Izvorna jezična inačica ove stranice estonski nedavno je izmijenjena. Naši prevoditelji trenutačno pripremaju jezičnu inačicu koju vidite.
Sljedeći jezici već su prevedeni.
Swipe to change

Pravo koje države je mjerodavno?

Estonija
Sadržaj omogućio
European Judicial Network
Europska pravosudna mreža (u građanskim i trgovačkim stvarima)

1 Izvori važećih pravila

1.1 Nacionalna pravila

Pitanja primjenjivog prava uglavnom su uređena Zakonom o međunarodnom privatnom pravu (dalje u tekstu „ZMPP”). Pitanja primjenjivog prava bila su uređena općim dijelom Zakona o Građanskom zakoniku do 1. srpnja 2002. kad je na snagu stupio ZMPP; sada se ZMPP primjenjuje umjesto njega u gotovo svim predmetima na temelju Zakona o obveznom pravu, općeg dijela Zakona o Građanskom zakoniku i odjeljka 24. Zakona o provedbi ZMPP-a.

Osim toga, potrebno je uzeti u obzir nadređenost pravila koja proizlaze iz primjenjivog prava EU-a nad nacionalnim pravom, kao i načelo koje proizlazi iz članka 123. Ustava Republike Estonije u skladu s kojim se, u slučaju sukoba zakona i ostalog estonskog zakonodavstva s odredbama međunarodnog ugovora koji je ratificirao estonski parlament, primjenjuju odredbe međunarodnog ugovora. Estonija je potpisala i četiri sporazuma o pravnoj pomoći s Rusijom, Ukrajinom, Poljskom, Latvijom i Litvom, kojima se isto tako uređuju pitanja primjenjivog prava.

1.2 Multilateralne međunarodne konvencije

  • Konvencija o sukobu zakona u pogledu oblika oporučnih raspolaganja, potpisana u Haagu 5. listopada 1961.;
  • Konvencija o pravu primjenjivom na ugovorne obveze, potpisana u Rimu 19. lipnja 1980.;
  • Konvencija o nadležnosti, primjenjivom pravu, priznavanju, izvršenju i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjera za zaštitu djece, potpisana u Haagu 19. listopada 1996.;
  • Protokol o pravu primjenjivom na obveze uzdržavanja, potpisan u Haagu 23. studenoga 2007.

Više informacija dostupno je u Riigi Teataja (Službeni list).

1.3 Glavne bilateralne konvencije

  • Sporazum između Republike Estonije, Republike Latvije i Republike Litve o pravnoj pomoći i pravnim odnosima, potpisan u Tallinu 11. studenoga 1992.
  • Sporazum između Republike Estonije i Ruske Federacije o pravnoj pomoći i pravnim odnosima u građanskim, obiteljskim i kaznenim stvarima, potpisan u Moskvi 26. siječnja 1993.
  • Sporazum između Republike Estonije i Ukrajine o pravnoj pomoći i pravnim odnosima u građanskim i kaznenim stvarima, potpisan u Kijevu 15. veljače 1995.
  • Sporazum između Republike Estonije i Republike Poljske o pravnoj pomoći i pravnim odnosima u građanskim, radnim i kaznenim stvarima, potpisan u Tallinu 27. studenoga 1998.

Dodatne informacije dostupne su u Riigi Teataja.

2 Provedba pravila o sukobu prava

2.1 Obveza suca da na vlastitu inicijativu primijeni pravila o sukobu prava

Ako se u skladu sa zakonom, međunarodnim sporazumom ili transakcijom zahtijeva primjena stranog prava, sudovi će ga primijeniti neovisno o tome je li takva primjena zatražena. To znači da obveza sudova da primijene strano pravo ne ovisi o tome je li to stranka zatražila (odjeljak 2. stavak 1. ZMPP-a).

U nekim građanskim sudskim predmetima u kojima stranke imaju pravo dogovoriti se o odabiru primjenjivog prava, estonski su sudovi primijenili estonsko umjesto stranog prava s obzirom na to da su se stranke izričito odrekle svojeg prava odabira stranog prava.

