

Pronađi podatke po području
A) Pravo na sudsku zaštitu subjektivnih materijalnih prava uređeno je zakonski propisanim rokovima zastare i prekluzivnim rokovima.
Rok zastare razdoblje je u kojem nositelj subjektivnog prava može biti neaktivan i po čijem isteku više ne može zatražiti pravnu zaštitu tog prava. Po isteku tog roka zastare prestaje ne samo materijalno pravo, već i s njime povezano pravo na tužbu i pravo na izvršenje. Zastara se ne primjenjuje po službenoj dužnosti, već nakon što dužnik podnese prigovor nadležnom sudu ili sudskom izvršitelju.
Pravila o trajanju, prestanku i obustavi rokova zastare utvrđena su Zakonom o obvezama i ugovorima. Za sva potraživanja bez određenih rokova propisan je opći rok zastare od pet godina (članak 110. Zakona o obvezama i ugovorima).
Za tri skupine potraživanja propisan je rok zastare od tri godine (članak 111. Zakona o obvezama i ugovorima):
Rok zastare od tri godine propisan je i za pravo podnošenja zahtjeva za zakonsko poništenje ugovora sklopljenih na temelju pogreške ili kao posljedica prijevare ili prijetnje te ugovora koje su sklopile osobe bez pravne i poslovne sposobnosti ili njihovi zastupnici koji ne ispunjuju relevantne uvjete.
Rok zastare od jedne godine propisan je za pravo na podnošenje zahtjeva za zakonsko poništenje ugovora sklopljenih zbog iznimne potrebe ili očigledno nepovoljnih uvjeta (članak 33. Zakona o obvezama i ugovorima).
Rok zastare od šest mjeseci propisan je za potraživanja koja se odnose na nedostatke u prodaji pokretne imovine odnosno manjkave izrade u ugovoru o proizvodnji, osim kad je riječ o građevinskim radovima za koje se zahtjev likvidira u općem roku od pet godina (članak 265. Zakona o obvezama i ugovorima).
Rok zastare započinje u trenutku nastanka prava na tužbu koje ovisi o prirodi predmetnog materijalnog prava. To može biti trenutak u kojem je ugovorna obveza dospjela na plaćanje, trenutak u kojem je počinjen protupravni čin, trenutak u kojem je utvrđen počinitelj protupravnog čina ili trenutak predaje predmeta na koji se odnosi zahtjev zbog nedostataka itd.
Rok zastare ne može se skratiti ili produljiti suglasnošću stranaka.
Rok zastare može se prekinuti i obustaviti.
Rok zastare prestaje teći u slučajevima koji su iscrpno navedeni u članku 115. Zakona o obvezama i ugovorima:
U tim je slučajevima stranci privremeno i pravno uskraćena sposobnost izvršavanja prava na tužbu. Rok zastare koji je tekao do obustave ostaje na snazi i nastavlja teći nakon što prestanu okolnosti koje su prouzročile obustavu.
Rok zastare obustavlja se u sljedećim slučajevima:
U tim slučajevima rok zastare koji je počeo teći u trenutku nastanka prava na tužbu do obustave roka zastare prestaje biti pravno relevantan te počinje teći novi rok zastare. Ako obustava nastupi zbog prijave potraživanja ili ulaganja prigovora, zakonom je propisana još jedna važna posljedica: trajanje novog roka zastare koji započinje nakon obustave roka zastare uvijek je pet godina.
Apsolutni (prekluzivni) rokovi oni su po čijem isteku prestanu sama materijalna prava. Ti rokovi počinju teći u trenutku nastanka subjektivnog prava, a ne od trenutka nastanka prava na tužbu.
Apsolutni rokovi ne mogu se prekinuti ili obustaviti kao rokovi zastare.
Njih službeno primjenjuje sud ili sudski izvršitelj ako dužnik nije uložio nikakav prigovor.
Takvi rokovi obuhvaćaju: razdoblje od tri mjeseca u kojem vjerovnik ili hipotekarni vjerovnik mogu uložiti prigovor ako se osiguranje od odgovornosti isplati vlasniku predmeta, a ne njemu; razdoblje od tri mjeseca u kojem suvlasnik može pokrenuti postupak za kupnju predmeta koji je u suvlasništvu ako je drugi suvlasnik svoj udio prodao trećoj osobi; razdoblje od jedne godine za pokretanje postupka za otkaz darovanja itd.
B) Rokovi za provedbu određenih postupovnih radnji stranaka te suda u okviru postupaka u pogledu potraživanja i postupaka izvršenja propisani su Zakonom o parničnom postupku (ZPP). Rokovi za provedbu postupovnih radnji u okviru postupka u slučaju nesolventnosti propisani su Zakonom o trgovini (ZT).
