Ovaj je informativni članak pripremljen u suradnji s Vijećem javnih bilježnika Europske unije (CNUE).
1 Na koji se način može sačiniti raspolaganje imovinom zbog smrti (oporuka, zajednička oporuka, ugovor o nasljeđivanju)?
Osoba može nakon smrti oporukom imovinu ostaviti drugoj osobi. U skladu sa zahtjevima iz Zakona o pisanim ispravama (Škotska) iz 1995., oporuke sastavljene nakon 1. kolovoza 1995. moraju biti u pisanom obliku i moraju nositi potpis oporučitelja.
Osobe mogu također posjedovati pokretnu i nepokretnu imovinu u zajedničkom vlasništvu ili na ime nadživjele osobe (to se obično naziva klauzulom o nadživljavanju).
Osobe mogu također posjedovati pokretnu i nepokretnu imovinu na vlastito ime ili s drugima pri čemu postoji posebna odredba o usmjerenju imovine u skladu s kojom, u slučaju smrti predmetne osobe, tu imovinu ili njezin dio nasljeđuje druga osoba.
Ako nema oporuke, klauzule o nasljeđivanju ili posebne odredbe o usmjerenju imovine, imovina se nasljeđuje u skladu sa Zakonom o nasljeđivanju (Škotska) iz 1964..
2 Treba li ga registrirati i na koji način?
U Škotskoj nije propisano da se oporuka mora registrirati.
Vlasništvo nad nepokretnom imovinom, uključujući vlasništvo s posebnim odredbama o usmjerenju ili nadživljavanju registrira se u Registru imovine (Register of Sasines ili u Škotskim zemljišnim knjigama.
U nekim slučajevima, vlasništvo nad pokretnom imovinom, uključujući s posebnim odredbama o usmjerenju ili nadživljavanju, upisuje se u upisnik dioničara trgovačkog društva.
3 Postoje li ograničenja slobode raspolaganja imovinom zbog smrti (npr. nužni dio)?
U skladu sa škotskim zakonodavstvom, moguće je da dijete ili nadživjeli bračni partner/partner u izvanbračnoj zajednici ostvaruju zakonsko pravo na pokretnu ostavinu u slučaju smrti roditelja/bračnog partnera/izvanbračnog partnera čak i ako je umrla osoba ostavila oporuku. Zakonskim pravima osobu se štiti od gubitka nasljedstva. Djeca imaju pravo dijeliti trećinu pokretne ostavine umrle osobe (novac, dionice itd.) ako postoji nadživjeli bračni partner ili izvanbračni partner ili polovinu ako nema nadživjelog bračnog partnera ili izvanbračnog partnera. Nadživjeli bračni partner/izvanbračni partner ima pravo na trećinu pokretne ostavine umrle osobe (imovna, dionice itd.) ako ima djece ili na jednu polovinu ako nema djece.
4 Tko nasljeđuje i koliko u slučaju izostanka raspolaganja imovinom zbog smrti?
Imovina se nasljeđuje u skladu sa Zakonom o nasljeđivanju (Škotska) iz 1964. sljedećim redoslijedom:
(a) PRAVA PRVENSTVA
Udovac, udovica ili nadživjeli izvanbračni partner (nadživjela osoba) imaju pravo prvenstva na ostavinu umrlog bračnog partnera ili izvanbračnog partnera.
Ako je osoba koja je umrla bila vlasnik kuće i nadživjela osoba živjela je u toj kući, on ili ona ima pravo na kuću i namještaj u toj kući, podložno određenim ograničenjima. Nadživjela osoba ima pravo na:
- kuću, ako je vrijednost kuće manja od 473 000 GBP
- namještaj u vrijednosti do 290 000 GBP.
- Ako je umrla osoba ostavila djecu ili potomke, nadživjela osoba ima pravo na prvih 50 000 GBP ostavine. Ako umrla osoba nije ostavila djecu ili potomke, nadživjela osoba ima pravo na prvih 89 000 GBP ostavine.
(b) ZAKONSKA PRAVA
Ako nešto ostavine ostane nakon zadovoljavanja prava prvenstva, nadživjeli bračni partner ili izvanbračni partner i djeca imaju određena „zakonska prava” na „pokretnu ostavinu” osobe koja je umrla, kako je navedeno u odgovoru na pitanje 3.
