Roditeljska odgovornost – skrbništvo nad djecom i prava na kontakt

Estonija
Sadržaj omogućio
European Judicial Network
Europska pravosudna mreža (u građanskim i trgovačkim stvarima)

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

Roditeljska odgovornost odnosi se na skrbništvo nad maloljetnim djetetom, što uključuje obvezu i pravo roditelja da skrbi o djetetu. Roditeljska odgovornost uključuje pravo na pružanje skrbi osobi djeteta (skrb o osobi), pravo na upravljanje imovinom djeteta (skrb o imovini) i pravo na donošenje odluka o pitanjima povezanima s djetetom. Skrb o imovini uključuje pravo i obvezu upravljanja imovinom djeteta, kao i zastupanja djeteta. To ne dovodi u pitanje pravo djeteta da samostalno upravlja svojom imovinom u slučajevima predviđenima zakonom.

Roditelj ima ovlast za donošenje odluka povezanih s njegovim maloljetnim djetetom, koja se sastoji od prava na odlučivanje o svakodnevnim pitanjima (obično povezanima s brigom) koja se odnose na dijete. U pravilu odlučivanje o svakodnevnim pitanjima znači donošenje uobičajenih odluka koje je potrebno često donositi i koje nemaju trajan učinak na razvoj djeteta. Osim ovlasti za donošenje odluka, roditelj koji ima skrbništvo ima i pravo na zastupanje svojeg maloljetnog djeteta. Roditelji koji imaju zajedničko skrbništvo imaju zajedničko pravo na zastupanje.

Roditelji imaju pravo na kontakt s djecom, što uključuje obvezu i pravo oba roditelja da održavaju izravan kontakt sa svojom djecom. Pravo roditelja na kontakt s djecom ne ovisi o postojanju skrbništva. Roditelji isto tako imaju obvezu uzdržavanja svoje maloljetne djece.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Uzajamna prava i obveze roditelja i djece proizlaze iz srodstva, koje se utvrđuje u skladu s postupkom propisanim zakonom. Žena koja rodi dijete majka je tog djeteta. Muškarac koji je začeo dijete otac je tog djeteta. Smatra se da je dijete začeo muškarac koji je u braku s majkom djeteta u vrijeme rođenja tog djeteta, koji je priznao očinstvo ili čije je očinstvo utvrdio sud.

Roditelji koji su u braku imaju zajedničku roditeljsku odgovornost, tj. zajedničko skrbništvo nad svojom djecom. Ako u vrijeme rođenja djeteta njegovi roditelji nisu u braku, oni imaju zajedničku roditeljsku odgovornost, osim ako su pri podnošenju izjave namjere povezane s priznavanjem očinstva ili majčinstva izrazili želju da se roditeljska odgovornost prepusti jednom roditelju.

Ako ni jedan roditelj maloljetnog djeteta nema pravo na zastupanje ili ako nije moguće utvrditi roditeljstvo djeteta, djetetu se dodjeljuje zakonski skrbnik. U tom slučaju zakonski skrbnik ima skrbništvo nad djetetom. Obveza je zakonskog skrbnika osigurati odgoj i razvoj djeteta te zaštitu njegovih osobnih i imovinskih interesa.

Pravni skrbnik može biti odrasla fizička osoba s punom pravnom i poslovnom sposobnošću (npr. srodnik djeteta ili treća strana) ili pravna osoba (trgovačko društvo ili lokalna uprava). Pravna osoba imenuje se kao zakonski skrbnik ako nije moguće pronaći odgovarajuću fizičku osobu ili ako je roditelj u oporuci ili ugovoru o nasljeđivanju izričito naveo da bi kao pravnog skrbnika trebalo imenovati pravnu osobu. Pravna osoba obvezna je osobama koje su pod njezinim skrbništvom sustavno tražiti skrbnike koji su fizičke osobe i pružati savjete i osposobljavanje takvim skrbnicima.

