Parental responsibility - child custody and contact rights

Parental responsibility means all rights and obligations towards a child and its assets. Although this concept varies between the Member States, it usually covers custody and visiting rights. If you are an international couple with one or more children and are now separating, you will need to agree the custody arrangements for them.

Where to start?

What is custody? What are visiting rights?

As long as the parents live together, they usually hold custody over their children jointly. However, if the parents get divorced or split up, they need to decide how this responsibility will be exercised in the future.

The parents may decide that the child shall live alternately with both parents, or with one parent. In the latter case, the other parent usually has a right to visit the child at certain times.

Custody rights also cover other rights and duties linked to the education and care of the child, including the right to look after the child and his/her assets. The parents usually have the parental responsibility for a child, but parental responsibility may also be given to an institution to which the child is entrusted.

Who decides on the custody and visiting rights?

The parents may decide on these matters by mutual agreement. A mediator or lawyer can help if the parents do not manage to reach an agreement. Visit the link at the bottom of this page to find a mediator.

If the parents are unable to reach an agreement they may have to go to court. The court may decide that both parents shall have custody over the child (joint custody) or that one of the parents shall have custody (single custody). In the case that only one parent has custody, the court may decide on visiting rights for the other parent.

In the case of an international couple, EU rules determine which court has the responsibility to deal with the case. Visit the link at the bottom of this page to find the responsible court.

The main aim is to avoid both parents addressing the court in their own country and two decisions being issued for the same case. The principle is that the responsible court is the court in the country where the child habitually resides.

Will the decision of the court be enforced in the other EU country?

A mechanism for the recognition and enforcement of decisions ensures that the decision of the court is applied in other EU countries once it has been issued. This makes it easier for those with parental responsibility to exercise their rights.

In particular, a judgment on access rights will be recognised in another EU Member State without any special procedure being required, thus supporting the relationship between the child and both parents.

Which EU rules apply?

The rules settling cross-border matters between children and their parents are part of the Brussels IIa Regulation. These rules apply equally to all children, whether they are born in wedlock or not. The Brussels IIa Regulation is the cornerstone of EU judicial cooperation in matrimonial matters and matters of parental responsibility. The Regulation has applied since 1 March 2005 in all EU countries except Denmark.

Please select the relevant country's flag to obtain detailed national information.

Related links

Last update: 18/01/2019

This page is maintained by the European Commission. The information on this page does not necessarily reflect the official position of the European Commission. The Commission accepts no responsibility or liability whatsoever with regard to any information or data contained or referred to in this document. Please refer to the legal notice with regard to copyright rules for European pages.

Roditeljska odgovornost - Belgija

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

Roditeljsko pravo pravni je mehanizam za zaštitu i zastupanje djece do njihove punoljetnosti ili osamostaljenja. Taj se mehanizam odnosi i na osobu i na imovinu djeteta. Roditeljsko pravo uređeno je člancima 371. – 387.b i 203. Građanskog zakonika (Code civil).

Roditeljska prava automatski ostvaruju zakonski roditelji djeteta, tj. osobe koje se u skladu sa zakonom smatraju roditeljima zbog poveznice s djetetom u obliku očinstva, majčinstva ili zajedničkog majčinstva na temelju krvnog srodstva, posvojenja ili zakona. Ako biološki roditelji na temelju zakona nisu priznati kao zakonski roditelji, oni nisu nositelji roditeljskog prava.

Roditeljsko pravo oca i majke djeteta traje dok dijete ne postane punoljetno (navrši 18 godina) ili do njegova osamostaljenja. Za odluke povezane s mjestom stanovanja, uzdržavanjem, zdravljem, nadzorom, obrazovanjem, osposobljavanjem ili razvojem djeteta odgovorni su roditelji (članak 203. Građanskog zakonika).

Kad je riječ o različitim ovlastima obuhvaćenima roditeljskim pravom, postoji razlika između prava koja se odnose na osobu djeteta, onih koja se odnose na upravljanje imovinom djeteta i određenih posebnih prava koja proizlaze iz roditeljskog prava. Prava koja se odnose na osobu djeteta mogu se dalje podijeliti na „pravo na skrb”, koje uključuje „život” s djetetom (tj. brigu o djetetu, nadzor nad njime, donošenje odluka u pogledu obrazovanja povezanih s prisutnošću djeteta uz roditelja) i pravo na obrazovanje, koje uključuje donošenje odluka povezanih s uzdržavanjem, obrazovanjem i osposobljavanjem djeteta. Kad je riječ o upravljanju imovinom djeteta, postoji razlika između prava na upravljanje imovinom djeteta i prava na zakonitu upotrebu te imovine. Posebna prava odnose se na ovlasti roditelja u pogledu djetetova sklapanja braka, kao i usvojenja i osamostaljenja djeteta.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Roditeljsko pravo koje se odnosi na osobu maloljetnog djeteta u načelu zajednički ostvaruju oba roditelja djeteta. Bez obzira na to žive li roditelji zajedno i bez obzira na to jesu li u braku, ako se utvrdi srodstvo djeteta s oba roditelja, oni (svaki za sebe) zajednički ostvaruju različita posebna prava koja proizlaze iz roditeljskog prava (članci 373. i 374. Građanskog zakonika).

Ako se djetetovo srodstvo s ocem ili majkom ne može utvrditi ili ako je jedno od njih mrtvo ili odsutno ili nije u mogućnosti izraziti svoje mišljenje, drugi roditelj sam ostvaruje to pravo.

Kad je riječ o trećim stranama (koje djeluju u dobroj vjeri), smatra se da svaki roditelj djeluje uz pristanak drugog roditelja kada ostvaruje prava koja proizlaze iz roditeljskog prava (članak 373. Građanskog zakonika).

Ako roditelji ne mogu postići sporazum u pogledu mjesta stanovanja djeteta, važnih odluka povezanih sa zdravljem, obrazovanjem, osposobljavanjem i slobodnim vremenom djeteta, ili pitanja povezanih s vjerskim ili filozofskim uvjerenjem, ili ako se čini da je njihov sporazum u suprotnosti s interesima djeteta, obiteljski sud (tribunal de la famille) može jednom od roditelja povjeriti isključivo pravo ostvarivanja roditeljskih prava.

U tom slučaju, na temelju utvrđenih načina ostvarivanja prava, drugi roditelj zadržava 1. pravo nadzora, tj. pravo da bude obaviješten o stanju djeteta i da se obrati nadležnom obiteljskom sudu ako smatra da drugi roditelj nije djelovao u interesu djeteta, i 2. pravo na kontakt s djetetom. Održavanje kontakta može se odbiti samo ako za to postoje vrlo ozbiljni razlozi (članak 374. Građanskog zakonika).

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Ako dijete nema ni oca ni majku koji bi mogli ostvarivati roditeljska prava, dijete će se staviti pod skrbništvo (članak 375. Građanskog zakonika).

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

U načelu rastava ili razvod roditelja nemaju učinka na pravila koja se odnose na ostvarivanje roditeljskih prava. Pravno je načelo da roditelji djeteta zajednički ostvaruju roditeljska prava (vidjeti točku 2.). To znači da oba roditelja ostvaruju, i nastavljaju ostvarivati, ovlasti koje proizlaze iz roditeljskog prava i da ni jedno od njih ne može samo donijeti odluku koja sprječava drugog roditelja u ostvarivanju njegovih posebnih prava. To znači da jedan roditelj mora dobiti suglasnost drugog roditelja kako bi mogao djelovati. Međutim, kad je riječ o, na primjer, mjestu stanovanja djeteta, roditelj s kojim dijete živi uredno donosi odluke o svakodnevnom rasporedu djeteta, pravilima ponašanja itd.

Roditelji mogu postići sporazum o uvjetima za ostvarivanje roditeljskog prava uzimajući u obzir interese djeteta.

U suprotnome se pitanje mora uputiti obiteljskom sudu, koji može odlučiti povjeriti isključivo pravo ostvarivanja roditeljskih prava jednom od roditelja (vidjeti točku 2.).

Odluka se mora donijeti i o mjestu stanovanja djeteta, mjestu u kojem je dijete uneseno u registar stanovništva, i načinima na koje roditelji trebaju pridonijeti uzdržavanju, obrazovanju i osposobljavanju djeteta.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Roditelji nisu obvezni obratiti se sudu, već mogu sklopiti privatni sporazum i na taj način riješiti pitanje roditeljskih prava u pogledu djeteta. Kako bi im se u tome pomoglo, roditelji u bilo kojem trenutku, uključujući tijekom postupka, imaju mogućnost korištenja usluga ovlaštenog i propisno osposobljenog posrednika (odvjetnika, bilježnika ili drugog ovlaštenog posrednika) (članak 1730. Pravosudnog zakonika (Code judiciaire)).

Ako žele imati mogućnost izvršenja te odluke u slučaju potrebe za tim, roditelji svoj sporazum moraju uputiti nadležnom obiteljskom sudu koji će ispitati uzimaju li se njime u obzir interesi djeteta.

U slučaju razvoda zbog nepovratnog raspada braka (vidjeti informativni list „Razvod – Belgija”), roditelji mogu u bilo kojem trenutku tijekom postupka od obiteljskog suda zatražiti odobrenje sporazuma o privremenim mjerama koje se odnose na djecu. Sudac može odbiti odobriti taj sporazum ako je on u suprotnosti s interesima djeteta.

U slučaju sporazumnog razvoda (vidjeti informativni list „Razvod – Belgija”), stranke u svojim sporazumima sklopljenima prije razvoda moraju navesti mjere povezane s roditeljskim pravom (ostvarenje tog prava, pravo na kontakt, upravljanje imovinom djeteta) i načine na koje svaki roditelj treba pridonijeti uzdržavanju, obrazovanju, zdravlju, osposobljavanju i razvoju djeteta, tijekom postupka razvoda braka i nakon njega. Javni tužitelj izdaje mišljenje i obiteljski sud može ukloniti ili izmijeniti odredbe koje su u suprotnosti s interesima maloljetne djece. Obiteljski sud proglašava razvod braka i odobrava sporazume koji se odnose na maloljetnu djecu.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Pri podnošenju zahtjeva sudski tajnik obavješćuje stranke da imaju pravo na usluge posredovanja, mirenja ili bilo kojeg drugog oblika mirnog rješavanja spora (članak 1253.b/1 Pravosudnog zakonika). Osim toga, sudac strankama u bilo kojem trenutku može predložiti da razmisle je li mirenje ili posredovanje moguće. Ako se stranke slože da jest, sudac može odgoditi predmet kako bi stranke mogle utvrditi je li moguće postići sporazum ili doći do rješenja s pomoću posredovanja ili može li se predmet uputiti odjelu za mirno rješavanje sporova (članak 1253.b/3 Pravosudnog zakonika).

Ako stranke postignu sporazum, sud ga odobrava ako on nije u očitoj suprotnosti s interesima djeteta (članak 1253.b/2 Pravosudnog zakonika).

Bilo koja stranka može predložiti korištenje usluga posredovanja bez obzira na to je li pokrenut bilo kakav sudski postupak (članak 1730. Pravosudnog zakonika). Ako je sporazum postignut s pomoću ovlaštenog posrednika, odobrava se pod prethodno navedenim uvjetima.

Naposljetku, stranke se uvijek mogu savjetovati sa stručnjacima (socijalnim radnicima, psiholozima, dječjim psihijatrima) kako bi dobile utemeljeno mišljenje ili mogu zatražiti imenovanje stručnjaka tijekom sudskog postupka. Tijekom sudskog postupka javni tužitelj može od socijalne službe zatražiti informacije o djeci, a obiteljski sud uzima u obzir mišljenja djece (članak 1253.b/6 Pravosudnog zakonika).

Pri podnošenju zahtjeva sudski tajnik obavješćuje stranke da imaju pravo na usluge posredovanja, mirenja ili bilo kojeg drugog oblika mirnog rješavanja spora (članak 1253.b/1 Pravosudnog zakonika). Osim toga, sudac strankama u bilo kojem trenutku može predložiti da razmisle je li mirenje ili posredovanje moguće. Ako se stranke slože da jest, sudac može odgoditi predmet kako bi stranke mogle utvrditi je li moguće postići sporazum ili doći do rješenja s pomoću posredovanja ili može li se predmet uputiti odjelu za mirno rješavanje sporova (članak 1253.b/3 Pravosudnog zakonika).

Ako stranke postignu sporazum, sud ga odobrava ako on nije u očitoj suprotnosti s interesima djeteta (članak 1253.b/2 Pravosudnog zakonika).

Bilo koja stranka može predložiti korištenje usluga posredovanja bez obzira na to je li pokrenut bilo kakav sudski postupak (članak 1730. Pravosudnog zakonika). Ako je sporazum postignut s pomoću ovlaštenog posrednika, odobrava se pod prethodno navedenim uvjetima.

Naposljetku, stranke se uvijek mogu savjetovati sa stručnjacima (socijalnim radnicima, psiholozima, dječjim psihijatrima) kako bi dobile utemeljeno mišljenje ili mogu zatražiti imenovanje stručnjaka tijekom sudskog postupka. Tijekom sudskog postupka javni tužitelj može od socijalne službe zatražiti informacije o djeci, a obiteljski sud uzima u obzir mišljenja djece (članak 1253.b/6 Pravosudnog zakonika).

Ako roditelji ne postignu sporazum ili ga postignu djelomično ili ako je sporazum u suprotnosti s interesima djeteta, obiteljski sud odlučuje o ostvarivanju roditeljskih prava uzimajući u obzir želje roditelja i djeteta (ako je dovoljno staro), kao i situaciju i okolnosti slučaja. Pitanja koja se mogu uputiti sudu uključuju:

– zajedničko ili isključivo pravo ostvarivanja roditeljskih prava (vidjeti točku 2.)

– mjesto u kojem će dijete primarno biti uneseno u registar stanovništva (= prebivalište)

– mjesto stanovanja djeteta (U nedostatku sporazuma i u slučaju zajedničkih roditeljskih prava, prednost se daje jednakosti roditelja u pogledu mjesta stanovanja ako je to zatražio barem jedan roditelj. Ako to nije najprikladnije rješenje, može se predvidjeti produljeno vrijeme boravka ili drugi oblici. Obiteljski sud uzima u obzir konkretne okolnosti i interese djeteta i roditelja.)

– doprinos uzdržavanju (svaki roditelj mora, u skladu sa svojim mogućnostima, pokriti troškove povezane s mjestom stanovanja, uzdržavanjem, zdravljem, nadzorom, obrazovanjem, osposobljavanjem i razvojem djeteta).

Od obiteljskog suda može se zatražiti i donošenje odluke o obrazovanju i osposobljavanju djeteta. Stranke sudu mogu uputiti i konkretna pitanja, kao što su dijeljenje vremena koje dijete provodi kod roditelja tijekom praznika, dijeljenje određenih troškova, upis u određenu školu itd. Navedeno ovisi o svakom pojedinom slučaju.

7 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Činjenica da jedan roditelj ima isključivo roditeljsko pravo ne daje mu ovlasti za donošenje odluka koje se odnose na dijete. U obzir se moraju uzeti sporazumi postignuti u pogledu svakog pojedinog slučaja. Osim toga (vidjeti točku 2.), drugi roditelj zadržava pravo nadzora nad obrazovanjem djeteta.

Preseljenje s djetetom bez obavješćivanja drugog roditelja o tome može utjecati na mjesto stanovanja djeteta, pravo na kontakt itd. U takvom slučaju, stranka koja nije obaviještena o preseljenju ili koja se s njime ne slaže, može se obratiti obiteljskom sudu (članci 374. i 387.a Građanskog zakonika) ili, u hitnom slučaju i kada je to apsolutno nužno, sucu privremene pravne zaštite (juge des référés) (članak 584. četvrti stavak Pravosudnog zakonika).

8 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

(Vidjeti točku 2.). To znači da oba roditelja ostvaruju, i nastavljaju ostvarivati, ovlasti koje proizlaze iz roditeljskog prava („skrbništvo” nad djetetom, ostvarivanje djetetova prava na obrazovanje, ostvarivanje prava na upravljanje imovinom djeteta i njezinu upotrebu) i da ni jedno od njih ne može samo donijeti odluku koja sprječava drugog roditelja u ostvarivanju njegovih posebnih prava. To znači da jedan roditelj mora dobiti suglasnost drugog roditelja kako bi mogao djelovati. Međutim, kad je riječ o, na primjer, „skrbništvu”, roditelj s kojim dijete živi uredno donosi odluke o svakodnevnom rasporedu djeteta, pravilima ponašanja itd. Kad je riječ o trećim stranama (koje djeluju u dobroj vjeri), smatra se da roditelj djeluje uz pristanak drugog roditelja kada ostvaruje prava koja proizlaze iz roditeljskog prava (članak 373. Građanskog zakonika).

9 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

U skladu s člankom 572.b stavkom 4. Pravosudnog zakonika, obiteljski sud odlučuje o zahtjevima povezanima s roditeljskim pravima, mjestom stanovanja ili pravom na kontakt kad je riječ o maloljetnoj djeci. Koji se dokumenti trebaju priložiti zahtjevu ovisi o postupku koji se pokreće.

10 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

Neki predmeti koji su u nadležnosti obiteljskog suda, kao što su predmeti povezani s roditeljskim pravima, mjestom stanovanja ili pravom na kontakt, smatraju se hitnima u skladu sa zakonom i postupak se može pokrenuti zahtjevom za pokretanje kontradiktornog postupka (inter partes), sudskim pozivom ili zajedničkim zahtjevom. U takvim se predmetima donosi privremena odluka. Ako je postupak pokrenut sudskim pozivom, rok je najmanje dva dana (vidjeti članak 1035. drugi stavak Pravosudnog zakonika). U drugim slučajevima početna rasprava mora se održati najkasnije 15 dana nakon podnošenja zahtjeva pisarnici suda (članak 1253.b/4 stavak 2. Pravosudnog zakonika).

U svim predmetima koji uključuju maloljetnu djecu stranke se moraju osobno pojaviti ne samo na početnoj raspravi, već i na raspravama u kojima je riječ o pitanjima povezanima s djecom te na usmenim raspravama (članak 1253.b stavak 2. prvi i drugi podstavak Pravosudnog zakonika). Osim toga, maloljetnici imaju pravo da ih se sasluša u pogledu relevantnih pitanja povezanih s roditeljskim pravima, mjestom stanovanja i pravom na kontakt (članak 1004./1 stavak 1. Pravosudnog zakonika).

11 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

U tom se pogledu primjenjuju uobičajena pravila (vidjeti informativni list „Pravna pomoć – Belgija”).

12 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Kad je riječ o sporazumnom razvodu, u kojem su stranke postigle sporazum o uvjetima za ostvarivanje roditeljskih prava, i kada je javni tužitelj izdao mišljenje te kada je obiteljski sud odobrio sporazume i proglasio razvod braka, u načelu ne postoje razlozi za podnošenje žalbe.

U drugim se slučajevima na odluku koja se odnosi na roditeljska prava može podnijeti žalba u roku koji u pravilu iznosi jedan mjesec. Taj rok počinje teći od dostave presude ili obavijesti o presudi (žalba na odluku donesenu u pogledu jednostranog zahtjeva). Dostava presude ponekad se može odgoditi (na primjer, na zahtjev javnog tužitelja) u svrhu produljenja roka.

13 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Obiteljski sud koji je utvrdio raspored boravka djeteta kod svakog roditelja ili koji je odobrio pravo na kontakt roditelja ili treće strane s djetetom naknadno može svojoj odluci dodati mjere izvršenja (članak 387.b stavak 1. peti podstavak Građanskog zakonika). Sud određuje prirodu tih mjera i načine njihove provedbe, uzimajući u obzir interese djeteta, te, ako to smatra potrebnim, imenuje osobe ovlaštene za pratnju sudskog službenika pri izvršenju odluke. Obiteljski sud može uspostaviti naplatu periodične novčane kazne kako bi osigurao da se odluka poštuje.

14 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Od 1. ožujka 2005., u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2201/2003 poznatom kao „Uredba Bruxelles II.a”, sve odluke donesene u državama članicama (osim Danske) koje se odnose na roditeljsku odgovornost u načelu se automatski priznaju. Međutim, uz iznimku odluka o pravu kontakta i predaji otetog djeteta, kad je riječ o izvršenju, pretpostavlja se da je zahtjev za izvršenje podnesen obiteljskom sudu koji će donijeti privremenu odluku.

Međutim, taj se pojednostavnjeni postupak ne primjenjuje na odluke donesene prije tog datuma u okviru postupaka koji nisu povezani s razvodom braka. U tom bi slučaju bilo uputno slijediti uobičajeni postupak priznavanja i izvršenja.

15 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Bilo koja zainteresirana strana može se obratiti obiteljskom sudu kako bi osigurala nepriznavanje odluke donesene u inozemstvu. Obiteljski sud može obustaviti postupak ako je na predmetnu odluku podnesena žalba u zemlji podrijetla odluke.

16 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

Sudovi u Belgiji u načelu primjenjuju pravo države uobičajenog boravišta djeteta.

Međutim, pravo države čiji je dijete državljanin primjenjuje se ako pravo države uobičajenog boravišta djeteta onemogućuje propisnu zaštitu osobe ili imovine djeteta. Belgijsko pravo primjenjuje se kada je materijalno ili zakonski nemoguće poduzeti mjere predviđene predmetnim stranim pravom.

Posljednji put ažurirano: 28/06/2019

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Roditeljska odgovornost - Bugarska

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

U bugarskom zakonodavstvu za roditeljsku odgovornost i skrbništvo upotrebljavaju se pojmovi „roditeljska prava i dužnosti” i „ostvarivanje roditeljskih prava”. Pojam uključuje sva prava i dužnosti koje roditelj ima u odnosu na maloljetnu djecu.

U bugarskom zakonu razlikuje se između maloljetnika mlađih od 14 godina i maloljetnika u dobi između 14 i 18 godina. Roditeljska prava ostvaruju se u odnosu na obje dobne skupine djece.

U slučaju posvajanja, na posvojenika i njegove ili njezine potomke, s jedne strane, i posvojitelja i njegove ili njezine srodnike, s druge strane, primjenjuju se ista pravila kao i na krvne srodnike, dok prava i dužnosti između posvojenika i njegovih ili njezinih potomaka i njihovih srodnika prestaju.

U sudskoj odluci o razvodu, sud mora odlučiti i o ostvarivanju roditeljskih prava, osobnim odnosima i uzdržavanju djece rođene u braku te o uporabi obiteljskog doma, uzimajući u obzir najbolje interese djece.

Sud odlučuje kojem će se roditelju dodijeliti roditeljska prava i nalaže mjere u pogledu ostvarivanja tih prava, osobnih odnosa između djece i njihovih roditelja te uzdržavanja djece. Prilikom odlučivanja o tome koji će roditelji ostvarivati roditeljska prava, sud ocjenjuje sve okolnosti vodeći računa o najboljim interesima djece te uzima iskaze roditelja i djece, ako su stariji od 10 godina.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Opće je pravilo da oba roditelja solidarno ostvaruju roditeljska prava.

U zakonu su sadržane izričite odredbe o pravima djedova i baka na održavanje kontakta s djetetom.

Maloljetna djeca moraju živjeti s roditeljima, osim ako iz važnih razloga mora biti drugačije. U slučaju odstupanja od ove obveze, sud nalaže vraćanje djeteta roditeljima na zahtjev roditelja i nakon saslušanja djeteta ako je starije od 10 godina.

Svaki roditelj može sam zastupati dijete mlađe od 14 godina ili dati suglasnost za provođenje sudskog postupka za djecu u dobi između 14 i 18 godina samo ako je to u njihovom najboljem interesu.

Nepokretna i pokretna imovina maloljetne djece, osim kvarljive imovine, može biti oduzeta, opterećena zalogom ili se njome općenito može raspolagati uz dopuštenje okružnog suda u mjestu njihova uobičajenog boravišta samo ako je to nužno ili očito koristi djeci. Darivanja, odricanja, posuđivanja i osiguravanje dugova druge osobe plombom, hipotekom ili jamstvom koje su dala maloljetna djeca ništavi su.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Ako roditelj svojim ponašanjem ugrožava djetetovu osobu, njegov odgoj, zdravlje ili imovinu, okružni sud poduzima odgovarajuće mjere u najboljem djetetovom interesu na vlastitu inicijativu ili na zahtjev drugog roditelja ili državnog odvjetnika, prema potrebi stavljajući dijete u odgovarajući smještaj.

Te se mjere poduzimaju i ako roditelj ne može ostvarivati roditeljska prava zbog trajne fizičke ili psihičke bolesti, dugoročne odsutnosti ili drugih objektivnih razloga. Roditelju se mogu oduzeti roditeljska prava u sljedećim posebno ozbiljnim slučajevima: roditelj ne brine o djetetu te duže vrijeme i bez opravdanog razloga ne plaća uzdržavanje ili je smjestio dijete u specijaliziranu ustanovu i nije ga preuzeo u roku od šest mjeseci od datuma kada je to trebao učiniti.

Sudski postupci o prestanku roditeljskih prva pokreću se na okružnom sudu na inicijativu suda ili na zahtjev drugog roditelja ili državnog odvjetnika. U svim slučajevima ograničenja ili prestanka roditeljskih prava, sud odlučuje i o mjerama u vezi s osobnim odnosima između roditelja i djece.

Sud može vratiti roditeljska prava u slučaju novih okolnosti ili na zahtjev roditelja.

Sud po službenoj dužnosti obavješćuje općinu u mjestu boravišta roditelja o prestanku ili vraćanju roditeljskih prava u svrhe imenovanja skrbnika za maloljetnike u dobi između 14 i 18 godina ili skrbnika za maloljetnike mlađe od 14 godina.

Na zahtjev Uprave za socijalnu skrb sud može izdati nalog za smještaj djeteta izvan obitelji ako su roditelji umrli ili su nepoznati, ako su im oduzeta roditeljska prava, ako ostvaruju ograničena roditeljska prava ili dugoročno ne brinu o djetetu iz objektivnih razloga ili bez valjanog razloga, ako je dijete žrtva nasilja u obitelji i ako postoji ozbiljna prijetnja za tjelesni, psihički, moralni, intelektualni i društveni razvoj. Dijete se smješta u državnu instituciju ili kod udomitelja, uključujući u slučajevima iz članka 11. Haške konvencije o zaštiti djece iz 1996.

Sud može naložiti da se dijete smjesti kod srodnika ili u udomiteljsku obitelj ili u specijaliziranu ustanovu. Do donošenja sudskog naloga Uprava za socijalnu skrb nadležna u mjestu gdje se nalazi trenutačna adresa djeteta pokreće upravni postupak za privremeni smještaj djeteta.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Ako se roditelji koji zajedno žive ne slažu o pitanjima u vezi s roditeljskim pravima, spor se upućuje na okružni sud na kojem se saslušavaju roditelji i, ako je potrebno, dijete. Protiv sudske odluke dopušteno je podnijeti žalbu u skladu s općim pravilima.

Ako roditelji ne žive zajedno i ne mogu postići dogovor o tome tko će imati skrbništvo nad djetetom, spor rješava okružni sud u mjestu u kojem dijete ima uobičajeno boravište, nakon saslušanja djeteta, pod uvjetom da dijete ima najmanje 10 godina. Protiv sudske odluke dopušteno je podnijeti žalbu u skladu s općim pravilima.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Roditelji mogu sklopiti izvansudske sporazume o odobravanju i ostvarivanju roditeljskih prava i rješenja za kontakte s roditeljem koji nema roditeljska prava, ali ti sporazumi nisu pravno obvezujući. Neovisno o postojanju izvanudskog sporazuma, svaki od roditelja može pred sudom pokrenuti postupak u vezi s roditeljskim pravima ili kontaktima s djetetom i sud će odlučiti kako će se od tog trenutka nadalje ostvarivati roditeljska prava, bez obzira na izvansudski sporazum. Isti pravni okvir primjenjuje se i u odnosu na kontakt djeteta s roditeljem koji nema skrbništvo i koji ne živi s djetetom.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

U skladu sa Zakonom o mirenju, obiteljski sporovi mogu se rješavati mirenjem, ali postignuti sporazum o roditeljskim pravima postaje pravno obvezujući tek nakon što ga je izričito odobrio sud u skladu sa Zakonom o parničnom postupku.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Sudac može odlučiti o bilo kojem pitanju u vezi s kojim je pokrenut postupak, uključujući o mjestu uobičajenog boravišta djeteta, o tome koji će roditelj ostvarivati roditeljska prava, kako će se održavati kontakti između djeteta i drugog roditelja, prava roditelja na posjet/pristup, obvezu plaćanja uzdržavanja za dijete, izbor škole, ime djeteta i slično. Vidi odgovore na pitanja 3. i 4.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Roditelj koji ostvaruje roditeljska prava u načelu donosi odluke o svakodnevnom životu djeteta, uključujući, primjerice, koju će školu dijete pohađati. U nekim je slučajevima potrebna suglasnost oba roditelja, primjerice, kada se izdaju identifikacijske isprave za dijete ili kada napušta državu, bez obzira na trajanje ili svrhu putovanja, uključujući praznike.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

Ako roditelji nemaju isto prebivalište, sud mora izdati nalog u kojem navodi koji će roditelj imati roditeljska prava i kako će se održavati kontakti s drugim roditeljem. Ne dovodeći u pitanje prethodno navedeno, nema ograničenja u pogledu sudskog sporazuma između roditelja o opsežnijim rješenjima za kontakte između djeteta i drugog roditelja pored uobičajene prakse. Kako je dogovoreno u sudskoj praksi i što stranke u bračnim sporovima obično prihvaćaju, uobičajena rješenja kojima se omogućuje da dijete provodi više vremena s drugim roditeljem uključuju dva ili više neradnih dana mjesečno i određeni broj tjedana tijekom školskih praznika.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

Nadležni sud je okružni sud u mjestu u kojem tuženik ima uobičajeno boravište. Ako je zahtjev povezan sa zahtjevom za uzdržavanje djeteta, tužitelj može podnijeti zahtjev i u mjestu u kojem on ili ona ima uobičajeno boravište.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

Predmeti u vezi s roditeljskim pravima vode se u skladu s općim pravilima postupka.

Ako se pitanje ispituje u okviru postupka za razvod braka koji je u tijeku, roditelji mogu od suda tražiti da naloži privremene mjere za ostvarivanje roditeljskih prava nad djetetom i rješenja za kontakte s drugim roditeljem.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Stranke u postupku mogu dobiti pravnu pomoć u skladu s općim uvjetima za odobravanje pravne pomoći na temelju Zakona o pravnoj pomoći.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Protiv odluka koje je donio okružni sud dopuštena je žalba pred regionalnim sudom u skladu s općim pravilima u roku od dva tjedna od primitka primjerka odluke.

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Sudske odluke izvršavaju se u skladu sa Zakonom o parničnom postupku. U njemu su sadržane izričite odredbe o dužnosti izvršavanja određenih radnji ili suzdržavanja od određenih radnji te dužnosti predaje djeteta. Presudu izvršava javni ili privatni ovršitelj kojeg bira podnositelj zahtjeva.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Primjenjivo pravo je Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću i članak 621. Zakona o parničnom postupku (na snazi od 24. srpnja 2007.).

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Primjenjivo pravo je Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću i članak 622. Zakona o parničnom postupku (na snazi od 24. srpnja 2007.).

Opću nadležnost ima okružni sud u mjestu u kojem druga stranka ima uobičajeno boravište ili, ako potonji nema trajnu adresu u Bugarskoj, u mjestu u kojem predmetna stranka ima uobičajeno boravište ili, ako predmetna stranka nema uobičajeno boravište u Bugarskoj, nadležan je Gradski sud u Sofiji.

Zahtjevi za priznavanje i izvršenje presude koju je donio inozemni sud ili odluke drugog inozemnog tijela o ostvarivanju roditeljskih prava ili obnovi ostvarivanja roditeljskih prava u slučaju nezakonitog odvođenja djeteta u skladu s Europskom konvencijom o priznavanju i izvršenju odluka koje se odnose na skrb nad djecom i ponovnoj uspostavi skrbništva nad djecom koja je sklopljena u Luksemburgu 20. svibnja 1980. (potvrđena zakonom, Državni list (DG) br. 21 iz 2003. (DG br. 104 iz 2003.) („Sud ”) podnose se Gradskom sudu u Sofiji. Sud održava javnu raspravu na kojoj sudjeluju predstavnici Ministarstva pravosuđa ili podnositelj zahtjeva, stranke u stranoj sudskoj presudi ili odluci i državni odvjetnik. Sud saslušava dijete, ako tako traži Uprava za socijalnu skrb općine u kojoj se nalazi trenutačna adresa djeteta. Postupak za priznavanje i izvršenje strane presude ili odluke obustavlja se u sljedećim slučajevima: u tijeku je sudski postupak o utemeljenosti spora i taj je postupak pokrenut nakon postupka u državi u kojoj je donesena predmetna presuda ili odluka. Isti se postupak primjenjuje kada je na bugarskim sudovima u tijeku postupak priznavanja i/ili izvršenja druge presude ili odluke o ostvarivanju roditeljskih prava. O tome se odmah obavješćuje nadležno sud i sudac mora donijeti odluku u roku od mjesec dana od obavijesti.

Sudska odluka mora se donijeti u roku od mjesec dana od datuma podnošenja zahtjeva. Protiv nje je dopuštena žalba Žalbenom sudu u Sofiji, čija je presuda konačna.

Postupak se primjenjuje i na zahtjeve za priznavanje i izvršenje odluka donesenih nakon odvođenja djeteta ako je odlukom utvrđeno da je ono nezakonito. Priznavanje i izvršenje odluke donesene u drugoj državi članici koja je stranka Luksemburške konvencije odbacuje se u skladu s člancima 8. i 9. ako su ispunjeni i prihvaćeni zahtjevi iz članka 10. stavka 1. Konvencije i ako je izvršiva u državi u kojoj je odobrena. Isti se postupak primjenjuje i na predmete u skladu s Konvencijom o nadležnosti, primjenjivom pravu, priznavanju, izvršenju i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjera za zaštitu djece.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

Na odnose između roditelja i djeteta primjenjuju se zakoni države njihovog uobičajenog boravišta. Ako roditelji nemaju zajedničko uobičajeno boravište, na njihove se odnose primjenjuju zakoni države djetetovog uobičajenog boravišta ili državljanstva, ovisno o tome što je povoljnije za dijete. Na pitanja skrbništva ili starateljstva primjenjuju se zakoni države u kojoj prebivalište ima osoba kojoj je dodijeljen skrbnik ili staratelj. Odnosi između osoba kojima je dodijeljen skrbnik ili staratelj i njihovih skrbnika ili staratelja uređeni su zakonima koji su se primjenjivali u trenutku kada je osobi dodijeljen skrbnik ili staratelj.

Posljednji put ažurirano: 17/10/2016

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Roditeljska odgovornost - Češka

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

Pojam „roditeljska odgovornost” utjelovljen je u Građanskom zakoniku (Zakon br. 89/2012). Pojmom je obuhvaćen skup roditeljskih prava i obveza koje uključuju sljedeće:

  • skrb o djetetu, uključujući posebno brigu o njegovom/njezinom zdravlju i tjelesnom, emocionalnom, intelektualnom i moralnom razvoju,
  • zaštitu djeteta,
  • održavanje osobnih kontakata s djetetom
  • osiguravanje odgoja i obrazovanja djeteta,
  • određivanje djetetovog mjesta prebivališta,
  • zastupanje djeteta i upravljanje djetetovom imovinom.

Roditeljska odgovornost počinje od rođenja djeteta i prestaje kada dijete stekne punu pravnu sposobnost. Trajanje i opseg roditeljske odgovornosti može promijeniti jedino sud. Roditeljsku odgovornost ostvaruju roditelji u skladu s interesima djeteta. Prije donošenja odluke koja utječe na interese djeteta, roditelji će obavijestiti dijete o svemu što je potrebno kako bi ono moglo donijeti svoje mišljenje o predmetnoj stvari i o tome obavijestiti svoje roditelje. To se ne primjenjuje ako dijete ne može na odgovarajući način primiti informacije ili ne može donijeti svoje mišljenje ili ne može obavijestiti roditelje o svome mišljenju. Roditelji će posvetiti posebnu pozornost mišljenju djeteta i uzet će u obzir njegovo mišljenje kada donose odluku. Roditeljsku odgovornost u odnosu na dijete ostvaruju roditelji na način i unutar opsega koji odgovara stupnju razvoja djeteta. Ako roditelji donose odluku o obrazovanju ili zapošljavanju djeteta, oni će uzeti u obzir njegovo/njezino mišljenje, sposobnosti i talente.

Dok dijete ne stekne pravnu sposobnost, njegovi/njezini roditelji imaju pravo usmjeravati dijete primjenom odgojnih mjera koje su u skladu s njegovim/njezinim razvojnim sposobnostima, uključujući ograničenja usmjerena na zaštitu morala, zdravlja i prava djeteta te prava drugih osoba i javnog reda. Dijete se mora podvrgnuti tim mjerama. Odgojna sredstva mogu se upotrebljavati samo u obliku i opsegu koji je primjeren s obzirom na okolnosti, kojim se ne ugrožava zdravlje djeteta ili njegov/njezin razvoj i ne dovodi u pitanje ljudsko dostojanstvo djeteta.

Podrazumijeva se da su svi maloljetnici koji nemaju punu pravnu sposobnost sposobni izvršavati pravne radnje primjerene intelektualnoj i voljnoj zrelosti maloljetnika njihove dobi. Roditelji imaju obvezu i pravo zastupati dijete u pravnim postupcima za koje dijete nema pravnu sposobnost. Roditelji dijete zastupaju zajednički, ali svaki od njih može postupati zasebno. Ako jedan od roditelja postupa sam, u dobroj vjeri, u pitanju koje se odnosi na dijete u odnosu na treću stranku, smatra se da on/ona postupa uz suglasnost drugog roditelja. Roditelj ne može zastupati dijete ako bi time nastao sukob interesa između njega/nje i djeteta ili između djece istog roditelja. U tom slučaju sud će imenovati skrbnika djeteta. Ako se roditelji ne mogu složiti koji od njih bi trebao zastupati dijete u sudskim postupcima, sud će odlučiti, na zahtjev jednog od roditelja, koji će od roditelja biti djetetov zakonski zastupnik i na koji način će ga zastupati.

