovisno o broju zakazanih sastanaka. Taj iznos od 50 EUR plaća svaka stranka na početku javnog mirenja. Stranke ne plaćaju naknade izmiritelja koji su u javnom sustavu. Njih plaća Glavna uprava za pravosudnu politiku prema propisanim tarifama.

Sastanci u okviru javnog mirenja mogu se održavati u prostorijama Glavne uprave za pravosudnu politiku ili u prostorijama u općini u kojoj stranka ima prebivalište.

U postupku javnog mirenja stranke mogu izabrati izmiritelja s popisa odabranih javnih izmiritelja. Ako one to ne učine, Ured za alternativno rješavanje sporova Glavne uprave za pravosudnu politiku imenovat će jednog od izmiritelja s popisa javnih izmiritelja uzimajući u obzir blizinu mjestu prebivališta stranaka. To se imenovanje u načelu obavlja elektroničkim putem.

Ako stanke imaju pravo na pravnu pomoć, njome se može pokriti trošak mirenja.

Prekogranično mirenje i zajedničko mirenje

U slučaju prekograničnog spora, kad nisu mogući sastanci uživo, mirenje se može održati putem videokonferencije.

U Portugalu se izmiritelji iz drugih država članica mogu registrirati kako bi bili uvršteni na popis obiteljskih izmiritelja koji vodi Ministarstvo pravosuđa (koji uključuje javne i privatne izmiritelje) i mogu biti odabrani za popis javnih obiteljskih izmiritelja (na temelju javnog natječaja). To će u oba slučaja biti pod istim uvjetima koji se primjenjuju na nacionalne izmiritelje.

U Portugalu je dopušteno zajedničko mirenje u javnom i privatnom sustavu mirenja. Zajedničko mirenje može se održati samo na temelju izbora stranaka ili na prijedlog izmiritelja, ako on smatra da je to najbolji pristup u određenom slučaju.

Korisne poveznice / primjenjivi propisi

Posjetite internetske stranice DGPJ za poveznice na:

• nacionalne propise o mirenju: Zakon br. 29/2013 od 19. travnja 2013. (Zakon o mirenju)
• popis javnih i privatnih obiteljskih izmiritelja
• opće informacije o obiteljskom mirenju.

Zahtjevi za javno mirenje podnose se pozivom na (+ 351) 808262000 ili s pomoću internetskog obrasca.

Saznajte koliko košta javno mirenje na sljedećoj poveznici:

Pedir mediação familiar | Justiça.gov.pt (justica.gov.pt)

Cijene privatnog mirenja mogu se razlikovati od onih navedenih za javno mirenje.

Završna napomena

Informacije u ovom informativnom članku opće su naravi i nisu iscrpne. Nisu obvezujuće za kontaktnu točku, Europsku pravosudnu mrežu u građanskim i trgovačkim stvarima ili sudove ili bilo koje druge osobe. One ne isključuju potrebu za provjerom mjerodavnog zakonodavstva.

Zakonom br. 192/2006 uređeni su mirenje i profesija izmiritelja, a on uključuje opće odredbe, odredbe o profesiji izmiritelja (certificiranje izmiritelja, obustava i zabrana obavljanja djelatnosti, Vijeće za mirenje, organizacija i obavljanje profesije izmiritelja, prava i obveze izmiritelja, odgovornost izmiritelja), postupku mirenja (postupak prije sklapanja sporazuma o mirenju, sporazum o mirenju, postupak mirenja, zaključenje postupka mirenja) i posebne odredbe o obiteljskim sporovima i kaznenim stvarima.

Stranke mogu sudjelovati na informativnom sastanku o prednostima mirenja, uključujući, prema potrebi, nakon pokretanja sudskog postupka pred nadležnim sudom u cilju rješavanja sporova na taj način. Dokaz o sudjelovanju na informativnom sastanku o prednostima mirenja jest potvrda koju izdaje izmiritelj koji je pružio informacije. Postupak informiranja o prednostima mirenja mogu voditi sudac, tužitelj, pravni savjetnik, odvjetnik ili javni bilježnik i u tim slučajevima to se potvrđuje u pisanom obliku.