Do imenovanja zakonskog skrbnika dužnosti skrbnika privremeno izvršava ruralna općina ili gradska uprava mjesta boravka djeteta koje je uneseno u registar stanovništva, pod uvjetom da su ispunjeni preduvjeti za uspostavu skrbništva. Pri izvršavanju dužnosti skrbnika ruralna općina ili gradska uprava imaju prava i obveze zakonskog skrbnika.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele izvršavati roditeljsku odgovornost nad svojim djetetom, mogu dati suglasnost za davanje djeteta na posvojenje. Suglasnost roditelja za davanje djeteta na posvojenje neće početi proizvoditi učinke prije nego što prođe osam tjedana od rođenja djeteta, a zahtjev za posvojenje ne može se predati sudu prije nego što suglasnost roditelja počne proizvoditi učinke. Uz suglasnost roditelja, dijete se može dati na skrb osobi koja ga želi posvojiti prije nego što suglasnost roditelja počne proizvoditi učinke.

Ako ni jedan roditelj maloljetnog djeteta nema pravo na zastupanje ili ako nije moguće utvrditi roditeljstvo djeteta, sud odlučuje o imenovanju zakonskog skrbnika po službenoj dužnosti ili na temelju zahtjeva ruralne općine ili gradske uprave ili zainteresirane osobe.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Ako su roditelji razvedeni ili rastavljeni, moraju odlučiti kako riješiti daljnja pitanja povezana sa skrbništvom. Roditelji koji imaju skrbništvo mogu se dogovoriti o rješenjima za ostvarivanje svojeg zajedničkog prava na zastupanje. Međutim, uvjeti skrbništva, uključujući prestanak zajedničkog skrbništva, mogu se mijenjati jedino sudskim putem.

Svaki roditelj ima pravo zatražiti od suda, u postupku koji se pokreće na temelju zahtjeva, da se skrbništvo nad djetetom djelomično ili u potpunosti prenese na njega. Sud može odlučivati i u sporu o skrbništvu u okviru sudskog postupka ako se to zatraži u vezi s razvodom braka ili plaćanjem doplatka za uzdržavanje.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Roditelji koji imaju skrbništvo mogu se slobodno dogovarati o izvršavanju zajedničkog skrbništva. Međutim, uvjete skrbništva, uključujući prestanak zajedničkog skrbništva, moguće je mijenjati jedino sudskim putem. O pitanjima povezanima sa skrbništvom odlučuje sud i te su odluke pravno obvezujuće. Kad odlučuju o pitanjima povezanima s djecom, sudovi se prije svega vode najboljim interesima djeteta i uzimaju u obzir sve okolnosti i legitimni interes relevantnih osoba. Sporovi o skrbništvu obuhvaćeni su obiteljskim pravom i vode se pred sudovima na temelju zahtjeva te sudovi o njima odlučuju izdavanjem sudskog naloga. Kako bi utvrdio svoja prava u odnosu na dijete, roditelj mora sudu podnijeti zahtjev.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Roditelji koji imaju skrbništvo mogu se slobodno dogovarati o izvršavanju zajedničkog skrbništva. Međutim, uvjete skrbništva, uključujući prestanak zajedničkog skrbništva, moguće je mijenjati jedino sudskim putem. Kako bi uspjeli postići dogovor, roditelji mogu upotrijebiti usluge obiteljskog mirenja. Lokalna uprava može ih uputiti na odgovarajuće pružatelje usluga. Na primjer, roditelji se o postupku za kontakt s djetetom mogu dogovoriti sami ili s pomoću obiteljskog izmiritelja, ali ako se sporazum prekrši, moraju se obratiti sudu kako bi dobili nalog o izvršenju (tj. sudski nalog).