Roditelji imaju obvezu i pravo upravljati imovinom djeteta, te ju osobito voditi s dužnom pažnjom. Oni moraju sigurno upravljati sredstvima za koja se može smatrati da nisu potrebna za pokrivanje rashoda povezanih s imovinom djeteta. Tijekom sudskog postupka koji se odnosi na pojedine dijelove djetetove imovine, roditelji postupaju kao djetetovi zastupnici. Roditelj ne može zastupati dijete ako bi time nastao sukob interesa između njega/nje i djeteta ili između djece istih roditelja. U tom slučaju sud će imenovati skrbnika djeteta. Ako roditelj ne izvršava obvezu brige za djetetovu imovinu s dužnom pažnjom, on/ona solidarno odgovaraju za štetu nastalu djetetu. Ako se roditelji nisu dogovorili o osnovnim pitanjima koja s odnose na upravljanje djetetovom imovinom, odlučit će sud na zahtjev jednog od roditelja. Roditeljima je potrebna suglasnost suda za pravne akte koji se odnose na postojeću ili buduću imovinu djeteta ili zasebne dijelove takve imovine, osim ako je riječ o zajedničkim pitanjima ili ako se ta pitanja, iako su značajna, odnose na zanemarivu vrijednost imovine.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Roditeljska odgovornost obveza je oba roditelja. Tu odgovornost ima svaki roditelj koji nije lišen te odgovornosti. To se primjenjuje bez obzira na to jesu li roditelji djeteta u braku i je li dijete rođeno u braku ili izvan njega.

Roditelji izvršavaju roditeljsku odgovornost na temelju zajedničkog dogovora. Ako bi kašnjenje u donošenju odluke o pitanju koje se odnosi na dijete moglo biti opasno, jedan od roditelja može sam donijeti odluku ili dati suglasnost. On/ona, međutim, mora o tome bez odgode obavijestiti drugog roditelja. Ako jedan od roditelja postupa sam, u dobroj vjeri, u pitanju koje se odnosi na dijete u odnosu na treću stranku, smatra se da on/ona postupa uz suglasnost drugog roditelja. Ako se roditelji ne slažu oko pitanja koje je važno za dijete, posebno u odnosu na njegove, njezine interese, o tome će pitanju odlučiti sud, na zahtjev roditelja. To se primjenjuje i ako je jedan od roditelja isključio drugog roditelja iz odlučivanja o važnom pitanju za dijete. Posebno važnim pitanjima smatra se utvrđivanje mjesta prebivališta i odabir obrazovanja ili zaposlenja djeteta, ali ne i uobičajeno liječenje i slični postupci.

Sud može odlučiti o obustavi izvršavanja roditeljske odgovornosti ako su roditelji spriječeni u izvršavanju svoje roditeljske odgovornosti zbog ozbiljnih okolnosti i ako se može smatrati da je to nužno u interesu djeteta. Ako roditelj ne izvršava svoju roditeljsku odgovornost ispravno i u skladu s interesima djeteta, sud može ograničiti njegovu roditeljsku odgovornost ili izvršavanje te roditeljske odgovornosti i istovremeno utvrditi opseg tog ograničenja. Ako roditelj zlorabljuje svoju roditeljsku odgovornost ili njezino izvršavanje, i/ili ozbiljno zanemaruje svoju odgovornost ili njezino izvršavanje, sud ga može lišiti roditeljske odgovornosti. Ako roditelj počini zločin s predumišljajem protiv djeteta, ili ako roditelj iskoristi svoje dijete, koje nije kazneno odgovorno, za počinjenje kaznenog djela, sud će posebno ocijeniti postoje li razlozi za lišavanje roditelja njegove/njezine roditeljske odgovornosti.

Ako je jedan od roditelja umro ili nije poznat, ili ako jedan od roditelja nema roditeljsku odgovornost ili je njegovo izvršavanje roditeljske odgovornosti obustavljeno, roditeljsku odgovornost izvršavat će drugi roditelj. To se primjenjuje i u slučaju ograničene roditeljske odgovornosti ili ako je jednom roditelju ograničeno izvršavanje roditeljske odgovornosti. Ako niti jedan od roditelja nema punu roditeljsku odgovornost, ako je izvršavanje roditeljske odgovornosti oba roditelja obustavljeno, i/ili ako se na roditeljsku odgovornost roditelja utječe na jedan od navedenih načina, sud će djetetu imenovati skrbnika koji će imati obveze i prava roditelja ili će izvršavati te obveze ili prava umjesto roditelja. Ako je roditeljska odgovornost ograničena ili je ograničeno izvršavanje te odgovornosti, sud će imenovati skrbnika djeteta.

Ako je dijete posvojeno, prava i obveze koje proizlaze iz roditeljske odgovornosti prenose se na posvojitelja u trenutku kada stupi na snagu sudska odluka o posvojenju.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Ako sud odluči ograničiti pravnu sposobnost roditelja, on će također odlučiti o njegovoj/njezinoj roditeljskoj odgovornosti. Maloljetniku koji je roditelj, ali još nije stekao punu pravnu sposobnost proglašenjem ili brakom, obustavlja se izvršavanje roditeljske odgovornosti dok on/ona ne stekne punu pravnu sposobnost. To se ne primjenjuje na izvršavanje obveza i prava na skrb o djetetu, osim ako sud u odnosu na roditelja odluči da je izvršavanje te obveze i prava obustavljeno dok roditelj ne stekne punu pravnu sposobnost. Ostvarivanje roditeljske odgovornosti roditelja čija je pravna sposobnost ograničena u tom području obustavlja se za vrijeme trajanja ograničenja pravne sposobnosti, osim ako sud odlučit da će roditelj nastaviti izvršavati obvezu i ostvarivati pravo na skrb za dijete i osobni kontakt s djetetom.

U slučaju odsutnosti oba roditelja koji bi trebali izvršavati punu roditeljsku odgovornost prema djetetu, sud će djetetu imenovati skrbnika. Skrbnik u osnovi ima prema djetetu sve obveze i prava kao i njegovi roditelji, ali nema obvezu uzdržavanja djeteta. U iznimnim slučajevima opseg obveza i prava može se definirati na drugačiji način uzimajući u obzir osobu skrbnika ili situaciju djeteta te razlog zašto roditelji nemaju sve obveze i prava. Skrbnik mora imati punu pravnu sposobnost i njegov/njezin način života moraju jamčiti da on/ona može primjereno izvršavati tu ulogu. Sud može za skrbnike imenovati i dvije osobe, koje su u pravilu u braku. Ako to nije u suprotnosti s interesima djeteta, sud će za skrbnika imenovati osobu koju je odredio roditelj. U protivnom će sud za skrbnika imenovati srodnika ili osobu koja je bliska djetetu ili njegovoj obitelji, osim ako roditelj izričito isključi takvu osobu. Ako takve osobe nema, sud će skrbnikom imenovati drugu primjerenu osobu. Ako se skrbnikom djeteta ne može imenovati niti jedna fizička osoba, sud će skrbnikom imenovati tijelo za socijalnu i pravnu zaštitu djece dok sud ne imenuje drugog skrbnika za dijete ili dok skrbnik ne prihvati svoju ulogu. Skrbnik je pod nadzorom suda. On/ona priprema popis imovine na početku i kraju obavljanja svoje uloge. On/ona redovito sudu dostavlja izvješća o djetetu, njegovom/njezinom razvoju i izvješća o upravljanju imovinom. Sud mora odobriti svaku odluku skrbnika koje se ne odnosi na svakodnevna pitanja.

Druga je mogućnost smjestiti dijete u udomiteljsku obitelj. Udomiteljstvo jest osobna skrb za dijete druge osobe. Međutim, ne uključuje prihvaćanje djeteta druge osobe kao vlastitog djeteta kao u slučaju posvajanja. Kada odgaja dijete, udomitelj izvršava obveze i ostvaruje prava roditelja u razumnom opsegu. On/ona imaju obvezu i pravo odlučivati samo o svakodnevnim pitanjima u vezi s djetetom, zastupati dijete u tim pitanjima i upravljati njegovom njezinom imovinom. On/ona moraju obavijestiti roditelje djeteta o važnim pitanjima. Ako je potrebno s obzirom na okolnosti, sud će utvrditi dodatne obveze i prava udomitelja. Roditelji djeteta zadržat će svoje obveze i prava koje proizlaze iz roditeljske odgovornosti, uključujući pravo na osobni i redoviti kontakt s djetetom i pravo na informacije o djetetu, s izuzetkom obveza i prava koje su zakonom utvrđene u pogledu udomitelja, osim ako sud, iz razloga koje treba posebno razmotriti, odluči drugačije. Udomitelj nema obvezu uzdržavanja djeteta.

Udomitelj mora jamčiti primjerenu skrb, mora biti rezident Češke Republike i mora se složiti s time da mu se povjeri skrb nad djetetom. On/ona u pravilu je srodnik, ali može biti i druga osoba kojoj je nadležno tijelo za socijalnu i pravnu zaštitu djece povjerilo udomiteljsku skrb (u tu svrhu regionalni sud vodi evidenciju podnositelja zahtjeva koji su prikladni da postanu udomitelji). Sud može povjeriti dijete udomitelju na ograničeno vrijeme (primjerice dok roditelj boravi u ustanovi za liječenje), ali i na neodređeno vremensko razdoblje. Udomiteljstvom se tako može riješiti problem krize u obitelji i osigurati skrb u alternativnom obiteljskom okruženju. Kako bi se smanjio broj djece smještene u institucije ili u objekte slične institucijama, udomiteljstvo ima prednost nad institucionalnom skrbi. Udomitelj dobiva naknadu od države (primjerice doprinos za pokrivanje djetetovih potreba, naknadu na kraju udomiteljske skrbi, naknadu udomiteljima itd.).

Građanskim zakonikom dalje se uređuje institut povjeravanja skrbništva nad djetetom drugoj osobi ako se o djetetu ne mogu brinuti ni roditelji ni skrbnik. Takvo skrbništvo nije alternativa udomiteljstvu ili skrbi koja mora prethoditi posvojenju. Ono ima prednost pred institucionalnom skrbi nad djetetom. Njegovatelj mora jamčiti primjerenu skrb, mora biti rezident Češke Republike i mora se složiti s time da mu se povjeri skrb nad djetetom. Obveze i prava njegovatelja određuje sud ili se u protivnom na odgovarajući način primjenjuje zakonodavstvo o udomiteljstvu.

Roditelji, kao zakonski zastupnici, mogu – za rješavanje pitanja djeteta, osim ako je riječ o pitanjima osobnog statusa – potpisati ugovor o zastupanju s osobom sa stručnim znanjem ili drugom primjerenom osobom. Ako dijete potpiše ugovor o zastupanju, to ne utječe na roditeljsko zakonsko zastupanje djeteta. Ako se zakonski i ugovorni zastupnici ne mogu složiti, sud će odlučiti u skladu s interesima djeteta.

Ako su odgoj djeteta ili njegovo/njezino tjelesno, intelektualno ili psihičko stanje i/ili njegov/njezin primjereni razvoj ugroženi ili narušeni do mjere koja je u suprotnosti s interesima djeteta, i/ili u slučaju ozbiljnih razloga zbog kojih roditelji ne mogu osigurati odgoj djeteta, sud može kao nužnu mjeru narediti institucionalnu skrb. To će učiniti posebno u slučajevima kada situacija nije ispravljena prethodnim mjerama. Sud će u tom slučaju uvijek razmotriti je li primjereno dati prednost povjeravanju djeteta u skrb fizičkoj osobi. Institucionalna skrb može se odrediti na najduže tri godine i može se produljiti (uzastopno) ako postoje razlozi za određivanje institucionalne skrbi (uvijek na najdulje tri godine). Ako više ne postoje razlozi zbog kojih je određena institucionalna skrb, ili ako je djetetu moguće odrediti drugu vrstu skrbi, sud će odmah ukinuti institucionalnu skrb i istovremeno odlučiti kome će se dijete dalje povjeriti ovisno o okolnostima.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Odluka o skrbi za dijete bitan je uvjet za razvod djetetovih roditelja. Sud će pri donošenju odluke uzeti u obzir interese djeteta. Sud će odstupiti od uzajamnog sporazuma roditelja samo ako je to nužno u interesu djeteta. Sud može dijete povjeriti na skrb jednom od roditelja ili roditeljima dodijeliti podijeljeno ili zajedničko skrbništvo. Sud može skrb o djetetu povjeriti i osobi koja nije roditelj djeteta ako je to u interesu djeteta. Sud će uzeti u obzir osobnost djeteta, posebno njegove/njezine talente i sposobnosti u pogledu razvojnih mogućnosti te način života njegovih/njezinih roditelja te emocionalno stanje i pozadinu djeteta, sposobnost svakog od roditelja za odgoj djeteta, trenutačnu i očekivanu stabilnost obrazovnog okruženja u kojem bi dijete trebalo živjeti i djetetove emocionalne veze s braćom i sestrama, djedovima i bakama ili drugim srodnicima i nepovezanim osobama. Sud će uvijek razmotriti koji se od roditelja primjereno brinuo o djetetu do tog trenutka i koji je primjereno brinuo o emocionalnom, intelektualnom i moralnom odgoju djeteta te koji roditelj djetetu nudi bolje mogućnosti za zdrav i uspješan razvoj. Sud će se također usredotočiti na pravo djeteta na skrb oba roditelja i na održavanje redovitih osobnih kontakata s njima, na pravo drugog roditelja s kojim dijete neće živjeti da redovito dobiva informacije o djetetu te će uzeti u obzir sposobnost roditelja da se dogovara o odgoju djeteta s drugim roditeljem. Sud može odlučiti i odobriti sporazum među roditeljima osim ako je jasno da dogovoreni način izvršavanja roditeljske odgovornosti nije u skladu s interesima djeteta.

Ako roditelji maloljetnika koji nema punu pravnu sposobnost ne žive zajedno i ako se ne mogu dogovoriti o skrbi za dijete, sud će o tome odlučiti bez zahtjeva. On će primijeniti slična pravila na donošenje odluke o skrbi o djetetu kao i u slučaju razvoda djetetovih roditelja.

Roditelj kojemu je povjerena skrb o djetetu i drugi roditelj zajedno će odlučiti kako će roditelj koji nema dijete u svojoj skrbi održavati kontakt s djetetom. Ako se roditelji ne mogu dogovoriti, ili ako je to potrebno u skladu s interesima za odgoj djeteta i odnosima u obitelji, kontakte između roditelja i djeteta uredit će sud. U opravdanim slučajevima sud može odrediti i mjesto susreta roditelja i djeteta. Ako je to nužno u interesu djeteta, sud će ograničiti pravo roditelja na osobni susret s djetetom i/ili će zabraniti takav susret.

U slučaju promjene okolnosti, sud će i bez zahtjeva promijeniti svoju odluku o izvršavanju obveza i prava koji proizlaze iz roditeljske odgovornosti.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

U slučaju razvoda roditelja, sporazumom između roditelja o načinu izvršavanja roditeljske odgovornosti mora se utvrditi kako će svaki od roditelja skrbiti o djetetu nakon razvoda. U tom sporazumu roditelji mogu urediti i kontakte između roditelja i djeteta. Takav sporazum podliježe suglasnosti suda, koji će odobriti sporazum između roditelja, osim ako je jasno da dogovoreni način izvršavanja roditeljske odgovornosti nije u skladu s interesima djeteta. Isto će se primjenjivati na sporazum između roditelja, ako roditelji djeteta ne žive zajedno.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

U cilju zaštite djetetovih interesa, sud, tijekom postupka u kojem odlučuje o skrbi za maloljetnika, pomaže roditeljima da pronađu sporazumno rješenje. Sud može roditeljima odrediti sudjelovanje u izvansudskim sastancima mirenja ili posredovanja ili obiteljsku terapiju u trajanju od najviše 3 mjeseca ili im može odrediti obvezu sastajanja sa stručnjakom iz područja dječje psihologije.

Nadalje, dostupne su usluge takozvanih centara za bračno i obiteljsko savjetovanje u kojima potporu pružaju kvalificirani psiholozi i socijalni radnici.

Osim toga, nadležno tijelo za socijalnu i pravnu zaštitu djece može uputiti ili obrazovati roditelja koji ne poštuje prava djeteta ili drugog roditelja (npr. u pogledu skrbi, redovnih kontakata) o zakonodavstvu i posljedicama njegovog/njezinog ponašanja. Tijelo nadležno za socijalnu i pravnu zaštitu djece može roditeljima odrediti i obvezu stručnog savjetovanja ako roditelji ne mogu riješiti probleme povezane odgojem djeteta bez stručnog savjetovanja, posebno tijekom sporova povezanih s promjenama u odgoju djeteta ili s pravima posjećivanja.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Ako su ispunjeni određeni uvjeti sud može, na zahtjev roditelja, odlučiti posebno o sljedećim pitanjima povezanima s odnosima između roditelja i djece:

  1. prava osobne prirode (npr. pravo određivanja imena i prezimena djeteta ili davanja suglasnost za posvojenje djeteta);
  1. skrb o djetetu i uređivanje kontakata s djetetom;
  1. alternativni oblici skrbi o djetetu (npr. skrbništvo, starateljstvo druge osobe, udomiteljstvo, institucionalna skrb);
  1. obveze uzdržavanja i potpore;
  1. zastupanje djeteta i upravljanje djetetovom imovinom, suglasnost za djetetove pravne postupke;
  1. o pitanjima važnima za dijete, ako se roditelji ne mogu dogovoriti (posebno važnim pitanjima smatra se utvrđivanje mjesta prebivališta i odabiri u pogledu obrazovanja ili zaposlenja djeteta, ali ne uobičajeni liječnički i slični postupci).

Sud će najčešće odlučiti kome će povjeriti dijete te o uređivanju kontakata s djetetom i o uzdržavanju i potpori.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Skrb za dijete samo je dio obveza i prava uključenih u roditeljsku odgovornost. Ako roditelj kojem nije povjerena skrb o djetetu nije lišen roditeljske skrbi niti mu je roditeljska odgovornost ograničena ili obustavljena, on/ona i dalje izvršava tu obvezu u odnosu na ostale sastavne dijelove roditeljske odgovornosti i ne gubi svoje pravo odlučivanja o važnim pitanjima za dijete. Roditeljsku odgovornost izvršavaju roditelji na temelju zajedničkog dogovora i u skladu s interesima djeteta. Ako postoji opasnost od ogluhe tijekom odlučivanja o pitanju koje se odnosi na dijete, jedan od roditelja može sam donijeti odluku ili dati suglasnost. On/ona, međutim, mora odmah o tome obavijestiti drugog roditelja.

Ako se roditelji ne slažu oko pitanja koje je važno za dijete, posebno u odnosu na njegove, njezine interese, o tome će pitanju odlučiti sud, na zahtjev roditelja. To se primjenjuje i ako je jedan od roditelja isključio drugog roditelja iz odlučivanja o važnom pitanju za dijete. Sud će odlučiti i o zahtjevu roditelja u slučajevima kada se roditelji ne mogu dogovoriti koji će od njih zastupati dijete u sudskom postupku ili u važnim pitanjima koja se odnose na upravljanje djetetovom imovinom.

Roditelji moraju jedan drugoga obavijestiti o svim važnim pitanjima u vezi s djetetom i njegovim/njezinim interesima.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

U Građanskom zakoniku razlikuje se između davanja skrbništva nad djetetom jednom od roditelja, davanja podijeljenog ili zajedničkog skrbništva ili skrbništva treće osobe. Kada donosi odluku o povjeravanju djeteta na skrb, sud o tome odlučuje na način kojim se zadovoljavaju interesi djeteta. Sud može poništiti odluku o podijeljenom ili zajedničkom skrbništvu ako su roditelji sposobni uzajamno komunicirati i surađivati.

Zajedničko skrbništvo (zajednički odgoj)

Ovakva vrsta uređivanja skrbi o djetetu znači da nije donesena posebna odluka o povjeravanju skrbi o djetetu jednom roditelju. To u praksi znači da u slučaju zajedničkog skrbništva jedan roditelj može, primjerice, osigurati zadovoljavanje obrazovnih potreba djeteta, a drugi je zadužen za djetetove sportske aktivnosti i/ili se jedan roditelj usredotočuje na djetetoo učenje jezika, a drugi na njegove slobodne aktivnosti. Oba roditelja zajednički sudjeluju u pružanju zdravstvene skrbi i zadovoljavaju materijalnih potreba djeteta (npr. kuhanje, čišćenje, odjeća i slično). Ako će dijete biti povjereno pod zajedničko skrbništvo, roditelji s time moraju biti suglasni.

Podijeljeno skrbništvo (izmjenjivanje u odgoju)

Podijeljeno skrbništvo znači da se dijete naizmjence stavlja pod skrbništvo jednog od roditelja na točno određeno vremensko razdoblje. Sud će također definirati prava i obveze u tim vremenskim razdobljima.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

Zahtjevi u vezi s roditeljskim pravima i obvezama podnose se okružnom sudu (u Pragu okružnom sudu, u Brnu općinskom sudu) koji je nadležan u mjestu u kojem maloljetnik ima prebivalište i, ako on/ona nemaju trajnu adresu, okružnom sudu koji je nadležan u mjestu u kojem on/ona žive. Sud može, u pitanjima koja se odnose na maloljetnike, donositi odluke i bez zahtjeva.

Uvjeti za podnošenje žalbe ovise o žalbi. Međutim, uvijek treba navesti ime, prezime i adresu stranaka u postupku, ili matične brojeve stanaka i njihovih zastupnika, opis ključnih činjenica, naznaku o dokazima na koje se oslanja podnositelj zahtjeva i mora biti jasno što podnositelj traži i kojem je sudu zahtjev upućen.

Zahtjev mora sadržavati sve važne dokumente koji se odnose na predmetno pitanje, na primjer, rodni list, vjenčani list, sve prethodne sudske odluke u vezi s djetetom i tako dalje. Prijedlog bi trebalo podnijeti u papirnatom obliku u potrebnom broju primjeraka tako da jedan ostane na sudu i da svaka stranka, ako je potrebno, dobije primjerak.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

Sud može pokrenuti postupak u okviru skrbi za maloljetnika čak i ako nije podnesen nikakav zahtjev.

Sud može, donošenjem odluke o prethodnom pitanju, čak i prije donošenja odluke o osnovanosti predmeta, ako je potrebno za privremeno uređivanje odnosa među sudionicima, ili u slučaju zabrinutosti da bi mogla biti ugrožena provedba sudske odluke, odrediti sudionicima u postupku plaćanje nužne alimentacije i/ili povjeriti dijete u skrbništvo jednom od roditelja ili osobi koju je odredio sud. Odluka o prethodnom pitanju obično se donosi na zahtjev, međutim, ako je moguće pokrenuti postupak o osnovanosti predmeta (a tako i postupak koji se odnosi na skrb suda o maloljetniku) bez podnošenja zahtjeva, odluka o prethodnom pitanju može se donijeti i bez zahtjeva. Sud koji je nadležan za postupke po tom pitanju odgovoran je donijeti odluku o prethodnom pitanju, osim ako je u zakonu propisano drugačije. U zahtjevu za donošenje odluke o prethodnom pitanju moraju biti navedeni uvjeti iz članka 42. stavka 4. i članka 75. Zakona o parničnom postupku (Zakon br. 99/1963, kako je izmijenjen), što posebno znači sljedeće: informacije o sudu kojem se podnosi zahtjev; tko podnosi zahtjev i na što se on odnosi, odnosno opis činjenica zbog kojih bi bilo opravdano donošenje odluke o prethodnom pitanju u skladu s prijedlogom; što bi se trebalo postići zahtjevom, odnosno kakvu odluku o prethodnom pitanju traži podnositelj zahtjeva; navođenje činjenice da je nužno privremeno urediti odnose među sudionicima ili da postoji zabrinutost da bi izvršenje sudske odluke moglo biti ugroženo i naznaka datuma kada je izrađen zahtjev i potpis stranke ili njegovog/njezinog zastupnika. Dokumenti na koje upućuje podnositelj zahtjeva moraju biti priloženi zahtjevu. Kada se donose odluke o prethodnom pitanju, kako bi se osigurala naknada štete ili drugih gubitaka koji bi nastali zbog donošenja odluke o prethodnom pitanju, podnositelj zahtjeva u načelu mora uplatiti određeni iznos jamstva najkasnije isti dan kada je sudu podnio zahtjev za donošenje odluke o prethodnom pitanju. Međutim, u slučaju odluke o prethodnom pitanju u postupcima radi uzdržavanja ili odluke o prethodnom pitanju koju sud može donijeti i bez podnošenja zahtjeva, nije potrebno uplatiti jamstvo. Sud će bez odgode odlučiti o odluci o prethodnom pitanju. Ako nema opasnosti od ogluhe, sud može odlučiti o zahtjevu za donošenje odluke o prethodnom pitanju u roku od 7 dana od podnošenja zahtjeva. Sud odlučuje bez saslušanja stranaka. Kada nalaže donošenje odluke o prethodnom pitanju, sud će podnositelju zahtjeva odrediti obvezu da sudu mora podnijeti zahtjev za pokretanje postupka do određenog roka. On također može utvrditi da će se odluka o prethodnom pitanju primjenjivati samo određeno vrijeme.

Zakonom o posebnim sudskim postupcima (Zakon br. 292/2013, kako je izmijenjen) uređuje se donošenje odluke o prethodnom pitanju u slučaju kada maloljetnik ne dobiva odgovarajuću skrb bez obzira na to postoji li osoba koja ima pravo skrbiti o djetetu ili ako je ozbiljno ugrožen ili narušen život djeteta, njegov uobičajeni razvoj ili drugi važan interes. U tom slučaju sud odlukom o prethodnom pitanju, koju sud može donijeti samo na temelju zahtjeva nadležnog tijela za socijalnu i pravnu zaštitu djece, uređuje odnose djeteta na određeno vrijeme nalažući da se dijete mora smjestiti u odgovarajuću sredinu navedenu u odluci. Takvom je odlukom o prethodnom pitanju moguće privremeno smjestiti dijete u udomiteljsku obitelj dok se roditelj iz ozbiljnih razloga ne može brinuti o djetetu ili se po isteku te odluke dijete može smjestiti u skrbništvo prije posvajanja, može se ishoditi suglasnost roditelja za posvajanje ili se može odlučiti da nije potrebna suglasnost roditelja za posvajanje. Sud će bez odgode odlučiti o zahtjevu za donošenje odluke o prethodnom pitanju, ali najkasnije u roku od 24 sata od podnošenja. Odluka je izvršiva odmah po donošenju, a sud će u svrhu izvršenja te odluke surađivati s nadležnim tijelima.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

U skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama (Zakon br. 549/1991, kako je izmijenjen) u sudskim postupcima za maloljetnike koji se odnose na skrbništvo i skrb ne plaćaju se naknade. To znači da podnositelj zahtjeva koji se odnosi na roditeljske obveze i prava ne mora plaćati sudske pristojbe.

U određenim uvjetima moguće je besplatno ili uz sniženu naknadu imenovati zakonskog zastupnika. Sud će na zahtjev stranke u postupku imenovati zastupnika i očekuje se da će sud potpuno ili djelomično otpisati njegove/njezine sudske troškove, ako je to nužno, primjerice, za zaštitu njegovih/njezinih interesa. Ako je to potrebno za zaštitu interesa stranaka, njemu/njoj bit će imenovan odvjetnik. Imenovanje zastupnika može biti opravdano situacijom stranaka (u praksi to mogu biti loše financijske okolnosti ili nepovoljna društvena situacija, a uvijek je nužno uzeti u obzir posebne okolnosti slučaja) i ne smije postojati arbitrarno ili očito neuspješno izvršavanje ili zaštita prava.

Zakonom o pružanju pravne pomoći u prekograničnim sporovima u Europskoj uniji (Zakon br. 629/2004, kako je izmijenjen) uređuje se pristup pravnoj pomoći u sudskim postupcima u državi članici Europske unije u kojima sudjeluje fizička osoba koja je rezident u drugoj državi članici. Pomoć je povezana sa sudskim postupkom u fazi rasprave i izvršenja.

Zakonom o odvjetništvu (Zakon br. 85/1996, kako je izmijenjen) utvrđuju se uvjeti pod kojima se od Češke odvjetničke komore može tražiti imenovanje besplatnog pravnog savjetnika.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Da, dopuštena je žalba protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti. Okružni sudovi su prvostupanjski sudovi za odlučivanje o pravima i obvezama koje proizlaze iz roditeljske odgovornosti. Regionalni sudovi (Općinski sud u Pragu) odlučuju o žalbama protiv odluka prvostupanjskih sudova. Žalbu protiv sudske odluke moguće je podnijeti u roku od 15 dana od primitka pisane odluke suda protiv čije odluke se podnosi žalba, osim ako je to zabranjeno zakonom (npr. nije moguće podnijeti žalbu protiv sudske odluke kojom se odobrava sporazum između stranaka o skrbi o djetetu). Žalba se smatra podnesenom na vrijeme nakon isteka roka od petnaest dana ako je podnositelj žalbe postupao u skladu s netočnim uputama žalbenog suda.

Treba naglasiti da neke odluke mogu biti privremeno izvršive – mogu se izvršavati iako je protiv njih podnesena žalba. Odluke kojima se određuje izvršenje odluka o uzdržavanju ili produljuje trajanje odgojne mjere kojom je dijete privremeno oduzeto iz skrbi roditelja ili druge osobe privremeno su izvršive.

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

U Češkoj Republici potrebno je sudu podnijeti zahtjev za izvršenje odluke koja se odnosi na brigu o maloljetniku. Na postupak koji se primjenjuje za izvršenje odluke primjenjuje se Zakon o posebnim sudskim postupcima (Zakon br. 292/2013, kako je izmijenjen).

Za takve postupke nadležan je opći sud maloljetnika, odnosno okružni sud (okružni sud u Pragu, Općinski sud u Brnu) koji je nadležan u mjestu u kojem maloljetnik ima boravište na temelju sporazuma između roditelja ili sudske odluke, ili drugih odlučujućih činjenica. U zahtjevu moraju biti navedene sve potrebne informacije (stranke koje imaju prava i stranke kojima su određene obveze, opseg i sadržaj obveze stranke kojoj je određena obveza i rok za ispunjenje primjenjive obveze te navođenje takozvanog izvršnog akta – odluke koja će se izvršavati).

Prije nego što naredi izvršenje odluke, sud može, ako vidi da za to postoje posebni razlozi, i/ili ako stranka kojoj je određena obveza nije obaviještena o posljedicama neispunjenja obveze, pozvati stranku kojoj je određena obveza da postupi u skladu s odlukom ili sporazumom i obavijestiti ju/ga o mogućim načinima izvršenja odluke, npr. određivanjem novčane kazne ili odvođenjem djeteta. Sud može i od nadležnog tijela za socijalnu i pravnu zaštitu djece zatražiti da savjetuje stranku kojoj je određena obveza da ispuni svoje obveze bez potrebe za naređivanjem izvršenja odluke.

Ako osoba ne izvršava svoje obveze čak ni nakon sudskih uputa, sud će narediti izvršenje odluke određivanjem novčane kazne, što se može učiniti u više navrata. Iznos pojedinih novčanih kazni ne smije premašivati 50 000 CZK. Druge mjere koje sud može odrediti uključuju sastanak s miriteljem, sastanak sa stručnjakom u području dječje psihologije ili utvrđivanje plana za režim prilagodbe kako bi se olakšalo postupno uspostavljanje kontakta između djeteta i osobe koja ima pravo na kontakt s djetetom.

Ako, unatoč provedbi navedenih mjera, obveze nisu ispunjene ili je jasno iz okolnosti da taj pristup nije pridonio ispunjenju obveza, sud će u iznimnim slučajevima naložiti izvršenje odluke o oduzimanju djeteta osobi s kojom dijete ne bi trebalo biti u skladu sa sporazumom ili odlukom. Odluka kojom je naloženo oduzimanje djeteta dostavlja se stranci kojoj je određena obveza tek u trenutku izvršenja.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Odluke o roditeljskoj odgovornosti koje su donijeli sudovi u državama članicama Europske unije priznaju se u Češkoj Republici u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju
sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom
odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 („Uredba br. 2201/2003”), bez potrebe za provođenjem posebnog postupka. Međutim, svaka osoba koja ima pravni interes može se obratiti sudu sa zahtjevom za donošenje odluke o priznavanju ili nepriznavanju odluke. Za takve su postupke u Češkoj Republici u prvom stupnju nadležni okružni sudovi (okružni sudovi u Pragu, Općinski sud u Brnu). Nadležni sud je okružni sud koji je opći sud podnositelja zahtjeva ili okružni sud koji je nadležan u mjestu u kojem je nastala ili bi mogla nastati situacija za koju je važno priznavanje.

Da bi se odluka u pitanjima roditeljske odgovornosti donesena u drugoj državi članici mogla izvršiti u Češkoj Republici, ona mora biti proglašena izvršivom u posebnom postupku u skladu s prethodno navedenom Uredbom br. 2201/2003. Zahtjev za proglašenje izvršivosti podnosi se u Češkoj Republici okružnom sudu koji ima mjesnu nadležnost (okružni sudovi u Pragu, općinski sud u Brnu). Mjesna nadležnost utvrđuje se u skladu s Uredbom br. 2201/2003 prema mjestu uobičajenog boravišta osobe protiv koje se traži izvršenje ili prema mjestu uobičajenog boravišta djeteta. Ako se niti jedno od tih mjesta ne nalazi u državi članici u kojoj će se odluka izvršavati, mjesna nadležnost utvrđuje se prema mjestu izvršenja odluke.

Odluka o pravu na kontakt s djetetom i odluka kojom se nalaže predaja djeteta u skladu s člankom 11. stavkom 8. Uredbe br. 2201/2003 izvršive su, u skladu s člancima 41. i 42. Uredbe br. 2201/2003, u drugoj državi članici bez potrebe za proglašenjem izvršivosti i bez mogućnosti prigovora protiv priznavanja odluke, ako je odluka potvrđena u državi članici podrijetla uporabom standardnog obrasca iz priloga Uredbi br. 2201/2003.

Zahtjevu za priznavanje ili nepriznavanje odluke i proglašenje odluke izvršivom nužno je priložiti presliku sudske odluke koja zadovoljava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti (npr. preslika ili ovjereni primjerak odluke) i potvrdu u skladu s člankom 39. koju je izdalo nadležno tijelo države članice u kojoj je donesena odluka, na standardnom obrascu iz priloga Uredbi br. 2201/2003. U slučaju sudske odluke iz ogluhe također je nužno podnijeti izvornik i ovjerenu presliku dokumenta kojim se potvrđuje da se stranka nije pojavila na sudu, da je zahtjev za pokretanje postupke ili slični dokument dostavljen stranci ili neki drugi dokument kojim se potvrđuje da je tuženik nedvosmisleno prihvaća sudsku odluku. Ako u slučaju sudske odluke iz ogluhe nije podnesena potvrda ili traženi dokument, provodi se postupak u skladu s člankom 38. stavkom 1. Uredbe br. 2201/2003.

U skladu s uvjetima iz navedene uredbe, postupak za izvršenje odluke u pitanjima roditeljske odgovornosti iz druge države članice EU-a isti je kao postupak za izvršenje nacionalnih odluka. Za više informacija vidjeti prethodno pitanje.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Pravni lijek (žalba) protiv sudske odluke podnosi se sudu koji je donio odluku. O pravnom lijeku odlučuje viši sud.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

U postupcima u vezi s pitanjima roditeljske odgovornosti primjenjivo pravo utvrđuje se u skladu s Haškom konvencijom od 19. listopada 1996. o nadležnosti, primjenjivom pravu, priznavanju, izvršenju i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece. Nad Konvencijom iz 1996. prevladava bilo koji bilateralni međunarodni sporazum koji obvezuje Češku Republiku u odnosu na druge države, osim u slučaju izjave iz članka 52. stavka 1. Konvencije iz 1996. (takva je izjava donesena u odnosu na uzajamni bilateralni sporazum između Češke Republike i Poljske, kojim je osigurano prvenstvo Konvencije iz 1996.).

Posljednji put ažurirano: 06/03/2019

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Roditeljska odgovornost - Estonija

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

Roditeljska odgovornost odnosi se na skrbništvo nad maloljetnim djetetom, što uključuje obvezu i pravo roditelja da skrbi o djetetu. Roditeljska odgovornost uključuje pravo na pružanje skrbi osobi djeteta (skrb o osobi), pravo na upravljanje imovinom djeteta (skrb o imovini) i pravo na donošenje odluka o pitanjima povezanima s djetetom. Skrb o imovini uključuje pravo i obvezu upravljanja imovinom djeteta, kao i zastupanja djeteta. To ne dovodi u pitanje pravo djeteta da samostalno upravlja svojom imovinom u slučajevima predviđenima zakonom.

Roditelj ima ovlast za donošenje odluka povezanih s njegovim maloljetnim djetetom, koja se sastoji od prava na odlučivanje o svakodnevnim pitanjima (obično povezanima s brigom) koja se odnose na dijete. U pravilu odlučivanje o svakodnevnim pitanjima znači donošenje uobičajenih odluka koje je potrebno često donositi i koje nemaju trajan učinak na razvoj djeteta. Osim ovlasti za donošenje odluka, roditelj koji ima skrbništvo ima i pravo na zastupanje svojeg maloljetnog djeteta. Roditelji koji imaju zajedničko skrbništvo imaju zajedničko pravo na zastupanje.

Roditelji imaju pravo na kontakt s djecom, što uključuje obvezu i pravo oba roditelja da održavaju izravan kontakt sa svojom djecom. Pravo roditelja na kontakt s djecom ne ovisi o postojanju skrbništva. Roditelji isto tako imaju obvezu uzdržavanja svoje maloljetne djece.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Uzajamna prava i obveze roditelja i djece proizlaze iz srodstva, koje se utvrđuje u skladu s postupkom propisanim zakonom. Žena koja rodi dijete majka je tog djeteta. Muškarac koji je začeo dijete otac je tog djeteta. Smatra se da je dijete začeo muškarac koji je u braku s majkom djeteta u vrijeme rođenja tog djeteta, koji je priznao očinstvo ili čije je očinstvo utvrdio sud.

Roditelji koji su u braku imaju zajedničku roditeljsku odgovornost, tj. zajedničko skrbništvo nad svojom djecom. Ako u vrijeme rođenja djeteta njegovi roditelji nisu u braku, oni imaju zajedničku roditeljsku odgovornost, osim ako su pri podnošenju izjave namjere povezane s priznavanjem očinstva ili majčinstva izrazili želju da se roditeljska odgovornost prepusti jednom roditelju.

Ako ni jedan roditelj maloljetnog djeteta nema pravo na zastupanje ili ako nije moguće utvrditi roditeljstvo djeteta, djetetu se dodjeljuje zakonski skrbnik. U tom slučaju zakonski skrbnik ima skrbništvo nad djetetom. Obveza je zakonskog skrbnika osigurati odgoj i razvoj djeteta te zaštitu njegovih osobnih i imovinskih interesa.