2.2 Upućivanje

Ako je u skladu s ZMPP-om potrebno primijeniti strano pravo (upućivanje na pravo treće države), primjenjuju se pravila međunarodnog privatnog prava predmetne zemlje. Ako takva pravila zahtijevaju primjenu estonskog prava (upućivanje na pravo prve države), primjenjuju se pravila estonskog materijalnog prava (odjeljak 6. stavak 1. ZMPP-a).

Stoga, ako se u stranom pravu upućuje natrag na estonsko pravo, primjenjuju se pravila estonskog materijalnog prava.

2.3 Promjena povezujućeg faktora

Stvaranje ili iscrpljenje stvarnog prava određuje se u skladu s pravom zemlje u kojoj se imovina nalazila u trenutku stvaranja ili iscrpljenja stvarnog prava (odjeljak 18. stavak 1. ZMPP-a) Stoga, ako se lokacija imovine promijeni nakon stvaranja i iscrpljenja stvarnog prava, mijenja se i pravo primjenjivo na tu imovinu. Pravo zemlje boravišta fizičke osobe primjenjuje se na njezinu pravnu i poslovnu sposobnost (odjeljak 12. stavak 1. ZMPP-a). Stoga, ako se promijeni zemlja boravišta osobe, mijenja se i pravo primjenjivo na njezinu pravnu i poslovnu sposobnost. Međutim, Zakonom se predviđa i da se promjenom boravišta ne ograničuje već stečena poslovna sposobnost (odjeljak 12. stavak 2. ZMPP-a).

2.4 Iznimke od uobičajene primjene pravila o sukobu

Strano pravo nije primjenjivo ako je u očitom sukobu s temeljnim načelima estonskog prava (javni poredak). U takvim slučajevima primjenjivo je estonsko pravo (odjeljak 7. ZMPP-a).

U takvim predmetima nije odlučujuće predviđa li se stranim pravom propis koji ne postoji u estonskom pravu; umjesto toga, u skladu s klauzulom o javnom poretku potrebno je primjenjivati estonsko umjesto stranog prava ako bi primjena potonjeg predstavljala očiti sukob s temeljnim načelima estonskog prava.

Zakonodavstvom primjenjivim na ugovorne obveze predviđa se i to da odredbe odgovarajućeg poglavlja u ZMPP-u ne dovode u pitanje primjenu takvih odredbi estonskog prava koje su primjenjive bez obzira na pravo kojim su uređeni ugovori (odjeljak 31. ZMPP-a). U odjeljku 32. stavku 3. Zakona dodatno se ističe sljedeće: ako su stranke odabrale strano pravo kao pravo kojim se uređuje ugovor, neovisno o tome jesu li odabrale i stranu sudsku nadležnost, i ako su svi elementi važni za ugovor u trenutku odabira povezani samo s jednom zemljom, primjena pravila te države ne dovodi se u pitanje, a od tih se pravila ne može odstupiti ugovorom (obvezujuća pravila).

2.5 Dokaz stranog prava

Iako je kao opće načelo propisano da sudovi moraju primijeniti strano pravo u slučajevima u kojima se to zahtijeva zakonom, međunarodnim sporazumom ili transakcijom, bez obzira na to je li ta primjena nužna (odjeljak 2. stavak 1. ZMPP-a), tijela i sudovi mogu zatražiti pomoć stranaka ili državnih tijela u određivanju primjenjivog stranog prava.

Iako stranke sudu mogu podnijeti dokumente kako bi se utvrdio sadržaj stranog prava, sudovi se ne moraju pridržavati tih dokumenata (odjeljak 4. stavak 2. ZMPP-a). Sudovi isto tako imaju pravo zatražiti pomoć Ministarstva pravosuđa ili Ministarstva vanjskih poslova Republike Estonije te angažirati stručnjake (odjeljak 4. stavak 3. ZMPP-a).

Stranke u parničnom postupku moraju dokazati samo primjenjivo pravo izvan Republike Estonije, međunarodno pravo ili običajno pravo u dijelu u kojem sud nije upoznat s takvim pravom u skladu s odjeljkom 234. Zakonika o parničnom postupku. Sud se može koristiti i drugim izvorima informacija i poduzeti mjere za utvrđivanje sadržaja prava, kao što je opisano u prethodnom stavku upućivanjem na odjeljak 4. ZMPP-a.