Kad je riječ o utvrđivanju postupka za kontakt s djetetom, sudovi mogu djelovati kao tijela za mirenje u sudskim postupcima, pri čemu nastoje pomoći roditeljima da postignu sporazum o kontaktu s djetetom. Sudovi saslušavaju stranke što je prije moguće i skreću im pozornost na mogućnost da se za pomoć obrate obiteljskom savjetniku, posebno kad je riječ o postizanju sporazuma u pogledu skrbi o djetetu i odgovornosti za njega. Sud može obustaviti postupak koji se odnosi na dijete ako obustava neće dovesti do odgode kojom se ugrožavaju najbolji interesi djeteta i ako su dotične stranke spremne ići na savjetovanje izvan suda ili ako bi se, prema mišljenju suda, spor zbog drugih razloga mogao riješiti postizanjem sporazuma između stranaka.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Nadležnost sudova uključuje pitanja povezana s pravom roditelja na kontakt s djecom, promjene skrbništva, ponovnu uspostavu skrbništva, obvezu plaćanja doplatka za uzdržavanje i promjene u iznosu doplatka za uzdržavanje na zahtjev roditelja.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Uzajamna prava i obveze roditelja i djece proizlaze iz roditeljstva djece, što znači da roditelj čiji je dijete potomak ima obvezu skrbiti se o djetetu. Uzajamna prava i obveze roditelja i djeteta ovise o tome tko ima skrbništvo nad djetetom, tj. ako samo jedan roditelj ima skrbništvo nad djetetom, taj roditelj ima pravo odlučiti o svim pitanjima povezanima s djetetom bez prethodnog savjetovanja s drugim roditeljem.

Roditelj može imati isključivo skrbništvo nad djetetom od rođenja djeteta, na primjer u slučajevima kad su pri podnošenju izjave namjere povezane s priznavanjem očinstva roditelji izrazili želju da se roditeljska odgovornost prepusti jednom roditelju. Na primjer, roditelj može dobiti isključivo skrbništvo u sljedeća tri slučaja.

Roditelj može dobiti isključivo skrbništvo ako zatraži od suda, u postupku koji se pokreće na temelju zahtjeva, da se skrbništvo nad djetetom djelomično ili u potpunosti prenese na njega. Roditelj će obično zatražiti isključivo skrbništvo u slučaju kad roditelji koji imaju zajedničko skrbništvo trajno žive odvojeno ili ako zbog nekog drugog razloga više ne žele imati zajedničko skrbništvo.

Roditelj može sam izvršavati skrbništvo i u slučajevima kad roditelji imaju zajedničko skrbništvo, ali je skrbništvo jednog od roditelja obustavljeno. Ako je isključivo skrbništvo nad djetetom koje je dodijeljeno roditelju na temelju zakona ili sudske presude obustavljeno i nema razloga očekivati da će razlozi za obustavu prestati postojati, sud skrbništvo dodjeljuje drugom roditelju ako je to u skladu s najboljim interesima djeteta.

Isto tako, sud će dodijeliti skrbništvo drugom roditelju ako je roditelj koji ima isključivo skrbništvo preminuo ili ako mu je oduzeto skrbništvo, osim ako se time ugrožavaju najbolji interesi djeteta.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

Ako imaju zajedničko skrbništvo, roditelji izvršavaju zajedničko skrbništvo u odnosu na svoje dijete i ispunjavaju obvezu skrbi na temelju vlastite odgovornosti i jednoglasno, imajući na umu cjelokupnu dobrobit djeteta. Roditelji koji imaju zajedničko skrbništvo imaju i zajedničko pravo na zastupanje.