Predmet mirenja ne smije uključivati isključivo osobna prava, poput prava o statusu osobe ili druga prava koja stranke ne mogu ostvarivati u skladu sa sporazumom ili nekim drugim aktom.

Mirenje se provodi jednako za sve osobe, neovisno o rasi, boji kože, nacionalnosti, etničkom podrijetlu, jeziku, vjeri, spolu, mišljenju, članstvu u političkoj stranci, imovinskom stanju ili društvenom podrijetlu.

Mirenje je aktivnost od javnog interesa. Pri izvršavanju svojih dužnosti izmiritelj nema ovlasti odlučivanja o sadržaju nagodbe koju će postići stranke, već im može pomoći da provjere njezinu zakonitost. Mirenje se može održavati između dvije ili nekoliko stranaka. Stranke imaju pravo slobodno izabrati svojeg izmiritelja. Mirenje mogu obavljati jedan ili više izmiritelja. Sudska i arbitražna tijela te sva druga tijela sa sudskim funkcijama obavješćuju stranke o mogućnosti i prednostima postupka mirenja i potiču ih na uporabu tog načina za rješavanje sporova.

Stranke mogu zatražiti od javnog bilježnika da ovjeri nagodbu. Dokument je koji je sastavio javni bilježnik i kojim ovjerava nagodbu u sporazumu o mirenju izvršiv.

Stranke sporazuma o mirenju mogu sudu podnijeti zahtjev za donošenje odluke o potvrđivanju njihove nagodbe. Nadležno je tijelo okružni sud koji je nadležan u mjestu u kojem jedna od stranaka ima prebivalište / boravište / sjedište ili okružni sud koji je nadležan u mjestu u kojem je sklopljen sporazum o mirenju. Odluka kojom sud potvrđuje nagodbu stranaka donosi se in camera i izvršiva je.

Posebne odredbe o obiteljskim sporovima. Mirenje se može upotrijebiti za rješavanje sporova među bračnim drugovima u pogledu nastavka braka, podjele bračne imovine, ostvarivanja roditeljskih prava, uspostave prebivališta djeteta, doprinosa roditelja za uzdržavanje djeteta ili drugih sporova koji nastanu između bračnih partnera u pogledu prava koja imaju u skladu sa zakonom. Sporazumi o mirenju između stranaka u stvarima/sporovima povezanima s ostvarivanjem roditeljskih prava, doprinosom roditelja za uzdržavanje djeteta ili s odlučivanjem o prebivalištu djeteta sklapaju se u obliku sudske nagodbe.

Sporazum bračnih drugova o rastavi braka i rješavanju dodatnih pitanja povezanih s razvodom stranke podnose sudu koji je nadležan za donošenje presude o razvodu braka.

Izmiritelj osigurava da ishod mirenja nije u suprotnosti s najboljim interesima djeteta, potiče roditelje da prvenstveno vode računa o potrebama djeteta i osigurava da preuzimanje roditeljske odgovornosti ili de facto rastava ili razvod nemaju štetan utjecaj na odgoj i razvoj djeteta.

Prije sklapanja sporazuma o mirenju ili, prema potrebi, tijekom postupka izmiritelj s dužnom pozornošću provjerava ima li u odnosu među strankama zlostavljanja ili nasilja te hoće li učinci takvog stanja utjecati na mirenje i odlučuje je li u takvim okolnostima primjereno postići nagodbu mirenjem. Ako tijekom mirenja sazna za činjenice koje ugrožavaju odgoj ili normalan razvoj djeteta ili znatno štete najboljim interesima djeteta, izmiritelj mora taj problem prijaviti nadležnom tijelu.

Zakon br. 217/2003 o sprečavanju i suzbijanju obiteljskog nasilja sadržava odredbe o institucijama kojima su povjerene dužnosti sprečavanja i suzbijanja obiteljskog nasilja (čija je dužnost usmjeriti stranke u sporu na mirenje), o subjektima za sprečavanje i suzbijanje obiteljskog nasilja (uključujući centre za potporu namijenjene nasilnicima koji pružaju usluge savjetovanja i obiteljskog mirenja te mogu na zahtjev stranaka pitanja obiteljskog nasilja uputiti na mirenje), o nalogu za zaštitu i o financiranju u području sprečavanja i suzbijanja obiteljskog nasilja.