Pravo suda da zatraži informacije za utvrđivanje sadržaja prava koje će biti primjenjivo temelji se na načelu kontradiktornosti parničnog postupka. To je načelo uglavnom iskazano u odjeljku 5. stavcima 1. i 2. Zakonika o parničnom postupku kojima se određuje da se postupak u parnici provodi na temelju činjenica i prijedloga koje su podnijele stranke na temelju zahtjeva te da stranke imaju jednaka prava i mogućnosti za potkrjepljivanje svojih potraživanja i opovrgavanje ili osporavanje podnesaka protustranke. Pritom stranka može odabrati činjenice koje podnosi kako bi potkrijepila svoje tvrdnje i iznijela dokaze za potvrđivanje tih činjenica.

Zakonom se dopuštaju i iznimke pri čemu je estonsko pravo primjenjivo kad se sadržaj stranog prava ne može utvrditi u razumnom vremenskom razdoblju unatoč svim naporima (odjeljak 4. stavak 4. ZMPP-a).

3 Pravila o sukobu prava

3.1 Ugovorne obveze i pravni akti

Kao i druga pitanja međunarodnog privatnog prava, u Estoniji je pravo kojim se uređuju ugovori uređen ZMPP-om, osim ako nije drugačije propisano međunarodnim zakonodavstvom. Pravo kojim se uređuju ugovori može se odrediti na temelju sporazuma između stranaka ili, ako u skladu sa ZMPP-om stranke nemaju pravo odabrati primjenjivo pravo, na temelju primjenjivog prava koje je određeno u skladu s utvrđenim kriterijima.

U skladu sa ZMPP-om stranke se dogovaraju o odabiru prava pod uvjetom da ugovori moraju biti usklađeni s pravom zemlje o kojem su se dogovorile stranke; ZMPP-om se predviđa i da stranke mogu odabrati pravo primjenjivo na cijeli ugovor ili njegov dio ako je ugovor djeljiv na taj način (odjeljak 32. stavci 1. i 2. Zakona). Međutim, pravom koje su stranke sporazumno odabrale ne dovodi se u pitanje primjena obveznih pravila primjenjivog prava. U odjeljku 32. stavku 3. Zakona navodi se da činjenica da su stranke odabrale strano pravo za uređivanje ugovora, neovisno o tome jesu li odabrale i stranu nadležnost, ne dovodi u pitanje primjenu takvih propisa te države, ako su svi elementi važni za ugovor u trenutku odabira povezani samo s jednom zemljom te se od njih ne može odstupiti ugovorom (obvezujuća pravila).

Ako stranke nisu odabrale pravo primjenjivo na ugovor, na njega se primjenjuje pravo zemlje s kojom ugovor ima najviše poveznica. Ako je ugovor djeljiv i jedan je njegov dio samostalno više povezan s drugom zemljom, na taj dio može biti primjenjivo pravo te druge zemlje (odjeljak 33. stavak 1. ZMPP-a).

U svrhu određivanja zemlje kojoj je ugovor najbliži, Zakonom se propisuje da se ugovor smatra najbliže povezanim s onom zemljom u kojoj stranka koja izvršava obvezu iz ugovora u trenutku potpisivanja ugovora ima boravište ili u slučaju upravnog tijela, sjedište. Ako je ugovor potpisan u okviru obavljanja djelatnosti stranke koja izvršava obvezu iz ugovora, smatra se da je ugovor najbliže povezan sa zemljom u kojoj je glavno mjesto poslovanja te stranke. Ako se ugovorom predviđa izvršenje obveze iz ugovora na mjestu poslovanja koje nije glavno mjesto poslovanja, smatra se da je ugovor najbliže povezan sa zemljom u kojoj se nalazi drugo takvo mjesto poslovanja (odjeljak 33. stavak 2. ZMPP-a).