Ako roditelji koji imaju zajedničko skrbništvo ne uspiju postići dogovor u pogledu pitanja važnog za dijete, sud može, na zahtjev roditelja, dodijeliti ovlasti za donošenje odluka samo jednom roditelju. U slučaju prijenosa ovlasti za donošenje odluka, sud može ograničiti izvršavanje ovlasti za donošenje odluka ili odrediti dodatne obveze roditelju koji ostvaruje to pravo.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

O sporovima povezanima sa skrbništvom odlučuju pokrajinski sudovi. Kad je riječ o sporu povezanom sa skrbništvom, podnositelj zahtjeva mora pokrajinskom sudu podnijeti zahtjev za donošenje odluke o određenom pitanju u okviru postupka koji se pokreće na temelju zahtjeva. Zahtjev se mora podnijeti pokrajinskom sudu u mjestu boravka djeteta.

Zahtjev mora sadržavati naziv suda, osobne podatke podnositelja zahtjeva, dotične osobe i njihove djece, kao i izričitu molbu podnositelja zahtjeva. Osim toga, u zahtjevu moraju biti navedene činjenice, a podnositelj zahtjeva mora navesti i predstaviti dokaze koje ima na raspolaganju. Zahtjev mora potpisati podnositelj zahtjeva ili njegov zastupnik. U slučaju kad zahtjev potpisuje zastupnik, mora mu se priložiti punomoć ili neka druga isprava kojom se potvrđuje ovlast zastupanja.

Zahtjev i dokumentarni dokazi moraju se sudu podnijeti u pisanom obliku i na estonskom jeziku. Ako zahtjev, molba, pritužba ili prigovor koje je sudu podnio sudionik u postupku nisu na estonskom jeziku, sud će od osobe koja ih je podnijela zahtijevati prijevod dokumentacije do datuma koji je odredio sud.

O pitanjima koja uključuju određivanje pravâ roditeljâ u odnosu na dijete i uvjete kontakta s djetetom, tj. pitanja povezana sa skrbništvom, može se odlučivati u okviru sudskog postupka ako se to zatraži u vezi s razvodom braka ili plaćanjem doplatka za uzdržavanje.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

O pitanjima povezanima sa skrbništvom sudovi odlučuju u skladu s odredbama o sudskim postupcima, uzimajući u obzir utvrđene specifičnosti postupka koji se pokreće na temelju zahtjeva (vidjeti Zakon o parničnom postupku [1]).

Kad je riječ o hitnom postupku, sud može donijeti odluku samo o zahtjevu za doplatak za uzdržavanje koji treba platiti roditelj koji živi odvojeno od svojeg maloljetnog djeteta. O pitanjima povezanima sa skrbništvom ne može se odlučivati u okviru pojednostavnjenog postupka. Međutim, o pitanjima povezanima sa skrbništvom odlučuje se u okviru postupka koji se pokreće na temelju zahtjeva te se stoga taj postupak razlikuje od uobičajenog. Kad je riječ o postupku koji se pokreće na temelju zahtjeva, sud provjerava činjenice i sam prikuplja potrebne dokaze, osim ako je zakonom predviđeno drukčije. Sud nije ograničen zahtjevima ili činjenicama koje su predstavile stranke u postupku niti njihovim procjenama činjenica, osim ako je zakonom predviđeno drukčije. Isto tako, zahtjevi u pogledu zapisnika s rasprava i dostave dokumentacije manje su strogi. Kad je riječ o pitanjima povezanima sa skrbništvom, sudovi mogu odrediti i mjere kojima se uređuje izvršavanje skrbništva ili kontakt s djetetom tijekom postupka ili mjere kojima se osigurava usklađenost s postignutim sporazumima u budućnosti.

Sud može odrediti mjere predostrožnosti ili privremene mjere ako postoji vjerojatnost da bi bez određivanja tih mjera bilo teško ili nemoguće izvršiti sudsku presudu. Kad je riječ o postupcima iz područja obiteljskog prava koji se pokreću na temelju zahtjeva, privremene mjere može odrediti svaki sud u okviru čije se mjesne nadležnosti mjere moraju provoditi. Takve mjere uključuju, na primjer, predaju djeteta drugom roditelju ili ispunjavanje pravne obveze uzdržavanja djeteta; među ostalim, sud može naložiti tuženiku da plati doplatak za uzdržavanje tijekom trajanja postupka ili da pruži jamstva da će ispuniti obvezu plaćanja.