Pravni skrbnik može biti odrasla fizička osoba s punom pravnom i poslovnom sposobnošću (npr. srodnik djeteta ili treća strana) ili pravna osoba (trgovačko društvo ili lokalna uprava). Pravna osoba imenuje se kao zakonski skrbnik ako nije moguće pronaći odgovarajuću fizičku osobu ili ako je roditelj u oporuci ili ugovoru o nasljeđivanju izričito naveo da bi kao pravnog skrbnika trebalo imenovati pravnu osobu. Pravna osoba obvezna je osobama koje su pod njezinim skrbništvom sustavno tražiti skrbnike koji su fizičke osobe i pružati savjete i osposobljavanje takvim skrbnicima.

Do imenovanja zakonskog skrbnika dužnosti skrbnika privremeno izvršava ruralna općina ili gradska uprava mjesta boravka djeteta koje je uneseno u registar stanovništva, pod uvjetom da su ispunjeni preduvjeti za uspostavu skrbništva. Pri izvršavanju dužnosti skrbnika ruralna općina ili gradska uprava imaju prava i obveze zakonskog skrbnika.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele izvršavati roditeljsku odgovornost nad svojim djetetom, mogu dati suglasnost za davanje djeteta na posvojenje. Suglasnost roditelja za davanje djeteta na posvojenje neće početi proizvoditi učinke prije nego što prođe osam tjedana od rođenja djeteta, a zahtjev za posvojenje ne može se predati sudu prije nego što suglasnost roditelja počne proizvoditi učinke. Uz suglasnost roditelja, dijete se može dati na skrb osobi koja ga želi posvojiti prije nego što suglasnost roditelja počne proizvoditi učinke.

Ako ni jedan roditelj maloljetnog djeteta nema pravo na zastupanje ili ako nije moguće utvrditi roditeljstvo djeteta, sud odlučuje o imenovanju zakonskog skrbnika po službenoj dužnosti ili na temelju zahtjeva ruralne općine ili gradske uprave ili zainteresirane osobe.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Ako su roditelji razvedeni ili rastavljeni, moraju odlučiti kako riješiti daljnja pitanja povezana sa skrbništvom. Roditelji koji imaju skrbništvo mogu se dogovoriti o rješenjima za ostvarivanje svojeg zajedničkog prava na zastupanje. Međutim, uvjeti skrbništva, uključujući prestanak zajedničkog skrbništva, mogu se mijenjati jedino sudskim putem.

Svaki roditelj ima pravo zatražiti od suda, u postupku koji se pokreće na temelju zahtjeva, da se skrbništvo nad djetetom djelomično ili u potpunosti prenese na njega. Sud može odlučivati i u sporu o skrbništvu u okviru sudskog postupka ako se to zatraži u vezi s razvodom braka ili plaćanjem doplatka za uzdržavanje.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Roditelji koji imaju skrbništvo mogu se slobodno dogovarati o izvršavanju zajedničkog skrbništva. Međutim, uvjete skrbništva, uključujući prestanak zajedničkog skrbništva, moguće je mijenjati jedino sudskim putem. O pitanjima povezanima sa skrbništvom odlučuje sud i te su odluke pravno obvezujuće. Kad odlučuju o pitanjima povezanima s djecom, sudovi se prije svega vode najboljim interesima djeteta i uzimaju u obzir sve okolnosti i legitimni interes relevantnih osoba. Sporovi o skrbništvu obuhvaćeni su obiteljskim pravom i vode se pred sudovima na temelju zahtjeva te sudovi o njima odlučuju izdavanjem sudskog naloga. Kako bi utvrdio svoja prava u odnosu na dijete, roditelj mora sudu podnijeti zahtjev.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Roditelji koji imaju skrbništvo mogu se slobodno dogovarati o izvršavanju zajedničkog skrbništva. Međutim, uvjete skrbništva, uključujući prestanak zajedničkog skrbništva, moguće je mijenjati jedino sudskim putem. Kako bi uspjeli postići dogovor, roditelji mogu upotrijebiti usluge obiteljskog mirenja. Lokalna uprava može ih uputiti na odgovarajuće pružatelje usluga. Na primjer, roditelji se o postupku za kontakt s djetetom mogu dogovoriti sami ili s pomoću obiteljskog izmiritelja, ali ako se sporazum prekrši, moraju se obratiti sudu kako bi dobili nalog o izvršenju (tj. sudski nalog).

Kad je riječ o utvrđivanju postupka za kontakt s djetetom, sudovi mogu djelovati kao tijela za mirenje u sudskim postupcima, pri čemu nastoje pomoći roditeljima da postignu sporazum o kontaktu s djetetom. Sudovi saslušavaju stranke što je prije moguće i skreću im pozornost na mogućnost da se za pomoć obrate obiteljskom savjetniku, posebno kad je riječ o postizanju sporazuma u pogledu skrbi o djetetu i odgovornosti za njega. Sud može obustaviti postupak koji se odnosi na dijete ako obustava neće dovesti do odgode kojom se ugrožavaju najbolji interesi djeteta i ako su dotične stranke spremne ići na savjetovanje izvan suda ili ako bi se, prema mišljenju suda, spor zbog drugih razloga mogao riješiti postizanjem sporazuma između stranaka.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Nadležnost sudova uključuje pitanja povezana s pravom roditelja na kontakt s djecom, promjene skrbništva, ponovnu uspostavu skrbništva, obvezu plaćanja doplatka za uzdržavanje i promjene u iznosu doplatka za uzdržavanje na zahtjev roditelja.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Uzajamna prava i obveze roditelja i djece proizlaze iz roditeljstva djece, što znači da roditelj čiji je dijete potomak ima obvezu skrbiti se o djetetu. Uzajamna prava i obveze roditelja i djeteta ovise o tome tko ima skrbništvo nad djetetom, tj. ako samo jedan roditelj ima skrbništvo nad djetetom, taj roditelj ima pravo odlučiti o svim pitanjima povezanima s djetetom bez prethodnog savjetovanja s drugim roditeljem.

Roditelj može imati isključivo skrbništvo nad djetetom od rođenja djeteta, na primjer u slučajevima kad su pri podnošenju izjave namjere povezane s priznavanjem očinstva roditelji izrazili želju da se roditeljska odgovornost prepusti jednom roditelju. Na primjer, roditelj može dobiti isključivo skrbništvo u sljedeća tri slučaja.

Roditelj može dobiti isključivo skrbništvo ako zatraži od suda, u postupku koji se pokreće na temelju zahtjeva, da se skrbništvo nad djetetom djelomično ili u potpunosti prenese na njega. Roditelj će obično zatražiti isključivo skrbništvo u slučaju kad roditelji koji imaju zajedničko skrbništvo trajno žive odvojeno ili ako zbog nekog drugog razloga više ne žele imati zajedničko skrbništvo.

Roditelj može sam izvršavati skrbništvo i u slučajevima kad roditelji imaju zajedničko skrbništvo, ali je skrbništvo jednog od roditelja obustavljeno. Ako je isključivo skrbništvo nad djetetom koje je dodijeljeno roditelju na temelju zakona ili sudske presude obustavljeno i nema razloga očekivati da će razlozi za obustavu prestati postojati, sud skrbništvo dodjeljuje drugom roditelju ako je to u skladu s najboljim interesima djeteta.

Isto tako, sud će dodijeliti skrbništvo drugom roditelju ako je roditelj koji ima isključivo skrbništvo preminuo ili ako mu je oduzeto skrbništvo, osim ako se time ugrožavaju najbolji interesi djeteta.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

Ako imaju zajedničko skrbništvo, roditelji izvršavaju zajedničko skrbništvo u odnosu na svoje dijete i ispunjavaju obvezu skrbi na temelju vlastite odgovornosti i jednoglasno, imajući na umu cjelokupnu dobrobit djeteta. Roditelji koji imaju zajedničko skrbništvo imaju i zajedničko pravo na zastupanje.

Ako roditelji koji imaju zajedničko skrbništvo ne uspiju postići dogovor u pogledu pitanja važnog za dijete, sud može, na zahtjev roditelja, dodijeliti ovlasti za donošenje odluka samo jednom roditelju. U slučaju prijenosa ovlasti za donošenje odluka, sud može ograničiti izvršavanje ovlasti za donošenje odluka ili odrediti dodatne obveze roditelju koji ostvaruje to pravo.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

O sporovima povezanima sa skrbništvom odlučuju pokrajinski sudovi. Kad je riječ o sporu povezanom sa skrbništvom, podnositelj zahtjeva mora pokrajinskom sudu podnijeti zahtjev za donošenje odluke o određenom pitanju u okviru postupka koji se pokreće na temelju zahtjeva. Zahtjev se mora podnijeti pokrajinskom sudu u mjestu boravka djeteta.

Zahtjev mora sadržavati naziv suda, osobne podatke podnositelja zahtjeva, dotične osobe i njihove djece, kao i izričitu molbu podnositelja zahtjeva. Osim toga, u zahtjevu moraju biti navedene činjenice, a podnositelj zahtjeva mora navesti i predstaviti dokaze koje ima na raspolaganju. Zahtjev mora potpisati podnositelj zahtjeva ili njegov zastupnik. U slučaju kad zahtjev potpisuje zastupnik, mora mu se priložiti punomoć ili neka druga isprava kojom se potvrđuje ovlast zastupanja.

Zahtjev i dokumentarni dokazi moraju se sudu podnijeti u pisanom obliku i na estonskom jeziku. Ako zahtjev, molba, pritužba ili prigovor koje je sudu podnio sudionik u postupku nisu na estonskom jeziku, sud će od osobe koja ih je podnijela zahtijevati prijevod dokumentacije do datuma koji je odredio sud.

O pitanjima koja uključuju određivanje pravâ roditeljâ u odnosu na dijete i uvjete kontakta s djetetom, tj. pitanja povezana sa skrbništvom, može se odlučivati u okviru sudskog postupka ako se to zatraži u vezi s razvodom braka ili plaćanjem doplatka za uzdržavanje.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

O pitanjima povezanima sa skrbništvom sudovi odlučuju u skladu s odredbama o sudskim postupcima, uzimajući u obzir utvrđene specifičnosti postupka koji se pokreće na temelju zahtjeva (vidjeti Zakon o parničnom postupku [1]).

Kad je riječ o hitnom postupku, sud može donijeti odluku samo o zahtjevu za doplatak za uzdržavanje koji treba platiti roditelj koji živi odvojeno od svojeg maloljetnog djeteta. O pitanjima povezanima sa skrbništvom ne može se odlučivati u okviru pojednostavnjenog postupka. Međutim, o pitanjima povezanima sa skrbništvom odlučuje se u okviru postupka koji se pokreće na temelju zahtjeva te se stoga taj postupak razlikuje od uobičajenog. Kad je riječ o postupku koji se pokreće na temelju zahtjeva, sud provjerava činjenice i sam prikuplja potrebne dokaze, osim ako je zakonom predviđeno drukčije. Sud nije ograničen zahtjevima ili činjenicama koje su predstavile stranke u postupku niti njihovim procjenama činjenica, osim ako je zakonom predviđeno drukčije. Isto tako, zahtjevi u pogledu zapisnika s rasprava i dostave dokumentacije manje su strogi. Kad je riječ o pitanjima povezanima sa skrbništvom, sudovi mogu odrediti i mjere kojima se uređuje izvršavanje skrbništva ili kontakt s djetetom tijekom postupka ili mjere kojima se osigurava usklađenost s postignutim sporazumima u budućnosti.

Sud može odrediti mjere predostrožnosti ili privremene mjere ako postoji vjerojatnost da bi bez određivanja tih mjera bilo teško ili nemoguće izvršiti sudsku presudu. Kad je riječ o postupcima iz područja obiteljskog prava koji se pokreću na temelju zahtjeva, privremene mjere može odrediti svaki sud u okviru čije se mjesne nadležnosti mjere moraju provoditi. Takve mjere uključuju, na primjer, predaju djeteta drugom roditelju ili ispunjavanje pravne obveze uzdržavanja djeteta; među ostalim, sud može naložiti tuženiku da plati doplatak za uzdržavanje tijekom trajanja postupka ili da pruži jamstva da će ispuniti obvezu plaćanja.

[1] Zakon o parničnom postupku (RT I 2005., 26, 197; RT I, 21. 6. 2014., 58). Na internetu: Poveznica se otvara u novom prozoruhttps://www.riigiteataja.ee/en/eli/513122013001/consolide.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Ako sud zaključi da fizička osoba zbog svoje financijske situacije nije u mogućnosti platiti troškove postupka, može tu osobu djelomično ili u potpunosti osloboditi plaćanja troškova pravne pomoći ili državne pristojbe.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Presuda donesena u postupku koji se pokreće na temelju zahtjeva sudski je nalog na koji se primjenjuju odredbe o sudskim nalozima donesenima u okviru postupka, osim ako je zakonom predviđeno drukčije. Moguće je podnijeti žalbu protiv sudskog naloga povezanog sa skrbništvom u skladu s općim odredbama kojima se uređuje žalbeni postupak, ako podnositelj žalbe smatra da se presuda prvostupanjskog suda temelji na povredi zakonske odredbe (na primjer, ako je prvostupanjski sud nepravilno primijenio zakonsku odredbu materijalnog prava ili postupovnog prava). Zbog prethodno navedenih razloga, žalba u kasacijskom postupku može se podnijeti i Vrhovnom sudu.

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

O pitanjima povezanima sa skrbništvom sudovi odlučuju u okviru postupaka koji se pokreću na temelju zahtjeva. Kad je riječ o postupku u području obiteljskog prava koji se pokreće na temelju zahtjeva, sud izdaje sudski nalog koji je izvršiv od onog trenutka kad počne proizvoditi učinke, osim ako je zakonom predviđeno drukčije. Sudski nalog izdan u postupku koji se pokreće na temelju zahtjeva nalog je za izvršenje. U slučaju da dužnik dobrovoljno ne ispuni obveze koje su mu određene sudskim nalogom povezanim sa skrbništvom, nalog će se izvršiti u okviru postupka izvršenja na temelju zahtjeva koji podnosi tužitelj. U tu svrhu tužitelj mora podnijeti zahtjev sudskom izvršitelju u čijoj je mjesnoj nadležnosti mjesto u kojem dužnik ima boravište ili sjedište ili mjesto u kojem se nalazi imovina dužnika. Kad je riječ o pitanju koje se odnosi na kontakt s djetetom, sudski izvršitelj će u okviru postupka izvršenja surađivati s predstavnikom lokalne uprave mjesta boravišta djeteta, ili, iznimno, mjesta boravišta dužnika, koji posjeduje stručna znanja u pogledu interakcije s djecom. Ako je to potrebno, sudski izvršitelj može predložiti lokalnoj upravi da privremeno smjesti dijete u socijalnu ustanovu. Ako dužnik onemogućava obvezno izvršenje, može mu se izreći novčana kazna.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

U skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, sudska odluka donesena u državi članici priznaje se u drugim državama članicama bez potrebe bilo kakvog posebnog postupka. Uredba se primjenjuje u svim državama članicama Europske unije osim u Danskoj.

Sudska odluka o izvršavanju roditeljske odgovornosti nad djetetom, koja je donesena u državi članici i koja je u toj državi članici postala izvršiva te je dostavljena, izvršiva je i u drugoj državi članici ako je u toj državi članici, na zahtjev bilo koje zainteresirane strane, proglašena izvršivom. U tu svrhu, zahtjev za izdavanje potvrde izvršivosti mora se podnijeti sudu.

Sudovi kojima bi se trebali podnijeti zahtjevi mogu se pronaći ovdje.

Stranka koja nastoji osporiti priznavanje ili koja zahtijeva izdavanje potvrde izvršivosti mora dostaviti:

(a) presliku sudske odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti; i

(b) potvrdu koja se odnosi na sudske odluke o roditeljskoj odgovornosti.

Navedeni je obrazac dostupan ovdje.

Sudska odluka koja se odnosi na roditeljsku odgovornost ne priznaje se:

(a) ako je takvo priznavanje očito u suprotnosti s javnim redom u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje, uzimajući u obzir interes djeteta;

(b) ako je donesena, osim u žurnome predmetu, a da pri tome djetetu nije omogućeno saslušanje, kršeći pri tome temeljna postupovna načela države članice u kojoj se zahtijeva priznavanje;

(c) ako je donesena u odsustvu osobe, a osobi koja se nije pojavila pred sudom nije dostavljeno pismeno o pokretanju postupka ili jednakovrijedno pismeno pravodobno da bi mogla pripremiti svoju obranu, osim ako je utvrđeno da je ta osoba nedvosmisleno prihvatila sudsku odluku;

(d) na zahtjev bilo koje osobe koja smatra da sudska odluka zadire u njezinu roditeljsku odgovornost, ako je donesena bez saslušanja te osobe;

(e) ako je nepomirljiva s kasnijom sudskom odlukom koja se odnosi na roditeljsku odgovornost donesenu u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje;

(f) ako je nepomirljiva s kasnijom sudskom odlukom koja se odnosi na roditeljsku odgovornost, donesenu u drugoj državi članici ili državi nečlanici u kojoj dijete ima uobičajeno boravište, ako ta kasnija sudska odluka ispunjava uvjete potrebne za njezino priznavanje u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje;

ili

(g) ako nije poštovan postupak propisan člankom 56. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Sudovi kojima bi se trebali podnijeti zahtjevi mogu se pronaći ovdje.

Stranka koja nastoji osporiti priznavanje ili koja zahtijeva izdavanje potvrde izvršivosti mora dostaviti:

(a) presliku sudske odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti; i

(b) potvrdu koja se odnosi na sudske odluke o roditeljskoj odgovornosti iz članka 39. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003.

Navedeni je obrazac dostupan ovdje.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

U skladu s estonskim Zakonom o međunarodnom privatnom pravu [1], odnosi između djeteta i njegovih roditelja uređeni su pravom države u kojoj dijete ima boravište.

Osim toga, Haška konvencija iz 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, izvršenju i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece primjenjuje se među državama potpisnicama Konvencije.

Određivanje mjerodavnog prava isto tako može ovisiti o sporazumima o pravnoj pomoći. Republika Estonija sklopila je sporazume o pravnoj pomoći sa sljedećim državama:

  • Sporazum o pravnoj pomoći i pravnim odnosima između Republike Estonije, Republike Litve i Republike Latvije (1993.)
  • Sporazum o pravnoj pomoći i pravnim odnosima u građanskim, obiteljskim i kaznenim stvarima između Republike Estonije i Ruske Federacije (1993.)
  • Sporazum o pravnoj pomoći i pravnim odnosima u građanskim i kaznenim stvarima između Republike Estonije i Ukrajine (1995.)
  • Sporazum o pravnoj pomoći i pravnim odnosima u građanskim, radnopravnim i kaznenim stvarima između Republike Estonije i Republike Poljske (1999.).

Budući da su sve strane u sporazumima o pravnoj pomoći sklopljenima s Litvom, Latvijom i Poljskom isto tako potpisnice Haške konvencije iz 1996., strane su odlučile da će pri određivanju mjerodavnog prava primjenjivati odredbe Konvencije.

[1] Zakon o međunarodnom privatnom pravu (RT I 2002., 35, 217). Na internetu: Poveznica se otvara u novom prozoruhttps://www.riigiteataja.ee/en/eli/513112013009/consolide.

Posljednji put ažurirano: 05/07/2019

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Roditeljska odgovornost - Irska

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

Pravni pojam „roditeljska odgovornost”, koji se u Irskoj naziva „skrbništvo”, odnosi se na posjedovanje svih prava i obveza povezanih s djetetom koje proizlaze iz prava ili pravnog sporazuma ili koje je dodijelio sud. Nositelj roditeljske odgovornosti posjeduje pravo na skrbništvo i pravo kontakta, među ostalim pravima koja se odnose na dobrobit djeteta.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Roditelji koji su u braku u načelu imaju zajedničku roditeljsku odgovornost nad svojim djetetom. Ako roditelji nisu u braku, u pravilu je majka nositelj roditeljske odgovornosti, ali biološki otac djeteta može se imenovati skrbnikom na temelju dogovora između roditelja ili odluke suda.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Da. Preko svoje Agencije za djecu i obitelj (TUSLA) Uprava za zdravstvene usluge može se obratiti okružnom sudu u svrhu dobivanja naloga za skrb koji su obvezni za djecu mlađu od 18 godina. U iznimnim okolnostima, sud može imenovati skrbnika u svrhu izvršavanja roditeljske odgovornosti ako roditelj ne može ili ne želi to činiti. Oporučni skrbnik može se imenovati nakon smrti roditelja ako je taj roditelj putem oporuke ili dodatka oporuci odabrao skrbnika, ili ga može imenovati sud. Ako roditelj nije odabrao skrbnika, Uprava za zdravstvene usluge može se preko svoje Agencije za djecu i obitelj (TUSLA) obratiti okružnom sudu u svrhu dobivanja naloga koji su obvezni za djecu mlađu od 18 godina ako im je roditelj preminuo ili nije sposoban skrbiti o djetetu.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Ako se roditelji djeteta razvedu ili „rastanu”, o uvjetima skrbništva i kontakta može se odlučiti na temelju dogovora između roditelja. Ako roditelji ne mogu postići sporazum, mogu se obratiti sudu i od suca dobiti naloge povezane sa skrbništvom ili kontaktom.  Kada su oba roditelja skrbnici djeteta, na tu činjenicu ne utječu razvod ni rastava. Međutim, sud može oduzeti skrbništvo ocu djeteta koji nije u braku s majkom djeteta u vrlo iznimnim okolnostima i samo kada je to potrebno s obzirom na dobrobit djeteta.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Roditelji koji sklope sporazum u pogledu pitanja roditeljske odgovornosti obvezni su predstaviti taj sporazum pred sudom kako bi dobili sudski nalog u kojem se odražava taj sporazum i koji ga čini pravno obvezujućim. Sud se mora uvjeriti da su bilo kakvim sporazumom na odgovarajući način zaštićena prava djeteta i može odbiti izdati nalog ako nije uvjeren da roditelji, ili jedan od njih, izvršavaju svoje obveze u odnosu na dijete. Takvim se sporazumom ne može prekinuti status skrbnika bilo kojeg roditelja.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Strane imaju pravo na pristup metodama za rješavanje sukoba koje nisu pravne prirode, kao što su posredovanje ili savjetovanje.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Sudac može odlučivati o svim pitanjima povezanima s dobrobiti djeteta, uključujući, među ostalim, pitanja povezana sa skrbništvom, skrbi i kontaktom. Vidjeti prethodno navedeno u pitanjima br. 4 i 5 – sud ne može oduzeti skrbništvo roditeljima koji su u braku ni biološkoj majci, ali može postaviti uvjete za izvršavanje roditeljske odgovornosti.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Ne. Iako roditelj koji ima isključivo skrbništvo nad djetetom ima ovlasti za odlučivanje o svakodnevnoj skrbi za dijete i odgoju djeteta, roditelj koji je skrbnik, ali ne skrbi svakodnevno o djetetu, ima pravo na to da se drugi roditelj s njim savjetuje o svim pitanjima povezanima s dobrobiti djeteta, uključujući, među ostalim, o tome gdje bi se dijete trebalo obrazovati i gdje bi trebalo živjeti.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

Zajedničko skrbništvo dodjeljuje se roditeljima ako između njih ne postoji izrazito neprijateljstvo i omogućuje im da zajednički donose odluke o važnim pitanjima povezanima s dobrobiti djeteta i onima o svakodnevnoj skrbi za dijete. To ne znači da oba roditelja imaju pravo na jednaku količinu vremena s djetetom, već se time osigurava da oba roditelja imaju jednake dužnosti i obveze u odnosu na dijete.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

Stranke koje žele podnijeti zahtjev povezan s roditeljskom odgovornošću u pravilu ga podnose okružnom sudu. Međutim, kad je riječ o određenim zahtjevima koji prate bračne sporove, može biti potrebno obratiti se regionalnom sudu ili Vrhovnom sudu. Vrhovni sud ima isključivu nadležnost u pogledu pitanja povezanih s otmicom djece.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

Da. Moguće je obratiti se sudu jednostranim (ex parte) zahtjevom, tj. bez obavješćivanja druge stranke, ako bi obavješćivanje tuženika na uobičajen način dovelo do okolnosti koje bi izložile dijete riziku.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Da. Pravna pomoć dobiva se putem sustava za pravnu pomoć u građanskim stvarima. U okviru tog sustava pomoć se dodjeljuje na temelju provjere imovinskog stanja.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Da. Moguće je podnijeti žalbu protiv odluke prvostupanjskog suda, tj. suda pred kojim je postupak pokrenut. Međutim, u pravilu nije moguće podnijeti žalbu protiv odluke bilo kojeg žalbenog suda.

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Osobe koje nastoje osigurati izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti trebale bi provjeriti pravila odgovarajućih sudova ili ustanova. Osim kad je riječ o jednostranim (ex parte) zahtjevima, tuženika je potrebno obavijestiti o namjeri pokretanja bilo kakvog postupka u cilju osiguravanja izvršenja presude.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Vidjeti odgovor na pitanje br. 14.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Vrhovnom sudu, koji ima potpunu i prvostupanjsku nadležnost.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

Zakonom o zaštiti djece (Haškoj konvenciji) iz 2000. daje se pravna snaga Haškoj konvenciji o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, izvršenju i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece iz 1996. koja se primjenjuje u tom području. Nadalje, Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću (Uredba Bruxelles II.a) isto se tako primjenjuje u tom području.

Posljednji put ažurirano: 03/07/2019

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Roditeljska odgovornost - Grčka

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

Roditeljska odgovornost pravo je i obveza roditelja. Ona obuhvaća skrb o maloljetnoj osobi, upravljanje djetetovom imovinom i zastupanje djeteta u bilo kojem pitanju, transakciji ili sporu koji se odnosi na dijete ili djetetovu imovinu. Roditeljskom odgovornošću stoga se osigurava zaštita osobnih i imovinskih prava maloljetne osobe.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Roditeljsku odgovornost zajednički izvršavaju oba roditelja. Sve odluke roditelja u vezi s izvršavanjem roditeljske odgovornosti moraju se donositi vodeći računa o interesima djeteta.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Ako jedan od roditelja ne može izvršavati roditeljsku odgovornost, iz praktičnih (npr. hospitalizacija, zatvor) ili pravnih razloga (pravna nesposobnost), taj roditelj i dalje je nositelj prava, a roditeljsku odgovornost izvršava drugi roditelj.

Ako nijedan roditelj ne može izvršavati roditeljsku odgovornost, maloljetnom djetetu dodjeljuje se skrbnik. Roditelji zadržavaju roditeljsku odgovornost, samo kao nositelji prava, ali je ne mogu izvršavati

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

U slučaju razvoda ili rastave, i ako su oba roditelja živa, pitanje roditeljske odgovornosti rješava sud. Roditeljska odgovornost može se dodijeliti jednom roditelju ili oboma roditeljima, ako su oba roditelja suglasna i istovremeno utvrde mjesto prebivališta djeteta. Sud može odlučiti drugačije i posebno može podijeliti izvršavanje roditeljske odgovornosti između roditelja ili ga povjeriti trećoj osobi.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Ako sud mora utvrditi ostvarivanje roditeljske odgovornosti, kao u slučaju razvoda ili rastave, on uzima u obzir postojeće sporazume između roditelja, ali takvi sporazumi nisu obvezujući za sud. Na sporazume te vrste ne primjenjuju se posebne formalnosti, pod uvjetom da su zakonski dostavljeni na znanje sudu. Uobičajeni je postupak dostaviti dokument koji su sastavile zainteresirane stranke i u kojem je utvrđen njihov dogovor. To je izričito predviđeno zakonom u slučaju sporazumnog razvoda braka roditelja maloljetne djece i u tom se slučaju sudu mora dostaviti pisani sporazum između roditelja u kojem se utvrđuje skrbništvo nad djecom.

U svim ostalim pogledima, roditelji se mogu neformalno dogovoriti o izvršavanju roditeljske odgovornosti bez ispunjavanja formalnosti ili provedbe formalnog postupka za podjelu odgovornosti u praksi pri čemu jedan aspekt izvršava jedan roditelj, a drugi aspekt drugi roditelj: na primjer, jedan roditelj može imati skrbništvo nad djetetom, a drugi može upravljati imovinom maloljetnika i zastupati njegove ili njezine interese.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Ako roditelji ne mogu postići dogovor o pitanju roditeljske odgovornosti, a donošenje odluke je u djetetovom najboljem interesu, o tome će pitanju odlučiti sud. Mirenje je alternativni način rješavanja sporova.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Ako se roditelji ne slažu o određenom pitanju u pogledu izvršavanja svoje roditeljske odgovornosti i obrate se sudu, sud može odlučiti samo o tome pitanju. To može biti bilo koje pitanje koje je nastalo tijekom izvršavanja roditeljske odgovornosti i koje je uzrok neslaganja između roditelja od kojih svaki zadržava svoje mišljenje, tako da je njegovo rješenje u najboljem interesu djeteta. Ono može biti objektivno ozbiljno, npr. odabir imena, pristanak za operaciju i slično, ili može biti pitanje koje nema veliku objektivnu važnost, ali koje roditelji smatraju dovoljno važnim za obraćanje sudu.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Da, u načelu, ako je pitanje u okviru skrbništva nad djetetom koje je dodijeljeno jednom roditelju. Roditelji uvijek mogu odlučiti da neće prihvatiti rješenje suda kojim se isključivo skrbništvo dodjeljuje jednom roditelju: čak i nakon što je sud donio sudsku odluku, oni se mogu dogovoriti da će primijeniti drugačije rješenje kojim se drugom roditelju daje uloga u skrbi o djetetu pod uvjetom, naravno, da je to rješenje u najboljem interesu djeteta.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

To znači da roditelji moraju zajednički donijeti odluku o skrbi o djetetu.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

Nadležni sud uvijek je sudac pojedinac prvog stupnja (μονομελές πρωτοδικείο). Zahtjevi se podnose sudu koji ima mjesnu nadležnost i moraju se uručiti tuženiku. Sudu je potrebno dostaviti i dokumente koji služe kao osnova za zahtjev.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

Sudac pojedinac prvostupanjskog suda odlučuje u skladu s posebnim postupkom propisanom u članku 681. točkama (b) i (c) Zakona o parničnom postupku. Postupak je oblikovan po uzoru na postupke za radne sporove, u skladu s ubrzanim postupkom. U prvom redu zbog osobnog karaktera sporova radi ostvarivanja roditeljske odgovornosti, on primjenjuje određene odredbe iz bračnih sporova i pravila za neparničnu nadležnost u vezi s istražnim dijelom i izvođenjem dokaza po nahođenju suda. Međutim, kada su sporovi koji se odnose na ostvarivanje roditeljske odgovornosti povezani s bračnim sporovima iz članka 592. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (npr. razvod i poništaj braka) ili sporovi iz članka 614. stavka 1. Zakona (npr. utvrđivanje očinstva), sud mora primijeniti postupak iz članaka 598. – 612. i 616. – 622. Zakona. Hitni postupci mogu se rješavati privremenim mjerama (ασφαλιστικά μέτρα) i privremenim odlukama (προσωρινή διαταγή).

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Da, pod određenim uvjetima koji se primjenjuju na pravnu pomoć.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Sudska odluka o roditeljskoj odgovornosti može se ukinuti ili izmijeniti ako su se promijenile okolnosti na temelju kojih je sud donio odluku. U protivnom se sudska odluka o roditeljskoj odgovornosti može osporiti redovnim pravnim lijekovima (žalba o činjenicama i pravu (έφεση), žalba samo na temelju pravnih pitanja (kasacija, αναίρεση), zahtjev za ukidanje (ανακοπή ερημοδικίας), preispitivanje (αναψηλάφηση)), u skladu s uobičajenim zahtjevima.

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Sudska odluka koja se odnosi na roditeljsku odgovornost izvršiva je u skladu s člankom 950. Zakona o parničnom postupku ako se njome određuje i obveza, odnosno, ako se ne rješava samo pitanje roditeljske odgovornosti ili skrbništva nad maloljetnim djetetom ili kontakata s djetetom već se nalaže predaja ili vraćanje djeteta ili se utvrđuju načini ostvarivanja kontakta ili se strankama zabranjuje da poduzimaju protivne mjere. Posebno ako se (a) sudskom odlukom kojom se nalaže predaja djeteta zahtijeva od roditelja kod kojeg se dijete nalazi da postupi u skladu sa sudskom odlukom te, ako ne postupi u skladu sa sudskom odlukom, u istoj odluci može biti predviđeno automatsko određivanje financijske kazne u iznosu do 50 000 EUR koja će se platiti podnositelju zahtjeva koji traži predaju ili vraćanje djeteta ili pritvora u trajanju do godine dana ili obje kazne zajedno (neizravno izvršenje (έμμεση εκτέλεση)); i (b) ako je onemogućen osobni kontakt roditelja s djetetom, u sudskoj odluci o kontaktu može se osobi koja sprječava taj kontakt zaprijetiti financijskom kaznom ili pritvorom (komplementarno izvršenje (αναπληρωματική εκτέλεση)).

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Sudske odluke o roditeljskoj odgovornosti donesene u drugim državama članicama grčka upravna tijela automatski priznaju bez dodatnih formalnosti. Grčki sudovi nadležni su odlučivati o valjanosti strane sudske odluke ili o zahtjevu za priznanje strane odluke bez prethodnog ispitivanja nadležnosti države članice podrijetla. Kada se priznavanje traži u Grčkoj, grčki sudovi mogu odbiti priznati odluku o roditeljskoj odgovornosti u sljedećim slučajevima: (a) protivna je nacionalnoj javnoj politici uzimajući u obzir najbolje interese djeteta ili (b) nespojiva je s kasnijom sudskom odlukom koja se odnosi na roditeljsku odgovornost donesenu na grčkim sudovima. Nadalje, ako su, u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2201/2003, na temelju mjesta djetetova boravišta nadležni grčki sudovi, kao sudovi države članice u kojoj se traži priznanje, oni mogu o pitanju roditeljske odgovornosti za dijete odlučiti drugačije donoseći odluku kasnije u predmetu bez prethodnog ispitivanja nadležnosti države članice podrijetla i obvezujuće prirode njezine odluke (primjerice je li protiv nje dopuštena žalba).

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Nadležni sud u opisanim slučajevima jest sudac pojedinac na prvostupanjskom sudu koji rješava predmet na temelju postupka koji se primjenjuje na takvu vrstu spora.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

Odnosi između roditelja i djeteta uređeni su sljedećim pravom prema redu prvenstva: (1) pravom države posljednjeg zajedničkog državljanstva; (2) pravom u mjestu posljednjeg zajedničkog uobičajenog boravišta; (3) pravom države čije državljanstvo ima dijete.

Posljednji put ažurirano: 21/10/2016

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Izvorna jezična inačica ove stranice španjolski nedavno je izmijenjena. Naši prevoditelji trenutačno pripremaju jezičnu inačicu koju vidite.

Roditeljska odgovornost - Španjolska

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

U španjolskom se pravu roditeljska odgovornost obično naziva „patria potestad” (roditeljska nadležnost). Sastoji se od prava i dužnosti pojedinaca, obično roditelja, ili pravnih osoba kojima je zakonom ili sudskom odlukom povjerena zaštita maloljetnika i njegove imovine.

Roditeljska odgovornost uvijek se mora izvršavati u korist djece u skladu s njihovim osobnostima i poštujući njihov tjelesni i psihološki integritet. Ona uključuje sljedeće dužnosti i ovlasti:

1. brigu o djeci, boravak s djecom, hranjenje djece, odgoj djece i osiguranje da dobiju sveobuhvatno obrazovanje.

2. zastupanje djece i upravljanje njihovom imovinom.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Roditelji imaju roditeljsku odgovornost za maloljetnike.

U slučaju rastave, razvoda, razdvajanja ili prestanka zajedničkog života roditelja, sva prava i dužnosti za donošenje odluke o maloljetnicima u odnosu na njihove osobe i imovinu pripadaju obama roditeljima, osim u iznimnim okolnostima.

Ako roditelji žive odvojeno, roditeljsku odgovornost izvršava roditelj s kojim dijete živi. Međutim, na temelju obrazloženog zahtjeva drugog roditelja, sud može u interesu djeteta tome roditelju povjeriti izvršavanje roditeljske odgovornosti zajedno s drugim roditeljem ili može između majke i oca podijeliti funkcije svojstvene izvršavanju roditeljske odgovornosti.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Prema španjolskom pravu, ako roditelji ne izvršavaju dužnosti zaštite propisane zakonom o skrbi o maloljetnicima ili ih ne izvršavaju na odgovarajući način, za izvršavanje roditeljske odgovornosti nad maloljetnicima mogu se imenovati drugi srodnici, osobe ili institucije.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

U slučaju razvoda ili rastave roditelja, roditeljska odgovornost može se utvrditi na sljedeće načine:

Ÿ   na zahtjev oba roditelja sporazumom o uređenju (convenio regulado) koji moraju odobriti sudovi,

Ÿ sudskom odlukom, u parničnom postupku.

Roditeljsku odgovornost, kao instituciju za zaštitu maloljetnika, imaju oba roditelja.

Rješenja za skrb o maloljetnicima i skrbništvo nad njima mogu se sažeti na sljedeći način:

Ÿ   dodjela skrbništva samo jednom roditelju: to je najčešće rješenje u postupcima rastave, sporazumnog razvoda ili bračnim parnicama; za roditelja koji nema skrbništvo moraju se utvrditi mehanizmi posjećivanja,

Ÿ   zajedničko skrbništvo, što znači da djeca naizmjence borave s jednim ili drugim roditeljem,

Ÿ   iznimno, ovisno o okolnostima i ako je to u interesu maloljetnika, može se donijeti sudska odluka kojom se skrb o djetetu i skrbništvo dodjeljuju trećoj osobi, na prijedlog samih roditelja ili na temelju izravne odluke suda.

U slučajevima kada je za skrb o maloljetniku odgovorno javno tijelo, ta se situacija održava i skrbništvo se ne dodjeljuje niti jednom od roditelja.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Osobe koje postignu dogovor o pitanjima roditeljske odgovornosti moraju dostaviti potpisani sporazum o uređenju roditeljske odgovornosti u kojem su sadržane sve dogovorene točke. U njemu mora, pored ostalih mjera, posebno biti uređeno sljedeće:

  • skrb i skrbništvo nad maloljetnikom,
  • pravo posjećivanja za roditelje,
  • izvršavanje roditeljske odgovornosti,
  • uporaba roditeljskog doma,
  • naknada za uzdržavanje maloljetnika.

