Naši prevoditelji trenutačno pripremaju jezičnu inačicu koju vidite.
Sljedeći jezici već su prevedeni.
Swipe to change

Nasljeđivanje

Francuska
Sadržaj omogućio
European Judicial Network
Europska pravosudna mreža (u građanskim i trgovačkim stvarima)

 

Ovaj je informativni članak pripremljen u suradnji s Vijećem javnih bilježnika Europske unije (CNUE).

 

1 Na koji se način može sačiniti raspolaganje imovinom zbog smrti (oporuka, zajednička oporuka, ugovor o nasljeđivanju)?

U prekograničnim je slučajevima oporuka valjana ako je u skladu sa zakonom države u kojoj je sastavljena.

Osnovni uvjeti u Francuskoj

Formalni uvjeti

U Francuskoj su dopuštena četiri oblika oporuka:

  • tajna oporuka: oporučitelj ili druga osoba sastavlja je strojno ili rukom, potpisuje ju oporučitelj te se zatvorena i zapečaćena predaje javnom bilježniku u nazočnosti dvaju svjedoka (članak 976. Građanskog zakonika);

U skladu s člankom 895. Građanskog zakonika, oporučitelj može u svakom trenutku opozvati svoju oporuku.

Ugovori o nasljeđivanju

Ugovor o nasljeđivanju (poznat i kao „ugovor o budućem nasljedstvu”) priznat je od siječnja 2007. Njime je dopušteno da se osoba koja može biti utvrđena nasljednikom (dijete) unaprijed djelomično ili u potpunosti odrekne svojeg nasljedstva u korist jedne ili više osoba koje imaju ili nemaju svojstvo nasljednika (braća ili sestre ili njihovi potomci).

Kako bi to odricanje bilo valjano, mora se potvrditi ovjerenim aktom koji se predaje dvojici javnih bilježnika. U ugovoru moraju biti navedeni i korisnici nasljedstva.

2 Treba li ga registrirati i na koji način?

Svaka se oporuka, a posebno vlastoručna, može upisati u upisnik. Javni bilježnik unosi taj upis u središnji upisnik oporuka (Fichier central des dispositions de dernières volontés).

Tom središnjem upisniku može pristupiti javni bilježnik na zahtjev bilo koje osobe koja dokaže svoje svojstvo nasljednika ili legatara te mu se može pristupiti samo uz predočenje smrtovnice osobe čija se oporuka traži.

Ovjerene oporuke sustavno se upisuju u središnji upisnik.

3 Postoje li ograničenja slobode raspolaganja imovinom zbog smrti (npr. nužni dio)?

Francuskim je pravom utvrđeno da pravo na nužni dio imaju samo potomci pokojnika (djeca, unuci itd. prema slijedu nasljednih redova) te bračni drug pokojnika ako nema potomaka.

Predci i pobočni srodnici nemaju pravo na nužni dio.

Ovim pravima na nužni dio kojima je ograničena sloboda oporučivanja ne smije se obuhvatiti više od 3/4 nasljedstva. Nasljednici nužnog dijela ne mogu se odreći tog dijela (osim ako se odreknu nasljedstva). No mogu se unaprijed odreći prava na pokretanje postupka za umanjenje prekomjernih darova.

Ti nasljednici tada mogu ostvariti svoje pravo na nužni dio nasljedstva (članak 721. Građanskog zakonika, članak 912. Građanskog zakonika).

  • Nužni dio nasljedstva djece obuhvaća polovinu nasljedstva ako iza pokojnika u trenutku njegove smrti ostaje samo jedno dijete. Nužni dio čini 2/3 nasljedstva ako iza njega ostaju dva djeteta te 3/4 ako ostaju tri djeteta ili više (članak 913. Građanskog zakonika).
  • Nužni dio nadživjelog bračnog druga obuhvaća četvrtinu ostaviteljeve imovine (članak 914-1 Građanskog zakonika). Ovaj nužni dio postoji samo ako pokojnik nema potomaka ni predaka te se primjenjuje na svaki ostavinski postupak pokrenut od 1. srpnja 2002.

Postupak u svrhu ostvarivanja prava na nužni dio

Tužba za umanjenje raspolaganja oporukom i/ili darova (action en réduction) nasljednicima omogućuje da ostvare svoje pravo na nužni dio. Stoga, ako je darom izravno ili neizravno povrijeđen nužni dio jednog ili više nasljednika, dar se može smanjiti na raspoloživi dio ostavine (članak 920. Građanskog zakonika).

