Ova stranica sadržava informacije o troškovima pravosuđa u Poljskoj.
Pronađi podatke po području
U Poljskoj se nagrada za rad u pojedinačnim slučajevima određuje dogovorom između odvjetnika (adwokat) i stranke, u skladu sa zakonom. U obzir se mogu uzeti sljedeći čimbenici:
U skladu s Uredbom ministra pravosuđa o naknadama za usluge odvjetnika od 28. rujna 2002. (Rozporządzenie w sprawie opłat za czynności adwokackie), pri određivanju nagrade za rad mora se uzeti u obzir:
U posebnim slučajevima, ovisno o materijalnoj i obiteljskoj situaciji stranke, odvjetnik može odrediti manju nagradu za rad od one koja je predviđena Zakonom o sudskim troškovima u građanskim predmetima (Ustawa o kosztach sądowych w sprawach cywilnych).
U pravilu, stranka koja je izgubila spor podmiruje troškove sudskog postupka. Međutim, iznos koji utvrdi sudac (za odvjetničko zastupanje) mora biti u okviru koji je određen Uredbom ministra pravosuđa o naknadama za usluge odvjetnika od 28. rujna 2002. Stoga (u skladu sa stavkom 2.) naknada ne smije biti viša od minimalne stope pomnožene sa šest ni od vrijednosti predmeta spora. Iznos naknada ovisi i o prirodi i ciljevima predmeta te o fazi postupka. U poglavljima od 2. do 5. Uredbe definirane su minimalne naknade za razne vrste predmeta.
Na pravne se savjetnike (radcy prawni) u Poljskoj primjenjuju pravila slična onima koja vrijede za odvjetnike.
Poljskim pravom utvrđene su i naknade za sudske ovršitelje (komornicy) - u Zakonu o sudskim ovršiteljima i ovršnom postupku (Ustawa o komornikach sądowych i egzekucji).
Opća su pravila sljedeća:
u svim financijskim predmetima nagradu za rad treba izračunati kao postotak iznosa vjerojatne tražbine. Kada sudski ovršitelj osigura novčanu tražbinu, nagrada koju plaća vjerovnik ne može biti viša od 2 posto vrijednosti tražbine niti može biti manja od 3 posto prosječne mjesečne plaće ili veća od tog iznosa pomnoženog s 5.
Pri izvršenju tražbine, sudski ovršitelj naplaćuje naknadu od dužnika koja je 15 posto tražbine. To ne može biti manje od 10 posto prosječne mjesečne plaće i ne može biti više od te vrijednosti pomnožene s 30.
U nefinancijskim predmetima, kada sudski ovršitelj osigura i izvrši nenovčanu tražbinu, nagrada je fiksna.
Naknade i troškovi obuhvaćeni su Zakonom kojim se uređuju sudski troškovi u građanskim predmetima.
Naknada je novčani iznos obračunat za svaki podnesak predan sudu, ako je takva naknada predviđena zakonom. Postoje tri vrste naknada: promjenjiva, fiksna i osnovna.
Iznos naknade ovisi o prirodi predmeta: građansko pravo, obiteljsko pravo, trgovačko pravo ili drugo. Pri određivanju troškova u obzir se uzima i vrsta pravne radnje.
Troškovi uključuju troškove povezane sa sudjelovanjem stranaka, svjedoka i vještaka u postupku. Oni ovise o uloženom vremenu i trudu. Troškovi mogu uključivati nagrade za rad tumača i prevoditelja, putne troškove i troškove smještaja te nagradu za izgubljene prihode svjedoka zbog vremena provedenog na sudu. Ostali su troškovi koji se uzimaju u obzir: nagrada za rad drugih institucija i osoba, ispitivanje dokaza, prijevoz i čuvanje životinja i predmeta, vrijeme provedeno u pritvoru te objave.
Osim toga, postoje i troškovi spora. Oni se sastoje od sudskih troškova, troškova pripreme ročišta i radnji koje poduzima odvjetnik ili pravni savjetnik radi zastupanja stranke (uključujući naknade za zastupanje i savjetovanje).
Opće je pravilo da stranka koja izgubi spor mora stranci koja je dobila spor nadoknaditi troškove koji su razumno nastali radi zaštite interesa potonje stranke, osim ako je predviđeno drugačije. Međutim, za naknadu troškova stranka koja je dobila spor mora pričekati izricanje presude. O pitanju troškova odlučuje se u zadnjoj fazi sudskog postupka, netom prije izricanja konačne presude.