Za nekretnine i ugovore o prijevozu predviđena su odstupanja od općeg pravila u pogledu mjesta izvršenja ugovora. Ako je predmet ugovora pravo na nekretninu ili pravo na upotrebu nekretnine, smatra se da je ugovor najbliže povezan sa zemljom u kojoj se nalazi nekretnina; kad je riječ o ugovoru o prijevozu, smatra se da je ugovor najbliže povezan sa zemljom u kojoj je glavno mjesto poslovanja prijevoznika u trenutku sklapanja ugovora. Zemlja se smatra mjestom poslovanja ako se i mjesto polaska ili odredišta ili, u slučaju ugovora o prijevozu robe glavno mjesto poslovanja pošiljatelja ili mjesto utovara ili istovara, nalaze u istoj zemlji (odjeljak 33. stavci 4. i 5. ZMPP-a).

Posebna se pravila primjenjuju na potrošačke ugovore, ugovore o radu i ugovore o osiguranju (odjeljci 34. – 47. ZMPP-a).

3.2 Izvanugovorne obveze

Estonskim pravom predviđeni su različiti razlozi za odabir prava ovisno o vrsti predmetne neugovorne obveze.

Za tužbe protiv neopravdanog bogaćenja koje proizlaze iz izvršenja obveze primjenjivo je pravo zemlje kojim se uređuju stvarni ili mogući pravni odnosi na temelju kojih je obveza izvršena; za tužbe protiv neopravdanog bogaćenja koja proizlaze iz povrede prava druge osobe primjenjivo je pravo zemlje u kojoj je došlo do povrede. U ostalim slučajevima, za tužbe koje proizlaze iz neopravdanog bogaćenja primjenjivo je pravo zemlje u kojoj je došlo do neopravdanog bogaćenja (odjeljak 481 stavci 1. – 3. ZMPP-a).

Za tužbe proizašle iz poslovodstva bez naloga primjenjivo je pravo zemlje u kojoj je došlo do poslovodstva bez naloga, a za tužbe proizašle iz izvršenja obveza druge osobe primjenjivo je pravo kojim se uređuju takve obveze (odjeljak 49. stavci 1. –2. ZMPP-a).

Općenito, za tužbe proizašle iz nezakonitog prouzročenja štete primjenjivo je pravo zemlje u kojoj su se predmetna radnja ili događaj dogodili ili nastali te na kojima se temelji nastala tužba. Ako posljedice ne postanu očigledne u zemlji u kojoj su se radnja ili događaj na kojima se temelji tužba dogodili ili nastali, pravo zemlje u kojoj su nastale posljedice radnje ili događaja mora se primijeniti na zahtjev oštećene stranke (odjeljak 50. stavci 1. – 2. ZMPP-a). Međutim, ograničenje se primjenjuje na naknadu koja se plaća za nezakonito prouzročivanje štete. Ako je na tužbu koja proizlazi iz nezakonitog prouzročenja štete primjenjivo strano pravo, takva naknada koja je zatražena u Estoniji ne smije biti znatno veća od naknade propisane za sličnu vrstu štete estonskim pravom (odjeljak 52. ZMPP-a).

Zakonom se strankama dopušta i da se dogovore o primjeni estonskog prava nakon nastupanja događaja ili izvođenja radnje iz kojih proizlazi neugovorna obveza. Odabir prava ne utječe na prava trećih osoba (odjeljak 54. ZMPP-a).

3.3 Osobni status, njegovi aspekti s obzirom na građanski status (ime, prebivalište, svojstvo)

U skladu s estonskim pravom na osobna se imena ne primjenjuju nikakva posebna pravila o primjenjivom pravu.

Estonsko pravo primjenjuje se pri određivanju boravišta fizičke osobe (odjeljak 10. ZMPP-a). Državljanstvo fizičke osobe određuje se u skladu s pravom zemlje o čijem se državljanstvu odlučuje; ako fizička osoba ima nekoliko državljanstava, primjenjuje se državljanstvo zemlje s kojom je osoba najbliže povezana; a za osobu bez državljanstva, osobu čije se državljanstvo ne može utvrditi ili za izbjeglicu, primjenjuje se boravište te osobe umjesto njezina državljanstva (odjeljak 11. stavci 1. – 3. ZMPP-a).