U parničnom postupku sudac preporučuje strankama da riješe spor na prijateljski način mirenjem i tijekom postupka pokušava pomiriti stranke pružajući im potrebne smjernice.

U sporovima u kojima se može primijeniti postupak mirenja, sudac može pozvati stranke na informativni sastanak o prednostima uporabe tog postupka. Ako to smatra nužnim s obzirom na okolnosti predmeta, sudac preporučuje strankama mirenje kako bi osigurale prijateljsko rješavanje spora u bilo kojoj fazi sudskog postupka. Mirenje nije obvezno za stranke.

Ako sudac preporučuje mirenje, stranke se (ako nisu pokušale riješiti svoj spor mirenjem prije podnošenje tužbe sudu) moraju obratiti izmiritelju kako bi ih on obavijestio o prednostima mirenja. Po primitku informacija stranke odlučuju jesu li suglasne da se njihov spor riješi mirenjem.

Ako se stranke pomire, sudac potvrđuje njihovu nagodbu u presudi koju donosi.

U slučaju razvoda, uz zahtjev za razvod može se priložiti sporazum o razvodu braka koji su bračni drugovi postigli mirenjem i, prema potrebi, sporazum o rješenju dodatnih pitanja povezanih s razvodom.

Zakon br. 272/2004 o zaštiti i promicanju prava djece uključuje odredbe o pravima djece (građanska prava i slobode, alternativno obiteljsko okruženje i skrb, zdravlje i dobrobit djece, obrazovanje te rekreacijske i kulturne aktivnosti), odredbe o posebnoj zaštiti djece kojima je privremeno ili trajno uskraćena roditeljska skrb (starateljstvo, starateljstvo u hitnim slučajevima, specijalizirani nadzor i praćenje primjene posebnih zaštitnih mjera), odredbe o zaštiti djece (izbjeglica u slučaju oružanog sukoba, djece koja su počinila kazneno djelo, ali ne smatraju se odgovornima na temelju kaznenog prava, protiv zlouporabe, zanemarivanja ili iskorištavanja, uključujući gospodarsko iskorištavanje, protiv zlouporabe droga i bilo koje vrste nasilja, djece čiji roditelji rade u inozemstvu i odredbe protiv otmice ili bilo kojeg oblika trgovanja ljudima), odredbe o institucijama i službama kojima su povjerene dužnosti u području zaštite djece na središnjoj i lokalnoj razini, privatnim organizacijama i financiranju sustava za zaštitu djece.

Javna služba za socijalnu skrb ima obvezu poduzeti potrebne mjere u cilju osiguravanja ranog otkrivanja rizičnih situacija koje mogu dovesti do odvajanja djeteta od roditelja i u cilju sprečavanja zlostavljajućeg ponašanja roditelja i obiteljskog nasilja. U svakom slučaju, odvajanju djeteta od roditelja i svakom ograničenju ostvarivanja roditeljskih prava mora prethoditi sustavno pružanje usluga i povlastica predviđenih zakonom, s posebnim naglaskom na primjereno obavješćivanje i savjetovanje roditelja te na terapiju ili mirenje predviđene u okviru sustava usluga.

Mirenje u Sloveniji uređeno je Zakonom o mirenju u građanskim i trgovačkim stvarima (Zakon o mediaciji v civilnih in gospodarskih zadevah - ZMCGZ; Uradni list RS (Službeni list RS); UL RS br. 56/08) i ono se u skladu s člankom 2. stavkom 1. upotrebljava za mirenje u obiteljskim stvarima povezanima sa zahtjevima o kojima se stranke mogu dogovoriti i nagoditi. Nadalje, Zakon o alternativnom rješavanju sudskih sporova (Zakon o alternativnem reševanju sodnih sporov - ZARSS; UL RS br. 97/09 i 40/12 - ZUJF) primjenjuje se na obiteljske odnose te na temelju tog Zakona sud je dužan omogućiti mirenje strankama u pravnom sporu.