Sporazum o uređenju roditeljske odgovornosti podnosi se zajedno sa zahtjevom odgovarajućem prvostupanjskom sudu. Taj sporazum roditelji moraju potvrditi na sudu koji, nakon saslušanja maloljetnika, ako su dovoljno stari, i državnog odvjetnika, ocjenjuje sporazum.

Sudac će odobriti sporazume između roditelja koji su doneseni radi uređivanja posljedica poništaja, rastave ili razvoda braka ako nisu štetni za djecu. Ako stranke predlože rješenje za posjećivanje i komunikaciju između bake i djedova i njihovih unuka, sud ih može odobriti nakon provođenja rasprave s bakama i djedovima u kojoj su oni dali svoju suglasnost.

Odbacivanje sporazuma mora se izvršiti obrazloženom odlukom. U tom slučaju bračni partneri, prema potrebi, sucu podnose novi prijedlog na odobrenje.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Obiteljsko mirenje najbolja je alternativna mjera sudskoj odluci za postizanje sporazuma između stranaka.

Da bi bili izvršivi, doneseni sporazumi moraju uvijek biti odobreni sudskom odlukom.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Sudac u sudskoj odluci uvijek mora odlučiti o sljedećim pitanjima u interesu maloljetne djece, pritom, ako je moguće, izbjegavajući razdvajanje braće i sestara, i nakon što je saslušao djecu ako su pravno sposobna:

  • o sudskim mjerama u vezi sa skrbništvom i skrbi koji se dodjeljuju jednom ili oba roditelja i o obrazovanju,
  • o posjećivanju djeteta navodeći vrijeme, način i mjesto kada roditelji mogu komunicirati djetetom i s njime provoditi vrijeme,
  • iznimno, ta će prava posjećivanja morati biti ograničena ili obustavljena u slučaju ozbiljnih okolnosti ili ako jedan od roditelja ozbiljno ili učestalo propušta izvršavati svoje dužnosti,
  • o dodjeli roditeljske odgovornosti i, ako je potrebno i primjereno za djecu, o tome da će jedan roditelj potpuno ili djelomično izvršavati roditeljsku odgovornost, uključujući lišavanje te odgovornosti,
  • o uzdržavanju koje će plaćati svaki roditelj radi zadovoljavanja djetetovih potreba uzimajući u obzir gospodarske okolnosti i o donošenju mjera koje su nužne za osiguranje učinkovitosti uzdržavanja,
  • o davanju na korištenje obiteljskog doma i predmeta koji se uobičajeno koriste u slučajevima kada nema suglasnosti među roditeljima, pri čemu se prednost daje bračnom drugu koji ima skrbništvo nad maloljetnom djecom.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

U načelu oba roditelja dijele roditeljsku odgovornost. Oba roditelja stoga imaju ovlasti odlučivati o svim pitanjima koja se odnose na maloljetnika i rješavati sva pitanja, čak i ako je skrbništvo dodijeljeno samo jednom od njih.

Ako se roditelji ne slažu oko odluke koja se može donijeti ili koja bi trebala biti donesena u vezi s maloljetnim djetetom, na primjer u vezi s pitanjima školovanja i obrazovanja kao što je izbor škole ili slobodnih aktivnosti, zdravstvene skrbi kod odabira liječnika, osobnih pitanja kao što je izbor imena ili vjerskog obrazovanja ili izbor mjesta ili države u kojoj će maloljetnici živjeti i slično i kada se pokazalo da je uzajamni dogovor nemoguć, jedan od roditelja može od suda zatražiti rješavanje spora.

Nakon saslušanja oba roditelja i djeteta, ako ono ima sposobnost prosuđivanja, sud će dodijeliti ovlasti donošenja odluka ocu ili majci. U slučaju neslaganja ili nekog drugog uzroka kojim se ozbiljno ugrožava izvršavanje roditeljske odgovornosti, sudac može u potpunosti ili djelomično dodijeliti ovlasti odlučivanja jednom od roditelja ili ih podijeliti među njima. Sve te mjere mogu se donijeti na najduže dvije godine.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

U slučajevima kada je skrbništvo nad maloljetnikom dodijeljeno i jednom i drugom roditelju, u praksi svaki od roditelja naizmjence skrbi o maloljetniku određeno vrijeme, koje se obično podudara s školskim razdobljima, kao što su semestri ili godine.

Blagdani se dijele među roditeljima.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

Nadležni sud u sudskim postupcima za rastavu ili sporazumni razvod braka jest prvostupanjski sud koji je nadležan u mjestu gdje se nalazi posljednji bračni dom, ili dom jednog od podnositelja zahtjeva.

Nadležni sud za bračne parnice jest prvostupanjski sud u mjestu zajedničkog doma, a ako bračni drugovi imaju boravište u mjestima gdje nadležnost imaju različiti sudovi, tužitelj može odabrati između suda u mjestu posljednjeg bračnog doma ili u mjestu gdje tuženik ima boravište.

U postupcima koji se odnose isključivo na skrb, skrbništvo i uzdržavanje maloljetne djece, a roditelji nisu u braku, nadležan je prvostupanjski sud u mjestu posljednjeg zajedničkog boravišta roditelja. Ako žive u različitim sudskim jurisdikcijama, tužitelj može izabrati između suda u mjestu boravišta tuženika ili suda u mjestu boravišta maloljetnika.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

U tim se slučajevima primjenjuju sljedeći postupci:

u slučajevima kada postoji suglasnost među strankama, sporazumni postupak utvrđen člankom 777. Zakona o parničnom postupku za rastavu, razvod i donošenje konačnih mjera o skrbi, skrbništvu i uzdržavanju maloljetne djece, ako roditelji nisu u braku,

ako među strankama ne postoji suglasnost, parnični postupak u skladu s člancima 770. i 774. Zakona o parničnom postupku, koji se primjenjuje i na obiteljske postupke i postupke o maloljetnicima, kada roditelji nisu u braku.

U hitnim slučajevima može se zatražiti donošenje mjera u skladu sa sljedećim postupcima:

privremene mjere prije podnošenja zahtjeva za poništaj, rastavu, razvod ili u postupcima koji se odnose na skrb i skrbništvo nad maloljetnom djecom i uzdržavanje. Na to se primjenjuju članci 771. do 772. Zakona o parničnom postupku.

Izričito je predviđeno da, ako nema osnove za hitno djelovanje, mogu biti primijenjene mjere donesene u prvoj odluci, s neposrednim učinkom.

Privremene mjere koje proizlaze iz prihvaćanja zahtjeva za pokretanje bračnog spora ili postupka koji se odnosi na maloljetnike, kao u prethodnim slučajevima. To je predviđeno u članku 773. Zakona o parničnom postupku.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Moguće je dobiti punu ili djelomičnu pravnu pomoć pod uvjetom da je dostavljen dokaz da su ispunjeni uvjeti za pravo na pravnu pomoć, u skladu sa Zakonom o pravnoj pomoći. (Vidi „Pravna pomoć – Španjolska”).

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Da bi se moglo znati protiv kojih je odluka dopuštena žalba, treba razlikovati između svih mogućih odluka koje se odnose na pitanja roditeljske odgovornosti, odnosno između sljedećih:

Ÿ   protiv svih odluka donesenih u parničnom postupku dopuštena je žalba pokrajinskom sudu,

Ÿ   protiv odluka donesenih u postupku za sporazumni razvod također je dopuštena žalba pokrajinskom sudu ako je dogovorena mjera koja se razlikuje od uvjeta iz sporazuma o uređivanju.

U zakonu nije predviđen pravni lijek protiv odluka o prethodnim ili privremenim mjerama ili o odlukama o ostvarivanju roditeljske odgovornosti.

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Ako se sudske odluke o roditeljskoj odgovornosti ne izvršavaju dobrovoljno, može se podnijeti zahtjev prvostupanjskom sudu koji je donio odluku tražeći izvršenje mjere ili mjera koje nisu ispunjene.

Treba navesti odluku čije se izvršenje traži i osobu protiv koje se traži izvršenje te odluke.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Odluke o izvršavanju roditeljske odgovornosti u bračnim sporovima u vezi s djetetom donesene u jednoj državi članici koje su izvršive u predmetnoj državi članici i koje su prijavljene, priznaju se u Španjolskoj na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke bez potrebe za provođenjem posebnog postupka u skladu s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću.

Izvršenje se traži podnošenjem zahtjeva za izvršenje sudu u mjestu boravišta maloljetnika ili u mjestu u kojem se zahtijeva izvršenje. Zahtjevu mora biti priložena preslika sudske odluke čije se izvršenje zahtijeva koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti u skladu sa standardnim obrascem iz Priloga V. Obvezno je zastupanje odvjetnika ili sudskog zastupnika.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Ako želi u Španjolskoj osporiti priznavanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koja je donesena u drugoj državi članici, predmetna stranka mora podnijeti zahtjev prvostupanjskom sudu kojem je podnesen zahtjev za priznavanje i tvrditi da postoje razlozi za nepriznavanje utvrđeni u Uredbi 2201/2003.

Osnove za podnošenje zahtjeva sljedeće su:

Ÿ   odluka je očito u suprotnosti s javnim redom, vodeći računa o najboljim interesima djeteta,

Ÿ   dijete nije imalo priliku izjasniti se (osim u hitnim slučajevima),

Ÿ   odluka je donesena u odsutnosti i nije dostavljeno ili prijavljeno pismeno o pokretanju postupka, osim ako je dokazano da je odluka prihvaćena

Ÿ   ako strana koja osporava priznavanje i tvrdi da se odlukom ugrožava izvršavanje roditeljske odgovornosti nije saslušana,

Ÿ   ako je nespojiva s drugom naknadno donesenom odlukom.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

Primjenjuje se pravo primjenjivo u maloljetnikovu uobičajenom mjestu boravišta, u skladu s Haškom konvencijom o zaštiti djece iz 1996.

Posljednji put ažurirano: 05/04/2019

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Roditeljska odgovornost - Hrvatska

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima. Roditelj se ne može odreći prava na roditeljsku skrb. Roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

U sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu; odgoj i obrazovanje; ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja te pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom. Također u sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Kad roditelji trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Roditelji su dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno.

Jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Roditelj nastavlja samostalno ostvarivati roditeljsku skrb bez sudske odluke ako je drugi roditelj umro ili je proglašen umrlim, a roditelji su prije smrti jednoga od njih roditeljsku skrb ostvarivali zajednički. Jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

U slučajevima kad je roditelj djeteta maloljetna osoba ili osoba lišena poslovne sposobnosti u dijelu u kojem nije u stanju ostvarivati roditeljsku skrb nastupa mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi zbog pravnih zapreka. Dok traje mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi, svakodnevnu skrb o djetetu može ostvarivati prethodno navedeni roditelj samostalno ili zajedno s drugim roditeljem djeteta ili skrbnikom djeteta imenovanim sukladno odredbama Obiteljskog zakona o imenovanju skrbnika djetetu. Gore navedeni roditelj ne može zastupati dijete, a ako je lišen poslovne sposobnosti, ne može ga zastupati u dijelu u kojem je lišen poslovne sposobnosti. Dijete zastupa drugi roditelj ili skrbnik djeteta koji je dužan poštovati mišljenje roditelja.

U slučaju neslaganja roditelja djeteta međusobno ili roditelja i skrbnika djeteta oko zastupanja djeteta u vezi s odlukama koje su bitne za dijete sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili skrbnika donijeti rješenje kojim će odrediti tko će zastupati dijete u toj stvari.

Sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili centra za socijalnu skrb donijeti rješenje o mirovanju ostvarivanja roditeljske skrbi (mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi zbog stvarnih prepreka) ako je roditelj odsutan i nepoznatog boravišta ili spriječen iz objektivnih razloga dulje vrijeme ostvarivati roditeljsku skrb. Dok traje mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi zbog gore navedenih razloga, roditelj nema pravo na njezino ostvarivanje. Dok traje takvo mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi, roditeljsku skrb ostvaruje drugi roditelj samostalno ili se dijete stavlja pod skrbništvo sukladno odredbama Obiteljskog zakona. Sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja kojem miruje ostvarivanje roditeljske skrbi ili centra za socijalnu skrb donijeti rješenje o prestanku mirovanja ostvarivanja roditeljske skrbi zbog stvarnih zapreka kad prestanu postojati razlozi zbog kojih je određeno mirovanje roditeljske skrbi.

Ako roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb i jedan od njih umre, drugi roditelj nastavlja samostalno ostvarivati roditeljsku skrb. Ako roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb umre, sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, drugog roditelja ili centra za socijalnu skrb donijeti rješenje kojim će povjeriti ostvarivanje roditeljske skrbi drugom roditelju, ako je to u skladu s dobrobiti djeteta. U slučaju smrti oba roditelja, centar za socijalnu skrb će dijete staviti pod skrbništvo. Roditelj koji ostvaruje roditeljsku skrb može za života u oporuci ili u obliku javnobilježničke isprave (anticipirana naredba) imenovati osobu za koju smatra da bi se u slučaju njegove smrti najbolje skrbila o djetetu. Kad se u slučaju smrti roditelja djetetu imenuje skrbnik, uzima se u obzir volja roditelja i mišljenje djeteta, osim ako se procijeni da to ne bi bilo u skladu s djetetovom dobrobiti.

Sukladno članku 224. Obiteljskog zakona, pod skrbništvo će se staviti dijete čiji su roditelji umrli, nestali, nepoznati ili su najmanje mjesec dana nepoznatog boravišta; lišeni prava na roditeljsku skrb; lišeni poslovne sposobnosti u dijelu koji ih onemogućava u ostvarivanju roditeljske skrbi nisu povjerili osobi koja ispunjava uvjete za skrbnika ili su dali pristanak na posvojenje. Sukladno članku 225. Obiteljskog zakona, centar za socijalnu skrb donosi rješenje o stavljanju djeteta pod skrbništvo i imenuje mu skrbnika. Dijete se rješenjem centra za socijalnu skrb povjerava na svakodnevnu skrb skrbniku, drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji, domu za djecu ili pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, ako drukčije nije propisano Obiteljskim zakonom.

Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta određuju se na temelju stručne procjene ako se utvrdi da je došlo do povrede djetetovih prava i dobrobiti ili da su prava, dobrobit i razvoj djeteta ugroženi. Prava djeteta smatraju se ugroženima ako je skrb o djetetu neodgovarajuća ili ako dijete ima psihosocijalne poteškoće koje se očituju kroz ponašanje, emocionalne, školske i druge probleme u djetetovu odrastanju ili ako postoji vjerojatnost da će do toga doći. Centar za socijalnu skrb može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta odrediti: 1. žurnu mjeru izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji; 2. upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju roditeljske skrbi; 3. mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu i 4. mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu. Sud može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta odrediti: 1. Privremeno povjeravanje djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi; 2. Zabranu približavanja djetetu; 3. Oduzimanje prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi; 4. Povjeravanje djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi i 5. Lišenje prava na roditeljsku skrb. Obiteljski zakon sadrži odredbe o privremenom smještaju djeteta, privremenom povjeravanju skrbi o djetetu i te oduzimanju prava na stanovanje s djetetom i dr. u okviru mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Pitanje roditeljske odgovornosti može se urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sudskom odlukom.

Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi je pisani sporazum roditelja o načinu ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi u okolnostima u kojima roditelji djeteta trajne ne žive u obiteljskoj zajednici. Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora se detaljno urediti: 1. mjesto i adresa djetetova stanovanja, 2. vrijeme koje će dijete provoditi sa svakim od roditelja, 3. način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete te razmjene važnih informacija u vezi s djetetom, 4. visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojega dijete ne stanuje i 5. način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi roditelji mogu sastaviti samostalno, u postupku obveznog savjetovanja, kao i u postupku obiteljske medijacije.

Ako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili ga je sud odbio odobriti, svaki roditelj ili dijete mogu podnijeti tužbu radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem te uzdržavanju djeteta. U postupku kojim se odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem sud nije vezan zahtjevima stranaka. Sud može odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i o ostvarivanju roditeljske skrbi donijeti na temelju sporazuma roditelja ako smatra da je taj sporazum u skladu s dobrobiti djeteta.

Sud će odlučiti po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta: odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili odlukom o utvrđivanju ili osporavanju majčinstva ili očinstva kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Kako bi stekao svojstvo ovršne isprave, plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi može se podnijeti sudu u izvanparničnom postupku radi provjere sadržaja te odobravanja sukladno odredbama Obiteljskog zakona. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi može se mijenjati u skladu s dobi i zrelošću djeteta ili ako to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti te podnijeti sudu u izvanparničnom postupku radi provjere sadržaja i odobravanja izmijenjenog plana.

Sud može odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i o ostvarivanju roditeljske skrbi donijeti na temelju sporazuma roditelja ako smatra da je taj sporazum u skladu s dobrobiti djeteta. Ako roditelji sporazumno odluče ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb, sporazum mora uređivati sva bitna pitanja iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Što se tiče pravnih lijekova i izmjene odluke, odluka suda donesena na temelju sporazuma roditelja o ostvarivanju zajedničke roditeljske skrbi izjednačena je s planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je odobrio sud. Odluka o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom ne mora biti obrazložena ako je donesena na temelju prethodno navedenog sporazuma roditelja o ostvarivanju zajedničke roditeljske skrbi.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Ako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, centar za socijalnu skrb će ih savjetovati da pokušaju postići sporazum u postupku obiteljske medijacije, osim u zakonom propisanim slučajevima u kojima se ne provodi medijacija. Ako se roditelji koji se namjeravaju razvesti nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, centar za socijalnu skrb će ih upozoriti da će sud u postupku radi razvoda braka pokrenutog tužbom jednog od bračnih drugova po službenoj dužnosti: 1. donijeti odluku s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi, o ostvarivanju osobnih odnosa s drugim roditeljem i o uzdržavanju djeteta; 2. omogućiti djetetu izražavanje mišljenja sukladno Obiteljskom zakonu i 3. djetetu imenovati posebnog skrbnika sukladno odredbama Obiteljskog zakona.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Sukladno članku 413. Obiteljskog zakona, sud će odlučiti po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili odlukom o utvrđivanju ili osporavanju majčinstva ili očinstva kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno. Sud može odlukom ograničiti ili zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem, odrediti da se osobni odnosi s djetetom ostvaruju pod nadzorom stručne osobe, 3. izreći mjeru za zaštitu prava i dobrobiti djeteta kad je to prema okolnostima slučaja potrebno i odlučiti o ostvarivanju osobnih odnosa s maćehom ili očuhom ako su u trenutku prestanka bračne zajednice živjeli zajedno i brinuli se o djetetu.

Sukladno članku 417. Obiteljskog zakona, u postupcima u kojima se odlučuje o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem sud je dužan upozoriti roditelje da je ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem od posebne važnosti za djetetovu dobrobit, poticati roditelje na postizanje sporazuma i sudjelovanje u postupku obiteljske medijacije, osim u slučajevima obiteljskog nasilja i, ako izostane sporazum, voditi računa da mjesto na kojem će se ostvarivati osobni odnosi djeteta s roditeljem bude prikladno za dijete, uzimajući u obzir istodobno stvarne prostorne i vremenske mogućnosti roditelja koji ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom. Odluka suda mora sadržati detaljne podatke o načinu, vremenu i mjestu preuzimanja, odnosno povratka djeteta, a po potrebi i troškovima ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom. Sud će u obrazloženje odluke unijeti pisano upozorenje o pravnim posljedicama nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem (mogućnost izricanja novčane kazne, mogućnost izricanja zatvorske kazne, mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati).

Sukladno članku 418. Obiteljskog zakona, sud može u postupku u kojem se odlučuje o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem odrediti jednu ili više mjera kojima se osigurava provedba odluke ako posumnja da bi roditelj s kojim dijete stanuje odbijao postupati u skladu s odlukom o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, i to: 1. odrediti osobu koja će pomagati pri provedbi odluke ili sporazuma o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem i 2. odrediti obvezu polaganja jamstva u novcu od strane roditelja s kojim dijete stanuje. Kad određuje ove mjere, sud posebno vodi računa o prijašnjem ponašanju roditelja s kojim dijete stanuje.

Sukladno članku 419. Obiteljskog zakona, sud može u postupku u kojem se odlučuje o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem odrediti jednu ili više mjera kojima se osigurava povratak djeteta ili zaprječuje protupravno odvođenje djeteta od strane roditelja koji ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom (odrediti obvezu predaje putovnice roditelja koji ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom za vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom sudu koji je mjeru odredio, odrediti obvezu polaganja jamstva u novcu od strane roditelja koji ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom, odrediti zabranu otuđenja ili opterećenja imovinskih prava roditelji koji ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom uz zabilježbu zabrane u javne upisnike, odrediti obvezu roditelja koji ima pravo ostvarivati osobne odnose da se redovito javlja zajedno s djetetom ovlaštenom tijelu kao što je centar za socijalnu skrb u mjestu gdje se osobni odnosi ostvaruju, odrediti mjesto gdje se osobni odnosi imaju ostvarivati, zabraniti odlazak djeteta iz države u kojoj se osobi odnosi imaju ostvarivati te odrediti registraciju zabrane u državnom ili prekograničnom informacijskom sustavu. Kada određuje ove mjere, sud mora posebno voditi računa o prijašnjem ponašanju roditelja koji ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom.

Sukladno članku 421., odluka o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom ne mora biti obrazložena ako je donesena na temelju sporazuma roditelja sukladno odredbama Obiteljskog zakona ili ako je odluka bila usmeno objavljena u nazočnosti svih stranaka i sve su se stranke odrekle pravnih lijekova.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Sukladno članku 99. Obiteljskog zakona jedan roditelj samostalno zastupa dijete u onim područjima roditeljske skrbi u kojima je drugi roditelj prema odredbama Obiteljskog zakona ili na temelju odluke suda ograničen.

Prema odredbi članka 105. jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb bez sudske odluke ako je drugi roditelj umro ili je proglašen umrlim, a roditelji su prije smrti jednoga od njih roditeljsku skrb ostvarivali zajednički. Kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrb, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno članku 100. Obiteljskog zakona (zastupanje u bitnim osobnim pravima djeteta – promjena djetetova osobnog imena, promjena prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjena vjerske pripadnosti).

Sukladno članku 110. Obiteljskog zakona, roditelji, bez obzira na to ostvaruju li roditeljsku skrb zajednički ili samostalno, imaju pravo samostalno donositi svakodnevne odluke u vezi s djetetom za vrijeme kad se dijete nalazi kod jednoga od njih. U hitnim slučajevima, kad prijeti neposredna opasnost za dijete, svaki od roditelja ima pravo, bez suglasnosti drugog roditelja donijeti odluke o poduzimanju nužnih radnji u skladu s djetetovom dobrobiti i o tome u najkraćem mogućem roku obavijestiti drugog roditelja.

Roditelji su dužni, bez obzira na to ostvaruju li roditeljsku skrb zajednički ili samostalno, međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju djetetova zdravlja i dosljednosti u odgoju te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta. Razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete.

Roditelji ne smiju dužnost suradnje koristiti radi kontrole drugog roditelja.

Osim navedenog, roditelj kojemu je ograničeno pravo na ostvarivanje roditeljske skrbi, sukladno članku 112. Obiteljskog zakona ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom te pravo na donošenje svakodnevnih odluka u vezi s djetetom i odluka o poduzimanju nužnih radnji u slučaju neposredne opasnosti te pravo na informacije o bitnim okolnostima vezanim uz osobna prava djeteta. Ova prava mogu biti ograničena ili oduzeta samo odlukom suda ako je to nužno radi zaštite djetetove dobrobiti. Roditelj koji ne ostvaruje roditeljsku skrb nad djetetom ima pravo zahtijevati od drugog roditelja informacije o bitnim okolnostima vezanim uz osobna prava djeteta, ako za to ima opravdani pravni interes i u mjeri u kojoj to nije u suprotnosti s djetetovom dobrobiti. U slučaju spora, sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta ili roditelja donijeti rješenje radi zaštite dobrobiti djeteta.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

Sukladno članku 108. Obiteljskog zakona, kad roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, odluke koje su bitne za dijete, kao i suglasnosti dužni su donijeti, odnosno dati sporazumno. Odluke koje su bitne za dijete odnose se na zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta i zastupanje u vezi s vrjednijom imovinom i imovinskim pravima djeteta. Odluke koje su bitne za dijete mogu biti i druge odluke koje mogu znatno utjecati na život djeteta kao što je ostvarivanje osobnih odnosa s djetetu bliskim osobama, izvanredni medicinski postupci ili liječenje te izbor škole za koje odluke se smatra da je drugi roditelj dao svoju suglasnost. Iznimno, ako se radi o neodgodivoj medicinskoj intervenciji, primjenjuju se odredbe posebnog propisa kojim se uređuje zaštita prava pacijenata. Članak 100. Obiteljskog zakona sadrži odredbe o zastupanju u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta (promjena djetetova osobnog imena, promjena prebivališta odnosno boravišta djeteta, izbor ili promjena vjerske pripadnosti). Zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta valjano je ako roditelj koji zastupa dijete ima pisanu suglasnost drugog roditelja koji ima pravo zastupati dijete. U zakonom propisanim slučajevima suglasnost nije potrebna, ako je roditelj s kojim dijete stanuje pribavio suglasnost centra za socijalnu skrb. Ako roditelj koji zastupa dijete ne može pribaviti pisanu suglasnost, sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta ili roditelja odlučiti koji će od roditelja u toj stvari zastupati dijete radi zaštite dobrobiti djeteta.

Članak 101. Obiteljskog zakona sadrži odredbe o zastupanju u vezi s vrjednijom imovinom odnosno imovinskim pravima djeteta.

Sukladno članku 109. Obiteljskog zakona, kada se roditelji koji imaju pravo zastupati dijete ne mogu sporazumjeti u vezi s odlukama koje su bitne za dijete, sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta ili roditelja odlučiti koji će od roditelja u toj stvari zastupati dijete. Ako se bitne odluke odnose na osobna prava djeteta, prije pokretanja izvanparničnog postupka, roditelji su dužni sudjelovati u postupku obveznog savjetovanja.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

Prijedlog ili tužba podnosi se mjesno nadležnom općinskom sudu.

Sukladno članku 34. Zakona o parničnom postupku, općinski sudovi uvijek sude u prvom stupnju u sporovima: o postojanju ili nepostojanju braka, poništenju i rastavi braka; o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili majčinstva; o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi, ako se istodobno odlučuje o rastavi braka, postojanju ili nepostojanju braka i poništenju braka.

Sukladno Obiteljskom zakonu, prije pokretanja postupka radi razvoda braka u kojem postoji zajedničko maloljetno dijete i prije pokretanja ostalih sudskih postupaka o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa s djetetom provodi se obvezno savjetovanje. Na obvezno savjetovanje prije pokretanja postupka radi uređenja ostvarivanja roditeljske skrbi i osobnih odnosa s djetetom u slučaju prestanka životne zajednice njegovih roditelja primjenjuju se na odgovarajući način odredbe Obiteljskog zakona o obveznom savjetovanju prije pokretanja postupka radi razvoda braka u kojem postoji zajedničko maloljetno dijete. Zakonom su propisani slučajevi u kojima se ne provodi obvezno savjetovanje. Obvezno savjetovanje pokreće se na zahtjev stranke, a podnosi se centru za socijalnu skrb u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik. Obvezno savjetovanje provodi stručni tim centra za socijalnu skrb nadležnog prema mjestu djetetova prebivališta, odnosno boravišta ili prema mjestu zadnjeg zajedničkog prebivališta odnosno boravišta bračnih ili izvanbračnih drugova. U obveznom savjetovanju sudjeluju članovi obitelji osobno i bez punomoćnika. Po okončanju obveznog savjetovanja centar za socijalnu skrb dužan je sastaviti izvješće, koje vrijedi šest mjeseci od dana kad je okončano obvezno savjetovanje.

Obvezan je prvi sastanak obiteljske medijacije prije pokretanja postupka radi razvoda braka.

Ovisno o vrsti postupka koji se pokreće (bračni spor; spor radi utvrđivanja ili osporavanja majčinstva ili očinstva; spor o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem odnosno postupak radi sporazumnog razvoda braka; odobravanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi), potrebno je, uz drugu dokumentaciju, priložiti izvješće o obveznom savjetovanju/dokaz o sudjelovanju na prvom sastanku obiteljske medijacije/plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Dokumentacija koja je potrebna ovisi vrsti postupka koji se pokreće.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

U svim postupcima u obiteljsko-pravnim stvarima u vezi s djetetom nadležna tijela moraju postupati žurno uz istodobnu zaštitu djetetove dobrobiti.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Da. Besplatna pravna pomoć uređena je Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine br. 143/2013).

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Da. Protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, ako u Zakonu o parničnom postupku nije određen drugi rok. Protiv odluke donesene u prvom stupnju, u posebnim izvanparničnim postupcima uređenim Obiteljskim zakonom, dopuštena je žalba, ako Zakonom nije drukčije određeno. Žalba se podnosi u roku od petnaest dana od dana dostave rješenja.

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Potrebno je obratiti se mjesno nadležnom općinskom sudu. Ovršni postupak provodi se po odredbama Ovršnog zakona, s tim da Obiteljski zakon sadrži posebne odredbe o ovrsi radi predaje djeteta te ovrsi radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom (čl. 509.-525. Obiteljskog zakona).

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Potrebno je pokrenuti postupak radi priznanja strane sudske odluke, sukladno Zakonu o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 8/01).

Od 1. srpnja 2013. godine u Republici Hrvatskoj u primjeni je Uredba Vijeća br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000. U pogledu priznanja i proglašenja izvršivosti odluka o roditeljskoj odgovornosti, na odgovarajući način primjenjuje se Poglavlje III. predmetne Uredbe.

Zahtjev za priznanje/nepriznanje odnosno zahtjev za proglašenje izvršivosti te prijedlog za ovrhu podnose se mjesno nadležnom općinskom sudu.

Prijedlog za ovrhu podnosi se mjesno nadležnom općinskom sudu.

U postupcima priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka primjenjuju se odredbe Uredbe Vijeća br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000, Ovršnog zakona, Obiteljskog zakona i dr.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Žalba se podnosi općinskom sudu. O žalbi odlučuje županijski sud.

U postupku povodom žalbe primjenjuju se odredbe Uredbe Vijeća br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 te Zakona o parničnom postupku.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

Sukladno članku 40. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima za odnose između roditelja i djece mjerodavno je pravo države čiji su oni državljani. Ako su roditelji i djeca državljani različitih država, mjerodavno je pravo države u kojoj svi oni imaju prebivalište. Ako su roditelji i djeca državljani različitih država, a nemaju prebivalište u istoj državi, mjerodavno je pravo Republike Hrvatske ako je dijete ili koji od roditelja državljanin Republike Hrvatske. Za odnose između roditelja i djece što nisu predviđeni gore navedenim odredbama mjerodavno je pravo države čiji je državljanin dijete.

U Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2010. godine u primjeni je Konvencija o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece, Hag, 1996.

Za daljnje informacije vidjeti:

Obiteljski zakon (Narodne novine br. 103/15)

Ovršni zakon (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14)

Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 88/01)

Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine br. 143/2013)

Zakon o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 u području nadležnosti, priznanja i izvršenja sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom skrbi (Narodne novine br. 127/2013)

Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000.

Posljednji put ažurirano: 27/11/2018

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Roditeljska odgovornost - Italija

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

U talijanskom pravu pojam „roditeljsko pravo” (potestà genitoriale) zamijenjen je pojmom „roditeljska odgovornost” (responsabilità genitoriale) zakonom kojim se reformira roditeljstvo (Zakon br. 219/2012) i Zakonodavnom uredbom br. 154/2013 čije su odredbe stupile na snagu 7. veljače 2014.

Roditeljska odgovornost obveza je uzdržavanja, odgajanja i obrazovanja djeteta te pružanja moralne potpore djetetu, uzimajući u obzir njegove sposobnosti, sklonosti i težnje.

Djeca imaju pravo na održavanje stabilnog i trajnog odnosa s oba roditelja, kao i pravo da se oba roditelja o njima skrbe, odgajaju ih i obrazuju i pružaju moralnu podršku te pravo na održavanje dobrih odnosa s precima i srodnicima obaju roditelja.

Djeca i sama imaju obveze: poštovati svoje roditelje i pomoći u očuvanju obitelji dokle god su njezin dio.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Roditeljska odgovornost proizlazi iz zakona u slučaju kad su roditelji u zajedničkom braku. U tom slučaju oba roditelja imaju roditeljsku odgovornost u odnosu na svoju djecu.

Ako roditelji nisu međusobno u braku, roditeljsku odgovornost ima roditelj koji prizna dijete. Ako oba roditelja priznaju dijete, oba roditelja imaju i izvršavaju roditeljsku odgovornost u odnosu na dijete, kao da su u zajedničkom braku. Ako roditelji nisu u zajedničkom braku i ne priznaju dijete istodobno, drugi roditelj ne može priznati dijete bez suglasnosti roditelja koji ga je već priznao.

Roditeljsku odgovornost roditelji moraju izvršavati zajedničkim dogovorom, uzimajući u obzir sposobnosti, sklonosti i težnje djeteta. Konkretno, zajedničkim dogovorom roditelji moraju utvrditi uobičajeno boravište djeteta.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Ako dijete privremeno nema prikladno obiteljsko okruženje, poduzimaju se mjere da dijete privremeno udomi druga obitelj.

Osim toga, ako roditelji ne pokažu dostatnu sposobnost da brinu o odgoju svoje djece, na primjer ako su u izrazito konfliktnom odnosu, sudovi često dodjeljuju skrbništvo socijalnoj službi u mjestu boravišta obitelji. To obično uključuje ograničenja u pogledu izvršavanja roditeljske odgovornosti: obično donošenje odluka koje se odnose na zdravlje, odgoj i obrazovanje djeteta preuzima socijalna služba u mjestu boravišta obitelji. U takvim slučajevima dijete često nastavlja živjeti sa svojim roditeljima ili s jednim od njih. U ozbiljnijim slučajevima sud nalaže odvođenje djeteta iz obiteljskog doma.

Ako roditelj prekrši ili zanemari svoje obveze ili zlouporabi svoje ovlasti u odnosu na dijete te iz toga proizađe ozbiljna štete za dijete, sud može naložiti da se tom roditelju oduzme roditeljska odgovornost.

Ako su oba roditelja mrtva, ako je roditeljima oduzeta roditeljska odgovornost ili ako zbog nekog drugog razloga nisu u mogućnosti izvršavati roditeljske obveze, djetetu se dodjeljuje skrbnik. Skrbnik brine o djetetu, zastupa ga u građanskim postupcima i upravlja njegovom imovinom.

Građanskim zakonikom predviđena je i mogućnost da sud imenuje posebnog skrbnika kad roditelji koji zajednički izvršavaju roditeljsku odgovornost ne mogu ili ne žele, ili kad roditelj koji ima isključivu roditeljsku odgovornost ne može ili ne želi, poduzimati radnje u interesu djeteta, osim onih obuhvaćenih svakodnevnim izvršavanjem odgovornosti. U takvim slučajevima posebni skrbnik ima ovlasti za poduzimanje tih konkretnih radnji.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Roditeljska odgovornost obaju roditelja ne završava rastavom, razvodom, prestankom građanskih učinaka, poništenjem i proglašenjem nevaljanosti braka.

Uobičajeni je oblik skrbništva, prikladan za osiguravanje zajedničkog roditeljstva, zajedničko skrbništvo u okviru kojeg oba roditelja izvršavaju roditeljsku odgovornost.

Odluke od najvećeg interesa za djecu, koje se odnose na obrazovanje, odgoj, zdravlje i izbor uobičajenog boravišta djeteta, donose se uzajamnim dogovorom roditelja uzimajući u obzir najbolje interese djeteta, kao i njegove sposobnosti, prirodne sklonosti i težnje. Suprotno tomu, kad je riječ o svakodnevnim pitanjima, roditelji mogu odvojeno izvršavati svoje roditeljske odgovornosti (članak 337.b Građanskog zakonika).

Zajedničko skrbništvo ne podrazumijeva da dijete dijeli vrijeme koje provodi s roditeljima na dva jednaka dijela. U pravilu se u rješenju o rastavi ili razvodu braka utvrđuje s kojim će roditeljem dijete živjeti u zajedničkom kućanstvu, tj. trajno živjeti, i određuju uvjeti pod kojima roditelj koji ne živi u zajedničkom kućanstvu može provoditi vrijeme s djetetom. Moguće je vrijeme koje djeca provode živeći sa svakim roditeljem raspodijeliti na jednake dijelove ako roditelji žive jedan blizu drugoga i imaju sličan način života te pod uvjetom da takvo rješenje nema negativan utjecaj na društveni život ili obrazovanje djeteta.

Međutim, ako se zajedničkim skrbništvom ne odgovara na najbolje interese djeteta, sudac obrazloženom odlukom može dodijeliti isključivo skrbništvo jednom roditelju (članak 337.c Građanskog zakonika).

Isključivo skrbništvo najčešće se dodjeljuje u sljedećim slučajevima: 1. ako jedan roditelj predstavlja rizik za fizičku i psihičku dobrobit djeteta (roditelj koji je nasilan, roditelj koji je kažnjavan za teška kaznena djela, roditelj koji je ovisnik o drogama ili alkoholu); 2. ako jedan roditelj nije sposoban pružiti moralnu i materijalnu potporu djetetu ili koji nije pokazao nikakav interes za dijete; 3. ako jedan roditelj pred djetetom omalovažava drugog roditelja i 4.  ako je neprijateljstvo između roditelja toliko izraženo da bi moglo poremetiti djetetovu ravnotežu i psihofizički razvoj.

U slučaju isključivog skrbništva, roditeljsku odgovornost izvršava samo roditelj koji ima skrbništvo, ali sve odluke od najvećeg interesa za dijete roditelji moraju donijeti zajedno, osim ako je određeno drukčije zbog posebno ozbiljnih okolnosti, kao što je nasilničko ili zlostavljačko ponašanje (članak 337.c Građanskog zakonika).

Roditelj koji ne izvršava roditeljsku odgovornost ima pravo i obvezu nadzirati obrazovanje, odgoj i životne uvjete djeteta (članak 316. posljednji stavak).

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Sporazum roditelja o tome kako namjeravaju izvršavati roditeljsku odgovornost nakon rastave mora se podnijeti mjesno nadležnom sudu, koji će zatim procijeniti jamče li se sporazumom prava i dobrobit djece. Ako da, sud će ga odobriti.