Ako stranke propuste rok, prestaje njihovo pravo na provođenje relevantne postupovne radnje. Ako sud propusti rok, to nije prepreka naknadnoj provedbi postupovne radnje jer se ona uvijek može provesti.
Rokovi u kojima postupovne radnje moraju provesti stranke rokovi su propisani zakonom te rokovi koje je odredio sud.
Rokovi koji su propisani zakonom (zakonski rokovi) obuhvaćaju:
Rokovi koje je odredio sud obuhvaćaju:
Rokovi se isto tako dijele u dvije vrste ovisno o tomu može li ih sud produljiti ili ta mogućnost ne postoji.
Državni su praznici:
1. siječnja – Nova godina,
3. ožujka – Dan oslobođenja – nacionalni praznik,
1. svibnja – Međunarodni praznik rada,
6. svibnja – Dan svetog Jurja, Dan hrabrosti i bugarske vojske,
24. svibnja – Dan bugarskog obrazovanja i kulture te slavenske književnosti,
6. rujna – Dan ujedinjenja,
22. rujna – Dan neovisnosti,
1. studenoga – Dan nacionalnih vođa – neradni dan za sve polaznike obrazovnih ustanova,
24. prosinca – Badnjak, 25. i 26. prosinca – Božić,
Veliki petak, Velika subota i Uskrs – dva dana (nedjelja i ponedjeljak), čiji se datum određuje za predmetnu godinu.
Vijeće ministara može isto tako jednokratno proglasiti druge dane državnim praznicima, danima posvećenima slavljenju određenih zanimanja te neradnim danima tijekom predmetne godine.
Opća pravila o rokovima za provedbu postupovnih radnji stranaka te suda u okviru postupaka u pogledu potraživanja i postupaka izvršenja propisana su Zakonom o parničnom postupku iz 2007. (ZPP). Podrobne informacije o općim pravilima utvrđenima u sedmom poglavlju Zakona o parničnom postupku „Rokovi i ponovno uvođenje rokova” sadržane su u odgovorima na pitanja 4., 5. i 6.
Opća pravila o rokovima zastare utvrđena su u članku 110. i dalje Zakona o obvezama i ugovorima. Podrobne informacije o njima sadržane su u odgovoru na pitanje 1.
Opća pravila o rokovima za ispunjenje obveza koje proizlaze iz obveznih odnosa utvrđena su u člancima od 69. do 72. Zakona o obvezama i ugovorima.
Trenutak u kojem rok za poduzimanje određene postupovne radnje počinje teći obično je datum kada je stranka obaviještena da tu radnju mora poduzeti ili odgovarajuće obaviještena o aktu suda protiv kojeg je moguće podnijeti prigovor:
Postoje i rokovi koji počinju teći u trenutku pokretanja postupaka u pogledu potraživanja, s obzirom na to da je zakonom propisano samo konačno vrijeme trajanja njihove provedbe.
Na primjer:
Rok počinje teći od trenutka obavješćivanja stranke. Vrijeme uredne dostave obavijesti stranci određuje se na različite načine, ovisno o načinu obavješćivanja. U poglavlju VI. „Obavijesti i sudski pozivi” Zakona o parničnom postupku utvrđena su pravila o načinu dostave obavijesti i sudskih poziva strankama te u kojem se trenutku smatra da je dostava obavijesti uredno obavljena.
Ako se obavijest dostavlja osobno primatelju ili njegovu zastupniku odnosno drugoj osobi koja živi ili radi na predmetnoj adresi, u sudskom pozivu mora se navesti datum kad je dotična osoba primila obavijest, bez obzira na to je li joj obavijest dostavio djelatnik suda ili pošte. Rokovi za pokretanje relevantne postupovne radnje počinju teći od tog datuma.
Obavijesti se mogu dostaviti i na adresu e-pošte koju je navela stranka. Obavijesti se smatraju dostavljenima nakon njihova unosa u za to određeni informacijski sustav.
Ako postoje pravni preduvjeti (na primjer, ako je stranka promijenila adresu koju je navela za predmet u pitanju, a da o tomu nije obavijestila sud), sud može naložiti dostavu obavijesti na način da je priloži spisu predmeta i u tom slučaju rok počinje teći od datuma njezina prilaganja spisu.
Ako tuženika nije moguće pronaći na njegovoj stalnoj adresi te se na toj adresi ne nalazi osoba koja bi mogla primiti obavijesti, dostavljač na vratima ili u poštanskom sandučiću mora ostaviti obavijest u kojoj se navodi da se dokumenti nalaze u uredu suda i da ih je moguće preuzeti u roku od dva tjedna od datuma obavijesti. U tom slučaju, ako ih tuženik ne preuzme, smatra se da su obavijest i predmetni dokumenti dostavljeni na datum isteka roka za njihovo preuzimanje.