U članku 22. stavku 1. Zakona o alternativnom rješavanju sudskih sporova propisano je da je mirenje u sporovima povezanima s odnosom između roditelja i djece besplatno jer naknade izmiritelja i njegove putne troškove u cijelosti podmiruje sud, a ne stranke. To se primjenjuje i u slučajevima u kojima se zajedno sa sporom povezanim s odnosom između roditelja i djece u postupku mirenja rješava i imovinski odnos između bračnih partnera.

U skladu s člankom 2. Pravila o izmiriteljima u sudskim programima (Pravilnik o mediatorjih v programih sodišč; UL RS br. 22/10 i 35/13) sud koji vodi popis izmiritelja u skladu sa Zakonom o alternativnom rješavanju sudskih sporova odlučuje, u skladu s potrebama programa, o najvišem broju izmiritelja koji se mogu unijeti na popis za određeno područje. Kada je riječ o mirenju u obiteljskim stvarima, sud mora, uzimajući u obzir broj izmiritelja na popisu, voditi računa o činjenici da mirenje u sporovima povezanima s odnosima između roditelja i djece mogu voditi dva izmiritelja od kojih je jedan položio pravosudni ispit, a drugi ima stručno znanje i iskustvo iz psihologije ili drugog odgovarajućeg područja.

U našem zakonodavstvu nema drugih propisa o mirenju u obiteljskim stvarima. Mirenje u obiteljskim stvarima trebalo bi biti detaljno uređeno novim Obiteljskim zakonom.

Popis izmiritelja prema područjima i pojedinim sudovima dostupan je na internetskim stranicama pojedinih sudova i na internetskim stranicama Ministarstva pravosuđa, koje vodi središnju evidenciju izmiritelja koji sudjeluju u sudskim programima u skladu sa Zakonom o alternativnom rješavanju sudskih sporova.

Druge poveznice:

Opće informacije o mirenju (nemamo posebnu poveznicu za obiteljsko mirenje)

Središnja evidencija izmiritelja

1. Opće informacije o mirenju

U Slovačkoj se obiteljsko mirenje provodi isključivo na temelju dobrovoljnog sudjelovanja. Provode ga izmiritelji koji nisu specijalizirani za obiteljsko pravo. Sud nema obvezu narediti ili preporučiti mirenje za rješavanje spora. On smije samo savjetovati stranke da spor pokušaju riješiti mirenjem.

2. Poveznica na popis izmiritelja u Slovačkoj

Poveznica na slovačke internetske stranice na kojima se nalazi popis izmiritelja dostupna je na http://www.komoramediatorov.sk/ gdje su navedeni članovi Slovačke komore izmiritelja (Slovenská komora mediátorov) te na https://www.najpravo.sk/ gdje su izmiritelji navedeni prema regiji ili okrugu u kojem se nalaze. Iscrpan popis izmiritelja koji su završili stručnu izobrazbu za izmiritelja dostupan je na internetskim stranicama Ministarstva pravosuđa Slovačke Republike (Ministerstvo spravodlivosti Slovenskej republiky) https://www.justice.gov.sk.

3. Poveznica na internetske stranice o obiteljskom mirenju i mirenju općenito

Opće informacije o mirenju dostupne su na internetskim stranicama Slovačke komore izmiritelja:http://www.komoramediatorov.sk/ te na https://www.najpravo.sk/.

4. Poveznica na slovačko zakonodavstvo

Posebni nacionalni zakon o obiteljskom mirenju još nije donesen. Postupci mirenja u tom području — kao i u svim drugim područjima u kojima je dopušteno mirenje kao izvansudski način rješavanja sporova — vode se u skladu sa Zakonom br. 420/2004 o mirenju i o izmjeni određenih zakona.

U Finskoj postoje tri različita postupka obiteljskog mirenja: 1) izvansudsko mirenje, 2) sudsko mirenje kao neovisni postupak i 3) mirenje kao dio izvršenja odluke o skrbništvu nad djetetom ili pravima na kontakt s djetetom.