Taj postupak mogu pokrenuti samo nužni nasljednici i to u roku od pet godina od pokretanja ostavinskog postupka ili dvije godine od otkrivanja povrede (članak 921. Građanskog zakonika).

Svaki punoljetni nužni nasljednik može se unaprijed odreći tužbe za umanjenja raspolaganja oporukom i/ili darova (članak 929. Građanskog zakonika). To se odricanje mora provesti ovjerenim aktom pred dvama javnim bilježnicima. Potpisuju je pojedinačno svaki odricatelj u nazočnosti samo javnih bilježnika. U njoj su detaljno navedene buduće pravne posljedice za svakog odricatelja.

4 Tko nasljeđuje i koliko u slučaju izostanka raspolaganja imovinom zbog smrti?

U francuskom pravu, ako ne postoji oporuka, prijenos nasljedstva utvrđuje se na sljedeći način:

  • Ako iza pokojnika koji nije imao bračnog druga ostaju djeca, nasljedstvo se među potomcima dijeli na jednake dijelove (članci 734. i 735. Građanskog zakonika).
  • Ako pokojnik nije bio u braku niti je imao djece, nasljedstvo se dijeli među roditeljima pokojnika, njegovom braćom i sestrama te njihovim potomcima (članak 738. Građanskog zakonika).

Ako iza pokojnika ne ostaju braća ni sestre te iza njih ne ostaju potomci, njegovi otac i majka dijele nasljedstvo po pola (članak 736. Građanskog zakonika).

Ako su otac i majka preminuli prije pokojnika, nasljedstvo dijele njegova braća i sestre ili njihovi potomci, isključujući druge srodnike, pretke i pobočne srodnike (članak 737. Građanskog zakonika).

  • Ako iza pokojnika, koji je preminuo prije nego što je uredio ostavinu, ostaje bračni drug, najprije je potrebno urediti pitanja bračne stečevine bračnih drugova. Nakon toga primjenjuju se sljedeća načela:
  • Ako iza pokojnika ostaju bračni drug i djeca, bračni drug ima pravo izbora. Može se odlučiti između plodouživanja sve postojeće imovine ili vlasništva nad četvrtinom imovine, ako su oba supružnika roditelji sve djece, i vlasništva nad četvrtinom imovine, ako jedno dijete ili više njih nije zajedničko (članak 757. Građanskog zakonika).
  • Ako iza pokojnika ostaju bračni drug i predci, bračni drug nasljeđuje polovinu imovine, a otac i majka nasljeđuju svaki po četvrtinu imovine. Ako je jedan od predaka preminuo prije pokojnika, njegovu četvrtinu dobiva bračni drug (članak 757-1 Građanskog zakonika).
  • Ako pokojnik nema ni predaka ni potomaka, cijelu imovinu nasljeđuje nadživjeli bračni drug (članak 757-2 Građanskog zakonika). Odstupanjem od članka 757-2 Građanskog zakonika, ako pokojnik nema predaka, braća i sestre pokojnika ili njihovi potomci nasljeđuju polovinu imovine u naravi od koje se sastoji nasljedstvo, a koju je pokojnik dobio od svojih predaka nasljeđivanjem ili darom. To se zove pravo povrata (članak 757-3 Građanskog zakonika). Svu drugu imovinu nasljeđuje nadživjeli bračni drug.

Partneri u registriranoj ili neregistriranoj zajednici

Nadživjeli partner u neregistriranoj i registriranoj zajednici ne mogu biti utvrđeni kao korisnici nasljedstva. Međutim, mogu biti legatari.

Registrirani partner stoga se ne smatra nasljednikom pokojnika. Nakon smrti svojeg partnera ima pravo na uživanje obiteljskog stambenog objekta u skladu s člankom 763. Građanskog zakonika. On stoga nasljeđuje samo ako je oporučno imenovan nasljednikom.

Ako imaju djece, bez obzira potječu li iz njihove zajednice ili ne, nadživjelom partneru moguće je oporučiti samo raspoloživi dio ostavine. Raspoloživi dio ovisi o broju djece: u slučaju dvoje djece ono je trećina imovine, a u slučaju tri djeteta ili više četvrtina imovine.

Ako nemaju djece, svu imovinu moguće je oporučiti nadživjelom partneru ili trećoj osobi ako ne postoje nasljednici nužnog dijela. Ipak, ako su roditelji pokojnika živi, mogu zahtijevati povrat imovine koju su darovali svojem preminulom djetetu do najviše četvrtine ostavine po nadživjelom roditelju.