Pravo zemlje boravišta fizičke osobe primjenjuje se na njezinu pasivnu i aktivnu pravnu sposobnost, ali promjenom boravišta ne ograničuje se aktivna pravna sposobnost koja je već stečena (odjeljak 12. stavci 1. – 2. ZMPP-a).

Posebnim pravilom utvrđuje se kad se osoba može pozvati na nesposobnost; međutim, transakcije koje proizlaze iz obiteljskog ili nasljednog prava i transakcije koje se odnose na nekretninu koja se nalazi u drugoj zemlji izuzete su iz pravila (odjeljak 12. stavak 4. ZMPP-a). Međutim, opće je pravilo da ako osoba sklopi transakciju dok nema aktivnu pravnu sposobnost ili dok je njezina aktivna pravna sposobnost ograničena u skladu s pravom njezine zemlje boravišta, ta se osoba ne smije pozivati na nesposobnost ako ima aktivnu pravnu sposobnost u skladu s pravom zemlje u kojoj je sklopila transakciju. Opće se pravilo ne primjenjuje ako je druga stranka bila svjesna ili je trebala biti svjesna da ta osoba nema aktivnu pravnu sposobnost (odjeljak 12. stavak 3. ZMPP-a).

3.4 Uspostava odnosa roditelj-dijete, uključujući posvajanje

3.4.1 Uspostava odnosa roditelj-dijete

Na obiteljskopravne odnose između roditelja i djeteta primjenjivo je pravo zemlje boravišta djeteta (odjeljak 65. ZMPP-a). Recipročna prava i dužnosti roditelja i djece proizlaze iz djetetova podrijetla koje se određuje u skladu s postupkom određenim zakonom; podrijetlo ne podliježe posebnim pravilima o primjenjivom pravu.

Podrijetlo se utvrđuje ili pobija u skladu s pravom zemlje djetetova boravišta u trenutku njegova rođenja; u posebnim slučajevima, međutim, podrijetlo se može utvrditi ili pobiti u skladu s pravom zemlje boravišta roditelja ili djeteta u trenutku pobijanja (odjeljak 62. ZMPP-a).

3.4.2 Posvojenje

Na posvojenje je primjenjivo pravo zemlje boravišta roditelja koji posvaja. Na posvojenje koje obavljaju bračni drugovi primjenjivo je pravo kojim su uređene opće pravne posljedice braka u trenutku posvojenja (odjeljak 63. stavak 1. ZMPP-a). To znači da je na posvojenje koje obavljaju bračni drugovi uglavnom primjenjivo pravo njihove zajedničke zemlje boravišta (odjeljak 57. stavak 1. ZMPP-a), ali u Zakonu se navodi i niz drugih osnova za odabir prava u predmetima u kojima bračni drugovi nemaju istu zemlju boravišta. (odjeljak 57. stavci 2. – 4. ZMPP-a).

Ako je za posvojenje djeteta u skladu s pravom zemlje boravišta djeteta potreban pristanak djeteta ili neke druge osobe u obiteljskopravnom odnosu s djetetom, pravo te zemlje primjenjuje se na pristanak (odjeljak 63. stavak 2. ZMPP-a).

Ako je na posvojenje primjenjivo strano pravo ili ako je dijete posvojeno na temelju presude stranog suda, Zakonom se posebno utvrđuje da takvo posvojenje ima jednak učinak u Estoniji kao u skladu s pravom na temelju kojega je dijete posvojeno (odjeljak 64. ZMPP-a). Potrebno je naglasiti i to da kad se posvaja dijete čija je zemlja boravišta Estonija, svi ostali uvjeti za posvojenje koji proizlaze iz estonskog prava isto se tako moraju ispuniti kao što je propisano pravom zemlje boravišta djeteta ili bračnih drugova (odjeljak 63. stavak 3. ZMPP-a).