[1] Zakon o parničnom postupku (RT I 2005., 26, 197; RT I, 21. 6. 2014., 58). Na internetu: https://www.riigiteataja.ee/en/eli/513122013001/consolide.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Ako sud zaključi da fizička osoba zbog svoje financijske situacije nije u mogućnosti platiti troškove postupka, može tu osobu djelomično ili u potpunosti osloboditi plaćanja troškova pravne pomoći ili državne pristojbe.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Presuda donesena u postupku koji se pokreće na temelju zahtjeva sudski je nalog na koji se primjenjuju odredbe o sudskim nalozima donesenima u okviru postupka, osim ako je zakonom predviđeno drukčije. Moguće je podnijeti žalbu protiv sudskog naloga povezanog sa skrbništvom u skladu s općim odredbama kojima se uređuje žalbeni postupak, ako podnositelj žalbe smatra da se presuda prvostupanjskog suda temelji na povredi zakonske odredbe (na primjer, ako je prvostupanjski sud nepravilno primijenio zakonsku odredbu materijalnog prava ili postupovnog prava). Zbog prethodno navedenih razloga, žalba u kasacijskom postupku može se podnijeti i Vrhovnom sudu.

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

O pitanjima povezanima sa skrbništvom sudovi odlučuju u okviru postupaka koji se pokreću na temelju zahtjeva. Kad je riječ o postupku u području obiteljskog prava koji se pokreće na temelju zahtjeva, sud izdaje sudski nalog koji je izvršiv od onog trenutka kad počne proizvoditi učinke, osim ako je zakonom predviđeno drukčije. Sudski nalog izdan u postupku koji se pokreće na temelju zahtjeva nalog je za izvršenje. U slučaju da dužnik dobrovoljno ne ispuni obveze koje su mu određene sudskim nalogom povezanim sa skrbništvom, nalog će se izvršiti u okviru postupka izvršenja na temelju zahtjeva koji podnosi tužitelj. U tu svrhu tužitelj mora podnijeti zahtjev sudskom izvršitelju u čijoj je mjesnoj nadležnosti mjesto u kojem dužnik ima boravište ili sjedište ili mjesto u kojem se nalazi imovina dužnika. Kad je riječ o pitanju koje se odnosi na kontakt s djetetom, sudski izvršitelj će u okviru postupka izvršenja surađivati s predstavnikom lokalne uprave mjesta boravišta djeteta, ili, iznimno, mjesta boravišta dužnika, koji posjeduje stručna znanja u pogledu interakcije s djecom. Ako je to potrebno, sudski izvršitelj može predložiti lokalnoj upravi da privremeno smjesti dijete u socijalnu ustanovu. Ako dužnik onemogućava obvezno izvršenje, može mu se izreći novčana kazna.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

U skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, sudska odluka donesena u državi članici priznaje se u drugim državama članicama bez potrebe bilo kakvog posebnog postupka. Uredba se primjenjuje u svim državama članicama Europske unije osim u Danskoj.

Sudska odluka o izvršavanju roditeljske odgovornosti nad djetetom, koja je donesena u državi članici i koja je u toj državi članici postala izvršiva te je dostavljena, izvršiva je i u drugoj državi članici ako je u toj državi članici, na zahtjev bilo koje zainteresirane strane, proglašena izvršivom. U tu svrhu, zahtjev za izdavanje potvrde izvršivosti mora se podnijeti sudu.

Sudovi kojima bi se trebali podnijeti zahtjevi mogu se pronaći ovdje.

Stranka koja nastoji osporiti priznavanje ili koja zahtijeva izdavanje potvrde izvršivosti mora dostaviti:

(a) presliku sudske odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti; i

(b) potvrdu koja se odnosi na sudske odluke o roditeljskoj odgovornosti.