Rok se izražava u godinama, tjednima i danima. Rok izražen u danima izračunava se od dana nakon dana kada počinje teći rok i istječe na kraju zadnjeg dana roka. Na primjer, ako se stranci naloži otklanjanje nepravilnosti u okviru radnje u roku od sedam dana, a obavijest o tomu dostavljena joj je 1. lipnja, to je datum na koji počinje teći rok, ali računanje započinje sljedećeg kalendarskog dana, 2. lipnja, i razdoblje istječe 8. lipnja.
Rokovi se izražavaju u kalendarskim danima.
Rok koji se izražava u tjednima istječe određenog dana posljednjeg tjedna. Na primjer, ako se stranci naloži otklanjanje nepravilnosti u okviru izjave o potraživanju u roku od tjedan dana, a obavijest o tomu dostavljena joj je u petak, to je datum na koji počinje teći rok i razdoblje će isteći u petak sljedećeg tjedna.
Rok koji se izražava u mjesecima istječe na predmetni datum posljednjeg mjeseca, a ako za zadnji mjesec nije određen takav datum, razdoblje istječe zadnjeg dana mjeseca.
Rok koji se izražava u godinama istječe na predmetni datum zadnje godine, a ako za zadnju godinu nije određen takav datum, razdoblje istječe zadnjeg dana godine.
Vidjeti odgovor na 8. pitanje.
Ako je zadnji dan razdoblja neradni dan, rok uvijek istječe na prvi sljedeći radni dan.
Sud ne može produljiti rokove žalbe protiv presuda i naloga te za podnošenje zahtjeva za ukinuće izvršene odluke, kao ni rok za ulaganje prigovora na platni nalog.
Sud može produljiti rokove za sve ostale zakonske i sudske rokove na zahtjev dotične stranke, koji je podnesen prije isteka roka, ako za to postoje dobri razlozi (članak 63. ZPP-a). Novoodređeni rok ne smije biti kraći od početnoga. Produljeni rok teče od isteka početnog roka.
Zakonom o parničnom postupku propisana su opća pravila za podnošenje žalbi protiv presuda u svim građanskim i trgovačkim stvarima na način da se njime osigurava:
Sve su iznimke od tih općih pravila detaljno propisane zakonom i temelje se na posebnim obilježjima predmetnog postupka. Takve su iznimke propisane za:
Ne postoji odredba kojom se sudu omogućuju skraćivanje rokova koje je sam odredio ili koji su propisani zakonom, već samo odredba kojom mu se omogućuje produljenje roka na zahtjev stranaka. Sud ne može produljiti rokove žalbe protiv presuda i naloga te za podnošenje zahtjeva za ukinuće izvršene odluke, kao ni rok za ulaganje prigovora na platni nalog.
Međutim, nema prepreke da sud na vlastitu inicijativu ili na zahtjev jedne od stranaka promijeni datum ročišta, odnosno da ga zakaže za raniji ili kasniji datum ako je to nužno zbog relevatnih okolnosti. Međutim, u takvim bi slučajevima sud trebao obavijestiti stranke o novom datumu te bi se ta obavijest trebala dostaviti najkasnije u roku od jednog tjedna prije datuma ročišta.
Postupovna pravila Zakona o parničnom postupku, uključujući ona koja se odnose na produljenje roka, primjenjuju se na sve sudionike u postupku, bez obzira na njihovo boravište.
Opće je načelo da sud u obzir ne uzima postupovne radnje provedene nakon isteka roka. Nadalje, u ZPP-u je izričito navedeno da, ako se nedostatci u tužbenom zahtjevu pravodobno ne otklone, on se odbija; ako se žalba, zahtjev za poništenje ili prigovor na odluku o izvršenju podnesu nakon isteka roka, oni se odbijaju kao zakašnjeli; ako stranka pravodobno ne podnese njoj dostupne dokaze, oni neće biti prihvaćeni u okviru predmeta, osim ako je do propusta došlo zbog posebnih nepredviđenih okolnosti.
Stranka koja nije poštovala rok propisan zakonom ili rok koji je odredio sud može zatražiti njegovu ponovnu uspostavu ako dokaže da rok nije poštovala zbog posebnih nepredviđenih okolnosti koje nije bila u stanju prevladati. Ponovna uspostava roka nije dopuštena ako postoji mogućnost produljenja roka kako bi se provela postupovna radnja.
Zahtjev za ponovnu uspostavu roka potrebno je podnijeti u roku od jednog tjedna od obavijesti o nepoštovanju te se u njemu moraju navesti sve okolnosti na kojima je on utemeljen i svi dokazi o meritumu zahtjeva. Zahtjev je potrebno dostaviti sudu pred kojim se trebala provesti postupovna radnja. Uz zahtjev za ponovnu uspostavu roka dostavljaju se i dokumenti za koje se zahtijeva ponovna uspostava roka te ako se rok odnosi na plaćanje troškova, sud određuje novi rok za njihovu dostavu.
Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.