1. Izvansudsko mirenje

U skladu sa Zakonom o braku (234/1929) sporovi i pravna pitanja koji nastaju u obitelji najprije bi se trebali rješavati pregovorima između članova obitelji i zaključiti sporazumno. Ako je članovima obitelji potrebna vanjska pomoć za rješavanje sporova, oni mogu tražiti pomoć izmiritelja koje im stavljaju na raspolaganje općinski zavodi za socijalnu skrb. U većini slučajeva imenovani obiteljski izmiritelji zaposlenici su službi za razvoj i obiteljsko savjetovanje i ostalih socijalnih službi. Obiteljsko mirenje odvojen je postupak od drugih usluga socijalnog i obiteljskog savjetovanja kojim se rješenja sporova između stranaka nastoje pronaći razgovorima i pregovorima. Usluge mirenja, osim općina, pružaju i crkveni centri za obiteljsko savjetovanje te druge organizacije i osobe ovlaštene za pružanje usluga mirenja.

Posebna je zadaća izmiritelja zaštititi prava djece u slučaju razvoda braka. Izmiritelj pomaže roditeljima da se mirno dogovore o pitanjima povezanima s djecom. To obuhvaća, među ostalim, sporazume o tome hoće li roditelji imati zajedničko skrbništvo, s kim će djeca živjeti i kako će se viđati s drugim roditeljem te kako će roditelji dijeliti odgovornost skrbi za svoju djecu. Ako roditelji postignu sporazum, izmiritelj im pomaže da sastave ugovor. Da bi sporazum bio izvršiv, izmiritelj mora zatražiti od roditelja da ga potvrdi socijalni službenik za zaštitu djece. Potvrđeni sporazum istovjetan je sudskoj odluci.

Obiteljsko je mirenje dobrovoljno, povjerljivo i besplatno. Službama za obiteljsko mirenje može se obratiti cijela obitelj ili bračni drugovi zajedno ili odvojeno.

2. Sudsko mirenje

Sudovi mogu provoditi mirenje u pitanjima povezanima sa skrbništvom nad djecom, stanovanjem, pravima na kontakt i financijskom potporom za djecu (članak 10. Zakona o mirenju u građanskim stvarima i potvrđivanju nagodbi na općim sudovima, 394/2011). Mirenje je postupak odvojen od sudskog postupka. Ono je dobrovoljno, ali zahtijeva suglasnost obaju roditelja. Brže je i jeftinije od sudskog postupka.

Mirenje se pokreće kada stranke to zatraže od suda. Predmet u odnosu na koji je sudski postupak već počeo također se može uputiti na mirenje. Mirenje se može zaključiti u bilo kojoj fazi. Izmiritelj je sudac kojem pomaže stručnjak, obično psiholog ili socijalni radnik. Strankama u postupku mirenja može pomagati odvjetnik prema njihovu izboru ili koji drugi pomoćnik. U slučaju sudskog mirenja može se podnijeti zahtjev za pravnu pomoć države za pokrivanje naknade pomoćnika. U sudskom mirenju moraju se štititi najbolji interesi djeteta. Kad odlučuje o potvrđivanju sporazuma, sud mora uzeti u obzir Zakon o skrbništvu nad djetetom i pravu na kontakt (361/1983) i Zakon o uzdržavanju djeteta (704/1975). Potvrđeni sporazum istovjetan je sudskoj odluci. Ako nije moguće postići sporazum, sud zaključuje predmet. Ako je predmet iz sudskog postupka upućen na mirenje, u slučaju neuspješnog mirenja predmet se vraća na sud.

3. Mirenje kao dio postupka izvršenja

Ovaj oblik mirenja dostupan je samo kada je jedan od roditelja pokrenuo postupak izvršenja na okružnom sudu. U tom slučaju već postoji sudska odluka, ali drugi roditelj nije postupio u skladu s tom odlukom.

U skladu sa Zakonom o izvršenju odluka o skrbništvu nad djetetom i pravu na kontakt s djetetom (6219/1996) sud u načelu imenuje izmiritelja u slučajevima kada se od suda traži izvršenje odluke o skrbništvu ili ostvarivanju prava na kontakt. Izmiritelj je obično psiholog koji je upoznat s dječjom psihologijom, socijalni radnik upoznat sa zaštitom djece ili socijalni službenik za zaštitu djece. Svrha je mirenja olakšati suradnju između roditelja djece ili ostalih zainteresiranih strana u cilju osiguranja dobrobiti djece. Izmiritelj dogovara sastanak između roditelja i razgovara nasamo s djetetom (ili djecom) kako bi saznao koje su njegove želje i mišljenja, ako je to moguće s obzirom na dob i stupanj razvoja djeteta (ili djece). Izmiritelj za sud priprema izvješće o mirenju. Ako se mirenjem ne postigne sporazum između roditelja, sud donosi odluku u predmetu, među ostalim, na temelju izvješća izmiritelja.