Iznos koji treba platiti plaća se u trenutku predaje podneska sudu - (članak 10. Zakona o sudskim troškovima u građanskim predmetima).
Općenito, troškovi nisu fiksni, nego se obračunavaju nakon izricanja presude. Iznos ovisi o trajanju postupka, izrečenoj kazni i naknadama za vještake. Fiksni se troškovi mogu predvidjeti samo u predmetima pokrenutima privatnom tužbom, kada osoba koja podnosi optužni prijedlog mora platiti fiksnu početnu naknadu.
Fiksni troškovi za stranke u kaznenom postupku moraju se podmiriti nakon presude (koja je pravomoćna i obvezujuća za stranke).
Poljskim Zakonikom o građanskom postupku predviđena je (u članku 424.) mogućnost podnošenja zahtjeva za ocjenu konačne presude donesene u drugostupanjskom postupku. To se može učiniti ako je presudom nanesena šteta stranci te ako promjena ili ukidanje odluke/presude nije bilo ili nije moguće (zahtjev za ocjenu suglasnosti presude sa zakonom).
Takav je zahtjev moguć i kada se nesuglasnost sa zakonom odnosi na kršenje temeljnih pravila pravnoga poretka, kršenje ustavnih sloboda ili ljudskih i građanskih prava te kada je presuda izrečena u prvostupanjskom postupku. U tom je slučaju Zakonom o sudskim troškovima u građanskim predmetima utvrđena obvezna naknada. To je osnovna naknada od 30 PLN, osim ako je Zakonom predviđeno drukčije (članak 14.).
Postoje i izuzeća od tog pravila; naknada u sljedećim postupcima iznosi:
Osnovni troškovi ustavnih postupaka trebaju biti plaćeni pri podnošenju tužbe sudu (članak 10. Zakona o sudskim troškovima u građanskim predmetima).
Prema zakonskim propisima, pravni zastupnici nisu odgovorni za konačni ishod postupka. Oni su jedino dužni održati odgovarajuću razinu marljivosti i poduzeti sve potrebne mjere za pravilno vođenje predmeta. To znači i da zastupnici imaju pravo odabrati informacije koje mogu biti korisne njihovim strankama.
Neke su dužnosti predviđene kodeksima profesionalnog ponašanja. Međutim, njih izdaju strukovne komore i sasvim su deklarativne prirode. U slučaju kršenja, pokreće se samo stegovni postupak.
Nastali troškovi
Informacije (uključujući informacije o troškovima) možete pronaći na službenom web-mjestu poljskog Ministarstva pravosuđa. Općenito je primjenjiv Zakon o sudskim troškovima u građanskim postupcima. To znači da svatko tko sudjeluje u pravnom postupku ili traži informacije o troškovima može lako pronaći odgovarajuća pravila.
Osobe kojima je otežano razumijevanje Zakona mogu zatražiti pomoć od svojih pravnih zastupnika (odvjetnika ili pravnog savjetnika). Stručni pravni zastupnici mogu pružiti informacije i pomoć u raznim postupcima i na drugim jezicima.
Informacije su dostupne samo na poljskom jeziku.
Poljski Zakon o građanskom postupku sadržava informacije o mirenju, u člancima od 183.¹ do 183.¹5 Nagrade za rad izmiritelja i naknade za njihove troškove utvrđene su u Uredbi ministra pravosuđa od 30. studenoga 2003. Međutim, trošak mirenja obično se ne smatra troškom za potrebe sudskog postupka, osim ako sud naloži mirenje.
Web-mjesto poljskog Ministarstva pravosuđa dio je službenog web-mjesta poljske Vlade. Na njemu su opisani pravosudni sustav i pitanja koja se odnose na poljsko građansko pravo, uključujući sudske troškove. Na web-mjestu postoji poveznica na objašnjenje troškova u građanskim predmetima (samo na poljskom jeziku).
Iznimno je teško predvidjeti prosječno trajanje pravnog postupka jer to ovisi o pravnoj i činjeničnoj složenosti predmeta.
Unatoč gore navedenom, moguće je izračunati prosječne troškove postupka. Troškovi pravnog zastupanja definiraju se na početku postupka. Troškovi ovise o dogovoru između stranke i zastupnika. Što se tiče zastupanja po službenoj dužnosti, troškovi su predviđeni Uredbom.