Ako se bračni par koji ima maloljetnu djecu želi rastati ili razvesti, a postigao je sporazum u pogledu skrbništva nad djecom i izvršavanja roditeljske odgovornosti, može odabrati jedno od sljedeća dva rješenja:

(a) može podnijeti sudu zajednički zahtjev za odobrenje sporazuma;

(b) može pristupiti „pregovaranju s pomoću odvjetnika” (članak 6. Zakonodavne uredbe br. Poveznica se otvara u novom prozoru132/2014): riječ je o sporazumu kojim se stranke obvezuju na suradnju u dobroj vjeri i na pošten način kako bi mirno riješile spor povezan s njihovom rastavom i skrbništvom nad djecom.

Ako par ima maloljetnu djecu (ili punoljetnu djecu s nesposobnošću ili teškim invaliditetom ili koja nisu ekonomski neovisna), sporazum postignut u okviru pregovora s pomoću odvjetnika mora se u roku od deset dana proslijediti javnom tužitelju na nadležni sud, koji će odobriti sporazum ako smatra da se njime odgovara na najbolje interese djeteta. Međutim, ako javni tužitelj ocijeni da se sporazumom ne odgovara na najbolje interese djeteta, on će ga u roku od pet dana proslijediti predsjedniku suda, koji će odrediti datum, unutar predstojećih 30 dana, na koji se stranke trebaju pojaviti pred sudom te će djelovati bez odgode.

Kad se sporazum odobri, on se smatra jednakovrijednim sudskom nalogu izdanom u pogledu rastave ili razvoda.

Ako roditelji nisu u braku, moguće je odabrati samo prvo rješenje (tj. podnijeti sudu zahtjev za odobrenje sporazuma).

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

U svrhu rješavanja problema povezanih s izvršavanjem roditeljske odgovornosti, roditelji se mogu obratiti obiteljskom izmiritelju. Cilj posredovanja nije postići pomirenje para, već omogućiti postizanje sporazuma o uvjetima za izvršavanje roditeljske odgovornosti, čime se izbjegava i ublažava bilo kakav oblik sukoba. Međutim, bilo kakva zajednički postignuta rješenja moraju se podnijeti sudu kako bi on ocijenio poštuju li se njima interesi djeteta.

Ako se spor ne riješi, pokreće se postupak pred sudom nadležnim za rastave, razvode i skrbništvo nad djecom.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Potrebno je razlikovati dva scenarija.

(a) Ako se roditelji ne slažu u pogledu izrazito važnih pitanja, mogu pokrenuti spor pred sudom. U takvim slučajevima, sud prije svega predlaže rješenja kojim se najbolje odgovara na interese djeteta i obiteljske zajednice. Ako se spor ne riješi, sud ovlasti za odlučivanje o konkretnom pitanju dodjeljuje roditelju za kojeg smatra da je vjerojatnije da će poštovati interese djeteta.

(b) Roditelji mogu pred sudovima pokrenuti postupak kojim traže donošenje odluke o skrbništvu nad djecom i smještaju djece (obično kad se roditelji rastaju). U tom slučaju sud odlučuje o:

  • skrbništvu nad djecom, pri čemu uglavnom odabire zajedničko skrbništvo (tj. oba roditelja),
  • vremenu i uvjetima boravka sa svakim roditeljem,
  • iznosu naknade za uzdržavanje i općenito doprinosu svakog roditelja troškovima koji proizlaze iz skrbi o djeci, njihova obrazovanja i odgoja.

Budući da se najvažnije odluke donose zajedničkim dogovorom čak i u slučaju rastave ili razvoda roditelja, ako se roditelji ne slažu u pogledu bilo kojeg pojedinačnog pitanja, mogu pred sudom pokrenuti spor kako je objašnjeno u točki (a).

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Roditelj kojem je dodijeljeno isključivo skrbništvo nad djecom ima pravo na isključivo izvršavanje roditeljske odgovornosti, osim ako sud naloži drukčije. Taj roditelj posebno može neovisno donositi i odluke koje se ne odnose na svakodnevna pitanja.

Međutim, čak i kad je jednom roditelju dodijeljeno isključivo skrbništvo, odluke koje se odnose na najbolje interese djece (one povezane s njihovim obrazovanjem, odgojem i zdravljem) roditelji moraju zajednički donijeti, osim ako je odlukom o skrbništvu predviđeno drukčije.

Suci obično odlučuju da pristanak roditelja koji nema skrbništvo nije potreban kad je taj roditelj odsutan, nezainteresiran, nedostupan ili ako je u prošlosti pokazivao nasilničko ili zlostavljačko ponašanje.

Roditelj koji nema skrbništvo nad djecom ima pravo i obvezu nadzirati njihovo obrazovanje, odgoj i životne uvjete te se može obratiti sudu ako smatra da su donesene odluke suprotne interesima djece.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

Ako se roditeljima dodijeli zajedničko skrbništvo, roditeljsku odgovornost izvršavaju oba roditelja i moraju se dogovoriti oko toga kakvu budućnost žele za svoju djecu te moraju zajedno donositi odluke koje se odnose na obrazovanje, odgoj, zdravlje i izbor uobičajenog boravišta djece, pri čemu moraju uzeti u obzir najbolje interese djece. Kad je riječ samo o odlukama o svakodnevnim pitanjima, roditelji u pravilu odvojeno izvršavaju roditeljsku odgovornost tijekom razdoblja kada djeca žive s njima.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

Redovni sud (Tribunale ordinario) nadležan je za sve postupke koji se odnose na skrbništvo nad djecom i za sva povezana pitanja koja se odnose na roditeljsku odgovornost.

Ako se spor odnosi na oduzimanje ili ograničenje roditeljske odgovornosti ili na njezinu ponovnu uspostavu, bez elemenata koji se odnose na skrbništvo nad djecom, nadležan je sud za maloljetnike (Tribunale per i minorenni).

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

Ako pitanje koje je povezano sa skrbništvom i izvršavanjem roditeljske odgovornosti nad djecom rođenom u braku čini dio spora povezanog s rastavom ili razvodom braka, postupak se provodi kako je navedeno u odjeljku Razvod braka.

Mjere koje se odnose na skrbništvo i izvršavanje roditeljske odgovornosti nad djecom koja nisu rođena u braku donosi sud na zatvorenoj sjednici nakon što je zatražio sažetak informacija i saslušao javnog tužitelja i roditelje. Kad je riječ o hitnom slučaju, sud može odrediti privremene mjere u interesu djeteta.

U oba slučaja sudac može odrediti hitne privremene mjere radi zaštite djece. Postupci se razlikuju ovisno o tome odnose li se na djecu parova koji nisu u braku ili na djecu parova koji jesu u braku, ali redovni sudovi nadležni su u oba slučaja.

U svim postupcima koji uključuju djecu, sudac će saslušati dijete ako je ono staro najmanje 12 godina ili u svakom slučaju ako je sposobno rasuđivati.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Pravna pomoć može se dobiti za pokrivanje troškova postupaka koji se odnose na rastavu, razvod, skrbništvo nad djecom ili postupaka koji se odnose na oduzimanje ili ograničenje roditeljske odgovornosti.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Žalbe protiv odluka o roditeljskoj odgovornosti mogu se podnijeti žalbenom sudu (Corte d’Appello – drugostupanjski sud).

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Odluke suda o roditeljskoj odgovornosti izvršive su.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici EU-a odvija se automatski. Međutim, u skladu s Uredbom (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003., svaka zainteresirana strana može zatražiti donošenje presude o priznavanju ili nepriznavanju sudske odluke.

Kako bi se odluka izvršila, zainteresirana strana mora podnijeti zahtjev za izvršenje mjesno nadležnom žalbenom sudu. Nakon što se odluka proglasi izvršivom, ona se izvršava u skladu s istim uvjetima koji bi bili primjenjivi da je odluka donesena u toj državi članici.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Nadležno pravosudno tijelo je mjesno nadležni žalbeni sud (u odnosu na mjesto u kojem se izvršava odluka, u skladu s nacionalnim pravilima). Sudski postupak vodi se u obliku parničnog postupka i završava donošenjem deklaratorne presude protiv koje se može podnijeti žalba u kasacijskom postupku (ricorso per cassazione).

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

S obzirom na to da je Italija ratificirala Hašku konvenciju iz 1996., primjenjuju se odredbe te konvencije. Stoga se dodjela i prestanak roditeljske odgovornosti, izvršavanje roditeljske odgovornosti i oduzimanje ili ograničenje roditeljske odgovornosti uređuju pravom države u kojoj dijete ima uobičajeno boravište.

Posljednji put ažurirano: 10/09/2019

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Roditeljska odgovornost - Cipar

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

Pojam „roditeljska odgovornost” obuhvaća davanje imena djetetu, skrb za dijete, upravljanje njegovom imovinom i zastupanje djeteta u svim pitanjima ili pravnim poslovima koji se odnose na dijete ili njegovu imovinu. U praksi obuhvaća sva pitanja važna za dijete (kao fizičku osobu) i njegovu imovinu.

Roditeljska odgovornost dužnost je i pravo roditelja koji zajednički izvršavaju tu odgovornost. Ta se odgovornost mora izvršavati uzimajući u obzir interese djeteta (članak 6. Zakona 216/1990).

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Roditeljsku odgovornost nad djetetom izvršavaju oba roditelja.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Da, u takvim slučajevima Sud može dodijeliti skrbnika s roditeljskom odgovornošću (članak 18. stavak 2. Zakona o odnosima roditelja i djece, Zakon 216/1990).

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Kad je riječ o razvodu, poništenju braka ili proglašenju braka ništavim, pitanje roditeljske odgovornosti utvrđuje sud koji roditeljsku odgovornost može dodijeliti jednom roditelju ili obama roditeljima ili trećoj osobi (članci 14. i 15. Zakona 216/1990). Ako sud dodjeli roditeljsku odgovornost samo jednom roditelju, može odlučiti i o pravu drugog roditelja na kontakt s djetetom uzimajući u obzir interes djeteta (članak 17. Zakona 216/1990).

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Sud mora izdati odluku o dogovoru kako bi postao pravno obvezujući.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Trenutačno ne postoje drugi načini rješavanja spora osim sudskog postupka.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Sudac može urediti sva pitanja o djetetu, uključujući roditeljsku odgovornost, pravo na kontakt, obrazovanje, zdravlje, upravljanje imovinom, ime, uzdržavanje, putovanje u inozemstvo i otmicu.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Ne, zato što postoje pitanja, kao što je upravljanje djetetovom imovinom, koja nisu obuhvaćena „skrblju” u užem smislu.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

U praksi, zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi znači da roditelji moraju zajedno odlučivati o pitanjima koja se odnose na njihovo dijete. To obično znači da će dijete boraviti podjednako s oba roditelja.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

Nadležni je sud obiteljski sud u okrugu u kojem maloljetna osoba ima uobičajeno boravište. Postupak se pokreće podnošenjem zahtjeva za pokretanje postupka bez izjave pod prisegom. Popratna dokumentacija nije potrebna u ovoj fazi.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

Zahtjev se dostavlja drugoj strani koju se traži da se pojavi pred sudom na datum naveden u zahtjevu kako bi izrazila svoje stajalište. U predmetima u koje je uključeno dijete ne postoji hitni postupak osim u slučaju otmice. Prema tome, zbog njihove prirode, sudovi vode računa o tome da prednost daju takvim predmetima. Isto tako, članak 6. Europske konvencije o ljudskim pravima i članak 30. Ustava Republike Cipra primjenjuju se na sve navedene postupke. U predmetnim odredbama navodi se da svi postupci pred sudom moraju završiti u razumnom roku.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Da, pod uvjetom da ispunjujete kriterije utvrđene zakonom i da ste dobili sudsku odluku o tom pitanju na temelju Zakona 165(I)/2002.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Da. Moguće je podnijeti žalbu žalbenom obiteljskom sudu.

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Sud nadležan za izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti sud je koji je izdao tu odluku. Postupak se pokreće podnošenjem zahtjeva na temelju poziva suda bez izjave putem obrasca I. vrste iz Postupovne uredbe 2/90.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Trebate registrirati zahtjev za priznavanje i izvršenje u skladu s člankom 21. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 2201/2003. Zahtjev biste trebali registrirati na obiteljskom sudu u okrugu u kojem boravi dijete ili zastupnik djeteta ako dijete boravi u inozemstvu.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Nadležni je sud obiteljski sud u okrugu u kojem boravi dijete ili zastupnik djeteta ako dijete boravi u inozemstvu.

Kad se prethodno navedeni zahtjev dostavi zastupniku, zastupnik ima pravo pojaviti se pred sudom i registrirati obranu kako je navedeno u Zakonu 121(I)/2000. Ti su postupci obuhvaćeni područjem primjene Uredbe (EZ) br. 2201/2003.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

Primjenjuje se pravo Republike Cipra, konkretno Zakon 216/1990. Ako nijedna stranka ne boravi u Cipru, u Zakonu 216/1990 navodi se da obiteljski sudovi Cipra nisu nadležni za suđenje u tom predmetu.

Posljednji put ažurirano: 08/07/2019

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Roditeljska odgovornost - Latvija

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

O djetetu skrbe roditelji dok ne postane punoljetno.

Roditeljska skrb pravo je i obveza roditelja da skrbe o djetetu i njegovoj imovini te ga zastupaju u pogledu njegovih osobnih i imovinskih odnosa.

Skrb o djetetu znači briga o djetetu, nadzor nad njime i pravo određivanja njegova boravišta.

Briga o djetetu znači uzdržavanje djeteta, tj. osiguravanje hrane, odjeće, stambenog prostora i zdravstvene zaštite, njege te obrazovanja i odgoja (osiguravanje mentalnog i tjelesnog razvoja, uzimanje u obzir njegove osobnosti, njegovih sposobnosti i interesa koliko je moguće te pripremanje djeteta za društveno koristan rad).

Nadzor nad djetetom podrazumijeva brigu o sigurnosti djeteta i zaštitu od opasnosti koju bi mogle predstavljati treće strane. Pravo određivanja boravišta djeteta podrazumijeva geografski odabir boravišta i odabir stambenog prostora.

Briga o imovini djeteta znači održavanje i upotrebu imovine djeteta radi njezina očuvanja i povećanja njezine vrijednosti.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Roditelji koji žive zajedno zajednički ostvaruju roditeljsku skrb. Ako su roditelji rastavljeni, i dalje zajednički ostvaruju roditeljsku skrb. Brigu o djetetu i nadzor nad djetetom vodi roditelj s kojim dijete živi. Roditelji zajednički donose odluke koje mogu znatno utjecati na razvoj djeteta.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Ako su zdravlje ili život djeteta ugroženi krivnjom roditelja (zbog namjernih postupaka roditelja ili zanemarivanja) ili roditelj zloupotrebljava svoja prava ili ne brine o djetetu niti ga nadzire te time ugrožava njegov tjelesni, mentalni ili moralni razvoj, sud roditelju može oduzeti pravo na ostvarivanje roditeljske skrbi.

Ako jednom roditelju oduzme roditeljsku skrb, sud drugom roditelju dodjeljuje pravo na samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi. Ako taj drugi roditelj ne može skrbiti o djetetu na odgovarajući način te je dijete izloženo opasnosti ili ako je obama roditeljima oduzeta roditeljska skrb, sud obiteljskom sudu nalaže da se za dijete osigura skrb izvan njegove obitelji.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Ako su roditelji rastavljeni, i dalje zajednički ostvaruju roditeljsku skrb. Brigu o djetetu i nadzor nad djetetom vodi roditelj s kojim dijete živi. Roditelji zajednički donose odluke koje mogu znatno utjecati na razvoj djeteta. Neslaganja među roditeljima rješavaju se na obiteljskom sudu, osim ako je zakonom propisano drukčije. Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi završava dodjeljivanjem prava na samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi jednom roditelju na temelju dogovora između roditelja ili sudske odluke.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Ako roditelji postignu dogovor o pitanju roditeljske odgovornosti i izvrše ga dobrovoljno, nije potrebno dobiti odobrenje bilo kakvog tijela ili suda.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

U slučaju spora, neslaganja rješava obiteljski sud. Ako obiteljski sud ne može riješiti neslaganja među roditeljima ili presuda obiteljskog suda nije izvršena, roditelji podnose zahtjev okružnom (ili gradskom okružnom) sudu.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Ako roditelji podnose zahtjev sudu, traže zajedničko ili samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi. Osim toga, sudac prema potrebi odlučuje o pitanjima uzdržavanja, boravišta itd. Roditelj s pravom na samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi vodi skrb o djetetu, što uključuje pravo djelovanja u djetetovo ime kad je riječ o njegovim osobnim i imovinskim odnosima i pravo određivanja djetetova boravišta. Oba roditelja imaju obvezu i pravo održavati osobni odnos i izravan kontakt s djetetom. Ta se odredba primjenjuje i ako je dijete odvojeno od obitelji ili ne živi s jednim ili oba roditelja. Roditelj koji ne živi s djetetom ima pravo primati informacije o djetetu, a posebno informacije o njegovu razvoju, zdravlju, akademskim postignućima, interesima i životnim uvjetima. Spor o roditeljskoj skrbi potrebno je riješiti uzimajući u obzir interese i mišljenje djeteta, ako ga dijete može izraziti.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb nad djetetom ima prava i obveze koja proizlaze iz tog instituta. Roditelji imaju obvezu uzdržavati svoje dijete u skladu sa svojim mogućnostima i financijskom situacijom. Tu obvezu imaju otac i majka sve dok se dijete ne može samo uzdržavati.

Obveza uzdržavanja djeteta ne prestaje ako je dijete odvojeno od obitelji ili ne živi s jednim od roditelja.

Pri odlučivanju o dodjeli prava na samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi sudovi uzimaju u obzir okolnosti predmeta, tj. s kojim roditeljem dijete živi u trenutku podnošenja zahtjeva i koji roditelj svakodnevno vodi skrb o djetetu. Dijete ima pravo održavati osobni odnos i izravan kontakt s oba roditelja (pravo na kontakt). Svaki roditelj ima obvezu i pravo održavati osobni odnos i izravan kontakt s djetetom. Roditelj koji ne živi s djetetom ima pravo primati informacije o djetetu, posebno informacije o njegovu razvoju, zdravlju, akademskim postignućima, interesima i životnim uvjetima. Dodjeljivanje prava na samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi jednom roditelju ne podrazumijeva oduzimanje prava na skrb drugom roditelju.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

Ako oba roditelja zajednički ostvaruju roditeljsku skrb nad djecom, oba roditelja mogu djelovati u ime svoje djece u njihovim osobnim i imovinskim odnosima. Roditelji donose zajedničku odluku o svim pitanjima u pogledu razvoja djeteta.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

Zahtjevi u pogledu prava na skrb i prava na kontakt podnose se sudu u mjestu boravišta djeteta. Registrirano boravište roditelja djeteta smatra se boravištem djeteta u zahtjevima u pogledu prava na skrb i prava na kontakt. Ako se registrirana mjesta boravišta djetetovih roditelja nalaze u različitim upravnim područjima, boravištem djeteta smatra se registrirano boravište roditelja s kojim dijete živi. Ako roditelji djeteta ili dijete nemaju registrirano boravište, boravištem djeteta smatra se boravište roditelja.

Tužbu bi trebalo podnijeti u skladu s člankom 128. Zakona o parničnom postupku. Članak 129. Zakona o parničnom postupku primjenjuje se na dokumente koji se prilažu tužbi.

Tužbi možete priložiti i mišljenje obiteljskog suda o tom pitanju.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

Sudski postupci u građanskopravnim predmetima uređeni su odredbama latvijskog Zakona o parničnom postupku. Sud preko reda razmatra predmete koji se odnose na zaštitu prava i interesa djeteta. Sud traži mišljenje obiteljskog suda o pitanjima dodjele roditeljske skrbi, brige o djetetu i postupku ostvarivanja prava na kontakt te poziva zastupnika da sudjeluje u sudskoj raspravi i sazna mišljenje djeteta ako ga dijete može izraziti s obzirom na svoju dob i razinu zrelosti.

Zasjedanja na kojima sud razmatra građanskopravne predmete javna su, osim, na primjer, kad je riječ o predmetima u pogledu prava na skrb ili prava na kontakt. Isto tako, sud može proglasiti zasjedanje ili dio zasjedanja zatvorenim ako to zatraže sudionici predmeta jer je to u interesu maloljetne osobe ili po vlastitom nahođenju.

Stranke imaju pravo sudu podnijeti obrazloženi zahtjev za brže razmatranje predmeta. Sud zatim razmatra obrazloženi zahtjev.

Ako jedna od stranaka to zatraži, u sudskoj presudi može biti navedeno da su presude ili dijelovi presude o uzdržavanju djeteta i presude ili dijelovi presude u predmetima u pogledu prava na skrb i prava na kontakt odmah izvršivi.

Ako jedna od stranaka to zatraži, sud donosi presudu kojom se privremeno utvrđuje uzdržavanje djeteta do donošenja presude.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Osobe s niskim dohotkom ili potrebite osobe kojima je dodijeljen takav status na temelju postupka utvrđenog zakonodavstvom i osobe koje se nenadano nađu u takvom položaju i financijskoj situaciji koja im onemogućuje da štite svoja prava (zbog prirodne katastrofe, okolnosti više sile ili drugih okolnosti izvan njihove kontrole) ili o njima u potpunosti skrbi država ili općina (dalje u tekstu „posebna situacija”) imaju pravo zatražiti financijsku potporu za pravnu pomoć.

Ako osoba podnese obrazloženi zahtjev, sud ili sudac razmatraju financijsku situaciju pojedinca te ga djelomično ili u potpunosti oslobađaju uplaćivanja pravnih troškova u državni proračun i obustavljaju naloženo uplaćivanje sudskih troškova u državni proračun ili ih dijele na obroke.

U skladu sa Zakonom o parničnom postupku, podnositelji se zahtjeva izuzimaju od plaćanja sudskih troškova u državni proračun kad je riječ o zahtjevima koji se odnose na naplatu uzdržavanja za dijete.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Protiv presude možete se žaliti u općem postupku, tj. možete podnijeti žalbu (Regionalnom sudu) ili kasacijsku tužbu (Vrhovnom sudu).

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Sudske presude izvršavaju se nakon što stupe na snagu ili odmah ako su proglašene neposredno izvršivima.

Sudske presude izvršava zaprisegnuti sudski izvršitelj.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Latvijski sudovi priznaju i izvršavaju presude stranih sudova.

Presude stranih sudova priznaju se i izvršavaju u skladu s postupcima utvrđenima Zakonom o parničnom postupku i Uredbom Vijeća br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1347/2000.

Zahtjev za proglašenje izvršivosti dostavlja se na razmatranje okružnom (ili gradskom okružnom) sudu u mjestu stalnog boravišta osobe protiv koje se izvršenje traži ili u mjestu stalnog boravišta djeteta na koje se izvršenje odnosi. Presudu o proglašenju izvršivosti ili presudu kojom se odbija proglašenje izvršivosti donosi sudac prema vlastitom nahođenju na temelju podnesenog zahtjeva i priloženih dokumenata u roku od 10 dana od dana kad je zahtjev podnesen bez pozivanja stranaka.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Kad je riječ o priznavanju odluke stranog suda, dodatnu žalbu na presudu prvostupanjskog suda možete podnijeti okružnom sudu, a protiv presude okružnog suda o dodatnoj žalbi možete se žaliti Senatu tako da podnesete pojedinačni prigovor.

Sudionik predmeta čije je boravište ili prebivalište u Latviji može podnijeti pojedinačni prigovor u roku od 30 dana od datuma izdavanja primjerka presude, dok sudionik predmeta čije boravište ili prebivalište nije u Latviji može podnijeti takav prigovor u roku od 60 dana od datuma izdavanja primjerka presude.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

Latvija je obvezana Haškom konvencijom od 19. listopada 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju, izvršenju i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece te bilateralnim sporazumima o pravnoj pomoći koje je Republika Latvija sklopila s Ruskom Federacijom, Ukrajinom, Republikom Bjelarus, Republikom Uzbekistanom, Kirgiskom Republikom i Republikom Moldovom.

Posljednji put ažurirano: 09/07/2019

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Roditeljska odgovornost - Litva

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

Prava i dužnosti između djece i roditelja uređeni su odredbama dijela IV. knjige III. Građanskog zakonika Republike Litve (Lietuvos Respublikos civilinis kodeksas, dalje u tekstu „Građanski zakonik”). Člankom 3.155. Građanskog zakonika propisano je da o djeci skrbe njihovi roditelji dok ne postanu punoljetna ili samostalna. Roditelji imaju pravo i dužnost odgajati i učiti svoju djecu da budu poštena, brinuti o njihovu zdravlju te, uzimajući u obzir njihovo tjelesno i mentalno stanje, stvarati povoljne uvjete za potpun i skladan razvoj svoje djece kako bi ih pripremili na samostalan život u društvu. U poglavlju XI. knjige III. Građanskog zakonika utvrđuju se prava i dužnosti roditelja u pogledu svoje djece, a u poglavlju XII. propisana su imovinska prava i dužnosti između roditelja i djece.

U članku 3.227. stavku 2. Građanskog zakonika navodi se da se na temelju zakona i posvojitelji smatraju roditeljima djeteta od dana stupanja na snagu sudske presude o posvajanju, osim u iznimnim slučajevima iz članka 3.222. stavka 4. Građanskog zakonika.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Člankom 3.156. Građanskog zakonika propisano je da otac i majka imaju jednaka prava i dužnosti u pogledu svoje djece. Roditelji imaju jednaka prava i dužnosti u pogledu svoje djece neovisno o tome je li dijete rođeno u braku ili izvan braka, nakon razvoda braka ili poništenja braka ili rastave.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Ako roditelji nisu u stanju ili ne žele izvršavati roditeljsku odgovornost u pogledu svoje djece, umjesto njih može se odrediti druga osoba. U tu se svrhu Građanskim zakonikom uspostavljaju pravni instituti skrbništva i starateljstva nad maloljetnicima. Osnovna pravila kojima se uređuje stavljanje djeteta pod privremeno i stalno skrbništvo/starateljstvo utvrđena su člancima 3.254. i 3.257.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Ako se roditelji razvedu, buduća roditeljska odgovornost određuje se na temelju vrste razvoda braka.

U slučaju sporazumnog razvoda braka, bračni su drugovi obvezni sudu dostaviti dogovor o posljedicama razvrgnuća braka (odvajanje imovine, plaćanje uzdržavanja za djecu itd.). Člankom 3.53. stavkom 3. Građanskog zakonika propisano je da pri donošenju rješenja o razvodu braka sud odobrava dogovor o posljedicama razvrgnuća braka bračnih drugova kojim se uređuje plaćanje uzdržavanja maloljetne djece i međusobnog uzdržavanja, boravište njihove maloljetne djece, sudjelovanje bračnih drugova u obrazovanju svoje djece i drugim imovinskim pravima i dužnostima. Sadržaj dogovora uključuje se u rješenje o razvodu braka. Ako dođe do značajnih promjena okolnosti (bolest ili nesposobnost za rad jednog od prijašnjih bračnih drugova itd.), prijašnji bračni drugovi ili jedan od prijašnjih bračnih drugova može podnijeti predstavku sudu kako bi se izmijenili uvjeti njihova sporazuma o posljedicama razvrgnuća braka.

Ako je brak razvrgnut na temelju zahtjeva jednog od bračnih drugova, u zahtjevu predočenom sudu mora biti naveden i način na koji će podnositelj zahtjeva izvršavati svoje obveze prema drugom bračnom drugu i njihovoj maloljetnoj djeci. Pri odobrenju razvoda braka sud mora riješiti pitanja o boravištu i uzdržavanju maloljetne djece, uzdržavanju jednog od bračnih drugova i razdvajanju bračne stečevine, osim u slučajevima u kojima je imovina podijeljena na temelju međusobnog dogovora između bračnih drugova koji je ovjerio javni bilježnik (članak 3.59. Građanskog zakonika).

Razvod braka koji se temelji na krivnji oba bračna druga ima jednake posljedice kao i sporazumni razvod braka (članci od 3.51. do 3.54. Građanskog zakonika). Postupci razvoda koji se temelje na krivnji jednog od supružnika mutatis mutandis podliježu članku 3.59. Građanskog zakonika.

Kad je riječ o rastavi, jedan od bračnih drugova može sudu predati zahtjev za utvrđivanje odvojenog mjesta stanovanja ako više ne može podnositi suživot s bračnim drugom ili je suživot postao nemoguć ili bi ozbiljno mogao dovesti u pitanje interese maloljetne djece zbog posebnih okolnosti koje možda ne ovise o drugom bračnom drugu ili ako bračni drugovi više ne žele živjeti zajedno. Pri odobrenju zakonske rastave, sud određuje bračnog druga s kojim će dijete živjeti i rješava pitanja koja se odnose na uzdržavanje djece i sudjelovanje rastavljenog oca (ili rastavljene majke) u obrazovanju djeteta. Bračni drugovi mogu zajedno podnijeti zahtjev za odobrenje njihove rastave ako su postigli dogovor o posljedicama svoje rastave u pogledu boravišta, uzdržavanja i obrazovanja svoje maloljetne djece, podjele imovine i međusobnog uzdržavanja. Ako su bračni drugovi postigli dogovor o posljedicama svoje rastave, sud će ga odobriti pod uvjetom da je u skladu s javnim poretkom i ne narušava prava i legitiman interes njihove maloljetne djece ili jednog od bračnih drugova. Nakon što odobri sporazum, sud ga uključuje u presudu o zakonskoj rastavi.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Ako roditelji žive zajedno, uvjeti i oblik uzdržavanja određuju se njihovim uzajamnim dogovorom. Ne postoji poseban model za takav dogovor ili postupak za njegovo utvrđivanje. Člankom 3.193. Građanskog zakonika propisano je da u slučaju sporazumnog razvoda braka (članak 3.51. Građanskog zakonika) ili rastave (članak 3.73. Građanskog zakonika) bračni drugovi sklapaju sporazum kojim se utvrđuju njihove međusobne dužnosti u pogledu uzdržavanja njihove maloljetne djece, kao i sredstva za uzdržavanje te iznos i oblik takvog uzdržavanja. Sporazum mora odobriti sud (članak 3.53. Građanskog zakonika). Roditelji maloljetne djece mogu sklopiti sporazum o uzdržavanju svoje djece i ako se njihov razvod braka temelji na drugim razlozima. Ako se jedan od roditelja ne pridržava sporazuma o uzdržavanju svoje maloljetne djece koji je odobrio sud, drugi roditelj stječe pravo podnijeti sudu zahtjev za izdavanje naloga za izvršenje.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Roditeljima su kao oblik alternativnog načina rješavanja neslaganja bez odlaska na sud dostupne usluge mirenja. Sudsko mirenje dostupno je na svim redovnim sudovima. Sudsko je mirenje besplatno. Sudsko mirenje jeftiniji je i brži način rješavanja sporova. Potrebno je napomenuti da se sudskim mirenjem jamči povjerljivost i da se svaka stranka može povući iz mirenja bez obrazloženja. Sudac (vijeće) koji odlučuje o građanskom predmetu ili bilo koja stranka u sporu može uputiti spor na sudsko mirenje. Više informacija o mirenju i popis izmiritelja možete pronaći na Poveznica se otvara u novom prozoruinternetskim stranicama litavskih sudova.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Ako se roditelji obrate sudu, sudac može odlučiti o svim pitanjima o njihovom djetetu, uključujući boravište, pravo roditelja na kontakt/posjećivanje, uzdržavanje maloljetne djece i sva druga pitanja navedena u zahtjevu podnesenom sudu.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Člankom 3.156. Građanskog zakonika propisano je da otac i majka imaju jednaka prava i dužnosti u pogledu svoje djece. To je primjenjivo neovisno o tome je li dijete rođeno u braku ili izvan njega, nakon razvoda braka ili poništenja braka ili rastave. Roditelji imaju pravo i dužnost odgajati svoju djecu, biti odgovorni za njihovo obrazovanje i razvoj, brinuti se o njihovu zdravlju te ih duhovno i moralno usmjeravati. Pri izvršavanju tih dužnosti, prava roditelja imaju prednost pred pravima drugih osoba. Roditelji moraju stvoriti uvjete u kojima njihova djeca mogu pohađati obrazovne ustanove sve dok ne napune dob propisanu zakonom.

Pravo jednog roditelja na samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi može se utvrditi smo u slučajevima u kojima je roditeljsko pravo drugog roditelja ograničeno. Ako roditelji (otac ili majka) ne ispunjavaju svoje dužnosti u pogledu odgoja svoje djece, zloupotrebljavaju svoje roditeljsko pravo, okrutno se odnose prema djeci, svojim nemoralnim ponašanjem loše utječu na djecu ili se ne brinu o svojoj djeci, sud može donijeti presudu o privremenom ili trajnom ograničenju njihova roditeljskog prava (oca ili majke). Pri donošenju takve presude sud uzima u obzir posebne okolnosti na kojima se temelji zahtjev za ograničenje roditeljskog prava. Međutim, roditelji zadržavaju pravo na kontakt s djetetom, osim ako je to u suprotnosti s interesima djeteta. Kad je riječ o slučajevima u kojima je roditeljsko pravo trajno ograničeno, dijete može biti posvojeno bez izričitog pristanka roditelja.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

Roditelji uzajamnim dogovorom odlučuju o svim pitanjima u pogledu obrazovanja svoje djece i o drugim pitanjima povezanima s roditeljskom odgovornošću. Ako se ne slažu, sud rješava sve sporove.

Otac, majka ili roditelji (skrbnicu/staratelji) djeteta koji su maloljetni roditelji bez pravne sposobnosti mogu podnijeti zahtjev sudu u pogledu roditeljskog kontakta s djetetom ili sudjelovanja u obrazovanju djeteta. Sud utvrđuje uvjete roditeljskog kontakta rastavljenog oca ili rastavljene majke s djetetom uzimajući u obzir djetetove interese kako bi se rastavljenom ocu ili rastavljenoj majci omogućila najveća razina sudjelovanja u obrazovanju djeteta. Minimalan kontakt s djetetom može se naložiti samo u slučajevima u kojima stalni maksimalni kontakt nije u interesu djeteta.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

Ako osoba želi podnijeti zahtjev u pogledu roditeljske odgovornosti, mora ga podnijeti okružnom sudu. Formalnosti koje se moraju poštovati i dokumenti koji se moraju priložiti zahtjevu ovise o uvjetima utvrđenima u zahtjevu te pravima i dužnostima koje se pobijaju ili se moraju riješiti ili odrediti (u pogledu toga što roditeljska odgovornost uključuje).

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

Glavni sporovi i pitanja u pogledu roditeljske odgovornosti razmatraju se u skladu s pojednostavnjenim postupkom.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Dostupnost besplatne pravne pomoći uređena je odredbama Zakona o pravnoj pomoći koju jamči država (Valstybės garantuojamos teisinės pagalbos įstatymas). Mogućnost dobivanja pravne pomoći koju jamči država ovisi o financijskoj situaciji osobe koja je traži.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Da, u skladu s općim pravilima parničnog postupka žalbu protiv takve odluke moguće je podnijeti višem sudu.

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Sudsku odluku izvršavaju sudski izvršitelji.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću primjenjuje se bez posebnog postupka priznavanjem presude koju je donio sud druge države članice EU-a u Litvi. Ta je uredba primjenjiva u svim državama članicama EU-a, osim u Danskoj.

Presude o pravu na kontakt i presude kojima sudovi država članica EU-a nalažu predaju djeteta podliježu izvršavanju u skladu s pravilima utvrđenima u dijelu VI. Zakona o parničnom postupku Republike Litve (Lietuvos Respublikos civilinio proceso kodeksas, dalje u tekstu „Zakon o parničnom postupku”).

Zahtjeve za preuzimanje nadležnosti od suda strane države i zahtjeve za prijenos nadležnosti sudu strane države iz članka 15. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 (i članaka 8. i 9. Haške konvencije od 19. listopada 1996.) razmatra Žalbeni sud Litve (Lietuvos apeliacinis teismas).

Ti se zahtjevi razmatraju u skladu s postupkom utvrđenim u poglavlju 39. Zakona o parničnom postupku pod uvjetom da Uredbom Vijeća (EZ) br. 2201/2003 nije drukčije propisano. Takvi zahtjevi ne podliježu plaćanju sudskih pristojbi.

Zahtjevi podneseni Žalbenom sudu Litve moraju ispunjavati opće zahtjeve za postupovne dokumente (članak 111. Zakona o parničnom postupku). U skladu s člankom 15. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 zahtjev i svi popratni dodaci moraju se podnijeti na jeziku države ili im je potrebno priložiti prijevod na litavski jezik. Ako podnositelj zahtjeva ima boravište izvan Republike Litve i nije mu dodijeljen zastupnik u predmetu ili osoba ovlaštena za primanje postupovnih dokumenata koja ima boravište/sjedište u Republici Litvi (članak 805. Zakona o parničnom postupku), u zahtjevu mora biti navedena adresa u Republici Litvi ili adresa telekomunikacijskoga terminalnog uređaja na koju će postupovni dokumenti biti dostavljeni podnositelju zahtjeva. Međutim, ti se zahtjevi ne primjenjuju na zahtjeve koje sud strane države podnese Žalbenom sudu Litve.

Prema potrebi, Žalbeni sud Litve može naložiti Državnoj službi za zaštitu prava djeteta i posvojenje pri Ministarstvu socijalne sigurnosti i rada Republike Litve (Valstybės vaiko teisių apsaugos ir įvaikinimo tarnyba prie Lietuvos Respublikos socialinės apsaugos ir darbo ministerijos) da dostavi mišljenje o svrsishodnosti preuzimanja ili prenošenja nadležnosti. Žalbeni sud Litve određuje rok u kojem to mišljenje mora biti dostavljeno.

Žalbeni sud Litve mora razmotriti zahtjev najkasnije u roku od šest tjedana od datuma na koji je sud primio zahtjev.

Nakon razmatranja zahtjeva o preuzimanju nadležnosti od suda strane države i donošenja odluke o odobrenju zahtjeva, Žalbeni sud Litve, uzimajući u obzir okolnosti predmeta, imenovat će litavski sud koji će biti nadležan za razmatranje tog predmeta u Litvi. Postupci pokrenuti na sudu strane države prenose se na nadležni litavski sud kako bi se razmotrio meritum predmeta. U tom slučaju, odredbe iz članka 35. Zakona o parničnom postupku primjenjuju se mutatis mutandis, a provedba postupka nastavlja se na nadležnom litavskom sudu. Prema potrebi, nadležni litavski sud utvrđuje položaj stranaka u postupku i poduzima mjere za uklanjanje svih nedostataka koji utječu na postupovne dokumente.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Žalba se mora podnijeti Vrhovnom sudu Litve (Lietuvos Aukščiausiasis Teismas). Razmatrat će se kao žalba u kasacijskom postupku u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

Pravo mjerodavno za odnose između roditelja i djece utvrđeno je člankom 1.32. Građanskog zakonika. Osobni i imovinski odnosi između roditelja i djece uređeni su pravom države u kojoj dijete ima uobičajeno boravište. Ako nijedan roditelj nema uobičajeno boravište u državi uobičajenog boravišta djeteta, ali su dijete i oba roditelja građani iste države, mjerodavno je pravo države čiji su svi građani.

