Zakonito preseljenje u inozemstvo s djecom

1 U kojim okolnostima roditelj može zakonito odvesti dijete u drugu državu bez suglasnosti drugog roditelja?

Na pitanje gdje bi dijete trebalo trajno živjeti primjenjuju se zakonska pravila o pravu na utvrđivanje mjesta boravišta djeteta te ono stoga čini dio de facto brige o djetetu (članak 1631. stavak 1. Građanskog zakonika (Bürgerliches Gesetzbuch, BGB). To je pitanje, kao i briga o djetetovoj imovini, u okviru opsega roditeljske odgovornosti u skladu s člankom 1626. stavkom 1. Građanskog zakonika.

Trajno je boravište „pitanje od bitnog značaja” (Angelegenheit von erheblicher Bedeutung) u smislu članka 1687. stavka 1. prve rečenice Građanskog zakonika – za razliku od, na primjer, kratkih praznika u susjednoj europskoj zemlji za koje je potrebna obostrana suglasnost obaju roditelja ako oni imaju zajedničko skrbništvo. Roditelj stoga treba suglasnost drugog roditelja za preseljenje djeteta u inozemstvo, osim ako ima isključivo skrbništvo ili barem isključivo pravo odlučivanja o boravištu.

2 U kojim je okolnostima potrebna suglasnost drugog roditelja za odvođenje djeteta u drugu državu?

Ako roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku odgovornost (pravo odlučivanja o mjestu boravišta), za preseljenje djeteta u inozemstvo potrebna je suglasnost drugog roditelja (vidjeti i odgovor na pitanje 1.).

3 Ako drugi roditelj nije suglasan s odvođenjem djeteta u drugu državu, iako je ono nužno, kako se dijete može na zakonit način odvesti u drugu državu?

Dijete je moguće zakonito preseliti u inozemstvo ako roditelj koji se želi preseliti s djetetom ima isključivo skrbništvo ili barem isključivo pravo odlučivanja o boravištu.

Ako to nije slučaj i ako roditelji ne mogu postići dogovor o tom pitanju, obiteljski sud (Familiengericht) može, na zahtjev jednog od roditelja i u skladu s člankom 1628. Građanskog zakonika, jednom roditelju dodijeliti pravo odlučivanja o tom pitanju. Sud mora odlučiti u skladu s najboljim interesima djeteta uzimajući u obzir konkretne okolnosti i praktičnost te zakonite interese uključenih osoba (članak 1697.a Građanskog zakonika).

Osim toga, i roditelj koji živi odvojeno od drugog roditelja može, u skladu s člankom 1671. stavkom 1. Građanskog zakonika, obiteljskom sudu podnijeti zahtjev za opće samostalno ostvarivanje roditeljske odgovornosti ili za samostalno ostvarivanje roditeljske odgovornosti u pogledu određenog pitanja – na primjer prava odlučivanja o mjestu boravišta djeteta. Sud će odobriti zahtjev uz suglasnost drugog roditelja, osim ako se dijete od najmanje 14 godina starosti tome usprotivi, ili ako je ukidanje zajedničkog ostvarivanja roditeljske odgovornosti ili djelomični prijenos potpune roditeljske odgovornosti na podnositelja zahtjeva vjerojatno u najboljem interesu djeteta. Ako sud odobri zahtjev, roditelj može slobodno odlučivati o mjestu djetetova boravišta.

4 Primjenjuju li se ista pravila i na privremeno (npr. praznici, zdravstvena skrb itd.) i na trajno odvođenje? Ako je potrebno, priložite odgovarajuće obrasce suglasnosti.

Ako roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku odgovornost, taj roditelj može dijete voditi u inozemstvo na kraća razdoblja kad god to poželi.

S druge strane, roditelji koji zajednički ostvaruju roditeljsku odgovornost moraju, u načelu, tu odluku donijeti zajedno (članak 1627. Građanskog zakonika). Ako roditelji koji zajednički ostvaruju roditeljsku odgovornost ne žive zajedno, moraju zajednički odlučiti o tome je li planirano putovanje svakodnevno pitanje ili pitanje od bitnog značaja (članak 1687. stavak 1. prva rečenica Građanskog zakonika). Roditelj s kojim dijete obično živi ima pravo samostalno odlučivati o svakodnevnim pitanjima (članak 1687. stavak 1. druga rečenica Građanskog zakonika). Drugi roditelj može samostalno odlučivati samo u pitanjima stvarne skrbi u skladu s člankom 1687. stavkom 1. četvrtom rečenicom Građanskog zakonika. U zakonodavstvu nije precizno navedeno koja su pitanja od bitnog značaja, a koja svakodnevna pitanja ili pitanja stvarne skrbi. Odluka o tome donosi se ovisno o konkretnim okolnostima pojedinačnog slučaja. U načelu i roditelj s kojim dijete obično živi i roditelj s pravima na kontakt mogu samostalno odlučiti o privremenom odvođenju djeteta na praznike u inozemstvo, pod uvjetom da se ne putuje u udaljeno područje ili u područje gdje su politički nemiri. Međutim, roditelj s pravima na kontakt mora unaprijed obavijestiti roditelja koji uglavnom skrbi za dijete o svrsi putovanja. Roditelj koji uglavnom skrbi za dijete može samostalno odlučivati o redovnom liječenju. Međutim, ako se dijete odvodi u inozemstvo radi liječenja, to se u pravilu ne bi više trebalo smatrati pitanjem redovnog liječenja.

Roditelj koji ne ostvaruje roditeljsku odgovornost nema pravo odlučivati gdje bi dijete trebalo živjeti. Taj roditelj za vrijeme kontakta ima, u skladu s člankom 1687.a Građanskog zakonika, iste ovlasti kao roditelj koji zajednički skrbi za dijete, ali s kojim to dijete obično ne živi (članak 1687. stavak 1. četvrta rečenica).