Obiteljsko mirenje

U Litvi je mirenje u građanskim sporovima (uključujući obiteljske sporove) uređeno Zakonom o mirenju Republike Litve (nova verzija tog zakona stupila je na snagu 1. siječnja 2019.). Zakon o mirenju odnosi se na rješavanje nacionalnih i međunarodnih građanskih sporova i njime se provodi Direktiva 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o nekim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim stvarima.

Mirenje je postupak rješavanja građanskih sporova tijekom kojeg jedan izmiritelj ili više njih (nepristrane treće osobe) strankama pomažu u mirnom rješavanju spora. Stranke se tom metodom mogu služiti u sporovima koji još nisu pokrenuti pred sudom (izvansudsko mirenje) i predmetima o kojima sud već odlučuje (sudsko mirenje).

Mirenje podliježe pisanom sporazumu stranaka u sporu. Stranke se mogu odlučiti za mirenje samo kad je riječ o sporovima u pogledu kojih stranke mogu, u skladu sa zakonom, sklopiti sporazum o nagodbi. Izmiritelja zajednički imenuju stranke ili ga na zahtjev stranaka može imenovati i Služba za pravnu pomoć koju jamči država.

Od 1. siječnja 2019. usluge mirenja mogu pružati samo osobe koje su položile poseban ispit (uz nekoliko iznimki), koje ispunjavaju druge uvjete utvrđene u Zakonu o mirenju (dobar ugled, završen sveučilišni studij, završen program osposobljavanja u području mirenja) i koje su uvrštene na popis izmiritelja Republike Litve. Popis izmiritelja objavljen je na internetskim stranicama Službe za pravnu pomoć koju jamči država (http://vgtpt.lrv.lt/). Od izmiritelja se zahtijeva i da ispunjavaju standarde nepristranosti i stručnosti. Ovisno o dogovoru, izmiritelji mogu pružati svoje usluge uz naplatu ili besplatno. Stranke i izmiritelji mogu odlučiti o metodi i postupku rješavanja spora. Svaka od stranaka može se povući iz postupka mirenja bez navođenja razloga za to.

Važno je naglasiti da se pokretanjem postupka mirenja obustavljaju rokovi zastare. Slijedom toga, čak i ako se spor ne može riješiti mirnim putem, stranke zadržavaju svoje pravo da zatraže pravnu zaštitu. Ako stranke uz pomoć izmiritelja uspiju riješiti spor mirnim putem, sklapa se sporazum o nagodbi. Taj je sporazum izvršiv nakon što ga sud odobri u pojednostavnjenom postupku.

Zakon o mirenju sadržava i načelo povjerljivosti kao jedno od ključnih načela mirenja. To znači da, osim ako se dogovore drukčije, stranke, izmiritelji i upravitelji uslugama mirenja moraju čuvati tajnost svih informacija o mirenju, osim kad je riječ o informacijama potrebnima kako bi se odobrio ili proveo sporazum o nagodbi sklopljen tijekom postupka mirenja i informacijama čije bi neotkrivanje bilo u suprotnosti s javnim interesom. Tom se odredbom osigurava da se, osim u prethodno navedenim iznimnim slučajevima, bilo kakve informacije koje stranka pruži tijekom postupka mirenja neće moći upotrebljavati protiv te stranke.

Zakonom o mirenju uređuju se posebnosti obveznog i sudskog mirenja te disciplinska odgovornost izmiritelja.

Upotreba mirenja u obiteljskim sporovima bit će obvezna od 1. siječnja 2020. Usluge obveznog i sudskog mirenja financiraju se iz državnog proračuna (u trajanju od najviše šest sati) u slučajevima kada odabirom izmiritelja upravlja Služba za pravnu pomoć koju jamči država. Stranke zadržavaju pravo da s popisa izmiritelja same odaberu izmiritelja koji će im pružati usluge obveznog mirenja, no u tom će slučaju same morati snositi troškove mirenja.

U skladu sa Zakonom o parničnom postupku osobe koje su provele postupak mirenja plaćaju manje sudske pristojbe.

Informacije o mirenju i povezanom zakonodavstvu dostupne su na internetskim stranicama Ministarstva pravosuđa (na litavskom jeziku).

http://tm.lrv.lt/lt/veiklos-sritys-1/civiliniu-gincu-taikinamasis-tarpininkavimas-mediacija

Informacije o mirenju dostupne su na internetskim stranicama Ministarstva pravosuđa (na engleskom jeziku):

http://tm.lrv.lt/en/fields-of-activity/mediation