O izmiriteljima

Obiteljsko mirenje dužni su organizirati općinski zavodi za socijalnu skrb. Podaci za kontakt o općinama dostupni su ovdje: http://www.kunnat.net/fi/Yhteystiedot/kunta-alan-yhteystiedot/kunnat/Sivut/default.aspx

Finska odvjetnička komora osposobljava odvjetnike za dužnost izmiritelja u obiteljskim sporovima:

https://asianajajaliitto.fi/

Za sudsko mirenje nadležni su okružni sudovi. Podaci za kontakt općinskih sudova dostupni su na internetskim stranicama Sudske uprave: http://oikeus.fi/tuomioistuimet/karajaoikeudet/fi/index/yhteystiedot.html

O mirenju

Mirenje na internetskim stranicama Sudske uprave: https://oikeus.fi/fi/index/esitteet/avioliittolaki/perheasioidensovittelu.html

Brošura Ministarstva pravosuđa o sudskom mirenju u sporovima oko skrbništva:

https://oikeus.fi/en/index/esitteet/expert-assistedmediationofcustodydisputes_2.html

Brošura na engleskom: https://oikeus.fi/en/index/esitteet/expert-assistedmediationofcustodydisputes_2.html

Nacionalni zavod za zdravstvo i socijalnu skrb, Priručnik za zaštitu djeteta, obiteljsko mirenje:

https://www.thl.fi/fi/web/lastensuojelun-kasikirja/tyoprosessi/erityiskysymykset/lapsen-asema-erotilanteessa/perheasioiden-sovittelu

Postupak mirnog rješavanja obiteljsko-pravnih pitanja finske odvjetničke komore:

https://asianajajaliitto.fi/

Finski forum za mirenje:

http://www.ssf-ffm.com/index.php

Nacionalno zakonodavstvo

Posebne odredbe o obiteljskom mirenju sadržane su u sljedećim zakonima:

Zakon o braku (234/1929):

http://www.finlex.fi/fi/laki/ajantasa/1929/19290234?search%5Btype%5D=pika&search%5Bpika%5D=avioliittolaki#O1L5

Zakon o skrbništvu nad djetetom i pravu na kontakt (361/1983)

http://www.finlex.fi/fi/laki/ajantasa/1983/19830361

Zakon o izvršenju odluka o skrbništvu nad djetetom i pravu na kontakt s djetetom (619/1996):

http://www.finlex.fi/fi/laki/ajantasa/1996/19960619

Zakon o mirenju u građanskim stvarima i potvrđivanju nagodbi na općim sudovima (394/2011):

http://www.finlex.fi/fi/laki/ajantasa/2011/20110394

Obiteljsko mirenje

Opće je načelo švedskog prava da se sporazumna rješenja smatraju najboljima za dijete. Stoga je pravilima propisano da najprije treba pokušati uvjeriti roditelje da se dogovore o pitanjima koja se odnose na njihovu djecu.

Komu se obratiti

Službe za socijalnu skrb imaju posebnu zadaću i dužne su, među ostalim, roditeljima ponuditi mirenje (samarbetssamtal). Cilj je postupka mirenja pomoći roditeljima da postignu sporazum. Više informacija dostupno je na poveznici mirenje. Ako se roditelji slože, njihovo sporazumno rješenje uključuje se u sporazum koji odobrava služba za socijalnu skrb. Sudovi su također dužni prvo pokušati pronaći sporazumno rješenje između roditelja. Ako to ne uspije, sud može narediti mirenje (medling).

U kojem je području mirenje dopustivo ili se najčešće upotrebljava?

Obiteljsko mirenje u sudskim postupcima upotrebljava se kada, na primjer, mirenjem nije ostvaren rezultat, ali se još smatra kako postoji mogućnost da će se roditelji dogovoriti o pitanjima koja se odnose na njihovu djecu.

Postoje li posebna pravila koja se moraju slijediti?

