Obiteljsko mirenje

Rumunjska
Sadržaj omogućio
European Judicial Network
Europska pravosudna mreža (u građanskim i trgovačkim stvarima)

Zakonom br. 192/2006 uređeni su mirenje i profesija izmiritelja, a on uključuje opće odredbe, odredbe o profesiji izmiritelja (certificiranje izmiritelja, obustava i zabrana obavljanja djelatnosti, Vijeće za mirenje, organizacija i obavljanje profesije izmiritelja, prava i obveze izmiritelja, odgovornost izmiritelja), postupku mirenja (postupak prije sklapanja sporazuma o mirenju, sporazum o mirenju, postupak mirenja, zaključenje postupka mirenja) i posebne odredbe o obiteljskim sporovima i kaznenim stvarima.

Stranke mogu sudjelovati na informativnom sastanku o prednostima mirenja, uključujući, prema potrebi, nakon pokretanja sudskog postupka pred nadležnim sudom u cilju rješavanja sporova na taj način. Dokaz o sudjelovanju na informativnom sastanku o prednostima mirenja jest potvrda koju izdaje izmiritelj koji je pružio informacije. Postupak informiranja o prednostima mirenja mogu voditi sudac, tužitelj, pravni savjetnik, odvjetnik ili javni bilježnik i u tim slučajevima to se potvrđuje u pisanom obliku.

Predmet mirenja ne smije uključivati isključivo osobna prava, poput prava o statusu osobe ili druga prava koja stranke ne mogu ostvarivati u skladu sa sporazumom ili nekim drugim aktom.

Mirenje se provodi jednako za sve osobe, neovisno o rasi, boji kože, nacionalnosti, etničkom podrijetlu, jeziku, vjeri, spolu, mišljenju, članstvu u političkoj stranci, imovinskom stanju ili društvenom podrijetlu.

Mirenje je aktivnost od javnog interesa. Pri izvršavanju svojih dužnosti izmiritelj nema ovlasti odlučivanja o sadržaju nagodbe koju će postići stranke, već im može pomoći da provjere njezinu zakonitost. Mirenje se može održavati između dvije ili nekoliko stranaka. Stranke imaju pravo slobodno izabrati svojeg izmiritelja. Mirenje mogu obavljati jedan ili više izmiritelja. Sudska i arbitražna tijela te sva druga tijela sa sudskim funkcijama obavješćuju stranke o mogućnosti i prednostima postupka mirenja i potiču ih na uporabu tog načina za rješavanje sporova.

Stranke mogu zatražiti od javnog bilježnika da ovjeri nagodbu. Dokument je koji je sastavio javni bilježnik i kojim ovjerava nagodbu u sporazumu o mirenju izvršiv.

Stranke sporazuma o mirenju mogu sudu podnijeti zahtjev za donošenje odluke o potvrđivanju njihove nagodbe. Nadležno je tijelo okružni sud koji je nadležan u mjestu u kojem jedna od stranaka ima prebivalište / boravište / sjedište ili okružni sud koji je nadležan u mjestu u kojem je sklopljen sporazum o mirenju. Odluka kojom sud potvrđuje nagodbu stranaka donosi se in camera i izvršiva je.

Posebne odredbe o obiteljskim sporovima. Mirenje se može upotrijebiti za rješavanje sporova među bračnim drugovima u pogledu nastavka braka, podjele bračne imovine, ostvarivanja roditeljskih prava, uspostave prebivališta djeteta, doprinosa roditelja za uzdržavanje djeteta ili drugih sporova koji nastanu između bračnih partnera u pogledu prava koja imaju u skladu sa zakonom. Sporazumi o mirenju između stranaka u stvarima/sporovima povezanima s ostvarivanjem roditeljskih prava, doprinosom roditelja za uzdržavanje djeteta ili s odlučivanjem o prebivalištu djeteta sklapaju se u obliku sudske nagodbe.

Sporazum bračnih drugova o rastavi braka i rješavanju dodatnih pitanja povezanih s razvodom stranke podnose sudu koji je nadležan za donošenje presude o razvodu braka.

Izmiritelj osigurava da ishod mirenja nije u suprotnosti s najboljim interesima djeteta, potiče roditelje da prvenstveno vode računa o potrebama djeteta i osigurava da preuzimanje roditeljske odgovornosti ili de facto rastava ili razvod nemaju štetan utjecaj na odgoj i razvoj djeteta.