3.5 Brak, nevjenčani parovi/parovi u izvanbračnoj zajednici, partnerstva, razvod, sudski razvod, obveze uzdržavanja

3.5.1 Brak

Opće pravne posljedice braka uglavnom se utvrđuju pravom zemlje boravišta obaju bračnih drugova (odjeljak 57. stavak 1. ZMPP-a), ali u Zakonu se navodi i niz drugih osnova za odabir primjenjivog prava u predmetima u kojima bračni drugovi nemaju istu zemlju boravišta: isto državljanstvo, zadnja zajednička zemlja boravišta ako jedno od bračnih drugova još uvijek boravi u istoj zemlji ili, ako prethodno nije ispunjeno, primjenjuje se pravo zemlje s kojom su na drugi način bračni drugovi najbliže povezani (odjeljak 57. stavci 2. – 4. ZMPP-a).

Estonsko pravo primjenjuje se na postupak sklapanja braka u Estoniji. Brak koji je sklopljen u stranoj zemlji smatra se valjanim u Estoniji ako je sklopljen u skladu s odgovarajućim postupkom utvrđenim pravom zemlje u kojoj je brak sklopljen te ako su ispunjeni materijalni preduvjeti za brak koji su određeni pravom zemalja boravišta obaju bračnih drugova (odjeljak 55. stavci 1. – 2. ZMPP-a).

Općenito, na preduvjete i zapreke za brak te posljedice koje proizlaze iz njega primjenjivo je pravo zemlje boravišta budućih bračnih drugova (odjeljak 56. stavak 1. ZMPP-a). Prethodni brak jednog od budućih bračnih drugova nije zapreka za sklapanje novog braka ako je prethodni brak okončan odlukom koja je donesena ili priznata u Estoniji, čak i ako ta odluka nije sukladna pravu zemlje boravišta budućih bračnih drugova (odjeljak 56. stavak 3. ZMPP-a).

Posebno se pravilo primjenjuje na državljane Estonije u pogledu prava primjenjivog na preduvjete braka; ono glasi da ako estonski državljanin ne ispunjava preduvjet za brak u skladu s pravom svoje zemlje boravišta, primjenjuje se estonsko pravo ako ta osoba ispunjava uvjete za brak u skladu s estonskim pravom (odjeljak 56. stavak 2. ZMPP-a).

3.5.2 Nevjenčani parovi/parovi u izvanbračnoj zajednici i partnerstva

Estonskim pravom ne propisuju se pravila primjenjivog prava na zajednički život ili partnerstvo. Pravila utvrđena u ZMPP-u za najsličnije pravne odnose trebala bi se primjenjivati u određivanju primjenjivog prava. Ovisno o obliku zajedničkog života ili partnerstva, pravila koja se primjenjuju na ugovorne obveze ili obiteljskopravne odnose mogu biti prikladna.

3.5.3 Razvod i sudski razvod

Razvodi braka proglašavaju se u skladu s pravom kojim se uređuju opće pravne posljedice braka i koje je primjenjivo u trenutku pokretanja brakorazvodnog postupka (odjeljak 60. stavak 1. i odjeljak 57. ZMPP-a). To znači da je na razvod braka prvenstveno primjenjivo pravo zemlje boravišta obaju bračnih drugova (odjeljak 57. stavak 1. ZMPP-a), ali u Zakonu se navodi i niz drugih osnova za izbor primjenjivog prava u predmetima u kojima bračni drugovi nemaju istu zemlju boravišta: isto državljanstvo, zadnja zajednička zemlja boravišta ako jedan od bračnih drugova još uvijek boravi u istoj zemlji ili, ako prethodno nije ispunjeno, primjenjuje se pravo zemlje s kojom su na drugi način bračni drugovi najbliže povezani (odjeljak 57. stavci 2. – 4. ZMPP-a).

Kao iznimka, estonsko se pravo može primijeniti umjesto stranog prava ako razvod braka nije dopustiv u skladu s pravom koje je primjenjivo na opće pravne posljedice braka (odjeljak 57. ZMPP-a) ili je dopustiv samo pod iznimno strogim uvjetima. Ta se iznimka primjenjuje pod uvjetom da jedan od bračnih drugova boravi u Estoniji ili ima estonsko državljanstvo ili je boravio u Estoniji ili imao estonsko državljanstvo u trenutku sklapanja braka (odjeljak 60. stavci 1. – 2. ZMPP-a).