Kad je riječ o pitanjima u pogledu roditeljske odgovornosti, nadležni se sud određuje u skladu s Haškom konvencijom od 19. listopada 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju, izvršenju i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece.

Pravo mjerodavno za zaštitu djece i maloljetnika, skrbništva i starateljstva nad njima određeno je u skladu s Haškom konvencijom od 5. listopada 1961. o ovlastima tijela i mjerodavnom pravu s obzirom na zaštitu maloljetnika.

Obveze uzdržavanja (alimentacija) unutar obitelji uređene su Haškom konvencijom od 2. listopada 1973. o pravu mjerodavnom za obveze uzdržavanja.

Posljednji put ažurirano: 11/07/2019

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Roditeljska odgovornost - Mađarska

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

U praktičnom smislu, roditeljska odgovornost (roditeljska skrb) uključuje davanje imena maloljetnom djetetu, skrb o djetetu i odgoj djeteta, određivanje njegova boravišta, upravljanje njegovom imovinom, prava i obveze u pogledu njegova pravnog zastupanja i pravo dodjele skrbnika ili oduzimanja skrbništva.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Ako roditelji ne mogu postići dogovor, a odredbom tijela za skrbništvo ili suda nije propisano suprotno, roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb neovisno o tome žive li zajedno.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Skrbništvo je u Mađarskoj zakonska mjera kojom se osigurava skrb i zastupanje maloljetnih osoba te upravljanje njihovom imovinom preko skrbnika kojeg im u odsustvu roditelja s pravom na ostvarivanje roditeljske skrbi dodjeljuje tijelo za skrbništvo. Bilo tko može prijaviti potrebu za dodjeljivanjem skrbnika tijelu za skrbništvo. Bliski srodnik maloljetnog djeteta ili osoba pod čijom je skrbi dijete obvezno je obavijestiti tijelo za skrbništvo, kao što je sud ili drugo tijelo, o potrebi za dodjeljivanjem skrbnika.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Ako roditelji ne mogu postići dogovor, a odredbom tijela za skrbništvo ili suda nije propisano suprotno, roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb čak i ako više ne žive zajedno. Rastavljeni roditelji mogu se dogovoriti o podjeli prava i obveza roditeljske odgovornosti, ali svojem djetetu moraju osigurati uravnotežen način života (stalna promjena smještaja djeteta nije moguća, na primjer, ako je udaljenost između mjesta stanovanja roditelja prevelika, što bi za dijete predstavljalo preveliko opterećenje). Dogovor između roditelja odobrava sud. Ako roditelji ne mogu postići dogovor o pitanjima prava i obveza roditeljske skrbi, sud odlučuje o tome kojem će roditelju dodijeliti pravo na ostvarivanje roditeljske skrbi. Pri donošenju odluke, sud procjenjuje koji roditelj može osigurati bolji tjelesni, mentalni i moralni razvoj djeteta.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Ako se brak raskida na temelju zajedničke izjave volje bračnih drugova za raskid braka i namjere raskida braka podnesene sudu u pisanom obliku, zahtjev uključuje dogovor roditelja u pogledu pitanja skrbi. Sud odobrava dogovor pravomoćnom presudom u postupku razvoda jer se brak ne može raskinuti sporazumno bez takvog dogovora.

Kad je riječ o raskidu braka, sud prema potrebi mora donijeti odluku u pogledu roditeljske skrbi, čak i ako u tu svrhu nije podnesen zahtjev. Ako zahtjev nije podnesen, presuda prvostupanjskog suda postaje pravomoćna tek 15 dana nakon isteka roka za podnošenje žalbe.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Prije nego što pokrenu postupak razvoda braka ili tijekom postupka, dobrovoljno ili na inicijativu suda, bračni drugovi mogu pokušati postići sporazumni dogovor u pogledu svih sporova povezanih s njihovim odnosom ili raskidom braka, kao što su pitanja roditeljske odgovornosti, tako da pristupe mirenju. Dogovor postignut mirenjem mogu sastaviti kako bi se uključio u postupak donošenja sudske nagodbe. Kako bi osigurao da se roditeljska odgovornost izvršava na odgovarajući način i uz potrebnu suradnju roditelja, sud i/ili tijelo za skrbništvo tijekom svojeg postupka može (na zahtjev ili na vlastitu inicijativu u pitanjima povezanima s njegovom nadležnošću) naložiti roditeljima da sudjeluju u mirenju kako bi se postigla odgovarajuća suradnja između roditelja s pravom na ostvarivanje roditeljske skrbi i roditelja koji ne živi s djetetom u cilju osiguravanja prava roditelja koji ne živi s djetetom.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

U slučaju spora, nakon što sasluša oba roditelja i, u opravdanim slučajevima, dijete, sud odlučuje o tome kojem će roditelju dodijeliti roditeljsku skrb. Sud može odlučiti dodijeliti punu roditeljsku skrb jednom roditelju ili podijeliti prava i obveze roditeljske skrbi među roditeljima. Sud može dodijeliti pravo izvršavanja određenih zadaća u pogledu skrbi i odgoja djeteta roditelju koji ne živi s djetetom ili, u iznimnim slučajevima, pravo potpunog ili djelomičnog upravljanja imovinom djeteta te djelovanja u svojstvu pravnog zastupnika u pitanjima njegove imovine. Ako je to u interesu djeteta, sud može ograničiti ili ukinuti pravo odlučivanja o temeljnim pitanjima koja utječu na budućnost djeteta. Međutim, sud ne može dodijeliti pravo na zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi jer se ona može ostvariti samo međusobnim dogovorom roditelja koji sud može odobriti.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Ne. Ako sud dodijeli roditeljsku skrb jednom roditelju, roditelj koji ne živi sa svojim djetetom može i dalje izvršavati svoja prava roditeljske odgovornosti u pogledu temeljnih pitanja koja utječu na budućnost djeteta. Temeljnim se pitanjima smatraju davanje i promjena imena maloljetnog djeteta, određivanje boravišta djeteta ako se razlikuje od boravišta roditelja, određivanje boravišta djeteta u inozemstvu u cilju dugotrajnog boravka ili preseljenja, promjena državljanstva djeteta te odabir škole i zanimanja djeteta.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

Sud ne može naložiti zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi, nego može samo odobriti dogovor između roditelja u tu svrhu u postupku rješavanja bračnog spora, uzimajući u obzir interese djeteta. Da bi dobili takvo odobrenje, rastavljeni roditelji moraju osigurati uravnotežen način života za svoje dijete pri zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi. Ako sud to ne smatra izvedivim, može odbiti odobrenje takvog dogovora. Međutim, u situacijama koje zahtijevaju poduzimanje hitnih mjera, jedan roditelj može samostalno odlučivati te o tome bez odlaganja mora obavijestiti drugog roditelja (na primjer kad je riječ o hitnoj liječničkoj intervenciji).

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

Kad je riječ o pitanjima roditeljske skrbi, možete se obratiti tijelu za skrbništvo ili sudu, ovisno o tome radi li se o sporu između roditelja u pogledu zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi ili sud treba odlučiti o pitanju skrbi.

Tužbu je potrebno podnijeti sudu nadležnom prema mjestu boravišta optuženika (ili ako ono ne postoji, sudu nadležnom prema mjestu prebivališta optuženika) ili sudu nadležnom prema mjestu posljednjeg poznatog zajedničkog boravišta bračnih drugova.

Tužbu je potrebno podnijeti u obliku pisanog zahtjeva nadležnom sudu. Pročitajte i temu Kako postupiti? kako biste saznali više o pokretanju postupka i sadržaju zahtjeva. Osim općih informacija, u pitanjima u pogledu roditeljske odgovornosti potrebno je navesti i pojedinosti o sklapanju braka i o rođenju djece koja su rođena u braku i još su živa te priložiti i rodne listove djece.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

Sudski postupak za postizanje dogovora u pogledu prava na roditeljsku skrb i smještaja djeteta kod treće osobe

Ako rastavljeni roditelji nisu postigli dogovor, sud na zahtjev ili na vlastitu inicijativu odlučuje o tome kojem će roditelju dodijeliti roditeljsku skrb. Pri donošenju odluke sud uzima u obzir interese djeteta i procjenjuje koji roditelj djetetu može osigurati bolji tjelesni, mentalni i moralni razvoj.

Pravni postupak određivanja osobe koja izvršava roditeljsku odgovornost, ostvaruje roditeljsku skrb ili pravni postupak kojim se mijenjaju pojedinačna prava na ostvarivanje roditeljske skrbi, određuje smještaj djeteta kod treće osobe ili mijenja takav smještaj može pokrenuti roditelj ili tijelo za skrbništvo. Tužbu mora podnijeti jedan roditelj protiv drugoga ili tijelo za skrbništvo protiv oba roditelja. Tužba u pogledu promjene smještaja djeteta kod treće osobe mora se podnijeti protiv osobe kod koje je dijete smješteno.

Sud mora saslušati oba roditelja tijekom postupka i, u opravdanim slučajevima ili ako to zatraži dijete, mora saslušati i dijete. Ako je dijete starije od 14 godina, sud može odlučiti o roditeljskoj skrbi nad djetetom i o njegovu smještaju samo uz njegov pristanak, osim ako izbor djeteta ugrožava njegov razvoj.

Sud može obvezati roditelje da pristupe mirenju kako bi osigurao da se roditeljska odgovornost izvršava na odgovarajući način i da roditelji surađuju u za to potrebnoj mjeri.

Postupak tijela za skrbništvo u sporu povezanom sa zajedničkim ostvarivanjem roditeljske skrbi

Ako roditelji ne mogu postići dogovor o pitanjima u pogledu zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi (neovisno o tome žive li zajedno), bilo koji roditelj može zatražiti da tijelo za skrbništvo donese odluku, osim o pitanjima u pogledu slobode savjesti i vjeroispovijesti.

Ako rastavljeni roditelji koji imaju pravo na ostvarivanje roditeljske skrbi postignu dogovor o međusobnoj podjeli povezanih prava i obveza ili o tome da će jedan od njih u budućnosti ostvarivati roditeljsku skrb, tijelo za skrbništvo unosi takav dogovor u zapisnik ako oni to zatraže. U zapisnik se mora unijeti i dogovor o tome koji će roditelj odgajati dijete te činjenica da će zajednički ostvarivati roditeljsku skrb u pogledu temeljnih pitanja koja utječu na budućnost djeteta, osim ako sud odluči drukčije.

Roditelji moraju biti obaviješteni o tome da mogu promijeniti taj dogovor i da dogovor nema jednaku težinu kao odluka suda donesena u postupku rješavanja bračnog spora ili postupku nagodbe o roditeljskoj skrbi.

U postupku rješavanja bračnog spora sud na vlastitu inicijativu donosi privremenu odluku o pitanjima smještaja maloljetnog djeteta i njegova mjesta boravišta, neovisno o tome boravi li dijete s jednim od roditelja ili trećom osobom, produljenja ili ograničenja prava na roditeljsku skrb ili kontakta između bilo kojeg roditelja i djeteta.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Pogledajte temu Kako postupiti? kako biste saznali više o ovom pitanju.

U postupcima oduzimanja ili ponovne uspostave roditeljske skrbi i postupcima u pogledu smještaja i premještaja djeteta ili prava na kontakt, strankama se dodjeljuje pravo na odgodu plaćanja, neovisno o njihovu dohotku i financijskoj situaciji. Pravo na odgodu plaćanja znači da predujam svih pristojbi i drugih troškova nastalih tijekom postupka umjesto stranaka plaća država, ali stranka koja izgubi spor nakon postupka mora vratiti predujam svih plaćenih troškova koji je dobila od države.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Da, postupci u pogledu roditeljske skrbi podliježu podnošenju žalbe u skladu s općim pravilima. Žalbu može podnijeti roditelj ili dijete. Rok za podnošenje žalbe iznosi 15 dana od datuma dostavljanja odluke.

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Kako bi se izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti, prvostupanjski sud ili, u slučaju odluke stranog suda (sudska nagodba) potvrđene u skladu s člankom 42. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1347/2000 (Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003), nalog za izvršenje izdaje okružni sud koji djeluje u mjestu sjedišta regionalnog suda uobičajenog boravišta djeteta ili osobe koja podliježe izvršenju odluke ili Središnji okružni sud u Budimu (Budai Központi Kerületi Bíróság) koji djeluje u Budimpešti.

Kada se sudska odluka (dogovor koji je odobrio sud) u pogledu predaje i smještaja djeteta izvršava, sud, utvrđujući odgovarajući rok, poziva osobu na koju se odluka odnosi da dobrovoljno ispuni svoju obvezu, a ako u tome ne uspije, sud nalaže predaju djeteta uz pomoć policije.

Dijete mora biti predano osobi koja je zatražila izvršenje ili, ako takva osoba ne postoji, zastupniku djeteta kojeg je odobrilo tijelo za skrbništvo ili tijelu za skrbništvo. Nakon predaje djeteta, osoba obvezna predati dijete mora obavijestiti osobu koja preuzima dijete o zdravstvenom stanju tog djeteta i bilo kojoj drugoj okolnosti koja bi mogla ugroziti njegov život ili tjelesni integritet kad ta okolnost ne bi bila poznata osobi koja preuzima dijete.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Sudovi u Mađarskoj priznaju odluke o roditeljskoj odgovornosti donesene u državama članicama bez posebnog postupka. Sadržaj odluke nije moguće preispitati ni u kojim okolnostima.

Međutim, svaka zainteresirana stranka može nadležnom sudu podnijeti zahtjev za priznavanje odluke.

Izvršenje

Odluka o izvršenju roditeljske odgovornosti donesena u državi članici, koja je izvršiva u predmetnoj državi članici i koja je dostavljena, bit će izvršena u Mađarskoj ako je proglašena izvršivom u Mađarskoj i ako to bilo koja zainteresirana stranka zatraži.

Sud ili tijelo nadležno u državi članici u kojoj je odluka donesena izdaje potvrdu u skladu s člankom 42. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 ako to zatraži bilo koja zainteresirana stranka.

Okružni sud koji djeluje u mjestu sjedišta regionalnog suda uobičajenog boravišta djeteta ili osobe koja podliježe izvršenju odluke ili Središnji okružni sud u Budimu izdaje nalog za izvršenje na temelju odluke stranog suda (sudska nagodba) u koju je uključena takva potvrda.

Odluka stranog suda izvršiva je ako je, ovisno o njezinoj prirodi, u skladu sa sljedećim: riječ je o presudi suda kojom se utvrđuje postojanje povrede u građanskom postupku, u kaznenom je postupku dio sudske presude kojom se utvrđuje postojanje povrede u povezanom imovinskopravnom zahtjevu, dio je dogovora koji je odobrio sud.

Na temelju naloga za izvršenje, postupak izvršenja vodi se u skladu s mađarskim zakonodavstvom o izvršenju.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Sudovi u Mađarskoj priznaju odluke donesene u državama članicama bez posebnog postupka. Sadržaj odluke nije moguće preispitati ni u kojim okolnostima.

Međutim, svaka zainteresirana stranka može nadležnom sudu podnijeti zahtjev za priznavanje odluke.

Svaka stranka može podnijeti tužbu protiv odluke o zahtjevu o proglašenju izvršivosti.

Žalba mora biti riješena u skladu s pravilima kojima se uređuje sudski postupak.

Žalbe protiv proglašenja izvršivosti moraju se podnijeti u roku od jednog mjeseca nakon dostavljanja proglašenja. Ako stranka protiv koje se izvršenje zahtijeva ima uobičajeno boravište u drugoj državi članici (izvan Mađarske), rok za podnošenje žalbe iznosi dva mjeseca od datuma osobne dostave ili dostave na adresu boravišta. Taj se rok može produljiti zbog udaljenosti.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

Mađarska je potpisnica Haške konvencije od 19. listopada 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju, izvršenju i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece, koja sadržava pravila o mjerodavnom pravu, kao što ih sadržavaju i određeni bilateralni ugovori o uzajamnoj pomoći.

Na temelju mađarskog nacionalnog prava, personalnim pravom primjenjivim na dijete uređuje se odnos između roditelja i djeteta na temelju obiteljskog prava, a posebno davanje imena, smještaj, skrb i zakonsko zastupanje djeteta te upravljanje imovinom djeteta, uz izuzetak obveza uzdržavanja. Kad je riječ o obiteljskom statusu djeteta i odnosu djeteta s roditeljima na temelju obiteljskog prava, mađarsko se pravo mora primijeniti na dijete koje je mađarski državljanin ili živi u Mađarskoj (uz izuzetak obveza uzdržavanja) ako je to u najboljem interesu djeteta.

Posljednji put ažurirano: 04/07/2019

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Roditeljska odgovornost - Malta

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

Pojmom su obuhvaćene sve dužnosti i obveze roditelja prema maloljetniku, u skladu s malteškim Građanskim zakonikom, poglavljem 16. Zakona Malte. Pojmom „roditeljska odgovornost”, koji se u malteškom zakonodavstvu naziva „roditeljska prava”, obuhvaćeni su skrbništvo i kontakt, odluke o pitanjima kao što su mjesto boravka, putovanja, obveze uzdržavanja, obrazovanje, važnije odluke koje se odnose na zdravlje i upravljanje imovinom koja pripada djeci.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Biološki roditelj ili, u slučaju posvojenja, posvojitelji nakon dovršetka postupaka posvojenja. Nadalje, samohrana majka ima roditeljsku odgovornost, osim ako otac registrira rođenje zajedno s djetetovom majkom.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Kad se u pogledu djeteta izda nalog za skrb ili sudski nalog, za skrb i skrbništvo nadležan je ministar u skladu sa Zakonom o djeci i mladima (nalozi za skrb), poglavljem 285. Zakona Malte.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

U slučaju razvoda ili rastave određuje se sudskom odlukom ili se dogovara u postupku mirenja. Može se odrediti i pravno obvezujućom izvršnom ispravom koju stranke potpisuju u prisutnosti javnog bilježnika.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Ako se takav sporazum sklapa izvan postupka za rastavu, mora se ratificirati na sudu i dostaviti u javni registar kako bi bio pravno obvezujući. S druge strane, ako se sporazum o roditeljskoj odgovornosti sklapa tijekom postupka za rastavu ili razvod, podnosi se sudu pred kojim se vodi postupak te se donosi sudska odluka kojom se odobrava ili ne odobrava taj sporazum.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Drugi je način u tim slučajevima postupak mirenja. Ako roditelji ne postignu sporazum ni tijekom tog postupka, postupak se pokreće pred Građanskim sudom (Obiteljskim odjelom).

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Sudac može odlučiti o svim važnijim odlukama koje se smatraju relevantnima za dobrobit djeteta, na primjer, o boravištu djeteta, o tome koji će roditelj imati skrbništvo, o pravima na posjet i kontakt te o obvezi plaćanja uzdržavanja za dijete.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Sud rijetko dodjeljuje potpunu skrb i skrbništvo jednom roditelju, ali to ovisi o svakom pojedinom slučaju. Uzimajući to u obzir, ako sud dodijeli potpunu skrb i skrbništvo jednom roditelju, o nekim se pitanjima i dalje treba raspraviti uz pristanak drugog roditelja, posebno o pitanjima koja se odnose na kontakt s maloljetnikom i njegovo odvođenje u treću zemlju, što bi izravno uključivalo prava na kontakt roditelja koji nema skrbništvo.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

To znači da oba roditelja raspravljaju i donose odluke u pogledu djeteta zajednički. To ne bi uključivalo svakodnevne aktivnosti, nego samo važnije odluke koje uključuju pitanja mjesta boravišta, obrazovanja i zdravlja. U članku 136. stavku 3. Poveznica se otvara u novom prozoruGrađanskog zakonika upućuje se na postupke izvanrednog upravljanja, pri čemu je za njih potreban pristanak obaju roditelja.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

Ako mirenje nije bilo uspješno, zahtjev se podnosi Građanskom sudu (Obiteljskom odjelu). Ne postoji službeni popis potrebnih dokumenata te se, stoga, zahtjevu mogu priložiti svi relevantni dokumenti i potvrde, posebno oni kojima se dokazuju roditeljska prava, uključujući sve sporazume o skrbi i skrbništvu ili donesene odluke.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

Saslušanje o zahtjevu određuje se za određeni datum. Tijekom rasprave o predmetu sudac saslušava stranke i druge svjedoke koje su stranke pozvale. Sud može imenovati i socijalne radnike i psihologe radi sastavljanja izvješća o djetetu, ako smatra da je to potrebno. Izvješće sastavljaju stručnjaci koje je sud imenovao nakon savjetovanja s roditeljima, djetetom i drugim stručnjacima koji su nekako povezani s predmetom. Hitni postupci pokreću se ako stranka koja podnosi zahtjev navede dostatne valjane razloge za žurnost. Ako je to u interesu maloljetnika, donosi se privremena odluka o pitanju za koje je potrebna žurnost, kao što su sprječavanje odlaska, skrb i skrbništvo itd.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Da, može se zatražiti pravna pomoć, no podnositelj zahtjeva mora proći provjeru imovinskog stanja u skladu s trećom knjigom glavom X. Zakonika o organizaciji i parničnom postupku ( Poveznica se otvara u novom prozorupoglavlje 12. Zakona Malte). Dodatni podaci o pravnoj pomoći nalaze se u dijelu o pravnoj pomoći.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Žalba se može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog materijalnog prava, odnosno, na primjer, ako jednoj stranci nije dano pravo na pozivanje svjedoka, a da pritom sud nije dao valjan razlog. U tim slučajevima žalba se može podnijeti Žalbenom sudu.

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Odluka Građanskog suda (Obiteljskog odjela) automatski je izvršna, no ako jedan od roditelja ne poštuje tu odluku, roditelj kojem su ograničena roditeljska prava može podnijeti prijavu policiji koja će zatim pokrenuti kazneni postupak pred Magistratskim sudom kako bi se odluka izvršila i izrekla novčana kazna (multa) i/ili kazna zatvora. Nadalje, Građanskom sudu (Obiteljskom odjelu) može se podnijeti zahtjev kojim se traži izmjena sudske odluke.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Potrebno je primijeniti postupak koji je utvrđen u Uredbi (EZ) br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću (Bruxelles II.a), odnosno nadležni sudac ispunjava potvrdu koja se zajedno s presudom suda i zahtjevom za priznavanje i izvršenje te odluke dostavlja Građanskom sudu (Obiteljskom odjelu). Moraju se navesti sve adrese za potrebe dostavljanja obavijesti. Svi se dokumenti trebaju prevesti na malteški ili engleski.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Prigovor se može podnijeti istom sudu i u odnosu na odluke za koje je podnesen zahtjev za izvršenje i priznavanje. Prigovor treba sadržavati razloge zbog kojih bi trebalo uskratiti priznavanje i izvršenje te se to čini u odgovoru na zahtjev.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

Mjerodavno je pravo Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000.

Posljednji put ažurirano: 10/07/2019

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Roditeljska odgovornost - Nizozemska

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

Pojam „roditeljska odgovornost” znači pravo u odnosu na dijete te odgovornost za odgoj tog djeteta i skrb o njemu.

U članku 247. knjige 1. Građanskog zakonika (Burgerlijk Wetboek) o tome je propisano sljedeće:

1. Roditeljska prava uključuju dužnost i pravo roditelja da skrbe za maloljetno dijete i da ga odgajaju.

2. „Skrb i odgoj” uključuju brigu i preuzimanje odgovornosti za mentalnu i fizičku dobrobit i sigurnost djeteta te promicanje razvoja djetetove osobnosti. Roditelji ne smiju primjenjivati mentalno ili fizičko nasilje ili drugo ponižavajuće postupanje u okviru skrbi za dijete i njegova odgoja.

3. Roditeljska odgovornost uključuje obvezu roditelja da promiče razvoj veze djeteta s drugim roditeljem.

4. Dijete nad kojim roditelji izvršavaju zajedničko skrbništvo ima pravo na jednaku skrb i odgoj obaju roditelja i nakon prestanka braka, osim smrću, nakon zakonske rastave ili prestanka životnog partnerstva, osim smrću, ili nakon prekida zajedničkog života, ako je stavljena napomena iz članka 252. stavka 1.

5. U cilju provedbe stavka 4. roditelji mogu u sporazumu ili planu o roditeljskoj skrbi uzeti u obzir praktične prepreke koje mogu nastati u vezi s prestankom braka, osim smrću, nakon zakonske rastave ili prekida životnog partnerstva, osim smrću, ili prekidom zajedničkog života ako je stavljena napomena iz članka 252. stavka 1., ali samo ako i dok postoji relevantna prepreka.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Roditelji imaju pravo skrbi i odgoja djeteta, kao i odgovornost za skrb i odgoj djeteta. Međutim, postoje iznimke od tog pravila.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Ako roditelji ne žele ili ne mogu izvršavati roditeljsko pravo ili odgovornost, sud može roditeljsko pravo prenijeti na drugu osobu.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Nakon razvoda oba roditelja zadržavaju roditeljsko pravo u odnosu na svoju djecu. Oboje su odgovorni za skrb za djecu i njihov odgoj. Međutim, postoje iznimke od tog pravila. U nekim slučajevima sud može, na zahtjev, skrbništvo dodijeliti jednom roditelju. Roditeljstvo (koje prema definiciji nije jednako roditeljskom pravu) i povezana prava i dužnosti mogu se isto tako različito urediti u planu o roditeljskoj skrbi koji se sastavlja u slučaju razvoda.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

U slučaju razvoda dogovoreno se utvrđuje u planu o roditeljskoj skrbi koji pregledava sud. Sud proglašava razvod.

Vidjeti i: Poveznica se otvara u novom prozoruhttps://www.rijksoverheid.nl/onderwerpen/scheiden/vraag-en-antwoord/checklist-bij-scheiden-of-uit-elkaar-gaan

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Za rješavanje sporova u pogledu roditeljstva moguće je mirenje.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Sudskom odlukom obuhvaćeni su svi elementi plana o roditeljskoj skrbi, uključujući skrbništvo, podjelu zadaća u pogledu skrbi za dijete i njegov odgoj te glavno mjesto boravka djeteta.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Ne. Roditelj koji ima skrbništvo nad djetetom obvezan je roditelja koji nema skrbništvo obavješćivati o važnim pitanjima u pogledu osobe [HM-B1] i imovine djeteta te se s potonjim roditeljem savjetovati o odlukama koje se odnose na dijete. Međutim, konačnu odluku donosi roditelj koji ima skrbništvo.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

To znači da oba roditelja imaju jednaka prava i dužnosti kao i roditelj koji ima skrbništvo (vidjeti pitanje br. 1) ako su u planu o roditeljskoj skrbi roditelji dogovorili drukčiju podjelu zadaća u pogledu skrbi za dijete i njegova odgoja.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

Za dobivanje skrbi nad djetetom zahtjev se mora podnijeti sudu koji je nadležan za mjesto boravka djeteta. Dokumenti koje treba podnijeti ovise o situaciji roditelja i djeteta. Informacije o potrebnim dokumentima nalaze se u Poveznica se otvara u novom prozoruPravilima postupka (Procesreglement), Skrbništvo i kontakt (Gezag en omgang). U tom pogledu može pomoći odvjetnik.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

Ne postoje posebni postupci za navedene situacije. Da, mogući su postupci radi određivanja privremenih mjera.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Da, moguća je pravna pomoć, iako to ovisi o određenim uvjetima. Poveznica se otvara u novom prozoruDodatne informacije o tome nalaze se na internetskim stranicama Vijeća za pravnu pomoć (Raad voor Rechtsbijstand).

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Da, žalbe se mogu podnijeti žalbenom sudu (gerechtshof).

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

U tom se slučaju primjenjuje redovni sudski postupak.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Načelno nije potrebno poduzimati nikakve mjere. To se događa automatski ako je država članica stranka Uredbe Bruxelles II.a. Uredba se primjenjuje u svim državama članicama Europske unije osim u Danskoj.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Žalbe se moraju podnijeti sudu u zemlji u kojoj je odluka donesena.

Kad je riječ o žalbi u obiteljskim stvarima, u Nizozemskoj je potrebna pomoć odvjetnika. Odvjetnik žalbu može podnijeti u Poveznica se otvara u novom prozorupisarnici žalbenog suda. Nakon što sud donese odluku u obiteljskom predmetu, odvjetnik žalbu može podnijeti u roku od tri mjeseca. Žalbeni sud strogo primjenjuje taj rok. Datum na koji je pisarnica zaprimila zahtjev za podnošenje žalbe službeni je datum podnošenja žalbe.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

Nizozemski sudovi primjenjuju samo nizozemsko pravo.

Posljednji put ažurirano: 02/07/2019

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Roditeljska odgovornost - Austrija

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

Skrbništvo (roditeljska odgovornost) dužnost je i pravo roditelja. Među ostalim, to uključuje skrb o djetetu i njegov odgoj, upravljanje djetetovom imovinom i zastupanje djeteta (članak 158. austrijskog Građanskog zakonika – Allgemeines Bürgerliches Gesetzbuch).

U skladu s člankom 160. austrijskog Građanskog zakonika skrb o djetetu prvenstveno znači briga za njegovu fizičku dobrobit i zdravlje te izravni nadzor djeteta, dok odgoj djeteta posebno uključuje osiguravanje fizičkog, mentalnog, emocionalnog i moralnog razvoja djeteta te promicanje djetetovih talenata, sposobnosti, sklonosti i razvojnog potencijala te njegovo školovanje / strukovno osposobljavanje. Skrb uključuje i liječenje djeteta, a odgoj djeteta uključuje i donošenje odluke o djetetovu mjestu boravka (članak 162. austrijskog Građanskog zakonika) te stoga i, na primjer, donošenje odluka o putovanju u stranu zemlju, odabir škola te odabir ili promjenu djetetove vjere. Pravo roditelja na odgoj djeteta podrazumijeva i pravo na davanje imena djetetu.

Upravljanje djetetovom imovinom uključuje, na primjer, uzdržavanje djeteta (određivanje, izmjenu, primitak, naplatu i upotrebu uzdržavanja). U članku 164. austrijskog Građanskog zakonika navodi se da su roditelji obvezni upravljati djetetovom imovinom „uz pažnju dobrih roditelja”.

„Pravno zastupanje” djeteta definira se kao pravo i obveza obavljanja pravnih radnji u ime djeteta. To uključuje zastupanje djeteta u predmetima u kojima se prava ili obveze izravno dodjeljuju djetetu ili davanje pristanka u ime djeteta. Pravno zastupanje može se odnositi na skrb za dijete i njegov odgoj te upravljanje djetetovom imovinom u „vanjskom” smislu (npr. sklapanje ugovora o liječenju s liječnikom, pristanak na terapijsko liječenje djeteta) za razliku od stvarnog obavljanja tih zadaća „interno” (npr. davanje lijekova, promjena dječjih pelena, praćenje pisanja domaće zadaće). Pravno zastupanje primjenjuje se i izvan tih područja (u doslovnom smislu tog pojma), kao što je promjena djetetova imena ili državljanstva, podnošenje zahtjeva za priznavanje izvanbračnog očinstva te ostvarivanje djetetovih osobnih prava.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

U pravilu, ako je dijete rođeno u braku ili ako su roditelji sklopili brak nakon djetetova rođenja, oba će roditelja imati skrbništvo nad djetetom (članak 177. stavak 1. austrijskog Građanskog zakonika). Ako je dijete rođeno izvan braka, po zakonu će samo majka imati skrbništvo nad djetetom (članak 177. stavak 2. prva rečenica austrijskog Građanskog zakonika).

U članku 177. stavku 2. drugoj rečenici austrijskog Građanskog zakonika navodi se da roditelji koji nisu sklopili brak mogu, nakon što ih se obavijesti o pravnim posljedicama i ako skrbništvo već nije određeno na sudu, osobno pred matičarom izjaviti da su oboje odgovorni za skrbništvo nad djetetom. Ako roditelji ne žive u jednom kućanstvu, moraju se dogovoriti tko će biti djetetov primarni skrbnik. Umjesto toga, roditelji mogu pred sudom sklopiti sporazum ili ga dostaviti sudu (članak 177. stavak 3. austrijskog Građanskog zakonika). Sud može isto tako skrbništvo dodijeliti oboma roditeljima (članak 180. stavak 2. austrijskog Građanskog zakonika).

Zajedničko skrbništvo može se oduzeti samo sudskom odlukom. Sud zatim mora nastojati postići sporazumno rješenje. Ako to ne uspije, sud će skrbništvo dodijeliti jednom roditelju ili ponovno oboma roditeljima (članak 180. austrijskog Građanskog zakonika). Ako sud dodijeli zajedničko skrbništvo, mora odrediti i u kojem će kućanstvu dijete primati primarnu skrb. U tim će odlukama sud uvijek dati prednost najboljem interesu djeteta.

Ako se skrbništvo dodijeli samo jednom roditelju, drugi će dobiti pravo na osobni kontakt s djetetom te prava na informiranje, izražavanje i zastupanje, kako su utvrđena u članku 189. austrijskog Građanskog zakonika.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Ako ni jedan roditelj ne može izvršavati skrbništvo, sud mora odlučiti kojem bi djedu i baki (ili jednom od njih) ili kojim udomiteljima (ili udomitelju) trebalo dodijeliti skrbništvo nad djetetom. Ako djedu i baki ili udomiteljima treba dodijeliti skrbništvo, par će općenito imati prednost pred bakom ili djedom ili jednim udomiteljem, osim ako to nije u najboljem interesu djeteta. Ako ni jedan roditelj ne može pružati određeni aspekt skrbi, to će se primijeniti na odgovarajući način. Dobrobit djeteta uvijek je glavni kriterij za dodjelu skrbništva.

Ako roditelj koji ima isključivo skrbništvo ne može izvršavati skrbništvo, sud mora odlučiti treba li drugom roditelju, djedu i baki (ili jednom od njih) ili udomiteljima (ili udomitelju) dodijeliti potpuno ili djelomično skrbništvo. Drugi će roditelj imati prednost pred djedom i bakom te udomiteljima dok god može jamčiti dobrobit djeteta.

Ako ne postoje roditelji, djedovi i bake ili udomitelji kojima se može dodijeliti skrbništvo nad djetetom, ono se može dodijeliti drugoj primjerenoj osobi (članak 204. austrijskog Građanskog zakonika). Dobrobit djeteta odlučujući je čimbenik pri odabiru te osobe; moraju se uzeti u obzir i želje djeteta i roditelja (članak 205. stavak 1. austrijskog Građanskog zakonika). Najprije treba razmotriti srodnike pa druge osobe bliske djetetu te, konačno, druge primjerene osobe, kao što su organizacije za dobrobit djece ili mladih (članak 209. austrijskog Građanskog zakonika).

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Zajedničko skrbništvo primjenjuje se i nakon razvoda ili poništenja braka. Međutim, ako roditelji žele zadržati zajedničko skrbništvo kao i prije, u razumnom roku sudu moraju dostaviti sporazum u kojem se navodi s kojim će roditeljem dijete primarno boraviti. Sud mora odobriti taj sporazum ako je on u najboljem interesu djeteta. Međutim, roditelji ne smiju dijeliti skrbništvo tako da je, na primjer, jedan roditelj isključivo odgovoran za skrb za dijete i njegov odgoj, dok drugi isključivo upravlja djetetovom imovinom i zastupa dijete; roditelj s kojim dijete primarno boravi uvijek mora imati potpuno skrbništvo. Ako se taj sporazum ne podnese u razumnom roku nakon prestanka braka, ili ako on nije u najboljem interesu djeteta, sud mora, ako se dogovor ne može sporazumno postići i ako je to potrebno nakon mirenja, donijeti odluku o tome koji će roditelj imati isključivo skrbništvo nad djetetom u budućnosti.

Roditelji mogu odrediti i da bi nakon prestanka braka samo jedan roditelj trebao zadržati skrbništvo nad djetetom. Sporazum u kojem se navodi s kojim će roditeljem dijete primarno boraviti očito nije potreban u takvim slučajevima. To se ne primjenjuje samo na slučajeve prestanka braka, nego i na slučajeve u kojima su roditelji djeteta još u braku, ali trajno žive odvojeno. U tim će slučajevima sud donijeti odluku samo na zahtjev jednog od roditelja.

Prethodne informacije o skrbništvu nakon prestanka braka roditelja primjenjuju se i na slučajeve rastave životnih partnera. Roditeljima djeteta rođenog izvan braka sud stoga može dodijeliti zajedničko skrbništvo ako je zajedničko kućanstvo raskinuto ili čak ako takvo kućanstvo nikad nije postojalo, pod uvjetom da postoji sporazum o boravištu koji je u najboljem interesu djeteta.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Vidjeti pitanje br. 4.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Roditelji se mogu obratiti službama za dobrobit djece ili mladih (obiteljsko savjetovanje) ili privatnim organizacijama kako bi se s njima savjetovali. Umjesto toga, roditelji mogu upotrebljavati usluge mirenja, bračnog savjetovanja ili savjetovanja za roditelje ili se obratiti drugim savjetodavnim službama.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Samo sudac skrbničkog suda (Pflegschaftsgericht) može službeno pokrenuti i razmatrati postupak koji se odnosi na skrbništvo i prava na kontakt. Ako postoji znatan rizik za dobrobit djeteta, moraju se obavijestiti službe za dobrobit djece i mladih. Ako je dijete u neposrednoj opasnosti, one mogu poduzeti odgovarajuće mjere, uključujući oduzimanje skrbništva u najtežim slučajevima.

O uzdržavanju djeteta može se odlučivati samo na zahtjev djetetova pravnog zastupnika ili punoljetne uzdržavane osobe; sud o tome ne može odlučivati na vlastitu inicijativu. Uzdržavanje djeteta mora se zatražiti u okviru izvanparničnog postupka (Außerstreitverfahren). To se primjenjuje i na punoljetnu djecu. Za to su nadležni sudski službenici (Rechtspfleger).

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Roditelj koji nema skrbništvo ima pravo na pravodobno dobivanje informacija o važnim stvarima koje utječu na dijete i planiranim mjerama za koje je potrebno zajedničko zastupanje na sudu u slučaju zajedničkog skrbništva (članak 167. stavci 2. i 3. austrijskog Građanskog zakonika) od osobe koja ima skrbništvo, kao i na davanje primjedbi na te informacije (pravo na informiranje i izražavanje). Primjedbe bi trebalo uzeti u obzir ako su izražene želje više u interesu djeteta. Ta se prava primjenjuju i na manje važna pitanja (pod uvjetom da se ne radi o običnim svakodnevnim stvarima) ako, unatoč spremnosti roditelja koji nema skrbništvo, taj roditelj nema redoviti izravni kontakt s djetetom, na primjer, jer okolnosti to ne dopuštaju ili jer dijete odbija kontakt (članak 189. stavak 3. austrijskog Građanskog zakonika).