Prije sklapanja sporazuma o mirenju ili, prema potrebi, tijekom postupka izmiritelj s dužnom pozornošću provjerava ima li u odnosu među strankama zlostavljanja ili nasilja te hoće li učinci takvog stanja utjecati na mirenje i odlučuje je li u takvim okolnostima primjereno postići nagodbu mirenjem. Ako tijekom mirenja sazna za činjenice koje ugrožavaju odgoj ili normalan razvoj djeteta ili znatno štete najboljim interesima djeteta, izmiritelj mora taj problem prijaviti nadležnom tijelu.

Zakon br. 217/2003 o sprečavanju i suzbijanju obiteljskog nasilja sadržava odredbe o institucijama kojima su povjerene dužnosti sprečavanja i suzbijanja obiteljskog nasilja (čija je dužnost usmjeriti stranke u sporu na mirenje), o subjektima za sprečavanje i suzbijanje obiteljskog nasilja (uključujući centre za potporu namijenjene nasilnicima koji pružaju usluge savjetovanja i obiteljskog mirenja te mogu na zahtjev stranaka pitanja obiteljskog nasilja uputiti na mirenje), o nalogu za zaštitu i o financiranju u području sprečavanja i suzbijanja obiteljskog nasilja.

U parničnom postupku sudac preporučuje strankama da riješe spor na prijateljski način mirenjem i tijekom postupka pokušava pomiriti stranke pružajući im potrebne smjernice.

U sporovima u kojima se može primijeniti postupak mirenja, sudac može pozvati stranke na informativni sastanak o prednostima uporabe tog postupka. Ako to smatra nužnim s obzirom na okolnosti predmeta, sudac preporučuje strankama mirenje kako bi osigurale prijateljsko rješavanje spora u bilo kojoj fazi sudskog postupka. Mirenje nije obvezno za stranke.

Ako sudac preporučuje mirenje, stranke se (ako nisu pokušale riješiti svoj spor mirenjem prije podnošenje tužbe sudu) moraju obratiti izmiritelju kako bi ih on obavijestio o prednostima mirenja. Po primitku informacija stranke odlučuju jesu li suglasne da se njihov spor riješi mirenjem.

Ako se stranke pomire, sudac potvrđuje njihovu nagodbu u presudi koju donosi.

U slučaju razvoda, uz zahtjev za razvod može se priložiti sporazum o razvodu braka koji su bračni drugovi postigli mirenjem i, prema potrebi, sporazum o rješenju dodatnih pitanja povezanih s razvodom.

Zakon br. 272/2004 o zaštiti i promicanju prava djece uključuje odredbe o pravima djece (građanska prava i slobode, alternativno obiteljsko okruženje i skrb, zdravlje i dobrobit djece, obrazovanje te rekreacijske i kulturne aktivnosti), odredbe o posebnoj zaštiti djece kojima je privremeno ili trajno uskraćena roditeljska skrb (starateljstvo, starateljstvo u hitnim slučajevima, specijalizirani nadzor i praćenje primjene posebnih zaštitnih mjera), odredbe o zaštiti djece (izbjeglica u slučaju oružanog sukoba, djece koja su počinila kazneno djelo, ali ne smatraju se odgovornima na temelju kaznenog prava, protiv zlouporabe, zanemarivanja ili iskorištavanja, uključujući gospodarsko iskorištavanje, protiv zlouporabe droga i bilo koje vrste nasilja, djece čiji roditelji rade u inozemstvu i odredbe protiv otmice ili bilo kojeg oblika trgovanja ljudima), odredbe o institucijama i službama kojima su povjerene dužnosti u području zaštite djece na središnjoj i lokalnoj razini, privatnim organizacijama i financiranju sustava za zaštitu djece.

Javna služba za socijalnu skrb ima obvezu poduzeti potrebne mjere u cilju osiguravanja ranog otkrivanja rizičnih situacija koje mogu dovesti do odvajanja djeteta od roditelja i u cilju sprečavanja zlostavljajućeg ponašanja roditelja i obiteljskog nasilja. U svakom slučaju, odvajanju djeteta od roditelja i svakom ograničenju ostvarivanja roditeljskih prava mora prethoditi sustavno pružanje usluga i povlastica predviđenih zakonom, s posebnim naglaskom na primjereno obavješćivanje i savjetovanje roditelja te na terapiju ili mirenje predviđene u okviru sustava usluga.

Posljednji put ažurirano: 08/08/2022

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.