3.5.4 Obveze uzdržavanja

Ne postoje nacionalna pravila međunarodnog privatnog prava koja su primjenjiva na obveze uzdržavanja koje proizlaze iz obiteljskih odnosa, a navedene su upute na relevantno međunarodno zakonodavstvo.

3.6 Bračnoimovinski režimi

Bračni drugovi smiju odabrati pravo koje je primjenjivo na njihova imovinska prava u pogledu bračne imovine. Stoga, ako su bračni drugovi odabrali primjenjivo pravo, primjenjivat će se pravo njihova odabira. Međutim, bračnim drugovima nije dopušteno odabrati pravo bilo koje zemlje. Mogu odabrati između prava svoje zemlje boravišta i prava zemlje čiji je državljanin jedan od bračnih drugova. Ako jedan od bračnih drugova ima više državljanstava, može se odabrati pravo bilo koje od tih država (odjeljak 58. stavak 1. ZMPP-a).

U Estoniji odabir primjenjivog prava podliježe obveznim službenim zahtjevima. Odabir prava primjenjivog na imovinska prava bračnih drugova mora biti potvrđen kod javnog bilježnika. Ako primjenjivo pravo nije odabrano u Estoniji, odabir prava službeno je valjan ako je u skladu sa službenim zahtjevima ugovora o bračnoj imovini propisanima odabranim pravom (odjeljak 58. stavak2. ZMPP-a).

Ako bračni drugovi nisu odabrali primjenjivo pravo, imovinska prava bračnih drugova uređena su pravom primjenjivim na opće posljedice braka u trenutku kad je brak sklopljen (odjeljak 58. stavak 3. i odjeljak 57. ZMPP-a). Na opće pravne posljedice braka prvenstveno je primjenjivo pravo zemlje boravišta obaju bračnih drugova (odjeljak 57. stavak 1. ZMPP-a), ako to nije primjenjivo utvrđuju se pravom zemlje čiji su bračni drugovi državljani, pravom njihova zadnjeg zajedničkog boravišta ako jedno od bračnih drugova još uvijek boravi u istoj zemlji ili, ako ništa od toga nije primjenjivo, pravom zemlje s kojom su na drugi način bračni drugovi najbliže povezani (odjeljak 57. stavci 2. – 4. ZMPP-a).

3.7 Oporuke i nasljedstva

Na nasljeđivanje je primjenjivo pravo posljednje zemlje boravišta oporučitelja. Primjenjivim pravom uređuje se posebno sljedeće: 1. vrste i učinci oporučnih raspolaganja, 2. sposobnost za nasljeđivanje i onemogućivanje nasljeđivanja, 3. razmjer nasljeđivanja, 4. nasljednici i odnosi među njima te 5. preuzimanje dugova oporučitelja (odjeljci 24. i 26. ZMPP-a).

3.8 Nekretnine

Stvaranje ili ostvarivanje stvarnih prava utvrđuje se u skladu s pravom zemlje u kojoj se imovina nalazila u trenutku stvaranja ili ostvarivanja prava. Propisano je ograničenje – stvarno pravo ne smije se ostvarivati protivno temeljnim načelima lex situs imovine (odjeljak 18. stavci 1. i 2. ZMPP-a).

3.9 Nesolventnost

Estonsko se pravo primjenjuje u postupcima u slučaju nesolventnosti koji se provode u Estoniji. Pravna je osnova toga Zakon o stečaju kojim se predviđa da se odredbe Zakonika o parničnom postupku primjenjuju u stečajnim postupcima osim ako je drugačije predviđeno Zakonom (odjeljak 3. stavak 2. Zakona); Zakonikom o parničnom postupku predviđa se da sud vodi postupak u predmetu na temelju estonskog Zakonika o parničnom postupku (odjeljak 8. stavak 1. Zakonika).

Posljednji put ažurirano: 05/04/2018

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Povratne informacije

Koristite se obrascem u nastavku kako biste podijelili svoje komentare i povratne informacije o našoj novoj internetskoj stranici