Ako roditelj koji ima skrbništvo neprekidno krši te obveze, sud može odgovarajuće privremene mjere izreći na zahtjev i, ako je ugrožena dobrobit djeteta, na vlastitu inicijativu (članak 189. stavak 4. austrijskog Građanskog zakonika). Sud može, na primjer, izdati posebne naloge roditelju koji ne poštuje obveze ili roditelja koji nema skrbništvo ovlastiti da sam ishodi informacije od liječnika ili škole. Ako je djetetova dobrobit ugrožena zbog ponašanja roditelja koji ima skrbništvo, ono se može djelomično ili potpuno oduzeti u skladu s člankom 181. austrijskog Građanskog zakonika.

Sud može ograničiti ili ukinuti pravo na informiranje i izražavanje ako se time ozbiljno ugrožava djetetova dobrobit. Isto se primjenjuje ako predmetni roditelj zloupotrebljava ta prava ili ih ostvaruje na način koji je neprihvatljiv drugom roditelju. Ona mogu prestati postojati i ako sam roditelj odbija kontakt s djetetom bez obrazloženja (članak 189. stavak 2. austrijskog Građanskog zakonika).

Skrbništvo se uvijek mora izvršavati tako da se poštuju najbolji interesi djeteta. Pri određivanju najboljih interesa djeteta potrebno je uzeti u obzir djetetovu osobnost i potrebe, posebno njegove talente, sposobnosti, sklonosti i razvojni potencijal te životne uvjete roditelja.

Sve osobe koje imaju skrbništvo (roditelji, bake i djedovi, udomitelji, ostali) i osobe koje imaju druga prava i obveze u pogledu djeteta (npr. prava na kontakt) moraju se, u cilju zaštite dobrobiti djeteta, suzdržati od svega čime bi se mogao narušiti odnos djeteta s drugim osobama koje imaju prava i obveze u pogledu tog djeteta ili čime bi se tim osobama otežalo obavljanje njihovih dužnosti (zahtjevi u pogledu dobrog ponašanja (Wohlverhaltensgebot), članak 159. austrijskog Građanskog zakonika).

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

Načelo samostalnog zastupanja primjenjuje se na pravno zastupanje, tj. svaki roditelj ima pravo i obvezu sam zastupati dijete. Stoga su pravne radnje koje poduzme jedan roditelj i dalje valjane, čak i ako se drugi roditelj ne slaže s tim (članak 167. stavak 1. austrijskog Građanskog zakonika). Sporazum obaju roditelja ovlaštenih za zastupanje djeteta potreban je samo u slučajevima navedenima u članku 167. stavku 2. austrijskog Građanskog zakonika (npr. pri promjeni imena ili prezimena djeteta, odabiru ili promjeni djetetove vjere, prelasku djeteta na vanjsku skrb itd.).

Odobrenje drugog roditelja ovlaštenog za zastupanje djeteta i pristanak suda potrebni su kad se dijete zastupa ili se pristanak daje u ime djeteta u imovinskopravnim predmetima koji nisu dio uobičajenog poslovanja (članak 167. stavak 3. austrijskog Građanskog zakonika). To, na primjer, uključuje prodaju ili terećenje imovine, odricanje od prava na nasljeđivanje, bezuvjetno prihvaćanje ili odbacivanje nasljedstva te prihvaćanje darova s teretima.

U parničnom postupku svaki je roditelj ovlašten samostalno zastupati dijete. Ako se roditelji ne mogu dogovoriti ili sud nije imenovao ni jednog od njih ili treću stranu kao djetetova zastupnika, zastupnik će biti roditelj koji izvrši prvu postupovnu radnju (Verfahrenshandlung) (članak 169. austrijskog Građanskog zakonika). Roditelji moraju poštovati zahtjeve u pogledu dobrog ponašanja (vidjeti pitanje br. 9).

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

U skladu s člankom 109. Zakona o sudskoj nadležnosti (Jurisdiktionsnorm – JN) nadležni je sud okružni sud (Bezirksgericht) u okrugu u kojem dijete ima uobičajeno boravište ili, ako nema takvo boravište u Austriji, u kojem ima (stvarno) boravište. Ako dijete nema boravište u Austriji, nadležan je sud u okrugu u kojem pravni zastupnik ima uobičajeno boravište. Ako ne postoji takvo boravište u Austriji, nadležan je sud u okrugu u kojem jedan roditelj ima uobičajeno boravište; u ostalim slučajevima nadležan je Okružni sud u središtu Beča (Bezirksgericht Innere Stadt Wien). Uobičajeno boravište razlikuje se od (običnog) boravišta u tome što je to uobičajeno mjesto boravka tijekom određenog, kontinuiranog razdoblja (otprilike šest mjeseci).

Zahtjevi za prijenos isključivog skrbništva ili sudjelovanja u skrbništvu mogu se dostaviti u pisanom obliku poštom ili osobno okružnom sudu u uredovno vrijeme (Amtstage), koje je najmanje jednom tjedno, obično utorkom ujutro. Stranke ne mora zastupati odvjetnik. Međutim, ako žele da ih se zastupa, može ih zastupati samo odvjetnik („relativni zahtjev u pogledu pravnog zastupanja” (relative Anwaltspflicht) na temelju članka 101. stavka 1. Zakona o izvanparničnom postupku).

Zahtjev mora sadržavati opis predmeta, imena, prezimena i adrese podnositelja zahtjeva i njegova zastupnika te, ako je potrebno, imena i adrese drugih stranaka koje su mu poznate, te, u predmetima koji se odnose na osobna stanja, i datum i mjesto rođenja te državljanstvo stranaka (članak 10. stavak 3. Zakona o izvanparničnom postupku).

Ako je oblik ili sadržaj zahtjeva netočan ili nepotpun tako da su daljnje postupovne radnje nemoguće, sud ga ne smije odmah odbaciti ili odbiti, nego najprije treba zatražiti ispravak (članak 10. stavak 4. Zakona o izvanparničnom postupku).

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

U tim se predmetima primjenjuje izvanparnični postupak, u skladu sa Zakonom o izvanparničnom postupku.

U skladu s najboljim interesima djeteta sud mora dodijeliti ili oduzeti skrbništvo i pravo na osobni kontakt, posebno u svrhu održavanja pouzdanog kontakta i uspostavljanja pravne jasnoće, te ponekad to mora učiniti privremeno u okviru hitnog postupka. To može biti nužno, posebno nakon prestanka braka roditelja ili postojanja zajedničkog kućanstva (članak 180. stavak 1. točka 1. austrijskog Građanskog zakonika). Ta je odluka privremeno obvezujuća i izvršiva, osim ako sud odluči drukčije.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

U skladu s člancima od 63. do 73. Zakonika o parničnom postupku (Zivilprozessordnung – ZPO) pravna pomoć dodjeljuje se u parničnom postupku na zahtjev ako stranka ne može podmiriti troškove postupka, a da se pritom ne nađe ispod nužne razine egzistencije. U skladu s člankom 7. stavkom 1. Zakona o izvanparničnom postupku te se odredbe na odgovarajući način moraju primjenjivati u izvanparničnim postupcima (kao što je postupak u pogledu uzdržavanja djeteta).

U apstraktnom smislu nužna razina egzistencije nalazi se između statističkog prosječnog dohotka zaposlene osobe i egzistencijalnog minimuma. Smatra se da je stranka ugrožena ako njezina obitelj koja ima pravo na uzdržavanje i ona ne bi mogle voditi ni skroman život, uzimajući u obzir iskoristivu imovinu ili mogućnost akumuliranja štednje tijekom duljeg postupka. Može se dodijeliti i djelomična pravna pomoć.

Pravna pomoć odobrit će se samo ako se ne čini da je planirana pravna radnja ili obrana očito beznačajna ili uzaludna. Pravna pomoć može se dodijeliti fizičkim i pravnim osobama. Državljanstvo stranke nije važno.

Pravna pomoć posebno uključuje privremeno izuzeće od plaćanja sudskih pristojbi, naknada za svjedoke, vještake, sudske tumače te plaćanja putnih troškova stranke ako se mora osobno pojaviti pred sudom. Ako na temelju zakona stranku mora zastupati odvjetnik (kao u sporovima koji uključuju vrijednosti veće od 5 000 EUR ili u postupcima pred regionalnim sudovima (Landesgerichte)) ili ako se to čini potrebnim zbog okolnosti predmeta, stranci će se privremeno besplatno dodijeliti austrijski odvjetnik. Odvjetnik će stranci prije postupka pružiti pravni savjet u cilju rješavanja spora izvan suda.

Člankom 71. Zakonika o parničnom postupku propisano je da će sve stranke koje primaju pravnu pomoć morati platiti djelomičan ili ukupan iznos od kojeg su privremeno bile izuzete i koji još nije plaćen. Nadalje, morat će platiti utvrđenu naknadu za odvjetnika koji im je dodijeljen ako i čim to mogu učiniti, a da pritom ne riskiraju nužnu razinu egzistencije. Obveza plaćanja ne može se više nametati nakon isteka razdoblja od tri godine od zaključenja postupka. Kako bi provjerio jesu li ispunjeni uvjeti za plaćanje, sud može od stranke zatražiti da u odgovarajućem roku dostavi novu imovinsku karticu (Vermögensbekenntnis) zajedno s razumnim dokazima.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Protiv odluka prvostupanjskog suda o roditeljskoj odgovornosti može se podnijeti žalba (članak 45. Zakona o izvanparničnom postupku). Žalba se može podnijeti u roku od 14 dana od datuma dostave pisanog primjerka odluke (članak 46. stavak 1. Zakona o izvanparničnom postupku). U pravilu o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

U određenim slučajevima žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog materijalnog prava (Revisionsrekurs) može se podnijeti Vrhovnom sudu (Oberster Gerichtshof) protiv odluke koju je žalbeni sud (Rekursgericht) izdao u okviru žalbenog postupka (vidi članak 62. Zakona o izvanparničnom postupku). Te su žalbe dopuštene samo ako se njima rješava pravno pitanje od znatne važnosti za očuvanje pravnog jedinstva, sigurnosti ili razvoja. Međutim, u nekim stvarima, kao što su pitanja pravne pomoći, troškova i pristojbi, te žalbe nisu dopuštene. Žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog materijalnog prava može se podnijeti u roku od 14 dana od datuma dostave odluke žalbenog suda (članak 65. stavak 1. Zakona o izvanparničnom postupku). Žalbu mora potpisati odvjetnik ili javni bilježnik (članak 65. stavak 3. točka 5. Zakona o izvanparničnom postupku).

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Na temelju članka 110. stavka 2. Zakona o izvanparničnom postupku odluke se ne mogu izvršiti u skladu sa Zakonom o izvršenju (Exekutionsordnung). U skladu s člankom 79. stavkom 2. Zakona o izvanparničnom postupku sud mora odgovarajuće obvezujuće mjere naložiti na temelju zahtjeva ili na vlastitu inicijativu. Te mjere uključuju kazne, zatvor do godine dana, obvezno prisustvovanje, provjeru dokumenata, informacija i druge pokretne imovine te imenovanje povjerenika koji moraju poduzeti razumne radnje na trošak i rizik osobe koja ne poštuje obveze. Odluke o osobnom kontaktu moraju se izvršiti i protiv volje roditelja koji s djetetom ne živi u zajedničkom kućanstvu. Sud može izvršiti odluke o skrbništvu i primjenom primjerene izravne sile.

U skladu s člankom 110. stavkom 3. Zakona o izvanparničnom postupku sud se može, na vlastitu inicijativu, suzdržati od izvršenja ako i dok god se time ugrožava dobrobit djeteta. Uz to, kada sud izvršava odluke o skrbništvu koje je donio ili odobrio, sud može zatražiti pomoć službi za dobrobit djece i mladih ili obiteljskog suda, posebno u pogledu privremene skrbi o djetetu, ako je to potrebno kako bi se osigurala njegova dobrobit. Međutim, samo pravosudna tijela mogu primijeniti izravnu silu u cilju izvršenja sudskih odluka. Mogu zatražiti pomoć policije.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

U skladu s člankom 21. Uredbe Bruxelles II.a za priznavanje odluka iz drugih država članica nije potreban nikakav poseban postupak.

Postupak za potvrdu odluke koju je donio strani sud (delibacijski postupak) potreban je za izvršenje odluka o skrbništvu (članak 28. i dalje Uredbe Bruxelles II.a); na temelju članka 30. Uredbe državama članicama ostavljeno je da same urede pojedinosti postupka. U Austriji je to uređeno člancima od 112. do 116. Zakona o izvanparničnom postupku.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Zahtjevi za nepriznavanje odluke o skrbništvu donesene u drugoj državi članici (članak 21. stavak 3. Uredbe Bruxelles II.a), kao i delibacijski postupak, u nadležnosti su okružnog suda u okrugu u kojem dijete ima uobičajeno boravište ili, ako nema takvo boravište, u kojem ima boravište u Austriji. Ako dijete nema boravište u Austriji, nadležan je sud u okrugu u kojem pravni zastupnik ima uobičajeno boravište ili, ako nema takvo boravište u Austriji, i dok god je riječ o djetetu, sud u okrugu u kojem jedan od roditelja ima uobičajeno boravište. U ostalim slučajevima nadležan će biti Okružni sud u središtu Beča (članak 109.a Zakona o sudskoj nadležnosti u vezi s člankom 109. tog Zakona).

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

Ako se na temelju Uredbe Bruxelles II.a ili Haške konvencije iz 1996. o zaštiti djece smatra da su nadležni austrijski sudovi, prvenstveno će se primjenjivati austrijsko pravo.

Posljednji put ažurirano: 19/07/2019

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Roditeljska odgovornost - Rumunjska

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

U rumunjskom građanskom zakoniku (Codul Civil) upotrebljava se pojam roditeljske odgovornosti. Roditeljska odgovornost podrazumijeva sva prava i dužnosti u vezi s djetetom i njegovom imovinom. Prava i dužnosti jednako pripadaju obama roditeljima i izvršavaju se u najboljem interesu djeteta. Roditeljska odgovornost izvršava se dok dijete ne stekne punu pravnu sposobnost.

Roditeljska prava i dužnosti (predviđene u članku 487. – 499. Građanskog zakonika i Zakonom br. 272/2004 (Legea nr. 272/2004) o zaštiti i promicanju prava djeteta) u odnosu na djecu uključuju sljedeće:

  • prava i dužnosti za utvrđivanje i očuvanje identiteta djeteta. Dijete se odmah nakon rođenja upisuje u matičnu evidenciju i ima pravo na ime i državljanstvo. Roditelji biraju ime i prezime djeteta.
  • pravo i dužnost odgoja djeteta. Roditelji imaju pravo i dužnost odgajati dijete, skrbiti za zdravlje i tjelesni, psihološki i intelektualni razvoj djeteta, njegovo/njezino obrazovanje, studij i stručno osposobljavanje, u skladu s vlastitim uvjerenjima te karakteristikama i potrebama djeteta.
  • pravo i dužnost nadzora nad djetetom.
  • pravo i dužnost pružanja potpore djetetu. Roditelji imaju solidarnu obvezu uzdržavati svoje maloljetno dijete. Roditelji moraju uzdržavati odraslo dijete dok ne završi školovanje, ako pohađa visoko obrazovanje, ali najkasnije do 26. godine.
  • pravo poduzimati određene odgojne mjere protiv djeteta. Zabranjeno je poduzimati neke mjere, kao što su određeni oblici tjelesnog kažnjavanja, koje bi mogle narušiti tjelesno, psihičko ili emocionalno stanje djeteta.
  • pravo tražiti vraćanje djeteta od bilo koje osobe kod koje se dijete nalazi, a koja nema na to pravo,
  • pravo roditelja na ponovno ujedinjenje sa svojim djetetom. To je pravo povezano s pravom djeteta da ne bude odvojeno od svojih roditelja osim zbog iznimnih i privremenih razloga (npr. smještajne mjere).
  • pravo roditelja na osobni odnos sa svojim djetetom. Osobni odnos s djetetom ostvaruje se primjerice na sljedeće načine: posjećujući dijete u njegovom domu, posjećujući dijete dok je u školi, dijete provodi blagdan sa svakim od roditelja.
  • pravo odrediti gdje će biti djetetov dom. Maloljetno dijete živi sa svojim roditeljima. Roditelji koji ne žive zajedno dogovaraju se gdje će biti djetetov dom. U slučaju neslaganja između roditelja odlučuje Skrbnički sud (Instanţa de tutelă).
  • pravo dati svoj pristanak na zaruke i brak djeteta u slučaju maloljetnika koji su navršili 16 godina; pravo dati suglasnost za posvojenje djeteta,
  • pravo na žalbu protiv mjera koje su poduzela nadležna tijela u odnosu na dijete i pravo podnositi zahtjeve i poduzimati mjere u vlastito ime i u ime djeteta.

Prava i dužnosti roditelja (u skladu s člancima 500. – 502. Građanskog zakonika) u pogledu djetetove imovine mogu uključivati sljedeće:

  • upravljanje djetetovom imovinom. Roditelj nema prava nad imovinom djeteta, niti dijete ima pravo nad imovinom roditelja, osim prava na nasljeđivanje i uzdržavanje. Roditelji imaju pravo i dužnost upravljati imovinom svog maloljetnog djeteta i zastupati ga u pravnim građanskim ispravama ili dati suglasnost za te isprave. Kada maloljetnik navrši 14 godina on sam ostvaruje svoja prava i izvršava dužnosti, ali uz suglasnost roditelja i Skrbničkog suda, ako je primjenjivo.
  • pravo i dužnost zastupati maloljetnika u građanskim ispravama ili dati suglasnost za te isprave. Do 14 godina dijete u građanskim ispravama zastupaju roditelji jer dijete nema pravnu sposobnost. Od 14 do 18 godina dijete samo ostvaruje svoja prava i izvršava dužnosti, ali potrebna je prethodna suglasnost roditelja jer ono ima ograničenu pravnu sposobnost.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Prava i dužnosti jednako pripadaju oboma roditeljima (članak 503. stavak 1. Građanskog zakona): ako su roditelji u braku; nakon razvoda (članak 397. Građanskog zakonika) pripadaju roditelju čije je roditeljstvo utvrđeno ako je dijete rođeno izvan braka i oboma roditeljima ako roditelji žive u registriranom partnerstvu (članak 505. stavak 1. Građanskog zakonika).

(Rastavljeni) roditelji nejednako izvršavaju roditeljsku odgovornost u sljedećim slučajevima: u slučaju prestanka braka razvodom ako Sud smatra da je u interesu djeteta da roditeljsku odgovornost izvršava samo jedan roditelj (članak 398. Građanskog zakonika); u slučaju prestanka braka (članak 305. stavak 2. Građanskog zakonika); ako je dijete rođeno izvan braka, a roditelji ne žive u registriranom partnerstvu (članak 505. stavak 2. Građanskog zakonika).

Roditeljsku odgovornost može izvršavati jedan od roditelja u skladu s člankom 507. Građanskog zakonika kada je drugi roditelj umro ili su mu oduzeta roditeljska prava ili mu je izrečena zabrana i slično.

Roditelji djelomično izvršavaju roditeljsku odgovornost kada prava i dužnosti pripadaju trećoj stranci ili instituciji za skrb (članak 399. Građanskog zakonika).

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Roditelj maloljetnika koji je navršio 14 godina ima roditeljska prava i dužnosti samo u odnosu na dijete. Prava i dužnosti u odnosu na imovinu djeteta pripadaju djetetovom skrbniku ili drugoj osobi.

Skrbništvo nad maloljetnicima utvrđuje se kada su oba roditelja umrla, nepoznata, lišena ostvarivanja roditeljskih prava ili u optužena za kazneno djelo zbog kojeg su im oduzeta roditeljska prava, kada im je izrečena sudska zabrana, nestali su ili su proglašeni mrtvima i ako Sud odluči nakon prestanka posvajanja da je utvrđivanje skrbništva u najboljem interesu maloljetnika.

Skrbništvo se utvrđuje ako o djetetu ne mogu brinuti oba roditelja nakon što su im oduzeta roditeljska prava.

Iznimno, Skrbnički sud može odlučiti smjestiti dijete kod srodnika ili kod druge obitelji ili osobe, uz njezinu suglasnost, ili u instituciju za skrb.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Nakon razvoda, u načelu, roditeljsku odgovornost imaju oba roditelja ili samo jedan roditelj ako za to postoje opravdani razlozi povezani s najboljim interesom djeteta. Drugi roditelj zadržava pravo praćenja odgoja i obrazovanja djeteta te davanja suglasnosti za posvojenje djeteta.

Iznimno, Skrbnički sud može odlučiti smjestiti dijete kod srodnika ili kod druge obitelji ili osobe, uz njezinu suglasnost, ili u instituciju za skrb. Oni ostvaruju prava i dužnosti roditelja u odnosu na dijete (članak 399. Građanskog zakonika).

Ako je dijete rođeno izvan braka i utvrđeno je roditeljstvo oba roditelja, roditelji izvršavaju roditeljsku odgovornost zajedno i jednako ako žive u registriranom partnerstvu. Ako roditelji djeteta rođenog izvan braka ne žive u registriranom partnerstvu, roditeljsku odgovornost može izvršavati samo jedan roditelj.

Postupak za sporazumni razvod braka vodi se kod javnog bilježnika čak i ako su maloljetna djeca rođena u braku, izvan braka ili posvojena, ili ako su se bračni drugovi dogovorili o svim aspektima u vezi s prezimenom nakon razvoda, izvršavanju roditeljske odgovornosti oba roditelja, utvrđivanju doma djeteta nakon razvoda, načinu za očuvanje osobnih odnosa između rastavljenog roditelja i svakog djeteta te o uspostavi doprinosa svakog roditelja odgoju djeteta, obrazovanju, studiju i stručnom usavršavanju djeteta. Ako je u izvješću socijalne službe navedeno da sporazum roditelja o zajedničkom izvršavanju roditeljske odgovornosti ili utvrđivanju doma djeteta nije u interesu djeteta, javni bilježnik odbacuje zahtjev za razvod i upućuje bračne drugove da pokrenu sudski postupak.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Roditelji se mogu dogovoriti o izvršavanju roditeljske odgovornosti ili o mjerama za zaštitu djeteta uz suglasnost Skrbničkog suda, ako je to u najboljem interesu djeteta (članak 506. Građanskog zakonika).

Stranke mogu doći na sud u bilo kojem trenutku tijekom donošenja sudske odluke, čak i ako nisu pozvane, kako bi zatražile donošenje sudske odluke kojom se ozakonjuje njihov dogovor donošenjem sudske odluke o suglasnosti. Sudska odluka o suglasnosti pravomoćna je i izvršiva.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Mirenje je izborno prije upućivanja Sudu. Tijekom postupka sudska tijela moraju obavijestiti stranke o mogućnosti i prednostima postupka mirenja. Ako se mirenjem ne postigne dogovor, sporna pitanja rješavaju se na sudu.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Vidi odgovor na pitanje 1.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Ako sud odluči da će roditeljsku odgovornost izvršavati samo jedan roditelj, taj roditelj može sam odlučivati o pitanjima povezanima s djetetom. Drugi roditelj zadržava pravo praćenja odgoja i obrazovanja djeteta te davanja suglasnosti za posvojenje djeteta.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

Roditelji zajednički i ravnopravno izvršavaju roditeljsku odgovornost. U odnosu na treće stranke u dobroj vjeri, ako jedan od roditelja izvršava svakodnevne pravne poslove samostalno u cilju ostvarivanja roditeljskih prava ili ispunjenja roditeljskih dužnosti, pretpostavlja se da ima suglasnost drugog roditelja.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

Zahtjeve za zaštitu osoba za koje su nadležni skrbnički i obiteljski sud (okružni sud ili, prema potrebi, sud specijaliziran za maloljetnike i obitelj) rješava sud nadležan u mjestu u kojem zaštićena osoba ima boravište ili prebivalište (članak 94. Zakona o parničnom postupku (Codul de Procedură Civilă)).

Sud u tužiteljevom mjestu prebivališta nadležan je za zahtjeve za utvrđivanje roditeljstva, a sud u mjestu u kojem prebiva tužitelj-uzdržavana osoba nadležan je za zahtjeve u vezi s potraživanjima za uzdržavanje (uključujući dječji doplatak).

Zahtjevu za sudski poziv moraju biti priloženi preslika rodnog lista maloljetnog djeteta, preslika osobne iskaznice, preslika rješenja o razvodu braka, sporazuma o mirenju (ako ga ima) i svi ostali dokumenti koji se smatraju korisnima za rješavanje predmeta. Za zahtjev nisu potrebni biljezi.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

Sud može poduzimati privremene mjere na temelju naloga predsjednika suda tijekom cijele brakorazvodne parnice (posebni postupak s kraćim rokovima za rješavanje) u cilju utvrđivanja doma maloljetne djece, u vezi s obvezom uzdržavanja, isplaćivanjem dječjeg doplatka i korištenju obiteljskog doma (članak 919. Zakona o parničnom postupku).

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Pravna pomoć može se tražiti u skladu s Hitnom odlukom br. 51/2008 (Ordonanța de Urgență nr. 51/2008) o javnoj pravnoj pomoći u građanskim stvarima koja je odobrena izmjenama Zakona br. 193/2008 (Legea nr. 193/2008), kako je naknadno izmijenjen.

Pravna pomoć može se odobravati zasebno ili kumulativno u obliku pomoći odvjetnika, plaćanja vještaka, prevoditelja ili sudskog tumača, plaćanja troškova ovršitelja, kao i za izuzeća, smanjenja, odgode ili kašnjenja u pogledu plaćanja sudskih pristojbi.

Pravu pomoć mogu dobiti osobe čiji je mjesečni neto prihod po članu obitelji u posljednja sva mjeseca prije podnošenja zahtjeva bio manji od 300 RON. Ako je prihod manji od 600 RON, pravna pomoć obuhvaća 50 % troškova. Međutim, utvrđenim uvjetima ne onemogućuju se podnositelji zahtjeva čiji resursi premašuju kvotu da dobiju pravnu pomoć ako dokažu da ne mogu platiti sudske troškove zbog razlike između životnog standarda u državi prebivališta ili uobičajenog boravišta i države suda.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Protiv sudske odluke u vezi s ostvarivanjem roditeljske odgovornosti (dodatna pitanja uz razvod ili glavno pitanje) moguće se žaliti u roku od 30 dana od njezina donošenja ili može biti podvrgnuta sudskom preispitivanju u slučaju sudske odluke o suglasnosti kojom se potvrđuje suglasnost stranaka.

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Ako obveznik uzdržavanja ne izvršava svoju obvezu dobrovoljno, uzdržavana osoba mora o tome obavijestiti sudskog ovršitelja. Sudski ovršitelj od suda traži suglasnost za ovrhu. O tome se odlučuje u zatvorenoj raspravi bez pozivanja stranaka.

Ako je zahtjev za ovrhu odobren, sudski ovršitelj šalje nalog i poziv roditelju ili osobi kojoj je dodijeljen maloljetnik u kojem mu priopćuje datum kada mora dovesti maloljetnika da ga preuzme uzdržavana osoba, ili će mu naložiti da dopusti drugom roditelju da ostvaruje svoje pravo na osobni kontakt s maloljetnikom.

Ako obveznik uzdržavanja ne izvršava svoju dužnost, sudski ovršitelj pokrenut će prisilnu ovrhu u nazočnosti predstavnika Uprave za socijalnu pomoć i zaštitu djece i, prema potrebi, u nazočnosti psihologa i policije. Nitko ne smije zastrašivati maloljetnika ili vršiti na njega pritisak da provede ovrhu.

Ako obveznik uzdržavanja ne izvrši svoju dužnost, kazna koju je odredio sud traje do ovrhe i sudski ovršitelj obavijestit će tužitelja da pokrene sudski progon.

Ako maloljetnik to odbije, sudski ovršitelj poslat će službeno izvješće predstavniku Uprave za socijalnu pomoć i zaštitu djece i nadležni sud naredit će maloljetniku da prođe postupak savjetovanja, koji završava izvješćem psihologa. Ako maloljetnik to odbije nakon ponovnog početka prisilne ovrhe, vjerovnik može tražiti od suda da odredi kaznu.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Na priznavanje odluke o roditeljskoj odgovornosti primjenjuju se odredbe Uredbe (EZ) br. 2201/2003. Zahtjev je upućen sudu u mjestu prebivališta tuženika ili u njegovom mjestu boravišta u Rumunjskoj. Protiv priznavanja moguće je podnijeti žalbu mjesno nadležnom žalbenom sudu (Curtea de Apel), ili se može osporiti zahtjevom za sudsko preispitivanje koji se podnosi Visokom kasacijskom sudu (Înalta Curte de Casație și Justiție).

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Ako želi osporiti priznavanje odluke o roditeljskoj odgovornosti, zainteresirana osoba može podnijeti zahtjev sudu u mjestu prebivališta tuženika ili u njegovom mjestu boravišta u Rumunjskoj.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

U članku 2611. Građanskog zakonika navedeno je da je pravo koje se primjenjuje na roditeljsku odgovornost i zaštitu djece utvrđeno u Konvenciji o nadležnosti, primjenjivome pravu, priznavanju, izvršenju i suradnji s obzirom na roditeljsku odgovornost i mjere za zaštitu djece koja je donesena u Hagu 19. listopada 1996. i potvrđena Zakonom br. 361/2007.

Posljednji put ažurirano: 27/10/2016

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Roditeljska odgovornost - Slovenija

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

Roditeljska odgovornost pravni je odnos uređen obiteljskim pravom. Odnos nastaje rođenjem djeteta ili utvrđivanjem očinstva i majčinstva. U slovenskom pravnom sustavu djeca rođena izvan braka imaju ista prava i dužnosti kao i djeca rođena u braku. Slovensko zakonodavstvo uvelo je sustav „potpunog posvojenja”, što znači da su posvojena djeca izjednačena s biološkom djecom.

Pravnu osnovu čini članak 54. Ustava Republike Slovenije, u skladu s kojim roditelji imaju pravo i dužnost uzdržavati, školovati i odgajati svoju djecu. To pravo i dužnost mogu biti oduzeti ili ograničeni samo zbog razloga koji su zakonom propisani radi zaštite interesa djeteta. Djeca rođena izvan braka imaju ista prava kao i djeca rođena u braku.

Roditelji imaju pravo i dužnost svojom neposrednom skrbi, radom i aktivnostima osigurati uspješan fizički i psihički razvoj svojeg djeteta. Roditelji imaju pravo i dužnost zaštite života, osobnog razvoja, prava i interesa maloljetnog djeteta kako bi osigurali njegov zdravi rast, uravnotežen osobni razvoj te kasniju sposobnost samostalnog života i rada. Ta prava i dužnosti čine pravo na roditeljsku skrb (članak 4. Zakona o braku i obiteljskim odnosima, Zakon o zakonski zvezi in družinskih razmerjih).

Roditelji moraju štititi interese svojeg djeteta u svim aktivnostima i postupcima koji se odnose na dijete. Smatra se da roditelji rade u interesu svojeg djeteta ako ispunjavaju njegove materijalne, emocionalne i psihosocijalne potrebe na način koji zadovoljava prihvatljive standarde i koji pokazuje njihovu skrb i odgovornost za dijete, uz poštovanje njegove osobnosti i želja (članak 5.a Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

Roditelji svojem djetetu moraju osigurati uvjete za zdravi rast i uravnotežen osobni razvoj te mu pomoći da razvije sposobnost samostalnog života i rada. Dužni su uzdržavati i odgajati svoje dijete te štititi njegovo zdravlje i život. Isto su tako dužni, u okviru svojih sposobnosti, skrbiti za obrazovanje i stručno osposobljavanje svojeg djeteta u skladu s njegovim sposobnostima, sklonostima i željama. Dijete ima pravo na kontakt s oba roditelja, a roditelji imaju pravo na kontakt s djetetom (članci 102., 103. i 106. Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

Pravna odgovornost roditelja za njihovo dijete utvrđena je člankom 142. Zakonika o obveznim odnosima (Obligacijski zakonik). Roditelji odgovaraju za štetu koju trećoj osobi prouzroči njihovo dijete mlađe od sedam godina bez obzira na to jesu li odgovorni za prouzročenu štetu. Roditelji odgovaraju za štetu koju trećoj osobi prouzroči njihovo maloljetno dijete starije od sedam godina, osim ako mogu dokazati da nisu odgovorni za prouzročenu štetu.

Zastupanje djeteta u njegovim odnosima s vanjskim svijetom uređeno je člankom 107. Zakona o braku i obiteljskim odnosima. Maloljetnu djecu zastupaju njihovi roditelji. Ako maloljetnom djetetu nešto treba službeno uručiti, dostaviti ili ga o nečemu obavijestiti, dostavu može preuzeti bilo koji roditelj. Ako roditelji ne žive zajedno, dostavu preuzima roditelj s kojim dijete živi. Ako su oba roditelja uključena u skrb o djetetu i njegov odgoj, moraju se dogovoriti o mjestu prebivališta djeteta te o tome koji od njih preuzima dostavu pošiljaka za dijete.

Djetetovom imovinom upravljaju, do njegove punoljetnosti, njegovi roditelji u interesu djeteta (članak 109. Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Pravo na roditeljsku skrb ostvaruju i otac i majka (članak 4. Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

Svoje pravo na roditeljsku skrb roditelji ostvaruju sporazumno u skladu s interesima djeteta. Kad roditelji ne žive zajedno i nemaju zajedničko skrbništvo nad djetetom, o pitanjima koja bitno utječu na razvoj djeteta odlučuju oba roditelja sporazumno i u skladu s interesima djeteta. O pitanjima koja se odnose na svakodnevni život djeteta odlučuje roditelj koji ima skrbništvo nad djetetom. Kad jedan od roditelja ne može ostvarivati svoje pravo na roditeljsku skrb, drugi roditelj ga ostvaruje samostalno (članak 113. Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

Ako jedan od roditelja više nije živ ili je nepoznat, ili ako mu je oduzeto pravo na roditeljsku skrb ili je lišen poslovne sposobnosti, pravo na roditeljsku skrb ostvaruje drugi roditelj (članak 115. Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Za dijete se mogu skrbiti druge osobe ili institucija. Centar za socijalnu skrb (Center za socialno delo) može oduzeti dijete roditeljima i staviti ga pod skrbništvo druge osobe ili institucije ako su roditelji zanemarili odgoj i skrb za svoje dijete ili ako je to zbog drugih važnih razloga u interesu djeteta (članak 120. Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

Centar za socijalnu skrb može u udomiteljsku obitelj smjestiti dijete koje nema vlastitu obitelj, dijete koje, zbog različitih razloga, ne može živjeti s roditeljima ili dijete čiji je fizički i psihički razvoj ugrožen okolinom u kojoj živi (članak 157. Zakona o braku i obiteljskim odnosima). Udomiteljstvo je detaljnije uređeno Zakonom o udomiteljstvu (Zakon o izvajanju rejniške dejavnosti).