5 Koje je tijelo nadležno:

5.1 u slučajevima nasljeđivanja?

U Francuskoj je u području nasljeđivanja nadležan javni bilježnik. On vodi ostavinske postupke pri nasljeđivanju nekretnina. Ako nasljedstvom nisu obuhvaćene nekretnine, njegovo sudjelovanje nije obvezno.

Javni bilježnik utvrđuje prijenos nasljedstva u potvrdi o svojstvu nasljednika (acte de notoriété) i izdaje potvrde o nekretninama (attestations immobilières) kojima se utvrđuje prijenos nekretnina nakon smrti. On prati nasljednike u izvršavanju njihovih poreznih obveza (sastavljanje i podnošenje izjave o nasljeđivanju u propisanom roku te plaćanje poreza na nasljedstvo). Ovisno o sastavu imovine te broju nasljednika i njihovoj volji, javni bilježnik može provesti raspodjelu imovine među nasljednicima na temelju akta o podjeli imovine (acte de partage).

U slučaju spora, materijalno i teritorijalno nadležan je regionalni sud (Tribunal de Grande Instance) u mjestu u kojem je pokrenut ostavinski postupak. Taj sud ima isključivu nadležnost.

5.2 za primanje izjave o odricanju ili prihvaćanju nasljedstva?

Regionalni sud u mjestu u kojem je pokrenut ostavinski postupak nadležan je za primanje izjava o odricanju od nasljedstva ili o prihvatu nasljedstva do neto vrijednosti ostavine.

Za jednostavan prihvat nasljedstva nije potrebno ispuniti nikakve posebne formalnosti.

5.3 za primanje izjave o odricanju ili prihvaćanju legata?

Regionalni sud u mjestu u kojem je pokrenut ostavinski postupak nadležan je za primanje odricanja od univerzalnog i zajedničkog legata. Za odricanje od pojedinačnog legata nije potrebna izjava u skladu s francuskim pravom.

5.4 za primanje izjave o odricanju ili prihvaćanju nužnog dijela nasljedstva?

Takve mogućnosti ne postoje u francuskom pravu.

6 Kratak opis postupka rješavanja nasljedstva sukladno nacionalnom zakonu, uključujući likvidaciju ostavine i raspodjelu imovine (time su uključeni podaci o tomu je li postupak nasljeđivanja pokrenuo sud ili neko drugo nadležno tijelo po službenoj dužnosti)“

Ostavinski postupci pokreću se nakon smrti u posljednjem prebivalištu pokojnika.

Nakon ostaviteljeve smrti nasljednici imaju tri mogućnosti: jednostavno prihvatiti nasljedstvo, prihvatiti nasljedstvo do vrijednosti neto imovine ili odreći se nasljedstva.

Jednostavan prihvat može se provesti izričito ili prešutno. Prihvat je prešutan kad nasljednik sastavi akt kojim se nužno podrazumijeva njegova namjera prihvata nasljedstva te koju ima pravo sastaviti samo u svojstvu nasljednika koji prihvaća nasljedstvo.

Prihvat nasljedstva do vrijednosti neto imovine podrazumijeva izjavu koja se podnosi u tajništvo regionalnog suda na čijem je području nadležnosti pokrenut ostavinski postupak. Izjavi je priložen ili dodan popis ostavine. Izjavom se nasljedniku omogućuje da razlikuje svoju osobnu imovinu od imovine koju je naslijedio, da zadrži sva prava koja je prije imao na imovinu pokojnika i da snosi samo ostaviteljeve dugove do vrijednosti imovine koju je dobio.

Odricanje od nasljedstva ne podrazumijeva se. Kako bi se primjenjivalo na treće osobe, mora se dostaviti ili podnijeti sudu na čijem je području nadležnosti pokrenut ostavinski postupak.

Rok za odluku između ove tri mogućnosti iznosi četiri mjeseca. Ako nakon tog razdoblja razmatranja nasljednik nije donio odluku, vjerovnik, sunasljednik, država ili osoba koja nasljeđuje ako se nasljednik odrekne nasljedstva mogu ga obvezati da se odluči između tri mogućnosti. Tada ima dva mjeseca da odluči, ali može od suca zatražiti dodatni rok. Ako u tom roku ne donese odluku, smatra se kao da je jednostavno prihvatio nasljedstvo. Ako, međutim, nitko ne obveže nasljednika da donese odluku, on za odluku ima rok do deset godina, osim ako se može smatrati da je implicitno prihvatio nasljedstvo.

