Međunarodno pravo

Područja

Termin „međunarodno pravo” može se odnositi na dvije pravne discipline:

• međunarodno javno pravo: uređuje odnose među državama i međunarodnim organizacijama i odnosi se na područja kao što su ljudska prava, ugovorno pravo, pravo mora, međunarodno kazneno pravo i međunarodno humanitarno pravo.
• međunarodno privatno pravo – ili sukob zakona – skup pravila postupovnog prava kojima se određuje koji je pravni sustav nadležan i čiji se zakoni primjenjuju u određenom pravnom sporu. Ta se pravila primjenjuju kad pravni spor ima prekogranični element, kao što je ugovor između stranaka iz različitih država ili kad prekogranični element postoji u državi s više jurisdikcija.

Odnos s pravom Europske unije (EU)

Iako se pravo EU-a može smatrati posebnim oblikom međunarodnog prava, glavnina prava EU-a ima određene značajke koje međunarodno pravo obično nema, konkretno činjenicu da se građani mogu pozivati na prava koja im se jamče pravom EU-a na sudovima u državama članicama EU-a, dok se međunarodno pravo obično mora prenijeti u nacionalno pravo da bi se građani mogli na njega pozivati. Pravo EU-a također često ima prednost nad pravom država članica EU-a. Zato ovaj portal ima odvojene stranice za pravo EU-a i za međunarodno pravo.

Izvori i baze podataka

Međunarodno pravo uglavnom se nalazi u međunarodnim sporazumima ili konvencijama uz niz općeprihvaćenih vrijednosti, standarda i načela, koji se ne moraju nužno izričito spomenuti u nekom sporazumu. Međunarodni sporazumi mogu biti dvostrani (tj. između dviju suverenih država) ili višestrani (tj. između više od dvije države). Često se pripremaju i o njima se pregovara unutar neke međunarodne organizacije, kao što su Ujedinjeni narodi (UN), Vijeće Europe i mnoge druge. Važan izvor međunarodnog prava je i sudska praksa međunarodnih sudova.

Postoje razni javno dostupni izvori informacija o međunarodnom pravu, primjerice:

• skup ugovorâ UN-a,
• UN – pravo povezano s ljudskim pravima,
• Vijeće Europe – konvencije: ljudska prava, demokracija, sudska suradnja,
• Međunarodna pomorska organizacija (IMO): pravo mora,
• Međunarodna komisija za građanska stanja (ICCS),
• Svjetska trgovinska organizacija (WTO): međunarodno trgovačko pravo,
• Europsko udruženje za slobodnu trgovinu (EFTA) i Europski gospodarski prostor (EGP),
• Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) – Konvencija protiv podmićivanja,
• Elektronički informacijski sustav za međunarodno pravo (EISIL) Američkog pravnog društva,
• Vodič za međunarodno pravo portala HG.org,
• Haška konferencija o međunarodnom privatnom pravu (HCCH): dostupne su konvencije i sporazumi iz tog područja, kao i specijalizirane informacije o legalizaciji dokumenata za međunarodnu uporabu („apostille”), uručenju dokumenata te otmici i posvajanju djece.

Ujedinjeni narodi osnovali su i Komisiju za međunarodno pravo. Njezina je zadaća promicanje stalnog razvoja međunarodnog prava i njegove kodifikacije. S tim ciljem Komisija objavljuje studije i istraživanja, prikuplja presedane i razrađuje prijedloge novih ugovora. Rad Komisije za međunarodno pravo rezultirao je mnogim važnim ugovorima i drugim ključnim elementima međunarodnog prava.