Za dijete može skrbiti posvojitelj. Posvojiti se može samo dijete čiji su roditelji nepoznati ili je njihovo boravište nepoznato najmanje godinu dana, ili su pred nadležnim tijelom pristali dati dijete na posvajanje ili dijete čiji su roditelji umrli (članak 141. Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

Maloljetno dijete koje nema roditelja ili mu roditelji ne pružaju skrb centar za socijalnu skrb stavlja pod skrbništvo. Skrbnik maloljetnog djeteta odgovoran je skrbiti za dijete kao da mu je roditelj (članci 201. i 202. Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Roditelji koji ne žive zajedno ili namjeravaju živjeti odvojeno moraju postići dogovor o skrbništvu nad zajedničkom djecom i to učiniti u interesu te djece. Mogu se dogovoriti da će zadržati zajedničko skrbništvo nad svojom djecom, povjeriti skrbništvo jednom od roditelja ili da će neka djeca biti povjerena jednom roditelju, a druga drugom roditelju. Ako se ne mogu sami dogovoriti, u tome im pomaže centar za socijalnu skrb. Ako roditelji ne mogu postići dogovor o skrbništvu nad djecom čak ni uz pomoć centra za socijalnu skrb, sud se može složiti, na zahtjev jednog ili oba roditelja, da se skrbništvo povjeri jednom od roditelja ili da neka djeca budu povjerena jednom roditelju, a druga drugom roditelju. Sud isto tako može, po službenoj dužnosti, odlučiti skrbništvo nad svom ili nekom djecom dodijeliti trećoj osobi. Prije nego što sud donese svoju odluku, dužan je zatražiti mišljenje centra za socijalnu skrb o interesu djeteta. Sud uzima u obzir i mišljenje djeteta ako ga je izrazilo sâmo dijete ili osoba kojoj dijete vjeruje i koju je sâmo dijete izabralo te pod uvjetom da dijete može razumjeti značenje i posljedice tog mišljenja (članak 105. Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

Kad sud donese odluku o razvodu braka, isto tako odlučuje o skrbništvu i uzdržavanju zajedničke djece bračnih drugova i njihovim kontaktima s roditeljima (članak 78. Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

Kad roditelji ne žive zajedno i nemaju zajedničko skrbništvo nad djetetom, o pitanjima koja bitno utječu na razvoj djeteta odlučuju oba roditelja sporazumno i u skladu s interesima djeteta. O pitanjima koja se odnose na svakodnevni život djeteta odlučuje roditelj koji ima skrbništvo nad djetetom (članak 113. Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Roditelji koji ne žive zajedno ili namjeravaju živjeti odvojeno moraju postići dogovor o skrbništvu nad zajedničkom djecom i to učiniti u interesu te djece. Ako roditelji postignu dogovor o skrbništvu nad djecom, mogu predložiti da sud o tome donese odluku u izvanparničnom postupku. Ako sud utvrdi da dogovor nije u interesu djeteta, prijedlog se odbija. Ako se roditelji ne mogu sami dogovoriti, u tome im pomaže centar za socijalnu skrb. Ako roditelji ne mogu postići dogovor čak ni uz pomoć centra za socijalnu skrb, odluku o tome donosi sud na zahtjev jednog ili oba roditelja (članak 105. Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

Roditelji koji ne žive zajedno ili namjeravaju živjeti odvojeno moraju postići dogovor o uzdržavanju zajedničke djece. Ako se ne mogu sami dogovoriti, u tome im pomaže centar za socijalnu skrb. Ako roditelji ne mogu postići dogovor o uzdržavanju zajedničke djece čak ni uz pomoć centra za socijalnu skrb, odluku o tome donosi sud na zahtjev jednog ili oba roditelja (članak 105.a Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

Dijete ima pravo na kontakt s oba roditelja, a roditelji imaju pravo na kontakt s djetetom Kontaktima se prvenstveno osiguravaju interesi djeteta. Roditelj s kojim dijete živi ili koji ima skrbništvo nad djetetom ili druga osoba s kojom dijete živi mora se suzdržati od svih postupaka koji ometaju ili sprječavaju dijete u održavanju kontakta s drugim roditeljem te mora poticati dijete na prihvaćanje odgovarajućeg stava prema kontaktu s drugim roditeljem. Roditelj koji održava kontakt s djetetom mora se suzdržati od svih postupaka koji ometaju skrb i odgoj djeteta. Ako roditelji postignu dogovor o kontaktima, mogu predložiti da sud o tome donese odluku u izvanparničnom postupku. Ako sud utvrdi da dogovor nije u interesu djeteta, prijedlog se odbija. Ako roditelji ne mogu postići dogovor o kontaktima čak ni uz pomoć centra za socijalnu skrb, odluku o tome donosi sud na zahtjev jednog ili oba roditelja (članak 106.a Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

Dijete ima pravo na kontakt i s drugim osobama s kojima je obiteljski povezano i ima blizak odnos, osim ako je to u suprotnosti s interesima djeteta. Smatra se da su takve osobe prije svega djetetovi bake i djedovi, braća i sestre, polubraća i polusestre, bivši udomitelji te bivši ili sadašnji bračni drug ili izvanbračni partner jednog ili drugog roditelja. O kontaktima se dogovaraju djetetovi roditelji, dijete (ako je sposobno razumjeti važnost dogovora) i osobe s kojima dijete ima blizak odnos. Ako ne mogu sami postići dogovor, u tome im pomaže centar za socijalnu skrb. Opseg i način održavanja kontakata moraju biti u interesu djeteta. Ako djetetovi roditelji, dijete i osobe s kojima dijete ima blizak odnos postignu dogovor o održavanju kontakta, mogu predložiti da sud o tome donese odluku u izvanparničnom postupku. Ako sud utvrdi da dogovor nije u interesu djeteta, prijedlog se odbija. Ako ne mogu postići dogovor čak ni uz pomoć centra za socijalnu skrb, o održavanju kontakta odlučuje sud (članak 106.a Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Ako se roditelji ne mogu sami dogovoriti, u tome im pomaže centar za socijalnu skrb. Ako ne mogu postići dogovor čak ni uz pomoć centra za socijalnu skrb, o tome odlučuje sud.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Sud može odlučiti da se skrbništvo nad svom djecom povjeri jednom od roditelja ili da neka djeca budu povjerena jednom roditelju, a druga drugom roditelju. Sud isto tako može, po službenoj dužnosti, odlučiti skrbništvo nad svom ili nekom djecom dodijeliti trećoj osobi (članak 105. Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

Sud isto tako odlučuje o uzdržavanju djeteta i o kontaktima (članci 105.a, 106. i 106.a Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

Pri donošenju odluke o kontaktima sud u prvom redu uzima u obzir interese djeteta. Prijedlogu ili zahtjevu za donošenje odluke o kontaktima mora biti priložen dokaz nadležnog centra za socijalnu skrb u kojem se navodi da su roditelji pokušali postići dogovor o kontaktima uz njihovu pomoć. Ako je to potrebno radi zaštite interesa djeteta, sud može oduzeti ili ograničiti pravo na kontakt. Kontakt nije u interesu djeteta ako djetetu stvara psihološki pritisak ili ako ugrožava njegov fizički ili psihički razvoj. Sud može odlučiti da se kontakt održava pod nadzorom treće osobe ili da ne uključuje osobni kontakt i druženje (već da se održi na drugi način) ako to nije u interesu djeteta (članak 106. Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

Uzdržavanje se utvrđuje ovisno o potrebama uzdržavane osobe te materijalnim i financijskim okolnostima obveznika uzdržavanja. Pri izračunu iznosa za uzdržavanje djeteta, sud mora uzeti u obzir interese djeteta kako bi iznos bila dovoljan za osiguranje njegova uspješnog fizičkog i psihičkog razvoja (članci 129. i 129.a Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Ako roditelji ne žive zajedno i nemaju zajedničko skrbništvo nad djetetom, o pitanjima koja bitno utječu na razvoj djeteta odlučuju oba roditelja sporazumno i u skladu s interesima djeteta. Ako ne mogu sami postići dogovor, u tome im pomaže centar za socijalnu skrb. O pitanjima koja se odnose na svakodnevni život djeteta odlučuje roditelj koji ima skrbništvo nad djetetom. Ako se roditelji ne mogu dogovoriti o pitanjima koja bitno utječu na razvoj djeteta čak ni uz pomoć centra za socijalnu skrb, odluku o tome donosi sud u izvanparničnom postupku na zahtjev jednog ili oba roditelja (članak 113. Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

To znači da su oba roditelja jednako odgovorna za odgoj i razvoj djeteta te da oboje moraju nastaviti skrbiti za dijete.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

U tim slučajevima stvarnu nadležnost za odlučivanje imaju okružni sudovi (okrožna sodišča) (članak 32. Zakona o parničnom postupku, Zakon o pravdnem postopku).

Mjesnu nadležnost ima sud u mjestu stalnog boravišta tuženika. Ako je nadležan slovenski sud zato što tuženik ima privremeno boravište u Sloveniji, opću mjesnu nadležnost ima sud na čijem području tuženik ima privremeno boravište. Ako tuženik pored stalnog boravišta ima i privremeno boravište u drugom mjestu i može se pretpostaviti na temelju okolnosti da će tamo živjeti dulje razdoblje, opću mjesnu nadležnost ima i sud na čijem području tuženik ima privremeno boravište (članak 47. Zakona o parničnom postupku).

Ako u sporu u vezi sa zakonskim uzdržavanjem to uzdržavanje traži tužitelj, za odlučivanje je nadležan, uz sud opće mjesne nadležnosti, i sud na čijem području tužitelj ima stalno ili privremeno boravište. Ako je za spor u vezi sa zakonskim uzdržavanjem s međunarodnim elementom nadležan slovenski sud jer je tužitelj dijete koje ima stalno boravište u Sloveniji, mjesnu nadležnost ima sud na čijem području tužitelj ima stalno boravište. Ako je za spor u vezi sa zakonskim uzdržavanjem nadležan slovenski sud jer tuženik u Sloveniji ima imovinu iz koje bi se moglo naplatiti uzdržavanje, mjesnu nadležnost ima sud na čijem se području nalazi ta imovina (članak 50. Zakona o parničnom postupku).

Stranke i drugi sudionici u postupku sudu podnose tužbe, žalbe i ostale podneske na slovenskom jeziku ili na jeziku nacionalne manjine koji je u službenoj uporabi na sudu (članak 104. Zakona o parničnom postupku).

Tužba mora sadržavati poseban zahtjev u kojem su navedeni glavni predmet tužbe i prateći zahtjevi, činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, dokazi kojima se potkrepljuju te činjenice i ostale informacije obvezne za svaku tužbu (članak 180. Zakona o parničnom postupku).

Prema tom zakonu, podnesak znači tužba, odgovor na tužbu, pravni lijek i druge izjave, prijedlozi ili priopćenja koji su dostavljeni izvan postupka. Podnesci moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno za sudsku raspravu. To posebno uključuje sljedeće: naznaku suda, imena i stalno ili privremeno boravište ili mjesto poslovnog nastana stranaka, imena njihovih pravnih zastupnika ili punomoćnika, predmet spora i sadržaj izjave. Podnositelj mora potpisati podnesak, osim ako to nije moguće zbog njegova oblika. Izvorni potpis podnositelja njegov je vlastoručni potpis, kao i sigurni elektronički potpis ovjeren s pomoću odgovarajuće potvrde. Ako izjava uključuje neki zahtjev, stranka u podnesku mora navesti činjenice na kojima ga temelji i, ako je potrebno, dokaze (članak 105. Zakona o parničnom postupku).

Pri podnošenju tužbe plaćaju se sudske pristojbe. Sudske se pristojbe moraju platiti najkasnije do isteka roka koji je sud odredio u nalogu za njihovo plaćanje (članak 105.a Zakona o parničnom postupku).

Podnesci se moraju podnijeti u pisanom obliku. Pisani podnesak je podnesak koji nosi vlastoručni potpis ili koji je podnositelj vlastoručno napisao i potpisao (podnesak u fizičkom obliku) ili podnesak u elektroničkom obliku koji je potpisan sigurnim elektroničkim potpisom ovjerenim s pomoću odgovarajuće potvrde. Pisani podnesak podnosi se poštom, elektroničkim putem, komunikacijskom tehnologijom, izravnom dostavom nadležnom tijelu ili dostavom koju obavlja osoba za posredovanje (komercijalni pružatelj usluga). Elektronički podnesci dostavljaju se u informacijski sustav elektroničkim putem. Informacijski sustav automatski potvrđuje podnositelju da je podnesak zaprimljen. Podnesci se mogu podnositi i na propisanom ili gotovom obrascu (članak 105.b Zakona o parničnom postupku).

Podnesci koji se dostavljaju protivnoj stranci moraju se podnijeti sudu u onoliko primjeraka koliko zahtijevaju sud i protustranka te u obliku koji sudu omogućava njihovu dostavu. Isto se primjenjuje i na priloge. Podnesci i prilozi koji su podneseni elektroničkim putem i koji se moraju poslati protustranci dostavljaju se u obliku jednog primjerka. Sud izrađuje onoliko elektroničkih primjeraka ili fotokopija koliko zahtijeva protustranka (članak 106. Zakona o parničnom postupku). Dokumenti priloženi podnesku mogu biti izvornici ili preslike (članak 107. Zakona o parničnom postupku).

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

Okružni sud odlučuje u parničnom postupku, osim ako je zakonom propisano da odlučuje u izvanparničnom postupku. Sudovi pitanja uređena Zakonom o braku i obiteljskim odnosima rješavaju po hitnom postupku (članak 10.a Zakona o braku i obiteljskim odnosima).

Tijekom postupka u sporovima o odnosima između roditelja i djece sud može, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, izdati privremene mjere u pogledu skrbništva i uzdržavanja djece, kao i privremene mjere u pogledu oduzimanja ili ograničavanja prava na kontakt ili načina na koji se kontakt održava. Privremene mjere izdaju se u skladu s odredbama Zakona o izvršenju i osiguranju (Zakon o izvršbi in zavarovanju) (članak 411. Zakona o parničnom postupku).

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Da, moguće je dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka. Predsjednik okružnog suda odlučuje o dodjeli pravne pomoći (članak 2. Zakona o pravnoj pomoći [Zakon o brezplačni pravni pomoči]).

Pravna pomoć može se dodijeliti za pravne savjete, odvjetnika ili druge pravne usluge utvrđene zakonom, za sve oblike sudske zaštite pred sudovima opće nadležnosti i specijaliziranim sudovima u Sloveniji, pred Ustavnim sudom Republike Slovenije (Ustavno sodišče Republike Slovenije) i pred svim tijelima, institucijama i osobama u Sloveniji nadležnima za izvansudsko rješavanje sporova, te za oslobađanje od plaćanja troškova sudskog postupka (članak 7. Zakona o pravnoj pomoći).

Prema tom zakonu, pravo na pravnu pomoć imaju: 1. slovenski državljani; 2. strani državljani sa stalnim ili privremenim boravištem u Sloveniji i osobe bez državljanstva koje zakonito borave u Sloveniji; 3. drugi strani državljani pod uvjetima uzajamnosti ili pod uvjetima i u slučajevima utvrđenima u međunarodnim ugovorima koji su obvezujući za Sloveniju; 4. nevladine organizacije i udruge koje djeluju na neprofitnoj osnovi i u javnom interesu i upisane su u odgovarajući registar u skladu s primjenjivim zakonodavstvom, u sporovima u vezi s izvršavanjem aktivnosti u javnom interesu ili s namjerom za koju su uspostavljeni; 5. druge osobe za koje je zakonom ili međunarodnim ugovorom obvezujućim za Sloveniju propisano da imaju pravo na pravnu pomoć (članak 10. Zakona o pravnoj pomoći).

Osoba koja ima pravo na pravnu pomoć može je zatražiti u bilo kojoj fazi postupka. U postupku odlučivanja o zahtjevima za pravnu pomoć utvrđuju se financijska situacija podnositelja i drugi uvjeti utvrđeni zakonom (članak 11. Zakona o pravnoj pomoći).

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Da, nadležnost za odlučivanje o žalbi protiv odluke okružnog suda o roditeljskoj odgovornosti ima viši sud (višje sodišče) (članak 35. Zakona o parničnom postupku). Žalba se može podnijeti sudu koji je donio prvostupanjsku odluku u dovoljnom broju primjeraka za sud i protustranku (članak 342. Zakona o parničnom postupku).

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Postupak izvršenja utvrđen je Zakonom o izvršenju i osiguranju. Osim ako je drukčije određeno zakonom, stvarnu nadležnost za odobrenje izvršenja ima lokalni sud (okrajno sodišče) (članak 5. Zakona o izvršenju i osiguranju).

Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje sudske odluke o skrbništvu nad djetetom te za samo izvršenje mjesno je nadležan sud na čijem području osoba kojoj je dodijeljeno skrbništvo ima stalno ili privremeno boravište, ili sud na čijem području osoba protiv koje je podnesen prijedlog za izvršenje ima stalno ili privremeno boravište. Za neposredno izvršenje mjesno je nadležan i sud na čijem se području nalazi dijete (članak 238.a Zakona o izvršenju i osiguranju).

Nalogom za izvršenje osobi na koju se odnosi izvršna isprava, osobi o čijoj volji ovisi predaja djeteta te osobi s kojom se dijete nalazi u trenutku izdavanja naloga nalaže se predaja djeteta. U nalogu za izvršenje sud navodi da se obveza predaje djeteta odnosi i na svaku drugu osobu s kojom se dijete nalazi u trenutku izvršenja (članak 238.c Zakona o izvršenju i osiguranju).

Uzimajući u obzir sve okolnosti predmeta te radi zaštite interesa djeteta, sud odlučuje hoće li odluku o skrbništvu nad djetetom izvršiti izricanjem novčane kazne osobi na koju se odnosi nalog za izvršenje ili oduzimanjem djeteta i njegovom predajom osobi kojoj je dodijeljeno skrbništvo (članak 238.č Zakona o izvršenju i osiguranju).

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Sudska odluka o roditeljskoj odgovornosti priznaje se i izvršava u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2201/2003. Sud primjenjuje izvanparnični postupak u skladu s odredbama Zakona o izvanparničnom postupku (Zakon o nepravdnem postopku).

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Za odlučivanje o zahtjevu za proglašenje izvršivosti nadležni su okružni sudovi.

Za odlučivanje o pravnom lijeku protiv sudske odluke kojom se proglašava izvršivost nadležan je sud koji je sudsku odluku proglasio izvršivom.

Sud primjenjuje izvanparnični postupak u skladu s odredbama Zakona o izvanparničnom postupku.

Popis okružnih sudova PDF(244 Kb)sl

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

U skladu sa Zakonom o međunarodnom privatnom pravu i postupku (Zakon o mednarodnem zasebnem pravu in postopku), odnosi između roditelja i djece ocjenjuju se na temelju prava države čiji su državljani. Ako su roditelji i djeca državljani različitih država, mjerodavno je pravo države u kojoj svi imaju stalno boravište. Ako su roditelji i djeca državljani različitih država i nemaju stalno boravište u istoj državi, mjerodavno je pravo države čiji je državljanin dijete (članak 42.).

Posljednji put ažurirano: 09/08/2019

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Izvorna jezična inačica ove stranice slovački nedavno je izmijenjena. Naši prevoditelji trenutačno pripremaju jezičnu inačicu koju vidite.
Sljedeći jezici već su prevedeni.

Roditeljska odgovornost - Slovačka

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

U skladu sa slovačkim Obiteljskim zakonom (Zakon br. 36/2005 o obitelji i o izmjenama određenih zakona) i sudskom praksom, roditeljska odgovornost (tj. prava i obveze roditelja – skrbništvo) posebno obuhvaća skrb o djetetu, uzdržavanje i zastupanje djeteta te upravljanje djetetovom imovinom.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Oba roditelja zajednički dijele prava i obveze prema djetetu, bez obzira na to je li dijete rođeno u braku ili izvan braka te žive li roditelji zajedno ili ne (jesu li u braku, rastavljeni ili razvedeni).

Roditelja sud može lišiti roditeljskih prava i obveza (ili mu mogu biti ograničena) u ozbiljnim okolnostima kako je predviđeno u članku 38. stavku 4. Obiteljskog zakona.

Sud može priznati roditeljska prava i obveze maloljetnog roditelja starijeg od 16 godine u pogledu osobne skrbi o maloljetnom djetetu podložno uvjetima iz članka 29. Obiteljskog zakona.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Da. Ako nijedan roditelj maloljetnog djeteta nema pravnu sposobnost, ako su oboje lišeni roditeljskih prava i obveza ili su umrli, sud mora imenovati skrbnika koji će osobno odgojiti maloljetno dijete, zastupati ga i upravljati djetetovom imovinom.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Sud mora odlučiti o dodjeli i ostvarivanju roditeljskih prava i obveza (čak i kada oba roditelja nastave zajednički ostvarivati roditeljska prava i izvršavati obveze) ili može odobriti sporazum između roditelja.

U skladu s člankom 36. stavkom 1. Obiteljskog zakona „roditelji maloljetnog djeteta koji žive odvojeno mogu se dogovoriti o načinu ostvarivanja roditeljskih prava i izvršavanja obveza u bilo kojem trenutku”. Ako roditelji ne postignu dogovor, sud može odrediti kako će se njihova prava i obveze izvršavati, čak i ako nije podnesen zahtjev. Sud posebno mora odlučiti kojem od roditelja će dodijeliti skrbništvo (osobná starostlivosť – osobnu skrb) nad maloljetnim djetetom. Na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članaka 24., 25. i 26.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Sporazum između roditelja u vezi s njihovim roditeljskim pravima i obvezama mora odobriti sud.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Izvansudsko rješavanje sporova moguće je mirenjem u skladu sa Zakonom br. 420/2004 o mirenju. Taj se zakon primjenjuje i na sporove koji proizlaze iz odnosa uređenih obiteljskim pravom. Mirenje je izvansudski postupak u kojem predmetne strane prihvaćaju pomoć miritelja za rješavanje sporova koji proizlaze iz njihovog ugovornog ili drugog pravnog odnosa. Svaki sporazum postignut mirenjem mora biti u pisanom obliku i obvezujući je za stranke u postupku.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Sud može, u načelu, odlučiti o svemu osim o dodjeli isključivog skrbništva (osobne skrbi) jednom roditelju. Jedan roditelj može imati isključivo skrbništvo nad djetetom samo ako su drugom roditelju oduzeta roditeljska prava i obveze. Međutim, sud će u praksi odlučiti koji će od roditelja imati osobnu skrb nad djetetom, koji će zastupati dijete i koji će upravljati djetetovom imovinom. Sud odlučuje i kako će roditelj kojem nije dodijeljeno skrbništvo pridonositi uzdržavanju djeteta ili će odobriti dogovor između roditelja o iznosu uzdržavanja.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Pojam „roditeljska odgovornost” ne može se dobro prevesti u kontekstu slovačkog obiteljskog prava. U slovačkom obiteljskom pravu priznat je pojam „roditeljska prava i obveze” koje uvijek dijele oba roditelja (pa stoga nikada ne može postojati „isključivo skrbništvo” osim ako je drugi roditelj umro, nema pravnu sposobnost ili su mu oduzeta roditeljska prava i obveze). Treba razlikovati između tih slučajeva i povjeravanja djeteta nekome na „osobnu skrb”. Ako je dijete povjereno na osobnu skrb jednom od roditelja, taj roditelj može odlučivati o svim redovnim pitanjima koja se odnose na svakodnevni život djeteta bez suglasnosti drugog roditelja. Međutim, za važna pitanja u vezi s ostvarivanjem roditeljskih prava i izvršavanjem obveza (upravljanje djetetovom imovinom, selidba djeteta u inozemstvo, državljanstvo, davanje suglasnosti za liječenje, priprema za buduće zanimanje) potrebna je suglasnost drugog roditelja. Ako se roditelji ne mogu dogovoriti, odluku donosi sud na zahtjev jednog od roditelja.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

Sud može odlučiti da će roditelji naizmjence izvršavati osobnu skrb (tj. zajedničko skrbništvo) ako su oboje sposobni odgajati dijete i zainteresirani su za osobu skrb o djetetu te ako je taj dogovor u interesu djeteta u cilju boljeg ispunjavanja njegovih ili njezinih potreba. Ako se najmanje jedan roditelj slaže s tim da osobna skrb o djetetu bude zajednička, sud mora ispitati je li zajednička osobna skrb u interesu djeteta.

Vidi sve prethodne odgovore, posebno odgovor na pitanje 8.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

Okružni sud u čijem okrugu živi maloljetno dijete nadležan je za primanje zahtjeva u vezi s roditeljskim pravima i obvezama. Nije potrebno izvršiti nikakve formalnosti niti priložiti dokumente jer je to postupak koji sud može pokrenuti po službenoj dužnosti. Podnošenje isprava ovisi o sadržaju zahtjeva. Obično je potreban rodni list djeteta.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

Primjenjuje se pojednostavljeni i manje formalan postupak. Postoji mogućnost privremene mjere, koja je u obliku hitnog postupka.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Svi postupci koji se odnose na roditeljska prava i obveze oslobođeni su sudskih pristojbi. Sustav pravne pomoći u Slovačkoj trenutačno je ograničen na oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi i besplatne usluge pravnog zastupnika. Vrlo malo osoba odlučuje se zatražiti odvjetničke usluge jer postupci koji se odnose na roditeljska prava i obveze nisu parnični. Međutim, ako osoba ispunjuje zakonske uvjete za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, sud može, po vlastitom nahođenju, toj osobi besplatno osigurati zastupnika, pa i odvjetnika, ako smatra da je zastupanje nužno za zaštitu interesa stranke.

Sud sve stranke koje traže pravnu pomoć odvjetnika i koje ispunjuju uvjete za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi upućuje u Centar za pravnu pomoć. Sud stranke upoznaje s tom mogućnošću. Sud može odobriti stranci potpuno ili djelomično oslobođenje od sudskih troškova ako je to opravdano s obzirom na okolnosti i ako to ne bi bilo arbitrarno ili očito neuspješno ili bi predstavljalo ometanje provođenja sudskog postupka. Ako sud ne odluči drugačije, oslobođenje s primjenjuje na cijeli postupak i ima retroaktivni učinak. Međutim, troškovi plaćeni prije donošenja odluke o oslobođenju ne vraćaju se.

Centar za pravnu pomoć pruža pravnu pomoć i sustav sigurnosti fizičkim osobama koje se ne mogu koristiti pravnim uslugama za ostvarivanje i zaštitu svojih prava zbog svoje financijske situacije. Opseg pružanja pravne pomoći uređen je Zakonom br. 327/2005 o pružanju pravne pomoći osobama u nepovoljnom financijskom položaju.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Da, dopuštena je žalba protiv odluke o roditeljskim pravima i obvezama.

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Zahtjev za izvršenje odluke podnosi se općem sudu djeteta. Postupak koji se primjenjuje na izvršenje odluke uređen je Zakonom br. 99/1963 – Zakon o parničnom postupku.

Primjenjuju se redoviti ovršni postupci (sudska ovrha) osim u slučaju izvršenja odluka o osobnoj skrbi (ako će dijete biti predano roditelju koji u skladu s odlukom ima pravo na osobnu skrb). U takvim slučajevima postupak je stroži (financijske kazne i moguće uključenje policije li drugih nadležnih tijela za ovrhu).

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Sudske odluke o roditeljskim pravima i obvezama koje je donio sud u drugoj državi članici priznaju se i izvršavaju bez provođenja posebnog postupka u Slovačkoj Republici, u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2201/2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću (članak 21. stavak 1.), odnosno, bez potrebe za proglašenjem izvršivosti odluke.

Međutim, zainteresirana stranka može zatražiti proglašenje izvršivosti odluke o roditeljskim pravima i obvezama donesene u drugoj državi članici i tada se primjenjuje postupak iz poglavlja III., odjeljka 2. Uredbe.

Zahtjevi se podnose okružnom sudu u čijem okrugu dijete boravi ili, ako dijete nije rezident, sudu u čijem okrugu dijete trenutačno živi, a ako takvog suda nema, nadležni sud je 1. okružni sud u Bratislavi.

Uz zahtjev za priznavanje odluke ili za proglašenje odluke izvršivom potrebno je priložiti presliku sudske odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti te potvrdu o sudskoj odluci koju na zahtjev zainteresirane osobe izdaje predmetni sud podrijetla, odnosno, sud koji je donio odluku o roditeljskim pravima i obvezama.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Žalbe se uvijek podnose okružnom sudu koji je donio izvornu odluku, ali o njima odlučuje regionalni sud. Žalbe protiv priznavanja odluka o roditeljskim pravima i obvezama obrađuju se i o njima se odnosi odluka u skladu sa Zakonom o parničnom postupku.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

Slovački sudovi donosit će odluke u postupcima o roditeljskim pravima i obvezama ako dijete ima uobičajeno boravište u Slovačkoj. Ako dijete ne živi u Slovačkoj već tamo ima uobičajeno boravište ili ako roditelji ne žive u Slovačkoj ili su državljani drugih zemalja, odredbe slovačkog prava primjenjuju se u skladu s Haškom konvencijom o nadležnosti, primjenjivome pravu, priznavanju, izvršenju i suradnji s obzirom na roditeljsku odgovornost i mjere za zaštitu djece (ref. br. 344/2002), (poglavlje III. Konvencije).

U Zakonu br. 97/1963 o međunarodnom privatnom i postupovnom pravu navedeno je da se na odnose između roditelja i djece, uključujući početak ili prestanak roditeljskih prava i obveza primjenjuje pravo države u kojoj dijete ima uobičajeno boravište. U iznimnim slučajevima, sud može uzeti u obzir pravo druge države ako postoji značajna veza s predmetnom stvari i ako je to nužno za zaštitu djeteta ili njegove imovine. Prava i obveze roditelja koji potječu iz države izvornog uobičajenog boravišta djeteta ostaju na snazi čak i nakon promjene djetetovog uobičajenog boravišta. Ako jedan od roditelja nije imao prava i obveze priznate slovačkim pravom, ta prava i obveze počinju s prijavom uobičajenog boravišta djeteta u Slovačkoj. Na ostvarivanje prava i izvršavanje obveza roditelja primjenjuje se pravo države u kojoj dijete ima uobičajeno boravište.

Odredbe Zakona o međunarodnom privatnom i postupovnom pravu primjenjuju se samo ako nema međunarodnog sporazuma ili ako postojeći međunarodni sporazum ne sadržava određene kriterije o sukobu prava za utvrđivanje primjenjivog prava.

Pored Haške konvencije iz 1996., Slovačku obvezuje niz bilateralnih sporazuma koji sadržavaju odredbe o primjenjivom pravu i te odredbe imaju prednost pred odredbama Zakona o međunarodnom privatnom i postupovnom pravu u postupcima o roditeljskim pravima i obvezama. To su sljedeći sporazumi:

Bugarska: Sporazum između Čehoslovačke Socijalističke Republike i Narodne Republike Bugarske o pravnoj pomoći i uređivanju pravnih odnosa u građanskim, obiteljskim i kaznenim stvarima (Sofija, 25. studeni 1976., Odluka br. 3/1978)

Hrvatska, Slovenija: Sporazum između Čehoslovačke Socijalističke Republike i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije o uređivanju pravnih odnosa u građanskim, obiteljskim i kaznenim stvarima (Beograd, 20.1.1964.., Odluka br. 207/1964)

Mađarska: Sporazum između Čehoslovačke Socijalističke Republike i Narodne Republike Mađarske o pravnoj pomoći i uređivanju pravnih odnosa u građanskim, obiteljskim i kaznenim stvarima (Bratislava, 28. ožujka 1989., ref. br. 63/1990)

Poljska: Sporazum između Čehoslovačke Socijalističke Republike i Narodne Republike Poljske o pravnoj pomoći i uređivanju pravnih odnosa u građanskim, obiteljskim i kaznenim stvarima (Varšava, 21.12.1987.., Odluka br. 42/1989)

Rumunjska: Sporazum između Čehoslovačke Socijalističke Republike i Narodne Republike Rumunjske o pravnoj pomoći i uređivanju pravnih odnosa u građanskim, obiteljskim i kaznenim stvarima (Prag, 25.10.1958., Odluka br. 31/1959)

Posljednji put ažurirano: 14/01/2019

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Roditeljska odgovornost - Švedska

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

„Roditeljska odgovornost” obuhvaća, među ostalim, prava i obveze u pogledu skrbi za djetetova osobna i imovinska prava te uključuje pitanja koja se odnose na skrbništvo nad djetetom, boravište djeteta (s kim dijete živi), kontakt s djetetom te imenovanje drugog skrbnika.

Skrbništvo se odnosi na pravnu odgovornost za osobna prava djeteta. Osoba koja ima skrbništvo ima pravo i obvezu donositi odluke o pitanjima u vezi s djetetom, kao što je gdje će dijete živjeti i koju će školu pohađati. Osoba koja ima skrbništvo dužna je osigurati ispunjenje djetetovih potreba za brigom, sigurnošću i dobrim odgojem. Osoba koja ima skrbništvo nad djetetom dužna je i osigurati nužni nadzor nad djetetom u skladu s njegovom/njezinom dobi, razvojem i drugim okolnostima te mora osigurati da dijete dobiva zadovoljavajuću potporu i obrazovanje. Kako se dijete razvija i raste, osoba koja ima skrbništvo nad djetetom mora sve više uzimati u obzir mišljenja i želje djeteta.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

U pravilu skrbništvo imaju roditelji djeteta, ili jedan od njih. Ako su roditelji djeteta u braku u trenutku njegova rođenja, automatski stječu zajedničko skrbništvo nad djetetom. Ako roditelji kasnije stupe u brak, automatski stječu zajedničko skrbništvo stupanjem u brak. Ako roditelji djeteta nisu u braku u trenutku njegova rođenja, skrbništvo nad djetetom ima majka. Međutim, roditelji mogu jednostavno dobiti zajedničko skrbništvo upisom u matične knjige. Osim toga, otac se može obratiti sudu radi dobivanja zajedničkog ili isključivog skrbništva nad djetetom.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

U određenim slučajevima skrbništvo nad djetetom može se prenijeti s oba roditelja djeteta, ili jednog od njih, na posebno imenovanog skrbnika. Takav se prijenos može dogoditi ako je roditelj proglašen krivim za zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta ili za propust u skrbi o djetetu na način koji predstavlja stalni rizik za zdravlje ili razvoj djeteta. Do prijenosa može doći i ako jedan ili oba roditelja nisu u stanju ostvarivati skrbništvo nad djetetom.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Ako se roditelji razvedu, zajedničko skrbništvo nastavlja se bez potrebe da sud donese odluku o tome u vezi s razvodom. Ako jedan od roditelja želi promjenu skrbništva, mora podnijeti zahtjev za prestanak zajedničkog skrbništva.

Ako jedan od roditelja želi promjenu skrbništva, o pitanju skrbništva može odlučiti sud. Ako se roditelji slažu oko promjene, mogu to pitanje riješiti sporazumom bez uplitanja suda. Da bi takav sporazum bio valjan, mora ga odobriti odbor za socijalnu skrb (socialnämd). Isto se odnosi i na pitanja s kojim bi roditeljem dijete trebalo živjeti te na koji bi način ostvarivalo kontakt s drugim roditeljem.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Sporazum mora biti sastavljen u pisanom obliku s potpisom oba roditelja. Nadalje, mora ga odobriti odbor za socijalnu skrb općine u kojoj je dijete upisano u matične knjige.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Općina je dužna, putem odbora za socijalnu skrb, roditeljima ponuditi stručno mirenje radi postizanja sporazuma o pitanjima koja se odnose na skrbništvo, boravište i kontakt. Mirenje je dobrovoljno. Stoga je potrebno da mirenje zajednički zatraže oba roditelja. Ako se roditelji dogovore o pitanjima koja se odnose na skrbništvo, boravište i kontakt, mogu potpisati sporazum koji će, nakon što ga odobri odbor za socijalnu skrb, imati jednak učinak kao i sudska presuda.

Ako se roditelji obrate sudu, sud ih može uputiti odboru za socijalnu skrb radi provedbe postupka mirenja, ako takvo mirenje nije već provedeno, a sud smatra da postoje uvjeti za postizanje sporazumnih rješenja. Ako su roditelji prošli postupak mirenja, ali nisu postigli sporazum, sud može imenovati nekoga da posreduje između roditelja. U predmetima skrbništva, boravišta i kontakta sud je, kao opće pravilo, dužan raditi na postizanju sporazumnih rješenja.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Sud može odlučiti o

  • skrbništvu (isključivo ili zajedničko skrbništvo)
  • boravištu djeteta (s kojim bi roditeljem dijete trebalo živjeti ili bi li trebalo živjeti sa svakim roditeljem naizmjence) i
  • kontaktu (pravo djeteta na kontakt s roditeljem s kojim ne živi).

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Roditelj koji ima isključivo skrbništvo nad djetetom ima pravo samostalno donositi odluke o pitanjima u vezi s djetetom. Osoba koja ima skrbništvo ne treba se savjetovati s drugim roditeljem ili dobiti njegovo/njezino odobrenje u tim pitanjima. Međutim, dijete ima pravo na održavanje kontakta s drugim roditeljem, a osoba koja ima skrbništvo dužna je osigurati ostvarenje tog prava. Osoba koja ima skrbništvo dužna je drugom roditelju pružiti informacije radi olakšavanja kontakta s djetetom.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

Zajedničko skrbništvo znači da roditelji moraju zajedno donositi odluke o pitanjima u vezi s djetetom. Početna je točka da se roditelji slažu u svim pitanjima u vezi s djetetom. Međutim, nesuglasice o pitanjima u vezi kontakta s djetetom i njegova boravišta može riješiti sud (vidjeti gore).

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

U pitanjima koja se odnose na skrbništvo, boravište ili kontakt, roditelj može pokrenuti postupak pred okružnim sudom (tingsrätt) na čijem području dijete ima prebivalište. Ako nema nadležnog okružnog suda, nadležan je Okružni sud u Stockholmu (Stockholms tingsrätt). Pitanja koja se odnose na skrbništvo, boravište i kontakt mogu se riješiti i u postupku razvoda.

Zahtjev za izdavanje sudskog poziva mora biti u pisanom obliku s potpisom podnositelja ili njegova/njezina zastupnika. Zahtjev mora sadržavati informacije o strankama, glavni zahtjev (tj. o čemu sud treba odlučiti), pozadinu zahtjeva, informacije o dokazima na koje se oslanja podnositelj i koje od njih namjerava dokazati te informacije o okolnostima prema kojima sud ima nadležnost. Zahtjevu se prilažu pisani dokazi na koje se oslanja podnositelj.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

Pitanja koja se odnose na skrbništvo, boravište i kontakt nediskrecijska su.

Općenito, pitanja koja se odnose na skrbništvo, boravište i kontakt moraju se razmotriti po žurnom postupku. Sud može donijeti privremenu odluku o skrbništvu, boravištu ili kontaktu. Privremena odluka može se, na primjer, odnositi na to gdje će dijete živjeti dok je spor u tijeku te se primjenjivati do donošenja pravomoćne odluke.

Iako ne postoji posebni službeni postupak za skraćeno odlučivanje o pitanjima koja se odnose na skrbništvo, boravište i kontakt, u svakom se pojedinom predmetu ocjenjuje koliko je određeno pitanje žurno.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

U predmetima koji se odnose na skrbništvo, boravište i kontakt opće je pravilo da svaka stranka snosi svoje pravne troškove.

Pravna pomoć može se dodijeliti ako su ispunjeni odgovarajući uvjeti.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Žalba protiv presude ili odluke o skrbništvu, boravištu ili kontaktu može se podnijeti žalbenom sudu (hovrätt). Međutim, da bi žalbeni sud razmotrio žalbu potrebno je prvo dobiti dopuštenje za ulaganje žalbe.

Žalba protiv presude ili odluke žalbenog suda može se podnijeti Vrhovnom sudu (Högsta domstolen). Da bi Vrhovni sud razmotrio žalbu, potrebno je dopuštenje za ulaganje žalbe.

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Moguće je izvršenje presuda, odluka ili sporazuma o skrbništvu, boravištu ili kontaktu. Zahtjev za izvršenje podnosi se okružnom sudu prema prebivalištu djeteta. Ako nema nadležnog suda, pitanje izvršenja razmatra Okružni sud u Stockholmu.

Okružni sud može donijeti odluku o različitim mjerama. Prije svega, sud će obično nastojati osigurati dobrovoljnu predaju djeteta. Ako to nije moguće, sud u konačnici može izreći uvjetnu novčanu kaznu ili naložiti oduzimanje djeteta. Izricanje uvjetne novčane kazne znači da osobi kod koje je dijete prijeti plaćanje znatnog novčanog iznosa ako ne preda dijete. Oduzimanje djeteta vrlo je neuobičajena mjera na koju se sud odlučuje samo ako se situacija ne može riješiti na bilo koji drugi način te kako bi se spriječilo nanošenje ozbiljne štete djetetu. Pri izvršenju te mjere, policija oduzima dijete i predaje ga osobi koja ima skrbništvo.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

U određenim se slučajevima primjenjuje Uredba Bruxelles II. U Švedskoj se zahtjevi za proglašenje izvršivosti podnose Žalbenom sudu iz Sveae (Svea hovrätt).

U ostalim slučajevima, za države potpisnice Europske konvencije iz 1980. i Haške konvencije iz 1996. primjenjuju se te konvencije. Prema Europskoj konvenciji iz 1980., zahtjevi za izvršenje podnose se okružnom sudu na čijem području dijete ima prebivalište. Prema Haškoj konvenciji iz 1996., zahtjevi za izvršenje podnose se Žalbenom sudu iz Sveae.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Odredbe kojima se uređuje to pitanje nalaze se u Uredbi Bruxelles II.

U slučajevima kada se to pitanje pojavi, može se podnijeti i prigovor da odluka nije primjenjiva ili da nije izvršiva.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

U načelu se primjenjuje pravo države u kojoj dijete ima prebivalište.

Posljednji put ažurirano: 24/07/2019

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.