Načelo francuskog prava jest da se nasljeđivanje riješi sporazumno, bez intervencije suca. Samo se u slučaju neslaganja među nasljednicima može zatražiti intervencija suca.

Većinu nasljedstava rješava javni bilježnik. Međutim, u određenim je okolnostima to moguće učiniti bez njega, osobito kada nekretnina nije obuhvaćena imovinom de cujus. Ako žele, nasljednici se mogu odlučiti za javnog bilježnika po svojem izboru. Ako se nasljednici ne slažu oko izbora javnog bilježnika, svakog nasljednika može zastupati njegov javni bilježnik.

Nakon što je javni bilježnik odabran, valja utvrditi sastav imovine de cujus uzimajući u obzir bračnoimovinski režim pokojnika, prethodne darove itd. Kako bi se utvrdila imovina koju je potrebno uzeti u obzir, javni bilježnik ispituje različita tijela (osiguravateljska društva, banke itd.) i od nasljednika traži da daju procijeniti svoje nekretnine ili drugu imovinu koja kotira na burzi. Popisivanje pokretne imovine može se jednako tako pokazati neophodnim. Obveze se utvrđuju popisivanjem dugova pokojnika, bilo da je riječ o jednostavnim računima, neplaćenim porezima, socijalnoj pomoći koju treba vratiti, ugovoru o jamstvu ili o kompenzacijskim plaćanjima bivšem bračnom drugu.

Nakon ostaviteljeve smrti nasljednici postaju suvlasnici sve ostaviteljeve imovine do njezine raspodjele. Ti suvlasnici odgovorni su u jednakim omjerima i za obveze. O kupoprodajnim aktima o imovini u zajedničkom vlasništvu (tzv. akti o raspolaganju) odlučuje se jednoglasno, osim ako je prodaja imovine u zajedničkom vlasništvu potrebna za pokrivanje dugova i troškova zajedničkog vlasništva. S druge strane, o aktima o upravljanju moguće je odlučiti najmanje dvotrećinskom većinom zajedničkih vlasnika. Nadalje, svi zajednički vlasnici mogu poduzimati mjere potrebne za očuvanje zajedničke imovine. Ako se nađu u bezizlaznoj situaciji, moguća je intervencija suca u svrhu zaobilaženja odobrenja određenih zajedničkih vlasnika.

Raspodjelom ostaviteljeve imovine među nasljednicima prestaje zajedničko vlasništvo. Ako se korisnici slažu, ta se raspodjela provodi sporazumno ili, ako se ne slažu, u okviru sudskog postupka i uz intervenciju javnog bilježnika. Uz to, raspodjela može biti potpuna ili djelomična ako određena imovina ostane u zajedničkom vlasništvu (na primjer, u slučaju plodouživanja imovine).

U toj, posljednjoj fazi rješavanja nasljedstva potrebno je utvrditi prijenos imovine na nasljednike. Tako su potvrde o vlasništvu potrebne kako bi se potvrdila činjenica da su nasljednici novi vlasnici imovine, bilo da je riječ o nekretninama, udjelima u društvima, vozilima ili vrijednosnim papirima. U pogledu nekretnina, nasljednici moraju objaviti potvrdu o vlasništvu u registru nekretnina kao i u pogledu udjela u društvima čija se objava provodi u tajništvu trgovačkog suda.

7 Kada i kako osoba postaje nasljednik ili legatar?

U francuskom pravu nasljednici u trenutku smrti pokojnika stječu njegovu imovinu i obveze (članak 724. stavak 1. Građanskog zakonika).

Određeni nasljednici (nužni nasljednici i svi nasljednici ab intestat) preuzimaju vlasništvo (članak 724. stavak 2. Građanskog zakonika), dok ostali, osobito država, za to moraju dobiti sudsku potvrdu o uvođenju u posjed (envoi en possession) (članak 724. stavak 3.). Tako, od donošenja Zakona od 3. prosinca 2001., legatari i univerzalni obdarenici mogu imati pravo vlasništva u skladu s člankom 724. Građanskog zakonika. U tom se članku upućuje na članak 1004. za dodjelu legata (délivrance de legs) kada postoje nasljednici, na članak 1006. za punopravno preuzimanje vlasništva kada ne postoje nasljednici i na članak 1008. za sudsku potvrdu o uvođenju u posjed.

