Članak 65. stavak 3. – informacije o načinu utvrđivanja, u skladu s nacionalnim pravom, učinaka sudskih odluka iz članka 65. stavka 2. Uredbe
Nije primjenjivo.
Članak 74. — opis nacionalnih pravila i postupaka u vezi s izvršenjem
Izravno izvršenje iz Uredbe (EU) br. 1215/2012 uređeno je člankom 622.a Zakona o parničnom postupku:
„Članak 622.a (novo, Službeni list br. 50/2015)
1. Sudska odluka donesena u drugoj državi članici EU-a izvršna je bez naloga o izvršenju.
2. Izvršenje provodi sudski izvršitelj na zahtjev dotične stranke te na temelju primjerka sudske odluke iz druge države članice EU-a koji je ovjerio sud podrijetla i potvrde izdane u skladu s člankom 53. Uredbe (EU) br. 1215/2012.
3. Ako sudski izvršitelj utvrdi da se mjera ili nalog ne mogu izvršiti pod uvjetima i u skladu s ovim Zakonom, nalaže drugi oblik izvršenja.
4. Sudska odluka donesena u drugoj državi članici EU-a kojom se određuje privremena mjera, uključujući mjeru predostrožnosti, izvršna je u skladu sa stavcima 1. i 2. Ako je mjera određena bez pozivanja tuženika pred sud, podnosi se dokaz o dostavi sudske odluke.
5. Prilikom izvršenja sudski izvršitelj dostavlja primjerak potvrde iz stavka 2. pozivajući dužnika na suradnju. Uz potvrdu se prilaže primjerak sudske odluke donesene u drugoj državi članici EU-a ako nije dostavljena dužniku.
6. Dužnik može podnijeti zahtjev za odbijanje izvršenja u roku od mjesec dana od dostave. Ako je potreban prijevod sudske odluke, rok prestaje teći dok ga dužnik ne dobije.
7. Svaka se stranka može žaliti protiv prilagodbe mjere ili naloga iz članka 436.”
Kad je riječ o pitanjima koja se odnose na postupak izvršenja, a koja nisu uređena Uredbom (EU) br. 1215/2012, primjenjuju se opće odredbe dijela 5. (Postupak izvršenja) Zakona o parničnom postupku.
Članak 75. točka (a) — imena i kontaktni podaci sudova kojima se sukladno članku 36. stavku 2., članku 45. stavku 4. i članku 47. stavku 1. podnose zahtjevi
Zahtjev iz članka 36. stavka 2. ili članka 45. stavka 4. podnosi se pokrajinskom sudu nadležnom prema mjestu prebivališta ili boravišta suprotne stranke ili, ako ta stranka nema prebivalište ni boravište u Bugarskoj, pokrajinskom sudu nadležnom prema mjestu prebivališta ili boravišta dotične stranke. Ako ni dotična stranka nema prebivalište ni boravište u Bugarskoj, zahtjev se podnosi Gradskom sudu u Sofiji (članak 622. Zakona o parničnom postupku).
Zahtjev iz članka 47. stavka 1. mora se podnijeti pokrajinskom sudu nadležnom prema mjestu prebivališta ili boravišta dužnika, ili prema mjestu izvršenja (članak 622.b Zakona o parničnom postupku).
Članak 75. točka (b) — imena i kontaktni podaci sudova kojima se sukladno članku 49. stavku 2. podnosi pravni lijek protiv odluke o zahtjevu za odbijanje izvršenja
– u Bugarskoj, Žalbeni sud u Sofiji (Софийски апелативен съд). Žalba se podnosi putem pokrajinskog suda koji je donio odluku o odbijanju izvršenja ili odluku o tome da ne postoje razlozi za odbijanje priznavanja.
Članak 75. točka (c) — imena i kontaktni podaci sudova kojima se sukladno članku 50. podnosi daljnji pravni lijek
Daljnje žalbe protiv odluka Žalbenog suda u Sofiji podnose se Vrhovnom kasacijskom sudu (članak 623. stavak 6. Zakona o parničnom postupku).
Članak 75. točka (d) — jezici prihvatljivi za prijevode potvrda koje se odnose na sudske odluke, vjerodostojne isprave i sudske nagodbe
Nije primjenjivo.
Članak 76. stavak 1. točka (a) — pravila o nadležnosti iz članka 5. stavka 2. i članka 6. stavka 2. Uredbe
Bugarski sudovi i druga tijela imaju međunarodnu nadležnost ako je tužitelj ili podnositelj zahtjeva bugarski državljanin ili pravna osoba registrirana u Republici Bugarskoj (članak 4. stavak 1. podstavak 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu).
Članak 76. stavak 1. točka (b) — pravila o obavješćivanju trećih strana iz članka 65. Uredbe
Nije primjenjivo.
Članak 76. stavak 1. točka (c) — konvencije iz članka 69. Uredbe
- Konvencija između Bugarske i Belgije o određenim pravosudnim stvarima, potpisana u Sofiji 2. srpnja 1930.,
- Ugovor između Narodne Republike Bugarske i Federativne Narodne Republike Jugoslavije o uzajamnoj pravnoj pomoći, potpisan u Sofiji 23. ožujka 1956., a koji je još uvijek na snazi između Bugarske, Slovenije i Hrvatske,
- Ugovor između Narodne Republike Bugarske i Narodne Republike Rumunjske o pravnoj pomoći u građanskim, obiteljskim i kaznenim stvarima, potpisan u Sofiji 3. prosinca 1958.,
- Sporazum između Narodne Republike Bugarske i Narodne Republike Poljske o pravnoj pomoći i pravnim odnosima u građanskim, obiteljskim i kaznenim stvarima, potpisan u Varšavi 4. prosinca 1961.,
- Sporazum između Narodne Republike Bugarske i Narodne Republike Mađarske o pravnoj pomoći u građanskim, obiteljskim i kaznenim stvarima, potpisan u Sofiji 16. svibnja 1966.,
- Sporazum između Narodne Republike Bugarske i Helenske Republike o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima, potpisan u Ateni 10. travnja 1976.,
- Sporazum između Narodne Republike Bugarske i Čehoslovačke Socijalističke Republike o pravnoj pomoći u uređivanju odnosa u građanskim, obiteljskim i kaznenim stvarima, potpisan u Sofiji 25. studenoga 1976.,
- Sporazum između Narodne Republike Bugarske i Republike Cipra o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima, potpisan u Nikoziji 29. travnja 1983.,
- Sporazum između Vlade Narodne Republike Bugarske i Vlade Francuske Republike o uzajamnoj pravnoj pomoći u građanskim stvarima, potpisan u Sofiji 18. siječnja 1989.,
- Sporazum između Narodne Republike Bugarske i Talijanske Republike o pravnoj pomoći i izvršenju sudskih odluka u građanskim stvarima, potpisan u Rimu 18. svibnja 1990.,
- Sporazum između Republike Bugarske i Kraljevine Španjolske o uzajamnoj pravnoj pomoći u građanskim stvarima, potpisan u Sofiji 23. svibnja 1993.,
- Sporazum između Narodne Republike Bugarske i Republike Austrije o pravnoj pomoći u građanskim stvarima i ispravama, potpisan u Sofiji 20. listopada 1967.