Troškove postupka moguće je procijeniti i na sudu. Naknade su definirane u Zakonu o sudskim troškovima u građanskim predmetima i ovise o vrijednosti predmeta spora i prirodi predmeta (npr. trgovački spor ili razvod braka). Stranke mogu u obzir uzeti i trošak pozivanja vještaka.
Naknade i troškovi definirani u Zakonu o sudskim troškovima u građanskim predmetima oslobođeni su od poreza i stoga ne podliježu PDV-u. Pravna pomoć podliježe jedinstvenoj stopi PDV-a (23 %).
Primjenjiva je stopa PDV-a 23 %. Usluge pravnih savjetnika i odvjetnika oporezuju se kao i druge usluge. Oporezivanje je utvrđeno zakonom o porezu na dodanu vrijednost.
Osobe koje traže oslobođenje od troškova spora moraju podnijeti službeni zahtjev. Oslobođenje se može odobriti ako mogu dokazati da nisu u mogućnosti podmiriti troškove bez poteškoća za njih same ili njihove obitelji.
Isto tako, podnositelj zahtjeva mora dostaviti izjavu u pisanom obliku navodeći sljedeće podatke: bračno stanje, dohodak, izvore prihoda i imovinu. Ako su ispunjeni gore navedeni uvjeti, sud će odobriti oslobođenje i, osim toga, dodijelit će besplatnu stručnu pravnu pomoć (pravni zastupnik plaća se iz državnog proračuna na početku ročišta; na kraju sudskog postupka stranka koja je izgubila spor dužna je, na zahtjev stranke koja je dobila spor, nadoknaditi troškove).
Nema utvrđenog dohodovnog praga. Opće je pravilo da podnositelj zahtjeva mora propisno dokazati da bi, uzevši u obzir njegovu obiteljsku financijsku situaciju, plaćanje troškova bilo opterećenje.
Nema utvrđenog dohodovnog praga. Pravna pomoć dodjeljuje se ako žrtva, kao stranka u postupku, nije u mogućnosti platiti troškove bez obzira na njezinu obiteljsku financijsku situaciju.
Kako je gore navedeno, žrtva mora biti stranka u postupku. Tijekom istrage, žrtva je stranka po službenoj dužnosti. U fazi postupka pred sudom, ona mora dobiti status tzv. „oštećenika kao tužitelja” (na francuskom jeziku partie civile).
Nema drugih uvjeta kojima se uređuje pravna pomoć optuženicima. Postoje, međutim, druge osnove za dodjeljivanje pravne pomoći optuženicima: Pravna je pomoć obvezna kada:
U slučajevima javnog progona u kaznenim predmetima, troškovi se podmiruju iz državnog proračuna.
Maloljetnički predmeti su besplatni.
Tužitelji su u nekim slučajevima (npr. obveze uzdržavanja i uvredljive ugovorne odredbe) oslobođeni od sudskih troškova (članak 96. Zakona o troškovima u građanskim predmetima).
Opće je pravilo da je stranka koja izgubi spor dužna podmiriti bitne troškove postupka i stranci koja dobije spor nadoknaditi troškove pravnog zastupanja. Troškovi koji se nadoknađuju navedeni su u poljskom Zakoniku o građanskom postupku (članci 98.-110.). Posebice, troškovi koji se nadoknađuju uključuju: troškove ročišta, prijevoza, odgovarajući gubitak zarade i troškove pravnog zastupnika.
Sud odlučuje o nagradi za vještake - ovisno o ciljevima predmeta, kvalifikacijama, trajanju i radnom opterećenju.
Naknade ovise o tome je li prijevod/tumačenje naložila država ili su to zatražile fizičke osobe.
Uredbom o naknadama troškova stalnih sudskih tumača (koju je Ministarstvo pravosuđa donijelo 25. siječnja 2005. - Zbornik zakona 2007/42, točka 265.) propisane su naknade koje plaćaju državne institucije. U skladu sa Zakonom, troškovi se utvrđuju prema sljedećim čimbenicima: izvorni i ciljni jezik (na osnovi općeg stajališta da je lakše pa stoga i jeftinije prevoditi sa stranog na materinji jezik). Drugi su čimbenici terminologija i razina specijalizacije.
Izvan javnog sektora troškovi se reguliraju ugovorom između prevoditelja/tumača i njegovog klijenta.
Izvori su:
Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća država članica. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska komisija ne preuzima nikakvu odgovornost za informacije ili podatke sadržane ili navedene u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.