Navedeni je obrazac dostupan ovdje.

Sudska odluka koja se odnosi na roditeljsku odgovornost ne priznaje se:

(a) ako je takvo priznavanje očito u suprotnosti s javnim redom u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje, uzimajući u obzir interes djeteta;

(b) ako je donesena, osim u žurnome predmetu, a da pri tome djetetu nije omogućeno saslušanje, kršeći pri tome temeljna postupovna načela države članice u kojoj se zahtijeva priznavanje;

(c) ako je donesena u odsustvu osobe, a osobi koja se nije pojavila pred sudom nije dostavljeno pismeno o pokretanju postupka ili jednakovrijedno pismeno pravodobno da bi mogla pripremiti svoju obranu, osim ako je utvrđeno da je ta osoba nedvosmisleno prihvatila sudsku odluku;

(d) na zahtjev bilo koje osobe koja smatra da sudska odluka zadire u njezinu roditeljsku odgovornost, ako je donesena bez saslušanja te osobe;

(e) ako je nepomirljiva s kasnijom sudskom odlukom koja se odnosi na roditeljsku odgovornost donesenu u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje;

(f) ako je nepomirljiva s kasnijom sudskom odlukom koja se odnosi na roditeljsku odgovornost, donesenu u drugoj državi članici ili državi nečlanici u kojoj dijete ima uobičajeno boravište, ako ta kasnija sudska odluka ispunjava uvjete potrebne za njezino priznavanje u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje;

ili

(g) ako nije poštovan postupak propisan člankom 56. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Sudovi kojima bi se trebali podnijeti zahtjevi mogu se pronaći ovdje.

Stranka koja nastoji osporiti priznavanje ili koja zahtijeva izdavanje potvrde izvršivosti mora dostaviti:

(a) presliku sudske odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti; i

(b) potvrdu koja se odnosi na sudske odluke o roditeljskoj odgovornosti iz članka 39. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003.

Navedeni je obrazac dostupan ovdje.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

U skladu s estonskim Zakonom o međunarodnom privatnom pravu [1], odnosi između djeteta i njegovih roditelja uređeni su pravom države u kojoj dijete ima boravište.

Osim toga, Haška konvencija iz 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, izvršenju i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece primjenjuje se među državama potpisnicama Konvencije.

Određivanje mjerodavnog prava isto tako može ovisiti o sporazumima o pravnoj pomoći. Republika Estonija sklopila je sporazume o pravnoj pomoći sa sljedećim državama:

  • Sporazum o pravnoj pomoći i pravnim odnosima između Republike Estonije, Republike Litve i Republike Latvije (1993.)
  • Sporazum o pravnoj pomoći i pravnim odnosima u građanskim, obiteljskim i kaznenim stvarima između Republike Estonije i Ruske Federacije (1993.)
  • Sporazum o pravnoj pomoći i pravnim odnosima u građanskim i kaznenim stvarima između Republike Estonije i Ukrajine (1995.)
  • Sporazum o pravnoj pomoći i pravnim odnosima u građanskim, radnopravnim i kaznenim stvarima između Republike Estonije i Republike Poljske (1999.).

Budući da su sve strane u sporazumima o pravnoj pomoći sklopljenima s Litvom, Latvijom i Poljskom isto tako potpisnice Haške konvencije iz 1996., strane su odlučile da će pri određivanju mjerodavnog prava primjenjivati odredbe Konvencije.

[1] Zakon o međunarodnom privatnom pravu (RT I 2002., 35, 217). Na internetu: https://www.riigiteataja.ee/en/eli/513112013009/consolide.

Posljednji put ažurirano: 05/07/2019

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Povratne informacije

Koristite se obrascem u nastavku kako biste podijelili svoje komentare i povratne informacije o našoj novoj internetskoj stranici