Država može dobiti sudsku potvrdu o uvođenju u posjed kada ne postoji ni krvni nasljednik ni legatar. Tada državu zastupa Uprava za upis u zemljišne knjige (Administration des domaines).

Kako bi naslijedili legat, zajednički i univerzalni legatari moraju se obratiti nasljednicima s pravom vlasništva. Svoje će legate dobiti njihovim posredovanjem.

Jednostavan prihvat nasljedstva

Jednostavan prihvat može biti izričit ili prešutan (članak 782. Građanskog zakonika).

Aktom o prihvatu smatra se akt koji podrazumijeva namjeru prihvaćanja nasljedstva koju može provesti samo nasljednik (članak 783. Građanskog zakonika).

Raspolaganje određenom imovinom podrazumijeva njezin prihvat (prodaja nekretnine, namještaja) ako je ta imovina dio nasljedstva. Akti o upravljanju (osim akata o privremenom upravljanju i akata o zaštiti) koje sastavi nasljednik podrazumijevaju jednostavan prihvat nasljedstva.

Prihvat do vrijednosti neto imovine

Nasljednik može izjaviti da namjerava prihvatiti nasljedstvo do vrijednosti neto imovine (članak 787. Građanskog zakonika). Nasljednik tada snosi obveze, ali do vrijednosti imovine koju je dobio nasljedstvom. Izjavu je potrebno sastaviti i podnijeti u tajništvo regionalnog suda na čijem je području nadležnosti pokrenut ostavinski postupak (članak 788. Građanskog zakonika).

Izjavi je potrebno priložiti ili dodati popis ostaviteljeve imovine. Popis mora sastaviti javni bilježnik, dražbovatelj (commissaire-priseur) ili sudski izvršitelj (huissier) (članak 789. Građanskog zakonika).

Popis se podnosi sudu u roku od dva mjeseca od izjave. Ako popis nije sastavljen, nasljedstvo se smatra jednostavno prihvaćenim (članak 790. Građanskog zakonika). Taj popis mora sadržavati sve elemente nasljedstva: imovinu i obveze.

Odricanje

Uvijek je moguće odreći se nasljedstva izjavom koja se podnosi regionalnom sudu na čijem je području nadležnosti pokrenut ostavinski postupak. Odricanje mora biti izričito (članak 804. Građanskog zakonika).

Nasljednik koji se odrekao nasljedstva smatra se kao da nikada nije bio nasljednik.

Opoziv je retroaktivan (članak 807. Građanskog zakonika).

8 Jesu li nasljednici odgovorni za dugove preminuloga i pod kojim uvjetima?

Univerzalni nasljednik ili zajednički nasljednik koji jednostavno prihvati nasljedstvo neograničeno je odgovoran za dugove i troškove povezane s nasljedstvom. Za legate novčanih iznosa odgovoran je samo do neto ostaviteljeve imovine dugova (članak 785. Građanskog zakonika).

Ako postoji više nasljednika, svaki snosi dugove i troškove nasljeđivanja povezane sa svojim nasljednim dijelom (članak 873. Građanskog zakonika).

Ako se nasljednik odluči za jednostavan prihvat nasljedstva, on bez ograničenja snosi sve dugove i troškove pokojnika. Međutim, može zatražiti da ga se u potpunosti ili djelomično oslobodi njegove obveze u pogledu nasljednog duga ako postoji mogućnost da u trenutku nasljeđivanja nije znao da te obveze postoje i ako bi plaćanje tih dugova ozbiljno oštetilo njegovu osobnu imovinu.

  • Ako se odlučio za prihvat do vrijednosti neto imovine, nasljednik je dužan snositi dugove nasljeđivanja samo do vrijednosti imovine koju je primio.
  • Ako se odrekao nasljedstva, nasljednik ne mora snositi dugove.

9 Koji su dokumenti i/ili informacije potrebne u svrhu registracije nepokretne imovine?

Odredbama članka 710-1 Građanskog zakonika predviđeno je da samo iz akata koje je ovjerio javni bilježnik koji posluje u Francuskoj, iz sudskih odluka i ovjerenih akata koje izdaje upravno tijelo mogu proizaći formalnosti u pogledu upisa nekretnina.

9.1 Je li imenovanje upravitelja obvezno ili je obvezno na zahtjev? Koje je korake potrebno poduzeti ako je imenovanje upravitelja obvezno ili obvezno na zahtjev?