Sud odlučuje koga će imenovati kao izmiritelja. Za odluku o mirenju nije potrebna suglasnost roditelja, ali izmiritelju može biti teško obavljati posao ako se roditelj aktivno protivi imenovanju izmiritelja. Izmiritelj u dogovoru sa sudom odlučuje o načinu organizacije mirenja. Ne postoji kodeks postupanja ili slični mehanizam za izmiritelje.

Informiranje i osposobljavanje

Ne postoji nacionalna organizacija za osposobljavanje izmiritelja.

Koliko mirenje košta?

Izmiritelji imaju pravo na razumnu naknadu za svoj rad, vrijeme i troškove. Tu naknadu plaća država.

Postupak obiteljskog mirenja

Obiteljsko mirenje dobrovoljni je postupak. Međutim, od travnja 2014. u Engleskoj i Walesu svi podnositelji zahtjeva (ne samo oni koji primaju javna sredstva) moraju razmotriti primjenu mirenja prisustvovanjem sastanku za informiranje o mirenju i ocjenu prije nego što mogu podnijeti zahtjev sudu, osim ako se primjenjuju izuzeća kao što je nasilje u obitelji. Od protivne strane očekuje se da prisustvuje ako je primila poziv. Ako podnositelj zahtjeva nastavi postupak na sudu, trebao bi popuniti odgovarajući odjeljak u svojem zahtjevu kako bi dokazao da je izuzet od sudjelovanja na sastanku za informiranje o mirenju i ocjenu, da je prisustvovao tom sastanku i da se mirenje nije smatralo prikladnim ili da je prisustvovao mirenju, ali je ono prekinuto ili se njime nisu mogla riješiti sva pitanja.

Dodatni informativni materijali o obiteljskom mirenju dostupni su na internetskim stranicama Vlade Ujedinjene Kraljevine.

Pravna pomoć i dalje je dostupna za obiteljsko mirenje te za pravne savjete u svrhu potpore obiteljskom mirenju. Više informacija o pravnoj pomoći, među ostalim o tome imate li pravo na pravnu pomoć, možete pronaći na sljedećim internetskim stranicama.

Obiteljsko mirenje kao struka

Obiteljsko mirenje samoregulirajuća je struka koja se sastoji od niza članskih organizacija kojima su izmiritelji pridruženi. Te organizacije članice predstavlja krovna organizacija, Vijeće za obiteljsko mirenje (Family Mediation Council, FMC). FMC je osnovan radi usklađivanja standarda obiteljskog mirenja u Engleskoj i Walesu te predstavlja svoje organizacije članice i osobe koje se bave obiteljskim mirenjem u odnosima te struke s vladom.

Obiteljski izmiritelji dolaze iz različitih područja djelovanja, uključujući pravne, terapeutske i socijalne usluge. Različite članske/akreditacijske organizacije održavaju vlastite skupove standarda osposobljavanja i strukovnih standarda, koji uključuju zahtjeve za osposobljavanje. Odbor za standarde obiteljskog mirenja (Family Mediation Standards Board, FMSB) osnovan je radi praćenja i reguliranja standarda obiteljskog mirenja organizacija članica FMC-a.

FMC je nevladino tijelo koje ima središnju ulogu među svojim organizacijama članicama, koje su nevladine organizacije/udruge i članice osnivači FMC-a. Najistaknutije među njima:

• ADR Group

• Family Mediators Association

• National Family Mediation

• College of Mediators

• Resolution

• The Law Society

Akreditiranog obiteljskog izmiritelja možete pronaći na internetskim stranicama FMC-a.

Izmiritelja na svojem lokalnom području možete pronaći s pomoću alata „Pronađi lokalnog izmiritelja”.

Postupak obiteljskog mirenja

Obiteljsko mirenje u potpunosti je dobrovoljan postupak, a u Sjevernoj Irskoj trenutačno ne postoji obveza razmatranja da se spor riješi mirenjem prije podnošenja zahtjeva sudu. Međutim, sudovi podržavaju i poticat će njegovu primjenu u odgovarajućim slučajevima. Iako postupak koji se primjenjuje nije zakonski određen, sudovi će vjerojatno dopustiti odgodu u slučajevima u kojima se čini da bi se problemi mogli riješiti mirenjem. Stranke od suda mogu zatražiti da se sporazum o mirenju proglasi izvršivim kao da je riječ o nalogu suda.