(c) SLOBODNA OSTAVINA
Nakon što su zadovoljena prava prvenstva i zakonska prava, ostatak ostavine „dijeli se” u skladu sa zakonskim pravilima sljedećim redoslijedom:
- djeca
- ako su nadživjeli roditelji i braća i sestre, roditelji nasljeđuju pola, a braća i sestre nasljeđuju pola
- braća i sestre, ako nema nadživjelih roditelja
- roditelji, ako nema nadživjelih braće i sestara
- nadživjeli bračni partner ili izvanbračni partner
- ujak, stric ili tetka (sa strane bilo kojeg roditelja)
- djedovi i bake (sa strane bilo kojeg roditelja)
- braća i sestre djedova i baka (sa strane bilo kojeg roditelja)
- ostali preci – dalji od djedova i baka
- kraljevina.
5 Koje je tijelo nadležno:
5.1 u slučajevima nasljeđivanja?
5.2 za primanje izjave o odricanju ili prihvaćanju nasljedstva?
5.3 za primanje izjave o odricanju ili prihvaćanju legata?
5.4 za primanje izjave o odricanju ili prihvaćanju nužnog dijela nasljedstva?
Za većinu ostavina izvršitelj oporuke (koji je naveden u oporuci ili kojeg je odredio sud) mora dobiti „potvrdu” od suda. Potvrdom se izvršitelju daje pravo upravljanja imovinom navedenom u inventaru ostavine koji je priložen zahtjevu za potvrdu – te se izvršitelju daje ovlast za rješavanje svih pitanja povezanih s nasljeđivanjem u vezi s tom ostavinom.
6 Kratak opis postupka rješavanja nasljedstva sukladno nacionalnom zakonu, uključujući likvidaciju ostavine i raspodjelu imovine (time su uključeni podaci o tomu je li postupak nasljeđivanja pokrenuo sud ili neko drugo nadležno tijelo po službenoj dužnosti)“
- Za većinu ostavine potrebno je imati izvršitelja za raspodjelu ostavine koji je imenovan u oporuci ili izvršitelja kojeg je imenovao sud (sudski imenovani izvršitelj) u slučajevima kada nema valjane oporuke ili ako imenovani izvršitelji ne mogu ili nisu voljni djelovati.
- U pogledu većine ostavina izvršitelji moraju zatražiti sudsku potvrdu.
- Imenovani izvršitelj u većini će slučajeva morati uplatiti osiguranje od odgovornosti prije nego što počne s raspodjelom imovine.
- Zahtjevu za potvrdu mora biti priložen popis svih stavaka ostavine zajedno s oporukom, ako je ima.
- Sud izdaje potvrdu za stavke ostavine na popisu i navodi da je izvršitelj nadležan prikupiti te stavke.
- Kada prikupi ostavinu, izvršitelj mora platiti sva dugovanja i poreze prije raspodjele ostavine na temelju oporuke ili Zakona o nasljeđivanju (Škotska) iz 1964.
7 Kada i kako osoba postaje nasljednik ili legatar?
Ako postoji oporuka, u njoj će biti navedeni korisnici ili razredi korisnika koji bi trebali naslijediti dio ostavine ili cijelu ostavinu u skladu sa zakonskim pravima.
Ako nema oporuke, prava i redoslijed nasljeđivanja ostavine propisani su u Zakonu o nasljeđivanju (Škotska) iz 1964.
Ako nema oporuke, nadživjeli izvanbračni partner može od suda u roku od šest mjeseci od smrti zatražiti dodjelu ostavine u skladu s Obiteljskim zakonom (Škotska) iz 2006.
„Pravo raspolaganja” odnosi se na točku kada korisnik stječe „pravo na imovinu” u odnosu na nasljedstvo. U skladu sa Zakonom o nasljeđivanju (Škotska) iz 1964., ostavinom se izvršitelju daju prava raspolaganja imovinom u svrhe raspodjele imovine. U tom trenutku korisnik stječe osobno pravo da izvršitelj raspodijeli predmet nasljedstva u njegovu korist. Kada se predmet nasljedstva dostavi korisniku, on ili ona stječu „stvarno pravo”.