Intervencija opunomoćenika nije predviđena ni propisana francuskim pravom. Međutim, moguća je ako ga sudac imenuje. Nasljednik je, uz pomoć javnog bilježnika, odgovoran dostaviti izvadak iz zemljišnih knjiga. Ostavitelj može imenovati izvršitelja oporuke čije su ovlasti utvrđene u članku 1025. i sljedećima Građanskog zakonika.

9.2 Tko je ovlašten za izvršavanje oporuke nakon smrti i/ili upravljanje ostavinom?

Nasljednici su odgovorni za izvršenje raspolaganja nakon slučaj smrti i za upravljanje ostaviteljevom imovinom. U slučaju spora nadležan je regionalni sud u mjestu u kojem je pokrenut ostavinski postupak.

U tom slučaju sudac pred kojim je pokrenut postupak može imenovati opunomoćenika u ostavinskom postupku koji zastupa sve nasljednike u granicama ovlasti koje su mu dodijeljene.

U francuskom je pravu i na temelju ostalih vrsta punomoći moguće upravljati nasljedstvom. Riječ je posebno o punomoći s posmrtnim učinkom kojim se oporučitelju omogućuje da za života imenuje opunomoćenika čija će zadaća biti u potpunosti ili djelomično upravljati ili rukovoditi nasljedstvom umjesto nasljednika. Postoji i konvencionalna punomoć čiji primjenjivi sustav proizlazi iz općih pravila te, naposljetku, sudska punomoć o kojoj je bila riječ prethodno u tekstu.

9.3 Koje ovlasti ima upravitelj?

Nasljednici s pravom vlasništva imaju sve ovlasti. U slučaju teškoća ili bezizlazne situacije moguće se obratiti sucu koji će imenovati upravitelja. U tom slučaju opunomoćenik ima zadaću privremeno organizirati nasljedstvo zbog nedjelovanja, propusta ili izostanka jednog ili više nasljednika u tom nasljeđivanju. U okviru te zadaće, opunomoćenik djeluje isključivo kako bi očuvao i nadzirao nasljedstvo te njime upravljao (članak 813-4). U granicama ovlasti koje su mu dodijeljene, opunomoćenik u ostavinskom postupku zastupa i sve nasljednike u građanskim i pravnim stvarima (članak 813-5 Građanskog zakonika).

10 Koji se dokumenti obično izdaju sukladno nacionalnom zakonu tijekom ili na kraju postupka nasljeđivanja kojima se dokazuju status i prava korisnika? Imaju li ti dokumenti posebnu dokaznu snagu?

U francuskom se pravu rješavanje nasljeđivanja koje vodi javni bilježnik temelji na potvrdi o svojstvu nasljednika (acte de notoriété). Nasljeđivanje se okončava raspodjelom imovine. Raspodjelom se završava zajedničko vlasništvo. Raspodjela može biti sporazumna (članak 835. Građanskog zakonika) ili sudska (članak 840. Građanskog zakonika). Svaki nasljednik može zatražiti raspodjelu (članak 815. Građanskog zakonika). Vjerovnik imovine u zajedničkom vlasništvu može jednako tako zatražiti raspodjelu (članak 815-17 Građanskog zakonika).

Tako je prijenos nasljedstva uglavnom zabilježen u ovjerenom aktu koji se naziva potvrda o svojstvu nasljednika koju izdaje javni bilježnik te je u njoj navedeno koji su nasljednici pokojnika te su utvrđeni omjeri u kojima te osobe nasljeđuju.

Tim su dokumentom stoga utvrđeni različiti nositelji prava na nasljedstvo (nasljednici).

Za sastavljanje potvrde o svojstvu nasljednika javni bilježnik poziva dva svjedoka koje su mu predložili nasljednici. Ti su svjedoci punoljetni, nisu međusobno u braku te nisu roditelji pokojnika, ali su ga dobro poznavali.

Ta je potvrda ovjerena.

Nakon sastavljanja potvrde o svojstvu nasljednika javni bilježnik nakon okončanja postupka nasljeđivanja sastavlja akt o podjeli imovine kojim je za svaki dio nasljedstva utvrđeno na koji se način imovina de cujus raspodjeljuje među nasljednicima. Taj je akt, jednako tako, ovjeren.

Posljednji put ažurirano: 13/02/2017

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Povratne informacije

Koristite se obrascem u nastavku kako biste podijelili svoje komentare i povratne informacije o našoj novoj internetskoj stranici