U nekim je slučajevima dostupno javno financiranje. Agencija za pravne usluge Sjeverne Irske podmirila je troškove nekih postupaka mirenja iz fondova za pravnu pomoć, a Ministarstvo zdravstva, socijalnih usluga i javne sigurnosti trenutačno osigurava sredstva za predsudsko mirenje u obiteljskim sporovima. Dodatne informacije možete pronaći na internetskim stranicama organizacije Family Support Northern Ireland.

Obiteljsko mirenje kao struka

Osposobljavanje i akreditacije ne regulira vlada. Struka je samoregulirajuća, a zahtjevi u pogledu kvalifikacija i iskustva razlikuju se među povezanim strukovnim organizacijama. Dodatne informacije možete pronaći na internetskim stranicama pružatelja usluga i u knjižici s informacijama Alternatives to Court in Northern Ireland (Alternative sudu u Sjevernoj Irskoj) (na internetskim stranicama organizacije NI Direct.

Obiteljsko mirenje kao struka

Škotska vlada potiče primjenu alternativnog rješavanja sporova, uključujući mirenje, kako bi se riješili obiteljski sporovi, iako mirenje nije primjereno u slučajevima zlostavljanja u obitelji. Obiteljsko mirenje u pravilu je dobrovoljan postupak. U Škotskoj ne postoji obveza primjene alternativnog rješavanja sporova ili mirenja, iako sudac može zatražiti upuštanje u postupak mirenja nakon što je obiteljski spor pokrenut pred sudom.

Ako tražite izvršenje sporazuma o mirenju u Škotskoj, primjenjuje se jedan od sljedećih postupaka:

• Možete se obratiti Vrhovnom građanskom sudu ili grofovijskom sudu kako biste od suda zatražili da se „umiješa” u sporazum o mirenju. To znači da se sud koristi svojim ovlastima za promjenu sporazuma o mirenju u sudski nalog.

• U protivnom, „samodokazni” pisani sporazumi mogu se upisati za izvršenje u registar isprava ili registar grofovijskog suda. Samodokazna isprava je isprava koja ispunjava formalnosti na temelju kojih se ona smatra potpisanom, a da za to nije potreban dokaz. Pravila o samodokaznim ispravama sadržana su u Zakonu o zahtjevima za sastavljanje isprava (Škotska) iz 1995. Zahtjev za upis sporazuma u registar isprava podnosi se voditelju registara Škotske.

Nakon što se sporazum upiše u registar za izvršenje, predmetna isprava postaje vjerodostojna isprava.

Sporazumi koje je potvrdio sud ili su upisani u registar u skladu s nekim od prethodno navedenih postupaka mogu biti izvršivi u drugim državama članicama EU-a.

Informacije o mirenju u Škotskoj dostupne su na internetskim stranicama Škotske mreže za mirenje.

Nacionalno zakonodavstvo o obiteljskom mirenju

Budući da u obiteljskim sporovima nema obveze mirenja, postoji relativno malo nacionalnog zakonodavstva.

Međutim, u Zakonu o dokazima u parničnom postupku (obiteljsko mirenje) (Škotska) iz 1995. postoji odredba o nedopuštenosti informacija o tome što se dogodilo tijekom obiteljskog mirenja kao dokaza u parničnom postupku u Škotskoj.

Obiteljsko mirenje dobrovoljni je postupak. Sudovi u Gibraltaru potiču mirenje u slučajevima u kojima postoji stvarna mogućnost da će mirenje pomoći strankama da riješe ili smanje svoje neslaganje. Postoje različiti pravnici koji su kvalificirani izmiritelji i mogu dobiti uputu da vode postupak mirenja u obiteljskim sporovima. Osim toga, i tim socijalnih službi za obitelj i djecu provodi mirenje sa strankama koje im upućuju sudovi. Ne postoji zakonodavstvo o obiteljskom mirenju.

Ne postoje internetske stranice na kojima se može pronaći popis obiteljskih izmiritelja niti stranice na kojima se nalaze informacije o obiteljskom mirenju ili mirenju općenito.