Trenutak prava raspolaganja ovisi o tome što je predvidjela umrla osoba i to se utvrđuje upućivanjem na oporuku.
8 Jesu li nasljednici odgovorni za dugove preminuloga i pod kojim uvjetima?
Izvršitelj je odgovoran platiti sva dugovanja iz ostavine prije raspodjele ostavine korisnicima. Ostavina se ne bi trebala raspodijeliti prije isteka šest mjeseci od datuma smrti kako bi se vjerovnicima ostavilo vremena da podnesu svoja potraživanja. Ako vjerovnik ne podnese potraživanje u roku od šest mjeseci i izvršitelj raspodijeli imovinu, korisnici teoretski odgovaraju za sva dugovanja razmjerno njihovu nasljedstvu.
9 Koji su dokumenti i/ili informacije potrebne u svrhu registracije nepokretne imovine?
Vlasništvo nad nepokretnom imovinom može se prenijeti na korisnika upisom u škotske zemljišne knjige ili prilaganjem potpisanog dokumenta potvrdi (ili uvjerenju o potvrdi).
Ako postoji klauzula o nadživljavanju, vlasništvo nad imovinom automatski prelazi na nadživjelog vlasnika i vlasničkom listu treba priložiti izvadak iz smrtovnice.
9.1 Je li imenovanje upravitelja obvezno ili je obvezno na zahtjev? Koje je korake potrebno poduzeti ako je imenovanje upravitelja obvezno ili obvezno na zahtjev?
Potvrda suda nije potrebna za sve vrste ostavine – neki će vlasnici fondova isplatiti ostavinu bez potrebe za potvrdom. Ako je potrebna potvrda, treba imenovati izvršitelja koji je naveden u oporuci ili sudu podnijeti zahtjev za imenovanje izvršitelja.
9.2 Tko je ovlašten za izvršavanje oporuke nakon smrti i/ili upravljanje ostavinom?
Ostavinu dijeli izvršitelj koji je imenovan u oporuci ili ga je imenovao sud i koji je dobio potvrdu suda. Međutim, u nekim će slučajevima vlasnici fondova prenijeti imovinu umrle osobe bez potrebe za potvrdom.
9.3 Koje ovlasti ima upravitelj?
- prikupiti ostavinu navedenu u popisu u zahtjevu za potvrdu
- platiti dugovanja i poreze
- raspodijeliti preostalu ostavinu korisnicima u skladu s oporukom ili, ako nema oporuke, u skladu sa Zakonom o nasljeđivanju (Škotska) iz 1964.
- naplatiti dugovanja u korist umrle osobe
- ako je umrla osoba pretrpjela osobne ozljede prije smrti, izvršitelj te osobe ima pravo na naknadu koja pripada umrloj osobi
- izvršitelj ima pravo nastaviti postupak za naknadu štete za ozljedu koji je pokrenula umrla osoba prije smrti i koji nije okončan
- ako je umrla osoba pokrenula postupak za naknadu štete zbog klevete i taj postupak nije okončan u trenutku smrti, pravo na naknadu štete može se prenijeti na izvršitelja
- ako je umrla osoba imala pravo na naknadu štete zbog povrede ugovora, izvršitelj može pokrenuti ili nastaviti postupak
10 Koji se dokumenti obično izdaju sukladno nacionalnom zakonu tijekom ili na kraju postupka nasljeđivanja kojima se dokazuju status i prava korisnika? Imaju li ti dokumenti posebnu dokaznu snagu?
Nije obvezno izdavanje dokumenata kojima se dokazuje status i prava korisnika. Izvršitelj koji dijeli imovinu prenosi stavke ostavine na korisnika, a u nekim slučajevima to znači formalni prijenos, i ako je potrebno, upis vlasništva. Kako je prethodno navedeno, ako postoji klauzula o nadživljavanju, vlasništvo nad imovinom automatski prelazi na nadživjelog vlasnika i vlasničkom listu treba priložiti izvadak iz smrtovnice. U okviru postupka potvrđivanja u Škotskoj potrebno je podnijeti obrazac poreza na nasljeđivanje čak i ako se taj porez ne plaća.
Ova je internetska stranica dio portala Vaša Europa.
Važno nam je vaše mišljenje o korisnosti pruženih informacija.
